\u2022\u00a0Ako se misli na ko\u0161marne, jezovite dane iz ljeta 1993. godine kada je zaustavljeno napredovanje Vojske Republike Srpske na Igmanu, onda je rije\u010d o ozbiljnom sukobu s \u010dinjenicama, krivotvorenju istine i pretvaranju poraza u pobjedu, \u0161to je svojstveno svakom naknadnom mitomanskom retu\u0161iranju i modeliranju povijesti<\/strong><\/p>\n Objavljeno: 13. avg 2021 | Senad Avdi\u0107<\/p>\n Dok se u Hrvatskoj u posljednja dva dana obilje\u017eavala godi\u0161njica trijmfualne akcije \"Oluja\", vojne pobjede nad pobunjenim Srbima u blagopo\u010div\u0161oj Republici srpskoj Krajini, a u Srbiji skru\u0161eno uz prkosne poruke \"nikad vi\u0161e\" komemoriralo nad \u017ertvama te operacije, u Sarajevu se rasko\u0161nije i sadr\u017eajnije nego ikada do sada obilje\u017eavao magloviti, difuzni doga\u0111aj nazvan \"Odbrana Bosne i Hercegovine Igman 2021\"<\/em><\/strong>. Ka\u017eem, magloviti, jer nije sasvim jasno na koji se \"istorijski doga\u0111aj\" cijela ta trodnevna patriotsko-strana\u010dka parada i vjersko-edukativna \u0161arada referira.<\/p>\n Ako se misli na ko\u0161marne, jezovite dane iz ljeta 1993. godine kada je zaustavljeno napredovanje Vojske Republike Srpske na Igmanu, onda je rije\u010d o ozbljnom sukobu s \u010dinjenicama, krivotvorenju istine i pretvaranju poraza u pobjedu, \u0161to je svojstveno svakom naknadnom mitomanskom retu\u0161iranju i modeliranju povijesti. Ni\u0161ta u toj trodnevnoj fe\u0161ti pod pokroviteljstvom Predsjedni\u0161tva BiH nije ta\u010dno i vjerodostojno, sve je ili pogre\u0161no, a \u0161to nije pogre\u0161no, proma\u0161eno je. Podsje\u0107a na to naknadno sje\u0107anje srpskog dr\u017eavnog i medijskog vrha i slavljenje \"bitke za Ko\u0161are\", karaule na srpsko-albanskoj granici, koju je srpska vojska nakon vi\u0161enedjeljne herojske odbrane morala napustiti uz stravi\u010dne \u017ertve. U tu \u010dast se snimaju filmovi, emituju pobjedonosna sje\u0107anja vojnika i oficira, a jedan od njih je nedavno tim povodom poru\u010dio da je \"NATO valjda izvukao pouke iz bombardovanja Srbije\". Naravno da jeste, za razliku od pora\u017eene i bombardovanjem opusto\u0161ene Srbije.<\/p>\n - \"Odbrana Bosne i Hercegovine na Igmanu se nije odvijala niti zavr\u0161ila u prvim danima augusta 1993. godine nego mjesec dana ranije. U nekoj slobodnijoj interpretaciji, \"odbrana Bosne i Hercegovine na Igmanu\" - nije se uop\u0107e odvijala na Igmanu! Ako se ve\u0107 odlu\u010dilo za 4. august<\/strong> kao markantan i sje\u0107anja vrijedan datum iz ratnog perioda, onda se on ne mo\u017ee vezati za izma\u0161tanu herojsku odbranu Igmana nego mnogo prije na stvarno veli\u010danstven i nedvosmisleno prekretni\u010dki doga\u0111aj iz pro\u0161log rata presudan za \"odbranu Bosne i Hercegovine\", deblokadu Biha\u0107a i Cazinske krajine i izbijanje Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine na njenu dr\u017eavnu granicu. To se treba obilje\u017eavati, to je vrijedno pam\u0107enja i po\u0161tovanja.<\/p>\n No, ne lezi vra\u017ee (i ne spavaj \u0161ejtane!), paralelno s \"herojskom odbranom Igmana\" strana\u010dka infrastruktura istovremeno je na ni\u017eim razinama, skromnije, ali ne ba\u0161 u krugu familije, obilje\u017eavala ro\u0111endan Alije Izetbegovi\u0107a<\/strong>pa, poznavaju\u0107i hinjavu, prigu\u0161enu, \"mehku\" permanentnu kampanju dra\u0161kanja kulta li\u010dnosti \"prvog u Bo\u0161njaka\", nije isklju\u010deno da su ta dva prigodna mitomanska doga\u0111aja (odbrana Igmana i Izetbegovi\u0107ev ro\u0111endan) me\u0111usobno idejno povezana i vremenski uskla\u0111ena u svebo\u0161nja\u010dke mubarek dane \u010disto zbog ekonomi\u010dnosti.<\/p>\n Uostalom, u ljeto 2013., dvadeset godina nakon dramati\u010dnih ratnih doga\u0111aja na Igmanu, kada se prvi put ambiciozno po\u010deo obilje\u017eavati taj okr\u0161aj, Bakir Izetbegovi\u0107<\/strong> je objasnio ko je zaslu\u017ean za to \"\u010dudo bosanskog otpora: njegov otac Alija koji je, \"diplomatskim natezanjem u \u017denevi uspio da diplomatskim sredstvima zaustavi napad Mladi\u0107evih jedinica\"<\/em><\/strong>, potom on (sin Bakir) osobno kao idejni tvorac izgradnje tunela ispod piste Sarajevskog aerodroma kojim su \"sarajevske jedinice pomogle jedinicama Fikreta Prevljaka\"<\/em><\/strong>. (Budu\u0107i da je i Prevljak, tada komandant hrasni\u010dke brigade Armije RBiH, ro\u0111ak Izetbegovi\u0107a, komotno se mo\u017ee zaklju\u010diti na osnovu Izetbegovi\u0107evog evociranja kako je vojna odbrana Igmana u ljeto 1993. bio u osnovi jedan \"udru\u017eeni porodi\u010dni herojski poduhvat odbrane BiH\". Rekao je tom prilikom tada\u0161nji \u010dlan Predsjedni\u0161tva i u\u017easnu, ignorantsku la\u017e - da Armija RBiH \"u 1995. godini nije do\u017eivjela nijedan poraz\"<\/em><\/strong>. To je, ina\u010de, da podsjetimo, bila godina u kojoj se desila Srebrenica.<\/p>\n Deset godina kasnije, 4. augusta ove godine, Izetbegovi\u0107ev nasljednik ili, bolje re\u010deno, grija\u010d njegove fotelje u \u010detvorogodi\u0161njem periodu \u0160efik D\u017eaferovi\u0107<\/strong>, na sve\u010danoj Akademiji odr\u017eanoj na sarajevskom mezarju Kova\u010di, u neposrednoj blizini posljednjeg prebivali\u0161ta Alije Izetbegovi\u0107a, a ne na Igmanu, prisjetio se tih dana ponosa i slave. \"Ovih dana obilje\u017eavano 28. godi\u0161njicu te slavne bitke. Pobjeda Armije RBiH je sprije\u010dila potpunu blokadu glavnog grada BiH. Da se dogodilo druga\u010dije, Sarajevo bi bilo potpuno opkoljeno i pitanje je \u0161to bi dalje bilo sa Sarajevom i BiH.<\/em><\/strong>\"<\/p>\n Nije D\u017eaferovi\u0107eva \"kultura ratnog sje\u0107anja\" ba\u0161 najpouzdanija i vjerodostojnija, jer ako se nije mogao sjetiti \u0161ta se u ljeto 1993. godine de\u0161avalo sa srpskim ratnim zarobljenicima u Vozu\u0107i, koju je kao ministar regionalne policije obilazio, kako se tek mo\u017eemo pouzdati u njegovo \"vi\u0111enje\" doga\u0111aja na Igmanu dvije godine ranije s kojima nije imao nikakve veze.<\/p>\n \u0160ta se, zapravo, desilo u dramati\u010dnim danima jula i augusta 1993. godine, kakvu tu \"herojsku pobjedu\" i \"oslobodila\u010dki uspjeh\" Armije RBiH dana\u0161nji \u010duvari memorije i prekrajatelji historije proslavljaju? Desio se uraganski napad Vojske Republike Srpske na podru\u010dja Bjela\u0161nice i Igmana, gdje im je pru\u017een slab, simboli\u010dan ili nikakav otpor. Desila se, uz ostalo, i klasi\u010dna izdaja unutar konfuznih, dezorganiziranih armijskih struktura, poput predaje repetitora na Bjela\u0161nici od neke odranije problemati\u010dne jedinice \"Silver fox\",<\/em> \u010dijeg zapovjednika nikad niko nakon toga nije vidio. Desilo se masovno dezerterstvo do tada privilegiranih i izda\u0161no logisti\u010dki honoriranih \"elitnih\" jedinica za \"posebne namjene\" prema jugu, Konjicu i Jablanici, bje\u017eanje s linija cijelih postrojbi, a sve je pratio masovni egzodus civilnog stanovni\u0161tva iz Trnova i okolice.<\/p>\n Na sceni se tih ljetnih dana odvijao potpuni nezaustavljivi raspad odbrambenog sistema na slobodnim teritorijama Igmana, s prijete\u0107im nesagledivim posljedicama po naselja u podno\u017eju te planine, Hrasnicu, Butmir, Sokolovi\u0107-Koloniju...<\/p>\n Do\u0161lo je napokon na krvavu naplatu vi\u0161emjese\u010dno haoti\u010dno stanje, uru\u0161avanje sistema rukovo\u0111enja i komandovanja, destrukcija subordinacije unutar oru\u017eanih snaga stacioniranih u tom dijelu BiH. Od ljeta 1992. godine, nakon osloba\u0111anja Trnova, Grepka i otvaranja komunikacije prema Gora\u017edu, Igman je predstavljao \"carstvo poroka\", slobodnu teritoriju optere\u0107enu kriminalom, \u0161vercom, unutra\u0161njim sukobima, krvavim obra\u010dunima razli\u010ditih razularenih, usitnjenih, samostalnih formacija, poligon \u0161pijunskog orgijanja, oazu bezakonja. Civilni i vojni vrh iz Sarajeva, oba oli\u010dena u istoj osobi Aliji Izetbegovi\u0107u, niti je znao niti je mogao, a pogotovo nije \u017eelio uspostaviti kakav-takav institucionalni, vojni\u010dki poredak na tom komadu slobodne teritorije. Dovoljno je samo pogledati amblematsku fotografiju nastalu krajem 1992. godine na kojoj su se uz Izetbegovi\u0107a poredali vojni komandanti s Igmana i iz Hercegovine: uz \u010dastan izuzetak generala Arifa Pa\u0161ali\u0107a<\/strong>, radilo se i prije i tokom rata dubioznim, nepouzdanim ili nekompetentnim osobama, desperadosima poput Juke Prazine<\/strong>, prelivodama i prevarantima, pri tom Izetbegovi\u0107evim savjetnicima, tipa Armina Pohare, Jasmina Jaganjca<\/strong> te Zejnila Delali\u0107a<\/strong>... Ubistvom Fadila \u0110oze<\/strong>, okretnog i pouzdanog logisti\u010dara, i ranjavanjem ozbiljnog i \u0161kolovanog oficira Mirsada \u0106ati\u0107a \u010cuperka,<\/strong> uklonjeni su gotovo jedini op\u0107epo\u0161tovani autoriteti, a otvoren je \u0161irok prostor anarhiji, banditizmu i petokolona\u0161tvu. Za taj atentat, \u010diji su po\u010dinitelji bez sumnje bili pripadnici armijskih i policijskih struktura koji su manje-vi\u0161e otkriveni, kao i niz drugih likvidacija, nikad niko nije odgovarao. Dva poku\u0161aja deblokade Sarajeva, oba (amaterski) izvedena s Igmana, zavr\u0161ila su vojni\u010dkim slomom i te\u0161kim gubicima nakon kojih su zavladali demoraliziranost, bezna\u0111e i anarhija.<\/p>\n Igman, kojeg su gra\u0111ani Sarajeva u prvih nekoliko mjeseci rata \u010deznutljivo gledali kao svjetionik budu\u0107e slobode, ne samo \u0161to nije to postao nego je sam po sebi predstavljao nerje\u0161iv problem za nesposobnu i nedoraslu centralnu vlast u Sarajevu. Tunel ispod sarajevske piste iskopan je bio da bi se Sarajevu pomoglo izvan agresorskog obru\u010da, oru\u017ejem, municijom, hranom, a ne obrnuto - da bi se iz opkoljenog, izmu\u010denog grada spa\u0161avao Igman.<\/p>\n Vojni vrh Republike Srpske imao je pouzdan i precizan uvid u borbenu gotovost, snagu i moral Armije RBiH na igmansko-trnovskom rati\u0161tu. Oni su od po\u010detka rata, svjesni da ne\u0107e mo\u0107i odmah vojni\u010dki zaposjesti to podru\u010dje, razgranali \u0161iroku mre\u017eu svojih \"krtica\" koje su izvele i spomenuti atentat na \u0110ozu i \u0106ati\u0107a.Ve\u0107 u januaru 1993. godine nakon napu\u0161tanja Igmana i odlaska u Mostar, gdje se priklju\u010dio postrojbama HVO-a, Juka Prazina, kojeg je Izetbegovi\u0107 izmjestio iz Sarajeva na Igman da ne bi pravio probleme u gradu, poru\u010duje svojim kompanjonima s druge strane linije fronta (uz \u010diju je pomo\u0107 izvukao d\u017eipove i druga motorna vozila iz Sarajeva) da je on svoj dio posla \"zavr\u0161io\", a da njima (Vojsci RS) ostaje samo da se \"u\u0161etaju na Igman\". Nekako u isto vrijeme \"ispario\" je i dotada\u0161nji komandant Takti\u010dke grupe na Igmanu Zejnil Delali\u0107, koji se vratio svojoj predratnoj djelatnosti, ugostiteljstvu u Be\u010du. Oficiri poslani iz Sarajeva sa zadatkom da zavedu red i \"uvojni\u010de\" jedinice na Igmanu, bivaju ignorirani ili, u gorim slu\u010dajevima, premla\u0107ivani i poni\u017eavani.<\/p>\n Vojska RS predvo\u0111ena Ratkom Mladi\u0107em<\/strong> u prvom je naletu skoro bez ikakvog (organiziranog) otpora prodefilirala nekada\u0161njom slobodnom teritorijom i tek je ubacivanjem svje\u017eih snaga iz Sarajeva te dijelova kraji\u0161kih jedinica iz Travnika (koje su godinu dana ranije bile predvodnice oslobodila\u010dkih operacija na ovom podru\u010dju) pripadnika policijske jedinice \"Laste\", predvo\u0111ene Jozom An\u0111i\u0107em, usporeno njihovo napredovanje.<\/p>\n -\u00a0\"Ko je u stanju zaustaviti Mladi\u0107evu vojsku\", retori\u010dko-defetisti\u010dki je pitao Alija Izetbegovi\u0107 delegate Bo\u0161nja\u010dkog Sabora<\/em> (27. - 28. septembra 1993.) godine priznav\u0161i tako vojni\u010dku nemo\u0107 oru\u017eanih snaga \u010diji je bio civilni zapovjednik u slu\u010daju daljnjeg nastavka rata, koji se u to vrijeme odvijao na dva fronta. Vojni\u010dka inferiornost i neizvjesna perspektiva nastavka ratovanja bio je argument kojim je Izetbegovi\u0107 nastojao \"slomiti\" delegate da podr\u017ee njegov sporazum sa Mom\u010dilom Kraji\u0161nikom,<\/strong> sklopljen i potpisan nekoliko nedjelja ranije u \u017denevi, koji je podrazumijevao teritorijalnoi razgrani\u010denje \"srpske\" i \"bo\u0161nja\u010dke\" republike i predvi\u0111ao izlazak Republike Srpske iz BiH nakon provedenog referenduma o samostalnosti. Tokom pregovora u \u017denevi, kako je to kazao i njegov sin Bakir, Alija Izetbegovi\u0107 je dramati\u010dnim apelima uspio ubijediti\/izmoliti \u010dlanove Vije\u0107a sigurnosti UN-a da upute ultimatum vlastima Republike Srpske i vojsci Ratka Mladi\u0107a da obustave daljnje ofanzivne akcije na Igmanu uz prijetnju zra\u010dnim udarima. Prijetnja je ozbiljno shva\u0107ena pa se Vojska RS ne samo primirila nego i povukla s dostignutih linija osloba\u0111aju\u0107i uzak prometni koridor.<\/p>\n Za \u017eivota Alije Izetbegovi\u0107a (umro je u oktobru 2003.) nije se, pogotovo ne bu\u010dno i trijumfalisti\u010dki, slavila nepostoje\u0107a i za strana\u010dke potrebe \"na\u0161teljena\" \"Pobjeda na Igmanu\", jer je on najbolje znao, kakva je to (Pirova!) pobjeda bila i koja je cijena za nju pla\u0107ena. Zapravo, jedini otac koji je od okon\u010danja bitke na Igmanu kontinuirano i usamljeno podsje\u0107ao u svim prilika na te tragi\u010dne doga\u0111aje bio je Miroslav Petrovi\u0107<\/strong>, otac Sa\u0161e Petrovi\u0107a<\/strong>, pripadnika policijske jedinice \"Laste\" koji je poginuo u odbrani Igmana. Za \"Sa\u0161u, zlatnu lastu\"<\/em>, kako ga je otac do vlastite smrti zvao, nije bilo mjesta na komemoracijama na \u0161ehidskom groblju \"Kova\u010di\" niti na vjerskim manifestacijama u d\u017eamiji na Igmanu (Hrasni\u010dkom stanu), koja predstavlja mo\u017eda i najve\u0107i ratni uspjeh jedinica Armije RBiH pod komandom \"proslavljenog komandanta\" Fikreta Prevljaka, generala koji, kako re\u010de njegov strana\u010dki \u0161ef Izetbegovi\u0107, \"nije zavr\u0161io Sorbonu\"<\/em>. A nije, po svemu sude\u0107i, \u010dak ni magistrirao u Zagrebu kao njegova strana\u010dka pokroviteljica.<\/p>\n Ako \"Igmanska bitka\" mo\u017ee i o \u010demu svjedo\u010diti i bilo \u0161ta ilustrirati, onda je to krvavo pla\u0107anje posljedica \u010diji su uzrok odluke jedne (te iste) diletantske, nesposobne, autoritarne, neodgovorne polti\u010dke i dr\u017eavne struukture, koja nikada nije \u017eeljela izgraditi principe institucionalnosti i odgovornosti, bez kojih je svako vo\u0111enje dr\u017eave \"ma\u010dije jebali\u0161te\". Borci koji su koliko-toliko svojim \u017eivotima usporavali napredovanje Mladi\u0107eve soldateske, vadili su kestenje iz vatre, koju je prethodno zapalila i odr\u017eavala u \u017eivotu bo\u0161nja\u010dka vlast iz Sarajeva. Kao \u0161to su tada, prije 30 godina, nedu\u017eni vojnici i policajci pla\u0107ali \u017eivotima ceh za haos, bezvla\u0161\u0107e, kriminal, \u0161verc kojeg su proizveli razni juke, zuke, reki\u0107i, \u0161aje, delali\u0107i, silver foxovi... danas se hrvamo sa posljedicama odluka osoba sli\u010dnog profila i poslovno-politi\u010dke filozofije i prakse, bilo da je rije\u010d o respiratorima Fadila Novali\u0107a i Fikreta Hod\u017ei\u0107a<\/strong>, \u0161upljim diplomama Osmana Mehmedagi\u0107a<\/strong> ili zatvorenim tunelima Adnana Terzi\u0107a...<\/strong><\/p>\nSA IGMANA POBJE\u0106I JE LIJEPO<\/h3>\n
O\u010cEKIVANA KAZNA ZA ANARHIJU, KRIMINAL...<\/h3>\n
GUBITNICI U RATU, SLAVLJENICI U MIRU<\/h3>\n