Informacije o bolesti iz Kine su dolazile, pa i danas vjerojatno dolaze, kroz gusto sito cenzure. Kad je mladi lije\u010dnik, oftamolog Li Wenliang tridesetog prosinca pro\u0161le godine upozorio kolege da je kod sedmorice pacijenata s tr\u017enice u Wuhanu otkriveno ne\u0161to vrlo nalik te\u0161kom akutnom respiratornom sindromu, me\u0111u prijateljima i rodbinom poznatijem kao SARS, suprotno o\u010dekivanjima, to nije momentalno pokrenulo \u0161iroku akciju izoliranja zara\u017eenih i testiranja svih s kojima su oni bili u kontaktu. Nije se stanovni\u0161tvo upozoravalo da ne izlazi, da pere ruke i nosi masku, vlast nije uzbunila epidemiologe, infektologe i civilnu za\u0161titu, pi\u0161e Ante Tomi\u0107 u kolumni za Jutarnji list.<\/p>\n
U po\u010detku su samo diskretno pozvali dvojicu inspektora, kazali im da po\u0111u u bolnicu doktoru Wenliangu ili, jo\u0161 bolje, da mu upadnu u ku\u0107u, prepadnu mu trudnu suprugu i malog sina i strogo ga upozore da ne pri\u010da gluposti da ne bi bilo belaja. Pro\u0161la su cijela tri tjedna prije nego je mudri i dobri Xi Jinping, generalni sekretar Komunisti\u010dke partije Kine, dvadesetog sije\u010dnja priznao da zemljom vlada smrtonosna epidemija i jo\u0161 tri dana prije nego je leglo zaraze u Wuhanu zatvoreno. Wenliang ve\u0107 je le\u017eao iscrpljen, bore\u0107i se za zrak. Osmog velja\u010de je umro od koronavirusa i nije do\u010dekao vidjeti svoje drugo dijete. Ustao je za znanstvenu istinu, protiv partijske la\u017ei, i pao \u017ertvovan kao neki Giordano Bruno na\u0161eg vremena.<\/p>\n
\u010citav svijet sa zahvalno\u0161\u0107u i po\u0161tovanjem govori o njemu, ali vrlo je mogu\u0107e da on i mrtav mnoge uznemiruje. Pravo su ljuti na njega. Nepoznati lokalni komunisti\u010dki funkcionar i danas opsuje pokojnog oftamologa, kad se sjeti kako su po\u010detkom godine u gluho doba zvali drugovi iz Pekinga i dugo ga ribali: \"Kakva zaraza, kakve to bijesne gliste vi u Wuhanu izvodite? Za \u010diji ra\u010dun pla\u0161ite narod i kvarite na\u0161e izvrsne zdravstvene statistike? Koja vas imperijalisti\u010dka vlada pla\u0107a da ru\u0161ite ugled velike kineske dr\u017eave?\"<\/p>\n
Jer, za partijske \u010dinovnike nisu va\u017eni bolesnici koji se mu\u010de i umiru u\u017easnutih, raskola\u010denih o\u010diju. Njima je sebi\u010dnima, be\u0161\u0107utnima i paranoi\u010dnima svaka nevolja prvo njihova nevolja. Svako njihovo pitanje ima politi\u010dki odgovor. Prosto kao pasulj. Nekakav se doma\u0107i izdajica sa stranom obavje\u0161tajnom slu\u017ebom urotio da njih osramoti i makne s vlasti. Ma, kakav koronavirus? Dajte, molim vas, pa nismo djeca. Prije nego su pomislili pogledati kroz mikroskop i utvrditi govori li Li Wenliang istinu, kineske su vlasti, dao bih se okladiti, istra\u017eile ima li vuhanski lije\u010dnik ro\u0111aka u Americi i koliko \u010desto razgovara s njima.<\/p>\n
Ima u filmu \"Variola vera\", koji opisuje jugoslavensku epidemiju velikih boginja po\u010detkom sedamdesetih godina, jedan takav partijski \u0161upak, scenarist i redatelj Goran Markovi\u0107 nazvao ga je magistar Jovanovi\u0107, a igra ga nadahnuto i istinito Aleksandar Ber\u010dek. Jugoslavenski partijski \u0161upak u filmu iz hiljadu devetsto osamdeset druge ne zaklju\u010duje druga\u010dije od kineskih partijskih \u0161upaka dvije hiljade dvadesete. \"Pored toga, name\u0107e se i tre\u0107i zadatak, mo\u017eda najva\u017eniji\", opominje ozbiljno magistar Jovanovi\u0107 suradnike, \"ne smemo dopustiti da informacije i glasine o mogu\u0107nosti zaraze stvore klimu napetosti i panike me\u0111u stanovni\u0161tvom i poslu\u017ee neprijateljima zemlje i na\u0161eg samoupravnog sistema. Zato stavljam embargo na sve informacije bilo koje vrste.\"<\/p>\n
Napokon, tu je i na\u0161, hrvatski primjerak ove vrste, hadezeovac Ivan \u0160kari\u010di\u0107, upravitelj doma za stare i nemo\u0107ne u Splitu, u Vukovarskoj ulici, gdje se beri\u0107etno izleglo koronavirusa za \u010ditavu \u017eupaniju. Kad je u no\u0107i sedmog travnja krenulo iseljavanje zara\u017eenih, uglavnom nepokretnih stanovnika doma, \u0160kari\u010di\u0107 je u televizijske kamere kazao da su oni ve\u0107 desetak dana imali visoku tjelesnu temperaturu. Bio je to stra\u0161an trenutak, i zbog staraca koji su dugo le\u017eali bez prikladne skrbi, i zbog mirne, gotovo slaboumne bezazlenosti s kojom je \u0160kari\u010di\u0107 to priznao, kao da ne konta \u0161to je lo\u0161e u\u010dinio.<\/p>\n
Za\u0161to je hadezeovski upravitelj deset dana \u0161utio, upitali su mnogi zaprepa\u0161teno? To ne mo\u017eemo pouzdano znati, ali moglo bi lako biti da se siromah upla\u0161io da \u0107e pretpostavljeni vikati na njega. Tajio je zarazu kao \u0161to je i nepoznati ni\u017ei komunisti\u010dki funkcionar iz Wuhana po\u010detkom godine tajio. Gurnuo je nevolju pod tepih vjeruju\u0107i valjda da \u0107e ona nekako sama od sebe pro\u0107i. Bila je to, naposljetku, njegova nevolja. Kazali smo ve\u0107 kako sebi\u010dni i be\u0161\u0107utni partijski \u010dinovnici sve osobno shva\u0107aju. Ivan \u0160kari\u010di\u0107 mo\u017eda nije ni \u017ealio bolesnike koji su le\u017eali u vru\u0107ici, koliko je \u017ealio sebe. On je sam sebi bio najve\u0107a \u017ertva. Oplakivao je svoju u\u0161ljivu sre\u0107u, da od svih hadezeovskih upravitelja domova za starije i nemo\u0107ne koronavirus ba\u0161 njemu pokvari zdravstvenu statistiku.<\/p>\n
Bez razlike je li rije\u010d o kineskim komunistima ili Hrvatskoj demokratskoj zajednici, partije su uvijek jednake. Guraju sranja po tepih, krivotvore brojke, la\u017eu, muljaju, vrdaju, odugovla\u010de i kenjaju. U njihovom nakaznom svijetu Ivan \u0160kari\u010di\u0107 nije iznimka. Niti se konta da je on i\u0161ta pogrije\u0161io. Vidjet \u0107ete to i po nevoljkosti da se istra\u017ei slu\u010daj i upre prstom u krivca. Splitskodalmatinski \u017eupan Bla\u017eenko Boban danima izbjegava re\u0107i i\u0161ta o tome. On \u0161titi \u0160kari\u010di\u0107a znaju\u0107i kako se i njemu to moglo dogoditi, kako bi i sam vjerojatno jednako postupio.<\/p>\n
Svuda na svijetu, bez iznimke, u svim politi\u010dkim sustavima partijski su ljudi jednake kukavice. Nema me\u0111u njima neustra\u0161ivih, odlu\u010dnih, slobodoumnih i \u010dasnih. Partije zapravo i postoje da bi karijeristi i slabi\u0107i slomili izuzetne pojedince, spalili ih na loma\u010di, zaklju\u010dali u \u0107eliji ili ostavili da umru od koronavirusa.<\/p>\n