Sanela Weblog

U planini mrkoj nek mi bude hum, nad njim urlik vuka, crnih grana šum, ljeti vječan vihor zimi visok snijeg, muku moga huma nedostupan bijeg, visoko nek stoji k'o oblak, k'o tron, da ne dopre do njeg niskog tornja zvon, da ne dopre do njeg pokajnički glas, strah obraćenika molitve za spas, neka šikne travom uz trnovit grm, besput da je do njeg neprobojan i strm.

Niko nek' ne dođe do prijatelj drag,
i kad se vrati nek poravna trag.