\u2022\u00a0Nacional donosi ulomak iz knjige \"Koliko je mo\u0107an Soros\" u kojem autorica Emily Tamkin opisuje jednu manje poznatu epizodu iz \u017eivota kontroverznog filantropa, kada je, mimo svojih na\u010dela, pomogao Sarajevu koje je krvarilo pred o\u010dima svijeta<\/strong><\/p>\n \u2022\u00a0Autorica je detaljno istra\u017eila Sorosev \u017eivotni put te se pozabavila brojnim kritikama na njegov ra\u010dun. Izdava\u010d je Profil knjiga<\/strong><\/p>\n Objavljeno: 22. avg 2021 | Emily Tamkin<\/p>\n ... Isprva sam se nadala da \u0107e ova knjiga uklju\u010divati intervju s \u010dovjekom koji joj je tema. No nakon mjeseci loptanja (vrlo strpljivog i korisnog) s njegovom ekipom za komunikacije i izjavama \"vidjet \u0107emo \u0161to mo\u017eemo napraviti\" te \"trudimo se vidjeti \u0161to je mogu\u0107e\", re\u010deno mi je da Soros ne daje intervjue.<\/p>\n Ipak, bio je spreman odgovoriti na moja pitanja e-mailom.<\/p>\n Moje je prvo pitanje bilo razmi\u0161lja li o tome kakav utjecaj ima i, ako razmi\u0161lja, kako bi ga opisao ili definirao. Odgovorio je:<\/p>\n Svojom filantropijom poku\u0161avam popraviti svijet. No ishod ne odgovara uvijek mojim o\u010dekivanjima. To je sredi\u0161nja ideja mojeg filozofskog okvira. S obzirom na na\u0161e inherentno nesavr\u0161eno razumijevanje, na\u0161e djelovanje \u010desto ima posljedice koje nam nisu bile namjerom.<\/p>\n No i dalje sam strastveno predan tome jer su mi va\u017ene vrijednosti i na\u010dela otvorenog dru\u0161tva. Imao sam silnu povlasticu da neke od svojih snova preto\u010dim u stvarnost. Iako nisam tra\u017eio priznanje ili zahvalnost, shvatio sam da ustvari mogu pomo\u0107i velikom broju ljudi.<\/p><\/blockquote>\n George Soros smatrao je humanitarnu pomo\u0107, ili bolje re\u010deno potrebu za njom, neuspjehom; vjerovao je da je dru\u0161tvo kojem treba humanitarna pomo\u0107 dru\u0161tvo koje se raspalo jer ljudi ne rade ono \u0161to bi trebali raditi ili zato \u0161to drugi tijek aktivnosti nije upalio.<\/p>\n To je zna\u010dilo da Soros i Otvoreno dru\u0161tvo, op\u0107enito re\u010deno, nisu bili u poslu osiguravanja vode ili struje, nego osiguravanja stipendija i osnivanja kulturnih fondacija i organizacija civilnog dru\u0161tva. Ideja je bila poku\u0161ati poduprijeti one vrste dru\u0161tava koja bi osigurala pristup vodi, hrani i krovu nad glavom. \u017delio je zaustaviti krvarenje prije nego \u0161to po\u010dne, a ne poku\u0161avati nalijepiti na njega skupe i \u010desto neu\u010dinkovite flastere.<\/p>\n No po\u010detkom 1990-ih napravio je iznimku.<\/p>\n Ta je iznimka bila Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine, tijekom rata u Bosni i protiv nje. U nasilnom raspadu Jugoslavije, u kojem su sukobi koje je povijest poku\u0161ala gurnuti na stranu uz tresak do\u0161li na vidjelo i politi\u010dki manipulirani etnonacionalizam zaprijetio nadvladati multikulturalnost, Soros je napravio iznimku u obliku 50 milijuna dolara humanitarne pomo\u0107i.<\/p>\n Jugoslavija je postojala desetlje\u0107ima. Ona je bila jedinstveni geopoliti\u010dki entitet, iznimka u pravilu o samoodre\u0111enju ameri\u010dkog predsjednika Woodrowa Wilsona: druge etni\u010dke skupine koje su \u017eivjele u vi\u0161ejezi\u010dnim, vi\u0161enacionalnim carstvima prije Prvog svjetskog rata sada su \u017eivjele u neovisnim nacionalnim dr\u017eavama - osim ve\u0107eg dijela Balkana (i osim \u010cehoslova\u010dke). Neposredno nakon rata, zemlja je bila poznata kao Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca; potom, desetlje\u0107e poslije, kao Kraljevina Jugoslavija. Nakon Drugog svjetskog rata, vlast su preuzeli komunisti, a Kraljevina Jugoslavija postala je prvo Federativna Narodna Republika Jugoslavija, a zatim Socijalisti\u010dka Federativna Republika Jugoslavija, koja se sastojala od konstitutivnih republika - Srbije, Slovenije, Hrvatske, Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine.<\/p>\n Socijalisti\u010dkom Federativnom Republikom Jugoslavijom vladao je komunisti\u010dki vo\u0111a Josip Broz Tito, koji je bio na njezinu \u010delu do svoje smrti 1980.<\/p>\n Kad je Tito umro, \"nitko ustvari nije mogao do\u0107i na njegovo mjesto, djelomi\u010dno zato \u0161to on nije mislio da \u0107e ikada umrijeti\", rekla mi je u razgovoru putem Skypea D\u017eeneta Karabegovi\u0107, stru\u010dnjakinja za Balkan na odsjeku za sociologiju Sveu\u010dili\u0161ta u Salzburgu. (Ja sam bila u Sarajevu; ona je bila, kao \u0161to njezina biografija na Twitteru nagovje\u0161tava da je to \u010dest slu\u010daj, na putu):<\/p>\n Nikad se nikoga nije pripremalo da preuzme du\u017enost.<\/p>\n Ta vrsta jednopartijskog sustava, taj cjelokupni jugoslavenski sustav, funkcionirao je na njegovoj li\u010dnosti - rekla je D\u017eeneta Karabegovi\u0107.<\/p><\/blockquote>\n A kad je on umro, umjesto nekoga spremnog da preuzme odgovornost, Jugoslavija je dobila vi\u0161e neisprobanih vo\u0111a. (Istini za volju, drugi znanstvenici navode da cijela stvar nije mogla u potpunosti ovisiti o Titu jer se odr\u017eala jo\u0161 vi\u0161e od desetlje\u0107a nakon njegove smrti.)<\/p>\n Prije Titove smrti postojale su naznake sukobljenih nacionalizama, no oni su bili rje\u0161avani pomo\u0107u, kako to ka\u017ee povjesni\u010dar Mark Mazower, snage Komunisti\u010dke partije i snage samog Tita. U \u0161iroj Komunisti\u010dkoj partiji, napisao je Mazower u svojoj knjizi \"Balkan: kratka povijest\", bosanska je Partija bila najvi\u0161e tvrdolinija\u0161ka od svih republika i \"postala je sve va\u017enija u podupiranju federalnoga vodstva nasprama centrifugalnim tendencijama koje su djelovale iz \u0161irokih narodnih masa\" - konkretno, srpskog i hrvatskog nacionalizma.<\/p>\n Valja napomenuti da su u bosanskoj Partiji bili i bosanski Srbi. U ratu u Bosni tijekom 1990-ih, bosanski Srbi i Bo\u0161njaci ubijat \u0107e i pogibati zbog toga tko pripada kojoj dr\u017eavi, ali prema povjesni\u010daru Marku Attili Hoareu, godine 1945. bosanski predsjednik vlade, predsjednik skup\u0161tine i predsjednik bosanske komunisti\u010dke organizacije redom su bili Srbi koji su Bosnu smatrali svojom domovinom.<\/p>\n U Jugoslaviji je bilo nacionalizma, ali je on bio uredno podijeljen u skladu s republi\u010dkim granicama.<\/p>\n Do zadnjega \u010dasa - napisao je Misha Glenny - Bosanci iz svih triju zajednica (Srbi, Hrvati i Bo\u0161njaci) gajili su iluziju da ne\u0107e biti rata. To nije bila naivnost nego znanje da \u0107e rat, ako izbije, biti bespo\u0161tedan<\/p><\/blockquote>\n U Jugoslaviji Tito je stvorio \"nove\" slu\u017ebene nacionalne skupine kao dio svojeg razra\u0111enog sustava balansiranja nacionalizama, narodnosti i naroda; me\u0111u tim skupinama bili su bosanski muslimani, koji su prvi put slu\u017ebeno priznati 1971. (O toj se godini raspravlja; istra\u017eiva\u010d Xavier Bougarel napisao je da ve\u0107ina kao godinu priznanja navodi 1968.) O\u010dito je da je u Bosni i prije bilo ljudi koji su bili muslimani, no skupina je postala slu\u017ebeni nacionalni entitet - ne\u0161to \u010demu ste pripadali ili pak niste pripadali, ovisno o va\u0161oj perspektivi - tek u tom trenutku.<\/p>\n -\u00a0\"Preko no\u0107i demokratska prava i slobode zamijenili su cenzura i diktatura\", napisao je o padu komunizma nakon Titove smrti Misha Glenny u svojoj knjizi Balkan: nacionalizam, rat i velike sile. \"No diljem Isto\u010dne Europe, komunisti\u010dke birokracije na odlasku smi\u0161ljale su na\u010dine da se prilagode novim uvjetima, \u010duvaju\u0107i svoje privilegije zbog izazova politi\u010dkog ili ekonomskog nadmetanja... U Jugoslaviji, adut je bio agresivni nacionalizam. Milo\u0161evi\u0107 [to jest, Slobodan Milo\u0161evi\u0107, komunist koji se pretvorio u revolucionarnoga oportunista i vladara konstitutivne republike Srbije] ponovno se prona\u0161ao kao srpski \u0161ovinist.\"<\/p>\n Milo\u0161evi\u0107 je bio vo\u0111a slu\u017ebene srpske republike u Jugoslaviji i shva\u0107ao je da njegovu nacionalizmu treba me\u0111unarodna potpora. Isto se odnosilo i na Franju Tu\u0111mana, vo\u0111u slu\u017ebene hrvatske republike. Njih su dvojica po\u010dela, odvojeno, osiguravati potporu. Milo\u0161evi\u0107, koji je prema Glennyju ideolo\u0161ki bio sklon neostaljinizmu, tra\u017eio je vojna jamstva Rusije; Tu\u0111man je dotle i\u0161ao za tim da mobilizira hrvatsku dijasporu, ali i da dobije potporu od hrvatske saveznice iz Drugog svjetskog rata, Njema\u010dke.<\/p>\n Jugoslavenski su ratovi izbili 1991., kad su Slovenija i Hrvatska glasale za neovisnost o Jugoslaviji. Njema\u010dka je bila \u010dvrsti zagovaratelj hrvatske neovisnosti, a Francuzi i Britanci bili su zabrinuti zbog onoga \u0161to bi moglo iza\u0107i iz ove geopoliti\u010dke Pandorine kutije. Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave i njihov tada\u0161nji predsjednik, George H. W. Bush, dr\u017eali su se stava da je to europska stvar. Po\u010detkom 1992. bilo je jasno da Jugoslavije kakva je bila vi\u0161e nema. U sije\u010dnju te godine me\u0111unarodne mirovne snage stigle su u Hrvatsku.<\/p>\n U Muzeju ratnog djetinjstva u Sarajevu gledala sam videoprilog - jedan od nekoliko njih koji se neprekidno vrte, a u kojima ljudi pripovijedaju svoje uspomene na rat - jedne rje\u010dite \u017eene s kratkom plavom bob-frizurom koja je ro\u0111ena 1974. Ona je rekla kako ljudi nisu vjerovali da \u0107e rat, ako ga i bude u Bosni, do\u0107i do Sarajeva. Na kraju krajeva, to je bio kozmopolitski, kulturni grad i, povrh toga, mjesto gdje su zajedno \u017eivjeli ljudi razli\u010ditih nacija, vjera i podrijetla.<\/p>\n -\u00a0\"Do zadnjega \u010dasa\", napisao je Glenny u svojoj knjizi, \"Bosanci iz svih triju zajednica [bosanski Srbi, bosanski Hrvati i Bo\u0161njaci] gajili su iluziju da ne\u0107e biti rata. To nije bila naivnost nego znanje da \u0107e rat, ako izbije, biti bespo\u0161tedan\".<\/p>\n U velja\u010di i o\u017eujku 1992. Bosna i Hercegovina - koja je sastavljena od (prevladavaju\u0107e pravoslavnih) bosanskih Srba, (prevladavaju\u0107e katoli\u010dkih) bosanskih Hrvata i (prevladavaju\u0107e muslimanskih) Bo\u0161njaka - glasala je za neovisnost. Predsjednik Alija Izetbegovi\u0107, koji se prvo opirao toj ideji s obzirom na uzavrele napetosti u susjedstvu i hrvatsko i srpsko prekrajanje teritorija, naposljetku se pomirio s idejom o neovisnoj Bosni i izjavio: \"Do\u0161lo je vrijeme da Bosna i Hercegovina postane slobodna, suverena dr\u017eava.\" Bosansko je vodstvo proglasilo neovisnost, uz ohrabrenje Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava, 5. travnja 1992.<\/p>\n Prije glasanja, vo\u0111e Srba upozorili su da bi referendum mogao voditi prema nasilju - bosanski Srbi, rekli su, \u017eele ostati u Jugoslaviji pod srpskim vodstvom. Nakon progla\u0161enja neovisnosti, paravojne snage bosanskih Srba, uz potporu Beograda, sjedi\u0161ta srpske mo\u0107i, napale su Sarajevo, pucaju\u0107i na grad i granatiraju\u0107i ga. Poku\u0161ale su staviti pod svoju kontrolu oko dvije tre\u0107ine dr\u017eave (unato\u010d \u010dinjenici da su bosanski Srbi ugrubo \u010dinili jednu tre\u0107inu stanovni\u0161tva), protjeruju\u0107i Bo\u0161njake, kako bi za ruralne bosanske Srbe stvorili zemlju susjednu Srbiji u epizodi etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja na kraju dvadesetoga stolje\u0107a.<\/p>\n Bosna je bila prvi slu\u010daj u koji sam se osobno uklju\u010dio jer nisam mogao stajati sa strane i promatrati kako srpska vojska provodi etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje bosanske populacije - objasnio je George Soros razloge svog anga\u017emana<\/p><\/blockquote>\n Godine 1993. bosanski Hrvati, koji su do tog \u010dasa bili udru\u017eeni s Bo\u0161njacima u odr\u017eavanju tada\u0161njih prvih crta boji\u0161nice, zapo\u010deli su rat u ratu, bore\u0107i se s Bo\u0161njacima za vlastiti dio onog \u0161to je ostalo od zemlje. Nakon stra\u0161ne, za zemlju fatalne zime 1993. na 1994., Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave sazvale su sastanak ministara zemalja \u010dlanica NATO-a, koji su rekli da bosanski Srbi moraju povu\u0107i svoju te\u0161ku artiljeriju s podru\u010dja oko Sarajeva u deset dana. Nakon sedam dana ruski predsjednik Boris Jeljcin objavio je da \u0107e Rusija poslati postrojbe u Sarajevo kako bi se osiguralo da bosanska vlada ne iskoristi odlazak srpskog naoru\u017eanja.<\/p>\n Moskva je ranije odbijala poslati postrojbe, stoga je Jeljcinova objava bila neo\u010dekivana. Ruska objava snizila je temperaturu zbog NATO-ova ultimatuma, a vladine bosanske i srpske snage predavale su svoje oru\u017eje na sabirnim punktovima UN-a. Sarajevo je dobilo nekoliko mjeseci, ako ve\u0107 ne predaha, ono barem olak\u0161anja. Amerikanci i Nijemci iskoristili su trenutak da uvjere politi\u010dke snage koje su djelovale u ime bosanskih Hrvata i Bo\u0161njaka (konkretno, Tu\u0111mana i Izetbegovi\u0107a) da formiraju federaciju.<\/p>\n No dok je pomirenje, bar privremeno, s bosanskim Hrvatima mo\u017eda i omogu\u0107ilo neki predah Bo\u0161njacima, nije privelo rat kraju. UN-ove Za\u0161titne snage, koje su trebale \u0161tititi \"sigurna podru\u010dja\" koja su odredili Ujedinjeni narodi, nisu u tome uspjele u Srebrenici, gradu na krajnjem istoku Bosne; ondje su snage bosanskih Srba ubile \u010dak osam tisu\u0107a bo\u0161nja\u010dkih mu\u0161karaca i dje\u010daka. Pet desetlje\u0107a nakon Drugoga svjetskog rata i obe\u0107anja \"nikad vi\u0161e\", Europa je svjedo\u010dila najve\u0107em masakru nakon holokausta.<\/p>\n U vrijeme kad je u prosincu 1995. rat okon\u010dan, u Bosni je bilo ubijeno oko sto tisu\u0107a ljudi. Od njih su osamdeset posto bili Bo\u0161njaci. Prema nekim procjenama, \u010dak pedeset tisu\u0107a Bo\u0161njakinja silovano je tijekom rata.<\/p>\n Soros se u Bosnu uklju\u010dio na isti na\u010din na koji se uklju\u010dio u filantropiju - preko ljudi koje je poznavao.<\/p>\n Nobelovac, tada politi\u010dki konzultant, lord Mark Malloch-Brown upoznao se sa Sorosem krajem 1980-ih, kad je radio na kampanji koja se odvijala na drugom kraju svijeta u odnosu na Bosnu. Malloch-Brown bio je tada uklju\u010den u (iznimno uspje\u0161nu) kampanju za zbacivanje Augusta Pinocheta s vlasti u \u010cileu. Malloch-Brown bio je u \"o\u010dajni\u010dkoj potrazi za nekim ljudima radi resursa... te radi puta tamo dolje [u \u010cile]\", ispri\u010dao mi je svojim aristokratskim britanskim akcentom u telefonskom razgovoru iz Ujedinjenog Kraljevstva.<\/p>\n U to vrijeme Soros je bio u upravnom odboru Human Rights Watcha, koji je tada vodio Aryeh Neier, suosniva\u010d organizacije. Neier je upoznao Malloch-Browna sa Sorosem.<\/p>\nHumanitarna iznimka<\/h3>\n