Prilog za biografiju predsjednika KVP: Travnički aferimi Hasana Ćelama
• Možda se na nekoj od sljedećih ispitivačkih seansi za koje je ubilježen Ćelam, domaće pravosuđe zainteresira za njegov potpuniji lik i (ne)djelo
Objavljeno: 30. jan 2015 | Vildana Selimbegović
Trgovina Borac Travnik je firma koja je prije rata zapošljavala 1.640 radnika i imala preko 100 poslovnih prostora širom bivše države. Danas se Borac samo u tragovima nazire, a jedan od najzaslužnijih što je firma uništena je niko drugi do uvaženi predsjednik Komisije za vrijednosne papire Federacije BiH Hasan Ćelam, onaj isti koji je na toj dužnosti proveo mandat mimo mandata i koji u Komisiji jednako ponavlja da će tu dočekati i penziju?!
Prošle sedmice Ćelam je ispitan u Tužiteljstvu BiH povodom slučaja Bosnalijek, no ako ćemo pravo - za njega bi valjalo rezervirati čitavu ekipu tužitelja, da se krene od slučaja do slučaja. Evo travničkog primjera.
Šuti i žmiri
Prva lista dioničara Trgovine Borac, koja je vidjela svjetlo dana, datira sa kraja 2003. i nosi potpis direktora Fehima Bojića. Prema toj listi, nekadašnjih 1.600 dioničara, radnika, spalo je na jedva 800 imena. Svi osim četvorice imaju prosječan broj dionica, oko 13.000, a na samoj Trgovini Borac vodi se 406.561 vlastita dionica iako nije bilo uvjeta za takvo knjiženje. Trgovinom Borac cijelo vrijeme rukovodi trojac Fehim Bojić, Mijo Marušić i Nijaz Đulabić. Krajnji cilj Bojića i ortačke grupe je da preuzmu kontrolni paket dionica Trgovine Borac: prvi put kada su po svojim računicama došli do željenog cilja napravili su 2004. prvu osnivačku skupštinu dioničara i izabrali organe društva. U odboru za reviziju izabranom na toj skupštini je Hasan Ćelam, koga sljedeće godine u odboru mijenja advokat Irsan Kukić, koji je i danas aktivan.
No, vratit će se Ćelam Borcu i to 2007. godine kada se ortačka grupa pokušava registrirati u nadležnom Registru vrijednosnih papira FBiH. Valja pravdati zakašnjenje od čitavih šest godina: u tu svrhu služi priča kako su tražili adrese dioničara?! No, opet su Registru predali polovičnu knjigu - listu na kojoj fali više od pola dioničara. Registar odbija da registruje zato što nisu ispunjeni zakonski uslovi. Sami zakoni su napravljeni tako da pokušaju zaštititi dioničare od raznih manipulacija, u ovom slučaju manipulacija je bilo od uprave sa Bojićem na čelu, koji je višegodišnjim sakrivanjem podataka doveo do toga da ne postoje kupci dionica osim njih samih i njima odanih. Svi načini prodaje dionica, dok sama firma nije registrovana kao dioničarsko društvo, na granici su legalnog.
Kako je plan o preuzimanju vlasničke kontrole nad firmom zapeo u Registru, u pomoć se poziva još jedan član ortačke grupe, bivši član odbora za reviziju Trgovine Borac, Hasan Ćelam. On je predsjednik Komisije za vrijednosne papire FBiH, organa koji upravlja sa 75% dionica Registra vrijednosnih papira i kao takav bira Nadzorni odbor, te preko njega i upravu Registra. Miroslavu Džidiću, sadašnjem profesoru na Pravnom fakultetu u Mostaru, sa istekom mandata direktora Registra 2009. godine, Ćelamov Nadzorni odbor ne produžava mandat i bira novog direktora. Poznavaoci prilika na tržištu kapitala kažu da je glavni uzrok smjene bila Trgovina Borac, odnosno Džidićevo nepristajanje da "zažmiri" u procesu registracije Trgovine Borac. Džidićev nasljednik na mjestu direktora, kao jednu od prvih obaveza po preuzimanju dužnosti, odmah registruje dionice Trgovine Borac.
Tako je 2009. godine dio plana koji se odnosio na stvarno preuzimanje Trgovine Borac uz Ćelamovu pomoć završen. Ćelam još jednom pomaže partneru Bojiću kada mu sina zapošljava na Sarajevskoj berzi, ustanovi kojoj je Komisija glavni regulator i na koju predsjednik Komisije ima ogroman uticaj. Da bi cinizam bio potpun, Bojić i Ćelam su upravo od Sarajevske berze godinama "sakrivali" firmu kojom su upravljali, Trgovinu Borac, kako bi ortačka grupa došla što jeftinije do dionica.
Lik i (ne)djelo
Cijela ova operacija nije izvedena radi samog preuzimanja firme, ona je svakako bila pod kontrolom ortačke grupe, glavni cilj su uvijek bile nekretnine u milionskoj vrijednosti koje je Trgovina Borac posjedovala. Nekretnine su svih ovih godina prodavane, kako one u zemlji tako i one u inostranstvu, što je opet posebno dovelo do još jednog spora između Trgovine Borac i Agencije za privatizaciju. Osim što treba prodati i naravno naplatiti nekretnine koje su preostale, potrebno je i sakriti tragove o već prodanim nekretninama. O firmi koja je sa 1.600 zaposlenih spala na njih 10-ak, o nekretninama koje su prodane i kako, te o milionskim iznosima za koje su oštećeni dioničari - mediji u ovoj zemlji su izvještavali i opet će.
Možda se na nekoj od sljedećih ispitivačkih seansi za koje je ubilježen Ćelam, domaće pravosuđe zainteresira za njegov potpuniji lik i (ne)djelo.
izvor: oslobodjenje.ba
