![\"Senaid](\"https:\/\/sanela.info\/wp\/bola\/08\/wp-content\/uploads\/2014\/03\/senaid-memic-1.png\")
<\/a>I pored toga, a posebno nakon smrti Alije Izetbegovi\u0107a, kada se \u010cengi\u0107 pribli\u017eava Silajd\u017ei\u0107u, i miri sa Bakriom Izetbegovi\u0107em, \"nikla\" su u Sarajevu tri projekta za koja se smatra da su, ipak, djelo Hasana \u010cengi\u0107a. To su formiranje BBI banke, odnosno SBF, Sarajevo biznis foruma, izgradnje zgrade AL \u0160idi, i dovo\u0111enje telvizijskog kanala Al-D\u017eezire u Sarajevo.<\/p>\n
Iako formalno nigdje u \"papirima\" nema imena Hasana \u010cengi\u0107a, to je realizirano preko mre\u017ee njegovih ljudi, koji su tokom rata bili njegovi stipendisti, odnosno uposlenici u njegovim firmama, ili TWR-a.<\/p>\n
\u010cengi\u0107 je u svoju \"mre\u017eu\" regrutirao studente iz Malezije, kojima je osigurao stipendije tokom rata. Kako je regrutirao bra\u0107u \u0160abanovi\u0107e, ina\u010de ro\u0111ake, dajd\u017ei\u0107e Senaida Memi\u0107a, koji je uz Bakira Alispahi\u0107a, bio glavi \u010cengi\u0107ev koordinator za dopremu i dilanje oru\u017eja u Sarajevo na po\u010detku agresije, za izgradnju \"Bosmala\", tako je anga\u017eirao Amera Bukvi\u0107a i Edhema Fo\u010du, za registriranje BBI banke i Al-D\u017eezire.<\/p>\n Isti scenarij je ura\u0111en i sa Al-\u0160idijem kojeg je u BiH registirao \u0160erif Patkovi\u0107, iz \u0160eri\u0107a kod Zenice, da bi, uz pomo\u0107 Bakira Izetbegovi\u0107a, dobio tender za kupovinu placa na Marijin dvoru. S tim \u0161to menad\u017ement BBI banke, BBI centra, kontrolira grupa \u010cengi\u0107evih prijatelja, odnosno njihove u\u017ee rodbine, poput bra\u0107e Husejna i Sejada \u017divalja, ili Tarika \u0110or\u0111i\u0107a, direktora Al-D\u017eezire, koji je tokom rata vodio \u010cengi\u0107eve \"poslove\" u Istanbulu.<\/p>\n Po\u0161to BBI Centar ima veze sa Zagreba\u010dkom bankom, kasnije Uni credit banka, iz koje je kreditiran, \u010cengi\u0107eve poslove u Zagrebu i danas vodi Faris Nani\u0107, kao \u0161to ih je vodio dok je bio \u0161ef kancelarije TWR-a u Zagrebu.<\/p>\n Faris Nani\u0107 ro\u0111en je u Zagrebu 1964. godine, gdje je zavr\u0161io Gra\u0111evinski fakultet. Novinarstvom, publicistikom i esejistikom bavi se od 1988. Objavljivao je tekstove u mnogim doma\u0107im i stranim publikacijama. Bio je novinar, urednik, glavni urednik i direktor u nekoliko izdava\u010dkih i novinskih ku\u0107a. Pokrenuo je te vi\u0161e godina bio glavnim urednikom Preporodovog Journala, mjese\u010dnika KDBH Preporod. Do sada je objavio tri knjige: \"Tjeskoba vremena\", zbirku politi\u010dkih i drugih tekstova i eseja, u izdanju Pro\ufb01l internationala 1999., u KDBH Preporod objavio je putopisnu prozu \"Na istoku zapada\" 2002. i zbirku eseja i uvodnika iz Journala \"Zapisano ostaje\" 2006. godine. Kao gra\u0111evinski in\u017eenjer radio je u Gortanu i Hrvatskim autocestama. Radio je kao direktor Viadukta u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a trenutno istu poziciju obna\u0161a u Bosni i Hercegovini. Jedan je od 40-orice potpisnika inicijative za osnivanje Stranke demokratske akcije 1990. godine, a devet godina bio je politi\u010dki tajnik SDA Hrvatske. Jedno vrijeme obna\u0161ao je dr\u017eavne du\u017enosti u Sarajevu. \u017divi i radi na relaciji Zagreb-Sarajevo.<\/p><\/blockquote>\n Osman Softi\u0107, koordinator SBF, bio je imam i \u010cengi\u0107ev kolega u Zagreba\u010dkoj d\u017eamiji.<\/p>\n Osman Softi\u0107 ro\u0111en je 03. sep 1966. godine u Orahovi, op\u0107ina Bosanska Gradi\u0161ka. Zavr\u0161io je Gazi Husrevbegovu medresu u Sarajevu 1984. godine. Nakon medrese se upisao na Fakultet Islamskih nauka u Sarajevu (tada Islamski Teolo\u0161ki Fakultet ITF), na kojem je diplomirao u septembru 1989. godine. Potom, odlazi na rad u Islamski Centar u Zagreb gdje je proveo nepune dvije godine. U zagreba\u010dkoj d\u017eamiji je radio kao imam i vjerou\u010ditelj (muallim). Pred sami po\u010detak agresije na Republiku Sloveniju u julu 1991. godine otputovao je u Kuala Lumpur na Me\u0111unarodni Islamski Univerzitet (IIUM) u Maleziju gdje ga je zatekla i agresija na BiH. U Maleziji je proveo osam mjeseci gdje je odslu\u0161ao jedan semestar predavanja da bi se po\u010detkom 1992. godine permanentno nastanio u Australiji. Na fakultetu politi\u010dkih nauka Univerziteta New South Wales u Sydneyu je stekao diplomu magistra me\u0111unarodnih odnosa. Danas radi kao menad\u017eer u privatnom sektoru (advertising industry), dok du\u017enost predsjednika Me\u0161ihata Australije obna\u0161a volonterski.<\/p><\/blockquote>\n U Islamskoj zajednici - klju\u010dni \u010dovjek kao \u010cengi\u0107eva krtica - je Rifat Feti\u0107. Iako nije imam, za razliku od \u010detverice mu starije bra\u0107e, Feti\u0107 je dobio posao. Prvo kao predsjednik omladine IZ, a zatim i skretar Ilmije - zahvaljuju\u0107i zaslugama koje je stekao rade\u0107i za \u010cengi\u0107a tokom rata u humanitarnim organizacijama u Zagrebu.<\/p>\n Pored toga on je i \u010dlan UO Terminala Federacije BiH. Tu je postavljen isto kao \u010cengi\u0107eva \"krtica\", jer se smatra da \u010cengi\u0107 kontrolira jedan lanac benzinskih pumpi koje snabdijeva doniranom naftom koje skladi\u0161ti negdje u Konjicu. \u010cengi\u0107ev interes da se bavi terminalima otkriva njegovu dugogodi\u0161nju ambiciju da se bavi uvozom i prodajom nafte.<\/p>\n Preko lidera SDA i SBiH, \u010cengi\u0107 je ostvario kontrolu nad kadrovima DKP u islamskim zemljama. Tako je brat Amera Bukvi\u0107a, Tarik, postavljen za ambasadora prvo u Indoneziji, a danas u Maleziji, gdje \u010cengi\u0107 u\u017eiva veoma velik ugled.<\/p>\n Zbog svog pragmati\u010dno-poslovnog interesa, \u010cengi\u0107 je promijenio svoje fanati\u010dno-odurno pona\u0161anje. Tako je pristao da mu mentor na postdiplomskim studijama bude rahmetli Nijaz Durakovi\u0107, zakleti ideolo\u0161ki protivnik. Kao \u0161to je bio ponudio novac svom isljedniku Muniru Alibabi\u0107u Munji, da sagradi Institut za ratne zlo\u010dine. Kao \u0161to ga je rahmetli Durakovi\u0107 prihvatio, tako ga je principijelni Alibabi\u0107 cini\u010dno odbio kako ne \u017eeli njegov \"krvavi novac.\" Bar tako Munja pi\u0161e u jednoj svoj knjizi u kojoj cijelu plejadu bo\u0161njakih politi\u010dara, na \u010delu sa Alijom Izetbegovi\u0107em, optu\u017euje za suradnju sa KOS-om.<\/p>\n Tako se nesu\u0111eni bo\u0161nja\u010dki \u010cegevara preobrazio u velikog bo\u0161nja\u010dkog \u010cegeparu.<\/p>\n Isto kako je nekada nekoliko stotina muslimanskih djevojaka i mladi\u0107a slu\u0161alo vazove u Taba\u010dkom mesd\u017eidu o \"islamskom a\u0161ikovanju\", pa poslije stvarno od\u0161etali, a\u0161ikuju\u0107i, do Benba\u0161e, danas iz diskotetke iz Bosmalovih zgrada, bar po pri\u010dama taksista, tokom vikenda, u zoru izlazi najvi\u0161e pijanih mladi\u0107a, a mo\u017eda i vi\u0161e djevojaka kojima se u kasne sate to\u010di besplatno pi\u0107e.<\/p>\n Tako, nakon trideset godina, zavr\u0161ava jedan mladala\u010dki zanos jedne generacije, kojoj su \"sudbinu krojili\" drugovi Hasana \u010cengi\u0107a. izvor: regija.ba-3276<\/a><\/p>\n <\/p>\n Objavljeno: 07. jun 2014 | Filip Mursel Begovi\u0107<\/p>\n :: Po struci ste diplomirani in\u017eenjer gra\u0111evine, a ve\u0107 desetlje\u0107ima primjetno djelujete kao publicist i novinar. Zanimalo bi nas jeste li proma\u0161ili profesiju i da li bi u izmijenjenim okolnostima \u017eivota imali posve druga\u010diji strukovni izbor?<\/strong><\/p>\n Ne, nisam proma\u0161io profesiju. Gra\u0111evinarstvo je jedna od najljep\u0161ih formi ljudske kreativnosti i doista me ispunjava zadovoljstvom mogu\u0107nost da, u okviru svojih skromnih mogu\u0107nosti i znanja, doprinesem izgradnji objekata koji dugo slu\u017ee ljudima. Na drugo pitanje odgovor je pozitivan. Me\u0111utim, kada sam ja maturirao, davne 1983. godine na zagreba\u010dkom MIOC-u, da parafraziram Milana Kunderu, mislilo se da \u0107e ideolo\u0161ki determiniran socijalisti\u010dki re\u017eim trajati jo\u0161 barem dvadeset godina i da je pametno studirati ne\u0161to ideolo\u0161ki indiferentno, \u0161to donosi znanje od kojeg se mo\u017ee \u017eivjeti i vani. To je, u tada\u0161njim uvjetima, smatrao sam, isklju\u010divalo i pravo i ekonomiju i sve tzv. dru\u0161tvene znanosti, dok sam za umjetnost bio apsolutno nekvalificiran. Kako za \u010diste prirodne znanosti nisam imao smisla, a o medicini nisam niti razmi\u0161ljao, jedini logi\u010dan izbor bio je tehnika.<\/p>\n S obzirom da mi je otac bio vrlo afirmiran gra\u0111evinski in\u017eenjer u zemlji i inozemstvu, nisam trebao mnogo razmi\u0161ljati. Iako, zanimljivo je da sam iste 1983., osim na tada\u0161njem Fakultetu gra\u0111evinskih znanosti, polo\u017eio prijemni i na Pravnom fakultetu u Zagrebu, na \u0161to su me, s puno argumenata nagovarali i otac Kemal i tetak dr. Vlatko Mileta, pravnik i dugogodi\u0161nji profesor na Fakultetu politi\u010dkih znanosti. Na kraju je prevladala \"Kunderina logika\", emigrirao sam u gra\u0111evinarstvo i nisam po\u017ealio jer sam, uz mnoga veli\u010danstvena znanja iz ljudske riznice, dobio \u0161ansu ostaviti svoj blijedi trag na djelima koja traju. Vremenom sam shvatio kako je ljudski mandat Bo\u017ejeg namjesnika na Zemlji bitno determiniran njegovim stvarala\u0161tvom, a \u0161to je ljep\u0161e od mosta, ceste...<\/p>\n :: Izdali ste dvije knjige publicisti\u010dkih radova i jednu knjigu putopisa. U Va\u0161em radu je primije\u0107ena aktualnost, univerzalnost, provokativnost, filozofi\u010dnost, zavidna razina teolo\u0161ke potke, profinjen smisao za analizu, nadalje, zagovarali ste dijalog me\u0111u religijama, interkulturalnost, upozoravali na opasnosti asimilacije, govorili o problemima globalizacije i dru\u0161tvima koje ba\u0161tine kompleksno pitanje manjina. O\u0161tro ste razotkrivali razne predrasude, licemjerstvo, zablude, a da se kao poslenik javne rije\u010di niste ogrije\u0161ili o istinu i na koncu Va\u0161i su tekstovi pisani jezi\u010dno-stilskom perfekcijom. Jesu li pred Vama novi tematski izazovi ?<\/strong><\/p>\n Ima onih koji se s Va\u0161im ocjenama mojih pisanih tragova ne\u0107e slo\u017eiti, i to s argumentima. Istini za hator treba re\u0107i da ima i onih drugih. Osobno smatram da sam u tim tekstovima rekao ono \u0161to sam mislio da sam nau\u010dio od drugih, znatno boljih i ve\u0107ih od mene i \u0161to sam, vlastitim promi\u0161ljanjima, shvatio, vi\u0161e u ulozi nekakvog telala komu je jedina svrha, jer sam nije kvalificiran, prenositi, na ne\u0161to prera\u0111en na\u010din, tu\u0111e dosege, znanja, upozorenja i bojazni. Ne znam jesam li dorastao novim tematskim izazovima ili sam naprosto rekao sve \u0161to bi moja nejaka pamet mogla iznjedriti, a da to bude smisleno i donekle korisno. Kona\u010dno, po vokaciji nisam pisac, ve\u0107 samo povremeno piskaralo, a to, priznat \u0107ete, nije ba\u0161 neka kvalifikacija za nove tematske izazove. Iako ka\u017eu, nikad ne reci nikad vi\u0161e.<\/p>\n :: Da li je za Vas domovina Hrvatska gdje ste ro\u0111eni ili Bosna otkuda ste potekli? Da li Vas je ikada mu\u010dilo pitanje identiteta kao neke koji ne znaju da li bi bili Muslimani, Hrvati ili Bo\u0161njaci?<\/strong><\/p>\n U bosanskom jeziku postoji jedna precizna distinkcija koju je u op\u0107oj poplavi naopake kroatizacije biv\u0161eg zajedni\u010dkog jezika, hrvatski negdje, usput, zagubio. Domovina je zemlja gdje ti je dom, a zemlja iz koje potje\u010de\u0161 naziva se otad\u017ebinom, zemljom otaca. Na\u017ealost, u na\u0161em jeziku ne postoji izraz za zemlju majke. Jednom davno, moj mi je rahmetli amid\u017ea Sulejman citirao latinsku izreku Ubi bene, ibi patria. Izrekao je to 1985. kao vi\u0161edesetljetni emigrant, u luksuznom stanu u Via dei Gracchi u Milanu, gdje je \u017eivio. Iako je bio istinoljubiv \u010dovjek, tada mu nisam povjerovao jer sam znao da, iako od 1962. godine kada je emigrirao, nije nogom kro\u010dio s onu stranu granice kod Opicine, ponekad bi do\u0161ao pred sam Loiblpass iliti Ljubelj i sa sjetom promatrao brda prema istoku. Do kraja je \u017eivota govorio bosanskim jezikom i nije mu se de\u0161avalo da brka talijanske rije\u010di s na\u0161ima ili da za neku na\u0161u koju je zaboravio, upotrijebi talijansku. Prije bi spas potra\u017eio u kakvu dobru turcizmu.<\/p>\n U duhu bosanskoga jezika, moja je domovina Hrvatska, a otad\u017ebina Bosna, pripadam kulturno-civilizacijskom krugu Bo\u0161njaka, a moj je identitet, prije svega, odre\u0111en svojevoljnim robovanjem Allahu, \u0161to me jedino \u010dini istinski slobodnim \u010dovjekom. No, naravno, nije uvijek bilo tako jasno i nedvosmisleno. Iako prezirem taj izraz, ja sam dijete mje\u0161ovitog braka, otac mi je muslimanski Bo\u0161njak, a majka Vi\u0161nja katoli\u010dka Hrvatica koja je davno prigrlila Islam i doista je prava Hrvatica islamske vjeroispovijesti. Etnogenetski promatran, ja sam \"mje\u0161anac\", polutan, \u0161to bi rekla, u najboljoj namjeri, jedna moja prijateljica, zabrinuta za identitet moje djece kada sam o\u017eenio Melihu Mehmedagi\u0107, k\u0107erku Bo\u0161njaka Ibrahima i slovensko-austrijske \"mje\u0161anke\" Stanke. Ta me \u010dinjenica rano smjestila u neki prostor, u po\u010detku tradicijskog, muslimanskog identiteta u hrvatskoj i slo\u017eenoj jugoslavenskoj politi\u010dkoj zajednici, s vrlo jakim, katkada zablje\u0161\u0107uju\u0107im sjajem bosanskog i bo\u0161nja\u010dkog (tada se to zvalo bosansko-muslimanskog). Moj je otac od rana pripadao onom krugu bo\u0161nja\u010dkih intelektualaca takozvane prohrvatske orijentacije. U ku\u0107u i kancelariju moga dede Muhamedage Nani\u0107a prije Prvog i izme\u0111u dva svjetska rata zalazili su protugajretovski elementi i kasniji osniva\u010di Narodne uzdanice, lideri Islamske zajednice i JMO, sarajevski knji\u017eevnici i profesori kojima je Zagreb tada bio svjetionik otpora primjetnoj srbizaciji u proma\u0161aju koji se zvao Kraljevina SHS i kasnije Kraljevina Jugoslavija.<\/p>\n No, isti je Muhamedaga me\u0111u prvima 1941. potpisao Sarajevsku rezoluciju protiv progona Srba, \u017didova i ostalih naroda u NDH. \u017delim re\u0107i da prohrvatska nikada nije zna\u010dila protusrpsku ili bilo kakvu drugu protuetni\u010dku orijentaciju moje porodice i obitelji. Postojala je konstanta protuvelikosrpskog raspolo\u017eenja, ali i te\u017enja za ravnopravno\u0161\u0107u Bosne u Jugoslaviji. Nacionalna pripadnost je, po logici pripadnosti politi\u010dkoj zajednici Hrvatske, deklarirana godinama kao hrvatska, ali sam od oca vrlo \u010desto slu\u0161ao o potrebi da se bosanskim muslimanima napokon prizna pravo na nacionalnu opredijeljenost, \u0161to je djelomi\u010dno i kompromisno u\u010dinjeno \u0161ezdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a. U tim sam se mjenama nalazio i ja sve do upisa na fakultet i deklariranja Muslimanom, nazivom koji je kod kolega Arapa izazivao \u010du\u0111enje. Jo\u0161 kao gimnazijalac vodio sam ostra\u0161\u0107ene rasprave o utemeljenosti termina Musliman s prijateljima, uglavnom katoli\u010dkim Hrvatima, dubiozne ili nikakve religioznosti, koji su se za Bo\u017ei\u0107 uglavnom veselili, piju\u0107i i pjevaju\u0107i hrvatske \"zabranjene\" pjesme, tvrde\u0107i da je etni\u010dka i nacionalna pripadnost Bo\u0161njaka neupitna, a da je termin rezultat politi\u010dkog kompromisa komunisti\u010dkih vrhu\u0161ki na vlasti u republikama ve\u0107 rastakaju\u0107e Jugoslavije. Prvi popis stanovni\u0161tva koji sam do\u010dekao kao punoljetan \u010dovjek 1991. godine, 27-godi\u0161njak, vi\u0161e nije donosio nikakvu dilemu prema javnom o\u010ditovanju nacionalne pripadnosti kako se u nas ona shva\u0107a. Treba re\u0107i da muslimanima etni\u010dka, a poslije nacionalna opredijeljenost nije bila primarna, pa su se lako mogli poistovjetiti s druga\u010dijim odrednicama, a da pri tome nisu smatrali da su gubili svoj stvarni identitet Bo\u017ejih robova. Jedina konstanta u tim mjenama bio je odnos prema Bosni s minimumom, barem politi\u010dke, autonomije u vi\u0161enacionalnim zajednicama.<\/p>\n I kona\u010dno, jedna na\u010delna primjedba. Kod nas na Balkanu jo\u0161 se uvijek nitko nije s dovoljnom dozom autoriteta osvrnuo na minimalne ili nikakve razlike u op\u0107oj percepciji pojmova etnosa, demosa i nacije, a kamoli da ih je razlikovno definirao. To je stvorilo i jo\u0161 uvijek stvara prili\u010dan kaos u mnogim glavama koji pre\u010desto zavr\u0161ava kao zlo\u010din u Srebrenici. Zato smatram da je moj identitet nu\u017eno slo\u017een, da se mo\u017ee prioritizirati red slo\u017eenosti i jasno distingvirati svaku njegovu komponentu. Dakle, ja sam ontolo\u0161ki 'abdullah, musliman po opredijeljenju, Bo\u0161njak po pripadnosti kulturnom i civilizacijskom krugu \u010dije je rodno mjesto i centar radijacije Bosna i hrvatski gra\u0111anin kao svjestan \u010dlan politi\u010dke zajednice u kojoj mi je dom i, vrlo va\u017eno, dom moje djece. Da slu\u010dajno \u017eivim u Francuskoj i imam tamo\u0161nje dr\u017eavljanstvo zvali bi me samo Francuzom, u SAD Amerikancem s neobaveznim etni\u010dkim pridjevom, i to ne zato \u0161to se zovem Jean ili John ili Ludi Konj, ve\u0107 i zato \u0161to u rubrici \"nationality\" kod ispunjavanja zahtjeva za vizu ne smijem pisati \"Bosniak\", ve\u0107 samo \"Croatian\" i to iz jednostavnog razloga \u0161to imam hrvatski paso\u0161. Ako putujem s bosanskim paso\u0161em, mogao bih u istu rubriku upisati samo \"Bosnian\" ili \"Bosnia-Herzegovina\", ne \"Bosniak\". Da i Bo\u0161njaci s tim imaju ozbiljnih problema, prije petnaestak godina zorno mi je do\u010darala moja sarajevska teti\u010dna kada je izrazila iskreno \u010du\u0111enje mojom deklariranom bo\u0161nja\u010dkom pripadno\u0161\u0107u jer sam iz Hrvatske.<\/p>\n :: Ima li razlike izme\u0111u Bo\u0161njaka koji su ro\u0111eni u Hrvatskoj i onih koji su ro\u0111eni u Bosni? Mislim na kulturolo\u0161ke i civilizacijske \u017eivotne navike kao i na pitanje identiteta. U kolikoj su mjeri, po Va\u0161em mi\u0161ljenju, oni u Hrvatskoj svjesni svog bo\u0161nja\u0161tva? Primjerice, mene u Bosni znaju ponekad promatrati kao nekog zagreba\u010dkog piceka, dakle nekog neautohtonog Bo\u0161njaka. Postoje li ikakve predrasude u Bosni prema Bo\u0161njacima u Hrvatskoj?<\/strong><\/p>\n Prvi koji je mene nazvao zagreba\u010dkim picekom bio je Zilhad Klju\u010danin 1993. godine, zato \u0161to sam tra\u017eio da makne noge s radnog stola u redakciji Press agencije koju sam tada vodio u Zagrebu. Gospodin Klju\u010danin je maknuo noge sa stola, ali imam dojam da mi nikad nije halalio. Dodu\u0161e, stanovitog gospodina Richarda Holbrooke-a imao sam \u010dast upoznati kada je blatnjavu cipelu stavio na moj radni stol u Predsjedni\u0161tvu Bosne i Hercegovine s namjerom da zave\u017ee pertlu, prije nego ga uvedu Aliji Izetbegovi\u0107u na sastanak. Gospodin se jako za\u010dudio kada sam mu, uz svu diplomatsku vje\u0161tinu, rekao kako ba\u0161 nije zgodno prljavu kunduru stavljati na tu\u0111i stol, na kojem se povremeno, kada se puno radi, i jede. Svojevremeno, jako je bilo popularno u mahali, posebno viso\u010dkoj, muhabetiti o zagreba\u010dkom lobiju koji je njima, ergo pravim Bo\u0161njacima nametnuo reisa. Ne znam \u0161to je mjera bo\u0161nja\u0161tva, ako takvo \u0161to uop\u0107e i postoji. Prije svega, ne mislim generalizirati. Bosna je prepuna fina bo\u0161nja\u010dkog svijeta od kojega se bi mnogi ovdje trebali u\u010diti pona\u0161anju. Ali, ima i onih drugih. Kao i u Hrvatskoj.<\/p>\n \u010cini mi se da odre\u0111ene manje, kulturolo\u0161ke razlike postoje, \u010dinjenicom da smo mi u Hrvatskoj izlo\u017eeni radijaciji ne\u0161to druk\u010dijih kulturnih obrazaca koje, po\u010desto i nesvjesno, usvajamo. Neki su dobri i korisni, a neki nisu. Va\u017eno je samo da se prepoznaju oni prvi, po svojim vrijednostima i postanu dijelom kulturolo\u0161kog koda svih, a da se oni drugi odbace jer unaza\u0111uju. Isto vrijedi i u drugom pravcu. Smatram da se bosanski i hrvatski Bo\u0161njaci me\u0111usobno mogu dobro nadopunjavati i oplemenjivati, ali samo ako se razmjenjuju kulturolo\u0161ki utjecaji, bazirani na vrijednostima koje dijelimo. Tu je negdje odgovor i na pitanje o razlikama u shva\u0107anju identiteta. No, postoji i drugi faktor. Mi na\u0161 identitet uvijek promatramo u manjinskom kontekstu, dok su bosanski Bo\u0161njaci to prisiljeni \u010diniti samo tamo gdje stvarno jesu, jo\u0161 uvijek obespravljena manjina, u takozvanoj Republici Srpskoj ili na prostorima gdje gazduju ljudi poput nekog Mije Brajkovi\u0107a. Stoga je interesantnije promatrati razlike u bo\u0161nja\u010dkom poimanju identiteta u samoj Bosni jer su one uvjetovane ve\u0107inskom opu\u0161teno\u0161\u0107u, posebno prema ostalim manjinskim identitetima i nelagodama, ili pak manjinskom osjetljivo\u0161\u0107u u uvjetima neizvjesnosti.<\/p>\n :: Radili ste kao \u0161ef kabineta Alije Izetbegovi\u0107a. Zanimala bi nas Va\u0161a sje\u0107anja na to razdoblje \u017eivota?<\/strong><\/p>\n Prije svega, ja sam vrlo kratko bio \u0161ef kabineta Predsjednika Predsjedn\u0161tva i gotovo da, osim anegdota poput one s Holbrooke-om, nema zna\u010dajnijih sje\u0107anja. Moja sje\u0107anja na rahmetli Aliju Izetbegovi\u0107a vezana su za period od 1989. do 2000. kada sam se s njim imao \u010dast dru\u017eiti i za njega raditi u druk\u010dijim i \u010desto promjenjivim okolnostima i aran\u017emanima. U rijetkim trenucima njegove opu\u0161tenosti, uspio sam katkad ugrabiti ne\u0161to od njegova bogatog znanja i lepr\u0161avih misli.<\/p>\n :: Mo\u017eete li nam re\u0107i, s ove distance, kakav je bio Alija Izetbegovi\u0107 kao politi\u010dar i \u010dovjek, budu\u0107i su to vje\u010dne rasprave i onih koji su ga samo vidjeli na televiziji? Zamjerate li \u0161to tada\u0161njoj bo\u0161nja\u010dkoj vrhu\u0161ki?<\/strong><\/p>\n Bio sam apsolvent gra\u0111evine i novinar po\u010detnik u Studentskom listu kada mi je pri\u0161ao u kuloarima Zagreba\u010dke d\u017eamije u aprilu 1989. i neposredno po\u010deo govoriti o potrebi organiziranja stranke koja \u0107e mo\u0107i dati barem neke odgovore na rastu\u0107e izazove raspada Jugoslavije i demokratizacije dru\u0161tvenih odnosa. Zamislite, on, politi\u010dki disident i zatvorenik savjesti, filozof i gotovo ilegalni autor i publicist, tada \u010dovjek od skoro 65 godina, prilazi meni, 25-godi\u0161njem balavcu koji je ne\u0161to o muslimanima piskarao po marginalnoj hrvatskoj \u0161tampi i pita me za mi\u0161ljenje! I to ne o kakvu specifikumu zagreba\u010dkog muslimanskog kruga, ve\u0107 o politi\u010dkom organiziranju cijelog naroda, dok je jo\u0161 to zabranjeno zakonom. Znam da sam imao malu prednost pri poklanjanju povjerenja jer je on poznavao moga oca jo\u0161 iz najranijeg djetinjstva, no i da nisam, on bi svejedno postupio na isti na\u010din. Razli\u010diti su stavovi oko njega kao politi\u010dara i vrlo su proturije\u010dni, \u0161to je i normalno.<\/p>\n Kada radite, posebno tako odgovoran posao, imate i podr\u0161ku i suo\u010davate se s kritikom. Kada ne bi bilo tako, trebali bi ste se zabrinuti. Razmi\u0161lja\u0161ljaju\u0107i o Izetbegovi\u0107u kao politi\u010daru, uvijek mi se \u010dinilo da je on po sudbini disident, po vokaciji filozof, po zvanju pravnik, a tek nevoljko politi\u010dar koji je prije trebao biti dr\u017eavnikom. Jednom mi je u D\u017eeddi rekao kako osje\u0107a da nije napisao sve \u0161to je \u017eelio i da bi zapravo \u017eelio biti negdje drugdje, a ne u centru dono\u0161enja sudbinskih odluka. \u010citav je \u017eivot bio zaokupljen dramama \u017eivota, njihovim uvodima, zapletima, kulminacijama, raspletima i epilozima, priznao mi je tada. Taj je pojam ontolo\u0161ki antagonizirao europskom pojmu utopije, kritiziraju\u0107i Thomasa Moore-a, a njegov je \u017eivotni put bivao egzemplarnom dramom. Zbog toga sam mislio da on, zapravo, nije izabrao svoju sudbinu nakon 1989., ve\u0107 se prepustio matici koja ga je nosila, dok je poku\u0161avao kormilariti, vremenom izgubiv\u0161i jasnu sliku kona\u010dnog cilja. Kako je vrijeme teklo, tako je donosio sve manje i neva\u017enije i pogre\u0161nije odluke.<\/p>\n U sje\u0107anje uvijek prizivam jednu scenu nakon blokade transporta tenkova JNA u listopadu 1991. isto\u010dnom Hercegovinom. Pred okupljenom gomilom Hrvata u Stocu koja ne pu\u0161ta JNA tenkove dalje jer, s puno prava, sumnja da ih se \u0161alje na Dubrovnik i ostatak Dalmacije, i koja mu kli\u010de kao lideru Alija Izetbegovi\u0107 moli prisutne da mu vjeruju jo\u0161 samo ovaj puta i da propuste tenkove kamo su krenuli. Kako je to izgovorio, uzvici podr\u0161ke, pazite hercegova\u010dkih Hrvata, pretvaraju se u zvi\u017eduke i on tada odustaje od \u0161anse da nadraste samo bo\u0161nja\u010dku komponentu svog, u tom slu\u010daju samo politi\u010dkog, djelovanja, i da postane djelatni bosanski dr\u017eavnik. Sve nakon toga, kako god mudro i dr\u017eavni\u010dki bilo, bit \u0107e do\u017eivljavano kao redukcionisti\u010dko, samo bo\u0161nja\u010dko, pa \u010dak i od Bo\u0161njaka. \u0160teta, jer Alija Izetbegovi\u0107 u tim je prijelomnim trenucima bio jedini s moralnim, epistemolo\u0161kim i ontolo\u0161kim kapacitetom izrastanja u prvog bosanskog dr\u017eavnika nakon mnogo stolje\u0107a. No, uvijek treba nagla\u0161avati da je bio suo\u010den s dvije vrlo jake centrifugalne sile \u010dija su hvati\u0161ta bila u Zagrebu i Beogradu, s ogromnim utezima na nogama i me\u0111unarodnim ucjenjiva\u010dkim pi\u0161toljem na sljepoo\u010dnici i da je, u takvom, gotovo ko\u0161marnom, okru\u017eenju uspio izvesti dr\u017eavu Bosnu i Hercegovinu na put o\u010duvanja. Povijesti treba prepustiti ostalo, skice za njegov portret izra\u0111ivat \u0107e se i dalje, a suglasja nikada ne\u0107e biti.<\/p>\n :: Za\u0161to ste oti\u0161li s pozicije \u0161efa kabineta?<\/strong><\/p>\n Ja sam u Sarajevo 1996. do\u0161ao po pozivu tek imenovanog bo\u0161nja\u010dkog zamjenika ministra obrane Federacije BiH, Hasana \u010cengi\u0107a kao \u0161ef slu\u017ebe za odnose s javno\u0161\u0107u. U Zagrebu sam ostavio suprugu s k\u0107erkom Hanan od 1 godine i tek ro\u0111enim sinom Davudom, a u Sarajevu sam stanovao kod svoje teti\u010dne A\u0161ide Zaimovi\u0107, useliv\u0161i se njoj, njezinom mu\u017eu i k\u0107eri na neodere\u0111eno vrijeme. Imao sam \u010dast sura\u0111ivati s \u010cengi\u0107em i ostalim du\u017enosnicima i zaposlenicima Ministarstva i dati svoj vrlo mali doprinos tada glavnom projektu - dono\u0161enju Zakona o obrani Federacije koji je bio prvi uspje\u0161ni korak k reintegraciji oru\u017eanih snaga BiH. Nakon \u0161to je taj posao zavr\u0161en, predsjednik Izetbegovi\u0107 me pozvao da preuzmem mjesto njegovog \u0161efa kabineta. Ja sam mu tada predlo\u017eio, a on je prihvatio da odredimo probni rok jer dotada nikada nismo sura\u0111ivali na svakodnevnoj osnovi. Od po\u010detka, me\u0111utim, moje se radne metode nisu poklapale s op\u0107om atmosferom i navikama u kabinetu, ali i me\u0111u njegovim savjetnicima, \u010dlanovima Vlade Federacije i Vije\u0107a ministara.<\/p>\n Vrlo sam brzo izguran na margine, \u010demu sam vjerojatno i sam doprinio preranim kukurijekanjem, posebno oko procesa privatizacije i makroekonomske politike te nekim politi\u010dkim stavovima. Ostala mi je u sje\u0107anju epizoda iz New Yorka, kada je na marginama redovnog zasjedanja Generalne skup\u0161tine UN, tada\u0161nji hrvatski \u0161ef diplomacije, Mate Grani\u0107 doslovno molio Izetbegovi\u0107a da, pri povratku u Sarajevo, svrati do Franje Tu\u0111mana u Zagreb. Od svih prisutnih s bosanske strane, ja sam jedini bio protiv jer sam smatrao da Tu\u0111manu to treba samo zbog demonstracije svoje kooperativnosti, dok su njegovi herceg-bosanski adlatusi sve \u010dinili da zaustave procese u Federaciji i na dr\u017eavnoj razini. S tim putom u New York poklopila se i medijska kampanja Washington Posta i New York Timesa koja je mene, s jo\u0161 petoricom ljudi proglasila \u010delnicima teroristi\u010dke mre\u017ee u Bosni. Iako je Izetbegovi\u0107, obra\u0107aju\u0107i se Generalnoj skup\u0161tini, na\u010dinio presedan i u govoru sve nas uzeo u za\u0161titu, ljaga koja je na nas ba\u010dena nikada nije skinuta, a na Izetbegovi\u0107a je izvr\u0161en velik pritisak da nas se, jednog po jednog, otarasi. Na koncu, svi smo dali ostavke ili smijenjeni u idu\u0107e dvije godine, a protiv trojice vodili su se montirani procesi, koji su zavr\u0161ili osloba\u0111aju\u0107im presudama. Istekom probnog roka, ja sam podnio izvje\u0161taj kojeg je on prihvatio i izrazio zadovoljstvo u\u010dinjenim kao i ostavku koju je tako\u0111er odmah prihvatio. Kasnije je, kada sam dolazio u Sarajevo, on uvijek nalazio vremena za jedan razgovor uz kafu.<\/p>\n :: Jedan ste od osniva\u010da SDA, zajedno sa \u0160emsom Tankovi\u0107em, a tada ste bili u dvadesetim godinama \u017eivota. Otkud Vam ta mladena\u010dka politi\u010dka osvije\u0161tenost u doba nadolaze\u0107ih vrlo te\u0161kih godina za Bosnu? Kako to da je SDA osnovana u Zagrebu?<\/strong><\/p>\n SDA nije osnovana u Zagrebu, ve\u0107 u Sarajevu. No, istina je da su se prvi razgovori u ne\u0161to \u0161irem krugu o osnivanju stranke vodili s takozvanim zagreba\u010dkim lobijem tokom 1989. godine. Imao sam \u010dast biti jednim od sudionika u tim razgovorima i kasnije mi je ponu\u0111eno da potpi\u0161em Saop\u0107enje za javnost o osnivanju stranke, s jo\u0161 \u010detrdesetoro \u010dasnih i hrabrih ljudi, od kojih je dvanaest bilo iz Hrvatske. U Zagrebu je osnovan prvi ogranak stranke koji je kasnije prerastao u SDA Hrvatske, s Tankovi\u0107em na \u010delu. Ina\u010de, prijedlog da se Tankovi\u0107a kandidira za predsjednika zagreba\u010dkog, hrvatskog ogranka dao je Izetbegovi\u0107u moj otac, prethodno odbiv\u0161i da sam preuzeme tu du\u017enost koja mu je ponu\u0111ena jer je, o\u010dekivani kandidat Salim \u0160abi\u0107 ve\u0107 bio izabran za potpredsjednika SDA u Sarajevu, na osniva\u010dkoj skup\u0161tini. Moja politi\u010dka osvije\u0161tenost nije se desila preko no\u0107i, krajem osamdesetih, ve\u0107 ju je polako izgra\u0111ivao, prvenstveno moj otac, ali i cijela obitelj koja je bila prili\u010dno, ali ne i virulentno antikomunisti\u010dka.<\/p>\n :: Jeste li tada imali problema, s obzirom na Va\u0161e politi\u010dke aktivnosti, i to prije svega s Tu\u0111manovim re\u017eimom?<\/strong><\/p>\n Moji problemi s Tu\u0111manovim re\u017eimom po\u010dinju kada hrvatska politika prema Bosni postaje politikom u Bosni, odnosno kada se bosankohercegova\u010dkim Hrvatima oduzima pravo da sami sebe predstavljaju, a zvani\u010dni im Zagreb, nezvani\u010dno name\u0107e tutore koji quasi-fa\u0161isti\u010dkim metodama stvaraju paradr\u017eavu Herceg-Bosnu. To je prva polovica 1992., kada sam se, po demobilizaciji iz Hrvatske vojske koja je koincidirala sa velikosrpskom agresijom na Bosnu, politi\u010dki i javno ponovo anga\u017eirao. U srpnju iste godine izabran sam za politi\u010dkog tajnika SDA Hrvatske. U najgore vrijeme rata Armije BiH i HVO, 1993. hap\u0161en sam i islije\u0111ivan dva puta i, naravno, pu\u0161tan bez ikakve optu\u017enice jer se ni u Tu\u0111manovoj verziji demokracije nije moglo suditi ljudima za javno djelovanje u okviru zakona i Ustava. Medijski napadi na mene po\u010deli su jo\u0161 krajem 1992. kada me je tada\u0161nji tabloid Slobodni tjednik proglasio glasnogovornikom ekstremne muslimanske struje u Zagrebu koja oblikuje antihrvatske stavove bo\u0161nja\u010dkog vodstva u Sarajevu. Kakav apsurd! Niti su bo\u0161nja\u010dki stavovi u Sarajevu bili antihrvatski, niti sam ja imao bilo kakva utjecaja na samostalnu politiku u Sarajevu. Kasnije su me, na fonu piskaranja Washington Posta i New York Timesa, napadali Globusovi tada\u0161nji \u0161akali, bez ijednog argumenta ili dokumenta, a nisu htjeli objaviti moje, pomalo zafrkantsko reagiranje. No, kada vas jednom uprljaju blatom, o\u010distit se ne mo\u017eete nikada. I to je moja sudbina.<\/p>\n :: Da li je bilo, a ima li i danas, u redovima Bo\u0161njaka \u0161pijuna i krtica?<\/strong><\/p>\n Ima, dakako. Ja, na primjer, ako je suditi po nekim pouzdanim bo\u0161nja\u010dkim izvorima iz mahale, kako zagreba\u010dke, tako i sarajevskih.<\/p>\n :: Sa \u0160emsom Tankovi\u0107em ste dijelili dobro i zlo u SDA Hrvatske, a kasnije ste se razi\u0161li. Mo\u017eete li nam ispri\u010dati, a to pitam s razlogom jer su razne pri\u010de kru\u017eile po na\u0161im manjinskim tra\u010d kuloarima, koji je stvarni razlog Va\u0161eg odlaska iz stranke?<\/strong><\/p>\n Koncepcijsko razmimoila\u017eenje manjinske struje u Izvr\u0161nom odboru stranke \u010diji sam primus inter pares bio ja i ve\u0107inske \u010diji je stvarni vo\u0111a bio gospodin Tankovi\u0107. To se razmimoila\u017eenje desilo zbog jednog moga internog prijedloga kojeg sam nazvao Memorandum o reintegraciji i prezentirao ga na redovnoj sjednici Izvr\u0161nog odbora stranke u jesen 2000. Tada sam, naime, predlo\u017eio da se, u novim politi\u010dkim okolnostima umiranja Tu\u0111manovog re\u017eima i dolaska koalicije i predsjednika Mesi\u0107a na vlast, a na\u0161ih bezuspje\u0161nih poku\u0161aja da se toj koaliciji priklju\u010dimo i postanemo parlamentarnom strankom, po\u010dne razgovarati o modelima daljnje egzistencije stranke i njezinom politi\u010dkom programu. Pazite, to je bilo prije dono\u0161enja Ustavnog zakona i promjena seta izbornih zakona koji su omogu\u0107ili jedno parlamentarno mjesto predstavniku 5 ex-jugoslavenskih manjina, me\u0111u njima i Bo\u0161njacima. To je, na\u017ealost, shva\u0107eno kao poku\u0161aj odustanka od temeljnih na\u010dela i udaljavanje od stvarnih ciljeva stranke, iako je Memorandum dao \u010detiri mogu\u0107a scenarija, od kojih je jedan bio nastavak po dotada\u0161njem ustrojstvu i programu.<\/p>\n Nakon nekoliko mjeseci, odr\u017eana je jo\u0161 jedna sjednica Izvr\u0161nog odbora u Rijeci, na kojoj se glasalo o tri prijedloga, od kojih je moj Memorandum tretiran kao jedan. Na kraju, demokratski, Izvr\u0161ni odbor je ve\u0107inom glasova prihvatio prijedlog da se zadr\u017ei isto ustrojstvo i strana\u010dki program koji je formulirao kasniji strana\u010dki disident, Mehmed D\u017eeki\u0107 iz Labina. Kako sam, s Ibrahimom Ru\u017eni\u0107em i Abdulahom Mufti\u0107em, tada ostao u manjini, nije bilo druge nego napustiti stranku, \u0161to sam i u\u010dinio u o\u017eujku 2001., po isteku otkaznog roka jer sam tada bio u redovnom radnom odnosu sa strankom. Nagla\u0161avam da, bez obzira na sva razmimoila\u017eenja i nesporazume koji su ponekad shva\u0107eni i kao privatni, ja ne smatram da sam se s Tankovi\u0107em razi\u0161ao kao \u010dovjek. Dobro je podsjetiti na\u0161e zaboravne ljude da je tokom olovnih devedesetih upravo \u0160emso Tankovi\u0107, koje\u0161ta riskiraju\u0107i, javno izgovarao ono \u0161to se mnogi dana\u0161nji di\u010dni Bo\u0161njaci nisu usudili niti pomisliti, da ih tko ne bi \u010duo. O\u0161tar i odlu\u010dan javni nastup, i dalje smatram, bio je odlu\u010duju\u0107i faktor na\u0161eg opstanka kao kolektiviteta, i u Hrvatskoj. Tu je Tankovi\u0107 jedan od najzaslu\u017enijih. Sve ostalo su kafanska naklapanja.<\/p>\n :: Mo\u017ee li se biti politi\u010darom, a da \u010dovjek kad-tad ne naru\u0161i svoje psihi\u010dko i fizi\u010dko zdravlje i je li neizbje\u017eno u tom poslu dovesti u pitanje vlastiti moral? Meni ste, Farise, dra\u017ei tim vi\u0161e \u0161to ste se maknuli od aktivnog politi\u010dkog djelovanja i sve promatrate svojim o\u0161trim okom s distance. Ili, mo\u017eda jo\u0161 uvijek imate politi\u010dke ambicije?<\/strong><\/p>\n Mo\u017ee li se danas biti bilo kakvim profesionalcem bez naru\u0161avanja psiho-fizi\u010dkog zdravlja i morala? \u017divimo u vremenu potpunog izostanka ljudske solidarnosti i vladavine ekstremnog individualizma. Politika je, prema Aristotelu, najsavr\u0161eniji oblik ljudskog djelovanja, pa su posljedice dono\u0161enja odluka u njoj i najve\u0107e. Zbog toga su politi\u010dari pod takvom paskom javnosti, za razliku od drugih, po\u010desto znatno pokvarenijih, u nekim drugim poljima djelatnosti. Kona\u010dno, svatko od nas ima neke svoje donje limite moralne fleksibilnosti iza kojih smatra da su njegova temeljna na\u010dela dovedena u pitanje. A \u010dovjek se na Bo\u017ejem putu mo\u017ee boriti na razne na\u010dine. Primijetit \u0107ete da se, odlaskom iz politike, nisam odrekao javnog djelovanja.<\/p>\n :: Mogu li Bo\u0161njaci doprinijeti globalisti\u010dko nastrojenom svijetu, osim \u0161to \u010dekaju da ih netko sa sla\u0161\u0107u asimilira? Kako da o\u010duvaju svoj identitet? Imaju li uop\u0107e \u0161ansu napredovati i postati ure\u0111eno gra\u0111ansko dru\u0161tvo?<\/strong><\/p>\n Moram priznati da mi taj izraz globalisti\u010dki nije posve jasan. Kada to svijet nije bio globalan? Zar zaista vjerujemo da me\u0111usobno pro\u017eimanje kultura i civilizacija nije postojalo prije nas? Pa kako se onda de\u0161avao ljudski napredak? Rimski biskup Ivan Pavao II prije desetak je godina rekao kako je jedina prava i provedena globalizacija ona financijska. Da je bio u pravu, svjedo\u010di i dana\u0161nji potpuni rasap svjetske ekonomije, uzrokovan \u010dinjenicom da se spekuliralo na veliko i na globalno. Od \u010deste uporabe termina koji zavr\u0161ava na -izam ili -isti\u010dki dobijam probavne tegobe. Cijelo je dvadeseto stolje\u0107e obilje\u017eeno masovnim ubijanjima u ime razli\u010ditih -izama. Uostalom, jo\u0161 sam prije petnaestak godina od ameri\u010dkog ekonomista LaRouchea nau\u010dio da je globalizam bajata vijest i da je prvi globalizator bio stanoviti Benito Mussollini, a da su ga u stopu slijedili druga dvojica \"hajirlija\", neki Adolf Hitler i malo poznati Josif Visarionovi\u010d D\u017euga\u0161vili, nazvan Staljinom, \u0161to \u0107e re\u0107i \u010celi\u010dnim. Nisu li ta trojica ulo\u017eili dosta napora da globaliziraju fa\u0161izam koji je opet samo perpetuirani obrazac Rimskog, Napoleonovog i Britanskog carstva i bolj\u0161evizam kao repliku Tre\u0107eg Rima, sa sredi\u0161tem u Moskvi, samo ne u kancelariji tamo\u0161njeg arhiepiskopa, ve\u0107 samog \u010celi\u010dnog? \u0160to je, na koncu, radio Lav Davidovi\u010d Bron\u0161tajn, nazvan Trockim, izvoze\u0107i revoluciju u susjedstvu dvadesetih godina? Globalizirao jednu ideologiju, ba\u0161 kao i sitni birokrati iz Bijele ku\u0107e i Downing streeta te europskih palanki danas. Dana\u0161nju \u0107e se izvoznu ideologiju u budu\u0107nosti vjerojatno nazivati demokratizmom.<\/p>\n Bo\u0161njaci i globalizam? Nastavi li se sada\u0161njim trendovima, Bo\u0161njake nitko ni\u0161ta i ne\u0107e pitati. Zabavljeni svojim novootkrivenim ili novokomponovanim mitovima, nestat \u0107e zajedno sa svim susjedima, uvjereni, kao i susjedi, da su dali svoj doprinos svjetskoj revoluciji i zavr\u0161iti kao mnogi drugi Zemljani u nekoj korporativnoj ma\u0161ineriji jeftine radne snage koja proizvodi bespotrebne elektroni\u010dke naprave. Naravno, mogu\u0107 je i druk\u010diji scenarij, ali za njegovo ostvarenje potrebno je doista se dogovoriti koji je to identitet kojeg \u010duvamo, na \u010demu je temeljen. Dovoljno sam star da se sje\u0107am davnih lamentacija o subkulturnom \u0161undu koji je zavladao i kojega se \u010dak i poku\u0161avalo oporezovati. Izbijanjem demokratskih duhova iz boce, taj se \u0161und malo povukao u ilegalu, a prestankom rata, na velika se vrata ponovo obnarodovao, uz odu\u0161evljeno podvriskivanje svekolika puka. Ovaj puta bez poreza, samo PDV da dr\u017eava bude likvidna. Kao i na kruh. Zaista mislite da je ve\u0107ini Bo\u0161njaka stalo do o\u010duvanja identiteta, posebno kad i ne znaju kako to, taj (id)entitet ili kako se to ve\u0107 zove, izgleda i \u0161to je to uop\u0107e?<\/p>\n Na\u0161a \u0161ansa le\u017ei u nadi da se taj globalizam, ovaj financijski predatorski sistem raspada i da mu je nu\u017eno na\u0107i odr\u017eivu zamjenu, ne u smislu ekologisti\u010dkih (opet -izam) tlapnji o nosivom kapacitetu Zemlje i odr\u017eivom razvoju, ve\u0107 o razvoju \u010dovje\u010danstva kao jedinom mogu\u0107em izrazu \u010dovje\u010dje refleksije kreativnog principa kojim ga je Bog nagradio da bi vr\u0161io svoju \u010dasnu funkciju Njegova namjesnika, remodeliranjem stvorenoga, i koji asimptotski te\u017ei k Njemu, stalnim napredovanjem. E, tu bi Bo\u0161njaci, kao muslimani mogli dati svoj teorijski i prakti\u010dni obol. O toj dru\u0161tvenoj alternativi Bo\u0161njaci bi trebali bez straha progovoriti, ako znaju ili su spremni ponovo nau\u010diti zaboravljeno. Time bi doprinijeli razvoju globalnog svijeta i svog stvarnog identiteta, a istovremeno se izgra\u0111ivali kao svjesni gra\u0111ani u\u017ee i \u0161ire politi\u010dke zajednice.<\/p>\n :: Mo\u017eete li nam ispri\u010dati, jo\u0161 jednom, kako i za\u0161to ste se svojedobno razi\u0161li s Beharom, jer Preporodov Journal, mjese\u010dnik KDBH Preporod, je u po\u010detku bio podlistak Behara?<\/strong><\/p>\n Ja se nisam razi\u0161ao s Beharom, bio sam \u010dlan njegove prve redakcije 1992. i one kasnije, ovisno o tome kada me je Ibrahim Kajan ponovo uvrstio u impressum. Dakle, prije svih \u010dlanova redakcije Behara s kojima sam se sukobio oko jednog mog teksta koji je, kasnije, objavljen u knjizi Zapisano ostaje, u izdanju KDBH Preporod, i za kojeg je na prezentaciji, Ervin Jahi\u0107 rekao da spada u napeto \u0161tivo politi\u010dkog sadr\u017eaja i da mu nije jasno za\u0161to ga je tada\u0161nja redakcija odbila objaviti. Nije, naravno, problem u tekstu ili redakcijskom pravu da ga ne objavi, ve\u0107 \u010dinjenici da se takva odluka poku\u0161ala donijeti iza mojih le\u0111a, iako sam bio \u010dlan te iste redakcije. Zbog tog sukoba oko teksta koji je trebao biti objavljen u Behar Journalu, \u010diji sam izvr\u0161ni urednik bio, a ne u Beharu, Glavni je odbor donio odluku da se formiraju dva lista s dvije odvojene redakcije. Tako je nastao Preporodov Journal, sporni tekst o 11. rujnu nadi\u0161ao je svoju vrijednost i namjenu, a Behar je nastavio utabanim stazama, melankoli\u010dno, sve do dolaska Seada Begovi\u0107a za glavnog urednika.<\/p>\n :: Zar Vam se ne \u010dini da djelovanje Bo\u0161njaka, barem \u0161to se ti\u010de onog dru\u0161tveno potentnog djela intelektualaca u Hrvatskoj, svodi na \u0161a\u010dicu entuzijasta? Za\u0161to je to tako kada znamo koliki je bo\u0161nja\u010dki potencijal u hrvatskoj znanosti i kulturi? Mo\u017ee li \u010dovjek uop\u0107e biti manjina, ako je me\u0111u najboljima u ve\u0107ini i njegova zapisana ili izgovorena rije\u010d postaje javno dobro i koliko je manjinski kontekst uop\u0107e prihvatljiv u na\u0161oj sredini?<\/strong><\/p>\n Bojim se da je ve\u0107ina onih koje smatramo manjinskim vrhom u ve\u0107ini daleko od bo\u0161nja\u010dkog, posebno deklarativno. Jednom je, \u010dini mi se ba\u0161 u Beharu, Senad Nani\u0107 napisao da smo svi, barem na neki na\u010din uvijek manjina i da bi svaki politi\u010dki sustav o tome trebao konsekventno voditi ra\u010duna. Dobro je da je manjinska rije\u010d javno dobro dr\u017eave jer se time svi oboga\u0107uju povratnim vezama. Koncept nacionalnih manjina u Hrvatskoj preuzeli smo iz europske teorije i prakse, \u010dak smo i rje\u0161enja, uz odre\u0111ene prepravke, usvojili po preporukama iz Europe. Koliko je to dobro, pitanje je na koje Preporodov Journal nije dobio odgovore od vrlo eminentnih li\u010dnosti s kojima je vodio razgovore u intervjuima. Ja ih definitivno nemam, ali sam svjestan da \u0107e taj koncept, u nekom obliku, \u017eivjeti jo\u0161 dugo i da \u0107emo mu se morati prilago\u0111avati, ali uz uvjet kona\u010dne definicije zajedni\u010dkih na\u010dela koje nas ujedinjuju u \u010duvanju i razvoju bo\u0161nja\u010dkog identiteta u Hrvatskoj.<\/p>\n<\/a><\/a>Osman Softi\u0107<\/h3>\n
<\/a>Rifat Feti\u0107<\/h3>\n
<\/a>Kud Hasan pro\u0111e, trava ne raste<\/h3>\n
<\/a>Kud Hasan pro\u0111e, tuda trava ne raste!<\/q> - obistinila se cini\u010dna dosjetka onih koji su imali posla sa njim!<\/p>\n
Faris Nani\u0107 - Iranski \u0161pijun u Hrvatskoj<\/h3>\n
Tu\u0111manov re\u017eim me je dvaput hapsio<\/h3>\n
<\/a>