Sanela Weblog

Ovo je priča o Bošnjacima i njihovim vladarima. Od dolaska Turaka na Balkan 1463. zbile su se tamo neke kompleksne stvari o kojima je, kao i obično, nemoguće suditi bez valjanih fakata. Pa ipak, od tog doba non-stop se pojavljuju neki tipovi koji nas uporno zasipaju hrpom navodnih dokaza koji se uvijek baziraju na nečemu što je NEKADA i NEKO navodno REKAO. Bez namjere da prebrojavamo krvna zrnca, nekako nam dođe logično da prozovemo one koji tako uporno insistiraju na neprovjerenim stvarima...

Od ulaska Turaka u Bosnu 1463. pa kroz 450 godina koliko su tamo upravljali, na Balkanu su postojale samo njihove nahije sa manjom ili većom autonomijom. Nakon pada Turske, tamo se ušetala Austrougarska, pa Prvi, pa Drugi svjetski rat, pa Titova SFRJ... Stanje se uglavnom samo nastavljalo sve do dolaska nesretnog Westendorpa... Mnoge od tih nahija danas će vam tvrditi kako su tada, pa i cijelo to vrijeme, imali nekakve države!? Kada? Od 1463. do 1992. na području Jugoslavije bile su samo upravne oblasti: Turske, Austrougarske, Kraljevine SHS i Tita.

O kojim državama i kraljevinama se ovdje govori evo već 600 godina -- mi nemamo pojma!?

U vrijeme Aleksandra Rankovića (1945-1966), na popisima nije postajala ni opcija Bošnjak niti Musliman - tako da sebe nisi mogao zaokružiti sve da si i imao petlju. Ipak non-stop vam pod nos guraju neke mape i popise iz tog perioda, nastojeći da vam dokažu da vas tada tamo nije bilo!? I non-stop vam dolaze neki tipovi da vam objasne da vi niste ono što hoćete -- nego ste ipak nešto drugo? Pa vam navode razne zakone prisilnog identiteta: po ocu, po majci, po imenu, po mjestu rođenja, po pasošu, po boji očiju, po komšiji... i ko zna po čemu sve još...

Svugdje drugo možete biti one nacionalnosti koju uz pasoš prihvatite, sami po svojoj volji. Ne brane vam uglavnom ni dvojno državljanstvo. Samo vam na području stare Jugoslavije ne vrijede nikakvi papiri! Tamo znaju i ko ste i šta ste i iz kog ste sela. A papire, da ste postali nešto drugo, svežite mačku o rep... Helem - od 1463. Bošnjaci definitivno ne postoje a bosanska imena kao Borići, Kotromanići, Tvrtkovići i Nemanjići... i ostali... to su stara srpska i hrvatska imena, pa zna se, brate: po zvuku!

Grb porodice Nemanjić iz Fojničkog grbovnika

Grb porodice Nemanjić iz Beogradskog grbovnika II

Kontraverzije Fojničkog Grbovnika

Kao što rekosmo, Turska je vladala Bosnom od 1463. do 1878. Kad je Turska upala u Bosnu, 1463., bio je tamo neki tip, Ivelja Ohmučević, kome se te prilike nisu sviđale, pa je u momentu prebjegao u dalmatinski katolički Ston... Tamo se malo sredio i uskoro je od njegove loze poslat sin Petar u Španiju da izuči vojni zanat. Mnogi se danas muče da dokuče koje je crne vjere bio Ivelja kad je sa srpskim imenom bježao od Turaka među katolike? Niko neće da shvati da nije bio ni jedne vjere. To ne odgovara centralnoj ideji. Ivelja je bio paganin, pataren, jezuit, bogumil, nevjera, vanzemaljac, bošnjanin... Crkva Bosanska, ni Musliman, ni Pravoslavac ni Katolik.

Taj, pomenuti, Petar, od onog, prvog, Ivelje - je uskoro dogurao do čina admirala u Španiji i da bi mogao napredovati dalje u službi, po španskim kraljevskim pravilima, morao je dokazati da je plemićkog porijekla. Niko nema pojma šta ta pravila podrazumjevaju ali svak se trudi da dokaže da se Petar samo Laktao i da se bez potrebe Uvlačio u dupe španskom kralju...

Petar je odnekud, tako, izvukao nekakve stare grbovnike i nekakve dokaze o posjedima i upalilo mu -- španski kralj mu priznade plemstvo 1554. godine? Petar je uskoro umro 1599. ali su se njegovi grbovi daleko pročuli u vremenu u kome balkanske države nisu znale ni šta riječ Grbovnik ustvari znači...

Nastala je silna trka! Svi su se trudili da sklepaju kakav takav grbovnik. Svi su se trudili da dođu do onih Petrovih grbova, ne bi li koji kako prepisali. Nastala je sva sila evropskih rodoslova. Svi su odjednom imali rodoslovlje, pa čak i kućni ljubimci. Nastao je tako Palinićev grbovnik, Beogradski, Ilirski, Korenić–Neorić... Londonski, Carigradski, pa Petrogradski, Ozonski, Azbestni... hrpa... buljuk grbovnika... Ali, definitivno su svi nastali iza onog prvog, Petrovog...

Čim su svi sakupili 20-tak grbova, i više, nastala su osporavanja... Svi su tvrdili da je grbovnik onih drugih bezobrazni falsifikat te da je samo baš onaj njihov pravi pravcati i od pamtivjeka... A svi zajedno su združeno i bez trunke obzira pljuvali po onom Petrovom, prvom, grbovniku jasno pokazujući da ih je taj, zbog nečeg, posebno ozlojedio... Interes za onaj prvi, Petrov grbovnik, kojeg nikad nije ni bilo -- prerastao je u groznicu. Nije se spavalo. Pare su se dijelile šakom i kapom da se sazna: otkud Petru svi oni grbovi, a svi tako dobri, da su prošli kod španskog kralja. Španski kralj nije tada bio samo kralj - bio je Kraljčina, lafčina, pun para i zlata iz Latinske Amerike, od La Raza-e...

Helem, saznalo se da je Petar, kao, dobio grbove iz grbovnika na Svetoj Gori kojeg je uradio pop Stanislav Rupčić 1340., svojeručno; za svijetlog Cara Dušana, osobno...

Tražene su veze i štele da se dođe do Hilandara, da se od monaha izvuče koji grb, a oni tvrdoglavi -- nedaju-pa-nedaju... Teško je ko mogao vjerovati da taj grbovnik tamo ni ne postoji. Petar ih je samo vukao za nos...

Grb Srbije iz Fojničkog grbovnika

Nabavljane su nekako kopije ponekih Petrovih grbova, kopirale se, prepravljale i regenerirale... Naturani su grbovi porodicama koje ih nikad prije nisu ni imale... i sve je bilo u znaku grbova - a svi su jednako tvrdili da je Ohmučević varalica i hohštapler, te da njegov grbovnik ne vrijedi ni pišljiva boba... Trica je u tome da Ohmučević nikada nije imao pretenzije da bude veksilolog. Nikad nije sastavio GRBOVNIK. Niti ga je ikada publikovao. Ohmučević je sklepao neke grbove, odnekud, da bi od kralja isposlovao pemziju. I to je sve! Da li je varao i falsifikovao? Vjerovatno - svi bi; za dobru pemziju teško da ne bi. Uostalom španski kralj je imao viška love pa i nije baš neki grijeh da mu izvučeš koju paru...

Začuđuje to što se danas svi trude da dokažu da Ohmučevićev grbovnik nije autentičan - a svi kažu da ga nikad nisu vidili. Navodno, nije ni postojao!? Začuđuje takođe da niko od tih kritičara nije propustio da navede da su neki od Ohmučevićevih grbova vrlo autentični i da je nevjerovatno otkud ih je izvukao u ono vrijeme kad niko nije ni sanjao da uopšte postoje. Dalje, svi će dodati da su Ohmučevićevi grbovi tehnički urađeni kao vrlo loše kopije. To je opet zamjerka izvan svake pameti. Za vrijeme kada nije bilo ni printera ni skenera, naravno je da su kopije bile prilično loše - ručno i pješke. Ohmučević je trebao POKAZATI grbove. Od njega nije ni traženo da ih DOKAZUJE (dokazivali su ih veksilolozi španskog kralja).

Ostala je tako ona stara priča: Ohmučević je šizika i hohštapler koji nema veze sa životom. A ko može bolje prepoznati plagijat od samoga plagijatora!?

Istina, ma kako bolna i nepovoljna bila, bolja je od najkorisnije laži. Preferiranje laži nad istinom zove se pišanje u vjetar i uvijek ti se vrati u facu kad se najmanje nadaš.

Teoretičari Ohmučevićeve neuračunljivosti ponovo su uspostavili stare istine i more se privremeno smirilo.

• Ne postoje iliri - to su samo Južni Slaveni!
• Ne postoji bosančica - to je samo ili Srpski ili Hrvatski Skript!
• Ne postoje bosanci, makedonci, šiptari ni slovenci - to su samo Slaveni!
• Ne postoji bosanski - to je samo ili Srpski ili Hrvatski ili SrpskoHrvatski!
• Ne postoji bosna - to je samo srpska ili hrvatska nahija... tamni vilajet i gola vukojebina...

Kritičari su se kleli u Beogradski grbovnik te u Palinićev grbovnik i odjednom je svima postalo važno šta o tom problemu misli Ćiro Truhelka. Truhelka, od ordinarnog arheologa i kustosa, odjednom postade mesijanski autoritet za veksilologiju. Ako je postojao neki problem sa balkanskom heraldikom prvo se analiziralo šta o tome misli Truhelka... Fakat da Ohmučevićev grbovnik ne postoji - nije razlog da ohladimo - Truhelka je uz nas! Pedrini grbovi su prošli kod španskog kralja i svih njegovih špijuna i ćata - ali, eto, nisu kod Truhelke. A jedan bi kao morao biti papak; ili Truhelka ili španski kralj.

Kanonicza - Krakow, Poland

1972. godine sarajevsko Oslobođenje odnekud je izvuklo novi stari grbovnik - Fojnički grbovnik

Stari Fojnički grbovnik potvrdio je dobar dio Ohmučevićevih grbova -- i nastao je urnebes!!

Ispalo je da su u Fojničkom samostanu uradili grbovnik bosanskih vladara i plemića još davne 1340. - još prije kralja Tvrtka I. Nazivali su ga tada Rodoslovlje - 23 godine prije turskih osvajanja. Grbovnik je uradio stvarno pop Stanislav Rupčić 1340., svojeručno. Nije čuvan kako je prvobitno rečeno na Svetoj Gori, nego u Fojničkom franjevačkom samostanu. Tako je taj grbovnik pop Stanislav i potpisao: "na slavu Stipana Nemanjica cara Sarbljena i Bosnjaka 1340."...

Fakat da se rečeni Nemanjić nakon vladavine zamonašio u Pravoslavlje još ne govori puno; kao ni fakat da ga je u Cara krunisao katolički Papa Honorius III; kao ni fakat da je tada vladao Raškom, Dalmacijom i Bosnom. Ali svak sebi daje za pravo da uzme jedno od to troje, a ostalo odbaci kao nevažno...

Uz Rodoslovlje je 8. jula 1800. priložen i certifikat fra Grge Ilića, biskupa i apostolskog vikara u Kraljevoj Sutjesci. Njegova potvrda uredno svjedoči da je Grbovnik sastavljen i brižno čuvan u franjevačkom samostanu u Fojnici, kako se doslovno navodi: "od pamtivjeka i zauzeća bosanskog kraljesva"...

Da je Fojnički grbovnik čuvan u nekoj džamiji i ovjeren od nekog muftije - čovjeku bi se otelo nekako kroz glavu da se radi o pristrasnosti i vjerskom interesu za koji se često umije lagati... Da je Fojnički grbovnik čuvan od nekih čobana bosanskijeh, koji ne znaju ni šta je grbovnik, čovjeku bi se otelo nekako kroz glavu da su izmanipulisani u svom neznanju... Franjevački red, red španskih monaha, najstarija institucija u Bosni koja nikada od postanka nije ni nestajala ni prestajala; red časnih koji su tako puno dali kulturi svih nas -- to unosi malo više autoriteta u sami problem. Više se ne radi o jednom hohštapleru ni španskom avanturisti.

Pa ipak 2004. u svojim pisanjima o događaju, Dubravko Lovrenović Franjevcima ponovo podmeće nekakvog Ohmučevića. Lovrenović Fojnički grbovnik naziva reinkarnacijom Ohmučevićevih Ilirskih Fantazmagorija... preko svake mjere kontaminiranim mitološkim i ideološkim interpretacijama povijesti, te: miješanje mitske prošlost i okrutne sadašnjosti -- i ponovo: Iako Ohmučevićev grbovnik nikad niko nije vidio!? Opravdanje za kriticizam Lovrenović ponovo nalazi u citatima Ćire Truhelke te upozorava kako objavljivanje takvih grbovnika lahko može izazvati buđenje opasnih borbenih pokliča pradjedovskih atavizama!? Tako Lovrenović odjednom zaboravi da je heraldika "utjelovljenje prošlosti" te time direktno dirigira "recepcije suvremenosti".

Ono što je kod drugih prezervacija prošlosti, u Bosni je to, za Lovrenovića, samo: poklič rudimentarnih atavizama?

Na drugoj strani su opet pokušali dokazati kako je Fojnički grbovnik nastao puno kasnije u Sloveniji u vrijeme "ilirskih gripa i groznica" te da nikako nije mogao nastati 1340. godine. Ono što je kod drugih realan istorijski datum - Bosanci uvijek na to dodaju nekih 500 godina?

Odjednom su svi zaboravili ono što su sami prigovarali Ohmučeviću a prema svom proroku Truhelki, da se tako važna ostavština, kao heraldika, mora razmatrati list po list, grb po grb... I tako, autoritet Franjevaca i Fojničkog grbovnika navodno je oboren ili barem značajno nagrižen i pišanje u vjetar se ponovo nastavlja...

Grb Bosne iz Fojničkog grbovnika

Grb Bosne iz Beogradskog grbovnika II

Izdvojićemo ovdje nekoliko zanimljivih detalja koji su u opticaju - ne da bi ih etablirali kao realne već da bi ih pogledali dok stoje zajedno u istom svijetlu, bez dodatnih zagrada i truhelkizama:

• Ohmučević je, bez pretenzija na povijesne dimenzije, svoje načertanije predao španskom kralju oko 1584. godine. Ne zna se tačno šta je sve bilo u tom paketu ali su svi ti crteži govorili o grbovima iz vremena oko 1331. godine (dakle o vremenu prije Tvrtka I), definitivno se ne zna kada je Ohmučević počeo da ih pribavlja i sakuplja ...
• Fojnički grbovnik nastao je navodno "iz cuga" 1340. govori o godinama prije Tvrtkove vladavine; ima tačno 139 grbova bosanskih vladara i plemića do tog vremena - ili barem tako tamo stoji...
• Beogradski grbovnik II začet je navodno 1590. (navodno 2 godine iza objavljivanja Ohmučevićevih grbova); ima oko 158 grbova računajući i one vjerske, posvećene svecima, crkvama i duhovnim licima...
• Palinićev grbovnik mogao je nastati samo u isto vrijeme kao i Beogradski, ili kasnije, a sadrži nekih 47 grbova...

Londonski grbovnik ne treba ni razmatrati - izdat je 1995. godine i čuva se u Londonskom društvu antikvara (Society of Antiquaries of London), uradio ga je John Archibald Goodall i nazvao ga je ''An Illyrian Armorial in the Society's Collection'. Goodall je sam napisao u Londonskom grbovniku da je njegova kolekcija nastala od primjeraka dobijenih iz srpskih i hrvatskih izvora poklonjenih nekom engleskom lordu oko 1637. i kasnije... Goodall je time spriječio da ga se uzima kao mjerilo za lokalne razmirice...

Kako bilo - svi pomenuti grbovnici jasno pokazuju da su sastavljeni, između ostalog, od grbova starih ILIRSKIH i BOSANSKIH porodica i kraljeva.

Pa ipak uvijek se iza termina ILIRSKI u zagradama dodaje pojašnjenje SLAVENSKI... Iza termina BOSANSKI uvijek se u zagradama dodaje JUGOSLOVENSKI, te da se misli na oblasti i pokrajine koje su uvijek kao bile pod nečijom upravom... Kad god se spomene neki poseban grb uvijek sa u malim zagradama dodaje kako on u nekim drugim, više cijenjenim, grbovnicima izgleda drugačije te kako se pretopstavlja da je Fojnički grbovnik nastao puno kasnije nego što se u njemu tvrdi... Prigovara se tako i Ohmučevićevim i Fojničkim grbovima da su urađeni BOJOM, dok su drugi, više cijenjeni, grbovnici urađeni MASTILOM što bi trebao biti dokaz da su prva dva noviji uradak...

Grb Ilirije iz Fojničkog grbovnika

Grb Ilirije iz Beogradskog grbovnika II

I non-stop zaboravljamo da prije nego što postavimo upit na valjanost Ohmučevićeva i Fojničkog grbovnika - najprije, bez ikakve sumnje, moramo dokazati valjanost vlastitog grbovnika. Bez toga, morali bi se oteti napasti i taktički izbjeći onaj prvi korak. Dakle - pišanje u vjetar se nastavlja. Balkanski veksilobogovi su još uvijek u stanju mentalnog bloka i bezuslovnog negiranja. Još uvijek odbijaju da grbovnike posmatraju list po list, grb po grb - kako je to od njih tražio Truhelka... Taj mentalni blok traje već 650 godina, još od onih Fojničkih i Ohmučevićevih škrabotina i sada već pred sami srbo-ćetnićki-hrvatsko-ustaški-bošnjačko-balijski-rat-svetova...

Rat Zvezda

Pred sam rat - genetičari usavršavaju metod hromozomske analize i pokazuju prve rezultate genetskih analiza na Balkanu. Rezultati: Srbi nisu Slaveni - većinom su Sibirci; Bosanci nisu Slaveni - većinom su Iliri; Hrvati nisu Slaveni - većinom su Dinaroidi; Makedonci nisu Slaveni - većinom su Iliri... ali niko se ne obazire - pišanje u vjetar se nastavlja... Rat se razbuktio, izginulo je previše, koštalo je previše i previše se prijetilo prstom podignutim prema nebu...

Došli su neki tipovi iz svih ćoškova svijeta da nam kažu da prestanemo. Došli su da nam kažu da Fojnički grbovnik, makar i sav plagijat ima svoju istorijsku težinu; te da teritorije na kojima živimo ne pripadaju nikome od nas i nikome drugom osim nas. A mi, još uvijek u onom istom mentalnom bloku, svijetu dokazujemo da je Fojnički grbovnik plagijat... nikako da vidimo da je vrijeme Fojničkog grbovinika odavno prošlo...

I, eto nas sada tu -- raspravljamo sa Bošnjacima (koji ne postoje); potomcima Ilira (koji ne postoje) i nastojimo im dokazati da je plagijat njihov grbovnik (koji ne postoji); i još ne vidimo da, po svojoj sopstvenoj volji, sami sebi skačemo u stomak. Kako možeš pokazati, da je u krivu - čovjeku - koji sam sebe non-stop pobija?

Postoji dobar vic o pogrešnom zaključivanju: sjede kauboj, lezbejka, i još neki, u kafani i razgovaraju. Lezbejka kaže kako je ona lezbejka jer po čitav dan samo misli o ženama... Kad su pitali kauboja kasnije čime se on bavi, odgovorio je: - Evo, upravo sam shvatio da sam i ja lezbejka.

Pogledajte sve unose iz kategorije: Pozitivna Heraldika
Sindikacija: Pozitivna Heraldika RSS2

This entry was posted on Monday, October 5th, 2009 at 00:00 and is filed under Pozitivna Heraldika. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.