SPORAZUM BOBAN-KARADŽIĆ - DVADESET GODINA KASNIJE
POČETAK JEDNOG DIVNOG PRIJATELJSTVA I KRVAVOG RATA PROTIV BiH
JOSIP MANOLIĆ U HAAGU: Boban i Karadžić u rat su ušli sa istim ciljem - uništenje Bosne i Hercegovine
RADOVAN KARADZIĆ I MATE BOBAN - Na sastanku u Gracu ovjerili su dogovor Milosević-Tudman iz Karađorđeva - da Bosne i Hercegovine više nema
FLORIAN BIEBER: "Mate Boban je umro 1997., Radovanu Karadžiću sude u Haagu, ali njihove ideje, mape i planovi, i dalje žive"
• Dogovor Radovana Karadžića i Mate Bobana iz 1992. godine u velikoj mjeri živ je i funkcionira i danas
• U nedjelju, 6. maja, navršava se 20 godina (06. maja 1992.) otkako su se Radovan Karadžić i Mate Boban sastali u austrijskom gradu Gracu. Sastanak je bio tajni, mada je međunarodna zajednica znala sve o onom što se dešavalo tog dana na aerodromu u Austriji, šta je dogovoreno i šta slijedi, ali nisu pronašli dovoljno razloga da reaguju. Ni dvije decenije poslije niko nije uspio izbrisati ono što su njih dvojica dogovorila tog dana - podjelu Bosne
Piše: NIDŽARA AHMETAŠEVIĆ | SLOBOONA BOSNA | 3. maj 2012.
Mate Boban, jedan od osnivača i prvi predsjednik Hrvatske zajednice Herceg-Bosna, i Radovan Karadžić, predsjednik ratne Republike Srpske, danas haški optuženik, daleko od očiju javnosti 6. maja 1992. sastali su se na aerodromu u Gracu i dogovorili prekid sukoba između dvije vojske kojima su komandovali, te uspostavili linije fronte koje su manje-više ostale iste do kraja rata 1995, godine.
Robert Donia, američki historičar koji je u više navrata svjedočio kao ekspert u korist Tužilaštva u Haagu, pored ostalog i o ovom sporazumu, tvrdi danas da je njegova svrha bila da "zacrta obrise teritorijalnih ambicija koje su išle mnogo izvan područja u kojima su živjeli Srbi i Hrvati... a sa ciljem da obuhvate veliki geostrateški kompaktan teritorij".
Florian Bieber, direktor Centra za izučavanje Jugoistočne Evrope Univerziteta u Gracu, naglašava kako su granice nacrtane prije 20 godina u ovom gradu, uz neke izmjene, opstale do danas. "Zbog toga je sporazum iz Graca podsjetnik, 20 godina kasnije, neuspjeha međunarodne zajednice i okrutnosti nacionalističkih "lidera" da podijele zemlju, bez da su uzeli u obzir ljude koji tu žive. Mate Boban je umro 1997., Radovanu Karadžiću sude u Haagu, ali njihove ideje, mape i planovi, i dalje žive", zaključuje Bieber.
HAŠKI DOKAZI
Danas Haško tužilaštvo tvrdi da je taj sastanak bio presudan za ono što se tokom rata dešavalo u Bosni i Hercegovini. Sastanak je, po Tužilaštvu, bio nastavak onog iz Karađorđeva, u martu 1991. godine, kada su se sreli Franjo Tuđman i Slobodan Milošević. Kasnije, 12. maja, dio onog što je dogovoreno potvrđeno je na zasjedanju Narodne skupštine Republike Srpske usvajanjem Šest strateških ciljeva (podjela Sarajeva; razdvajanje "srpskog naroda od druge dvije nacionalne zajednice"; uspost- avljanje koridora između Semberije i Krajine, koridora u dolini rijeke Drine "odnosno eliminisanje Drine kao granice između srpskih država"; uspostavljanje granice na rijekama Uni i Neretvi i osiguranje izlaza Republike Srpske na more).
Sastanak i dogovor koji su Karadžić i Boban postigli u Gracu često je spominjan tokom suđenja šestorici bivših lidera Herceg-Bosne, koji čekaju na izricanje presude u Haagu, te tokom procesa protiv Karadžića, a spominje se i u presudi izrečenoj Tihomiru Blaškiću, nekadašnjem zapovjedniku Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u srednjoj Bosni, osuđenom na devet godina zatvora. U ovoj presudi, Sudsko vijeće je prihvatilo tvrdnju Tužilaštva da je sastanak nastavak onog o čemu su lideri Srbije i Hrvatske govorili u Karađorđevu, odnosno o tome kako Bosna neće preživjeti.
ĆALE I TATA
Na suđenju grupi "Prlić i ostali", u julu 2006. godine, detaljno je o sporazumu govorio Josip Manolić, koji je 1992. godine bio šef Ureda za zaštitu ustavnog poretka, tijela koje je koordiniralo rad obavještajnih službi. Manolić je rekao da je sastanak Boban-Karadžić bio ključni trenutak kada su dogovoreni budući potezi obje strane, te da je označio i kraj sukoba izmedu snaga bosanskih Srba i Hrvata.
Odbrane u slučaju "Prlić i ostali" su tvrdile da nije bilo potpisanog, odnosno punovažnog, sporazuma koji je rezultat sastanka. U ovim tvrdnjama su se pozivali na riječi Stjepana Kljuića koji je u to vrijeme još uvijek bio aktivan u rukovodstvu HDZ-a BiH. Manolić je pak rekao da nije siguran da postoji potpisan dokument, ali da smatra da je postignut dogovor.
To je bila svrha tog sporazuma, da se okončaju sukobi između Srba i Hrvata u tom području. I to se desilo kasnije. Možda je u junu još bilo sukoba, ali nakon toga ne - rekao je Manolić u Haagu.
Da je međunarodna zajednica bila više nego svjesna sastanka i rezultata, potvrdio je pred Tribinalom u aprilu 2007. godine bivši američki ambasador i mirovni posrednik tokom ratova devedesetih Herbert Okun. Okun je pojasnio i da je međunarodna zajednica bila svjesna kako se niti jednom riječju u zapisu sa sastanka ne spominju Bošnjaci, niti bilo koji drugi narod osim Srba i Hrvata.
Na pitanje kakva je bila reakcija međunarodne zajednice, ambasador Okun je rekao da nisu obratili previše pažnje:
Oni koji su poznavali situaciju, nisu bili iznenađeni, ali primarna aktivnost za nas u tom trenutku, aktivnost za Evropsku zajednicu koja je predvodila pregovore u tom periodu, bila je da pokušamo spriječiti srpske napade.
I sam Radovan Karadžić je spominjao dogovor tokom suđenja rekavši kako su Srbi i Hrvati u Bosni bili "u dobrim odnosima". "Uvijek smo se slagali sa Hrvatima. Naša vojska ne bi preživjela bez njih jer nam je 1994. godine Jugoslavija nametnula sankcije. Nakon toga, mi smo njima davali struju, oni nama naftu", rekao je Karadžić dodajući kako su on i Boban mirno dogovorili granice podjele u maju u Gracu.
NASTAVAK KARAĐORĐEVA
U razgovoru za Slobodnu Bosnu, Robert Donia, koji je za potrebe Tužilaštva uradio detaljnu analizu i ovog sastanka i postignutog dogovora, kaže da su Boban i Karadžić taj dan faktički dogovorili savez o podjeli Bosne "dajući specifične teritorijalne odrednice generalnim principima o kojima su Milošević i Tuđman razgovarali u Karađorđevu":
Ovaj sporazum je pokazao da su i srpski i hrvatski nacionalisti u Bosni namjeravali da unište BiH, podijele njene građane oružanom silom u tri etničke skupine. Iako su obje strane ovaj dogovor predstavile kao mirovni sporazum, to je u suštini bio recept za rat sa namjenom uništenja Bošnjaka sa većeg dijela teritorije BiH i njihovog grupisanje u nekoliko enklava - smatra Donia
Florian Bieber primjećuje kako su "granice" koje postoje u Hercegovini između teritorija pod srpskom i hrvatskom kontrolom i danas one iste dogovorene 6. maja u Gracu, kao i one u regiji Posavine:
Mnogo važnije od mapa je ideja da bi Bosna trebala biti etnički podijeljena. Uprkos (ili zbog) Dejtonskog sporazuma i jake međunarodne podrške povratku izbjeglica, dobar dio Bosne ostaje podijeljen u većinom etnički homogene regione - tvrdi Bieber.
ŠEST TAČAKA SPORAZUMA IZ GRACA
• Prestaju razlozi za oružane sukobe između Hrvata i Srba u BiH, o spornim teritorijama će se pregovarati
Iako je sastanak u Grazu bio tajan, ubrzo po završetku javnosti su se obratila oba sudionika dajući kratke naznake šta se dešavalo iza zatvorenih vrata. Međunarodni mediji već dan kasnije pisali su u detalje o onom što se desilo, navodeći da ovaj sporazum nagovještava šta će se dalje dešavati na teritoriji BiH, te izražavajući bojazan o tome šta se može desiti sa Bošnjacima i drugim narodima.
Nakon sastanka u Gracu sačinjeno je saopćenje za javnost koje daje osnovne naznake postignutog dogovora. U saopćenju stoji:
Odlučni da sva sporna pitanja, uključujući razgraničenje dviju konstitutivnih jedinica - hrvatske i srpske u Bosni i Hercegovini, riješe miroljubivim sredstvima i dogovorom, predstavnici hrvatske i srpske nacionalne zajednice utvrdili su da u odnosu na radnu mapu o razgraničenju postoje nesuglasnosti u sljedećim slučajevima:
• U gradu Mostaru srpska strana smatra da granicu predstavlja rijeka Neretva, a hrvatska strana smatra da je cijeli grad Mostar u hrvatskoj nacionalnoj jedinici.
• Južno od Mostara hrvatska strana smatra da u hrvatsku nacionalnu jedinicu spada područje odredeno 1939. godine, tj. granica Hrvatske Banovine.
• Srpska strana smatra da je granica izmedu hrvatske i srpske jedinice granica rijeke Neretve. Obje strane su suglasne da se u razgraničenju dvije konstitutivne jedinice na području Kupresa, kao i u Bosanskoj Posavini (Derventa, Bosanski Brod, Bosanski Šamac, Odžak, Orašje, Modriča i Brčko) vodi računa o kompaktnosti prostora i komunikacijama.
• Obje strane su odlučne ustrajati na principima usvojenim na konferenciji Europske zajednice o Bosni i Hercegovini, te temeljem toga suglasne su da u određivanju spomih i drugih područja štuju dogovorene kriterije za definiranje nacionalnih teritorija uz arbitražu Europske zajednice.
• Ovim dogovorom prestaju razlozi za prekid Konferencije Europske zajednice o Bosni i Hercegovini, te obje strane traže hitan nastavak konferencije. Inzistira se da se arbitražno ragraničenje izvrši u dogovorenom roku do 15. svibnja 1992. godine.
• Slijedom naprijed dogovorenog prestaju razlozi za oružane sukobe između Hrvata i Srba na cijelom teritoriju BiH. Objavljuje se sveopće i trajno primirje pod kontrolom Europske zajednice, koje stupa na snagu dana 6. svibnja 1992. u 24.00 sata.
izvor: SLOBOONA BOSNA | 3. maj 2012.
