\u2022\u00a0Pi\u0161e: Stjepan Kljuji\u0107, bosanskohercegova\u010dki novinar i politi\u010dar te ratni \u010dlan Predsjedni\u0161tva Republike Bosne i Hercegovine. U periodu od 1990. do 1992. godine bio je predsjednik HDZ-a BiH<\/strong><\/p>\n Te\u0161ko je to prihvatiti, ali u Hrvatskoj nije do\u0161lo do otre\u017enjenja niti suo\u010davanja s tragi\u010dnom politikom Franje Tu\u0111mana<\/strong> spram BiH. U tekstu izvjesnog Davora Marijana<\/strong>, koji se predstavlja kao histori\u010dar, vrvi i dominira la\u017e, neto\u010dan red poteza i ve\u0107 toliko nagla\u0161ena mr\u017enja prema na\u0161im Muslimanima. Da pred sobom imamo tekst nekog korumpiranog novinara, situacija bi bila manje bolna. Me\u0111utim, Davor Marjan je histori\u010dar koji pretendira na znanstvenu podlogu navedenih stavova. To me podsje\u0107a na \u010dinjenicu da su Karlovac, Od\u017eak, Travnik i \u0160iroki Brijeg branili Njema\u010dku Adolfa Hitlera<\/strong> i nakon njene slu\u017ebene kapitulacije. Posljedice su bile tragi\u010dne.<\/p>\n Svaki iole politi\u010dki pismen \u010dovjek zna da je Jugoslavija prakti\u010dno prestala postojati na 14. Kongresu SKJ. Onog trenutka kada su Sonja Lokar<\/strong> i \u0160tefan Koro\u0161ec<\/strong> napustili kongresnu dvoranu, to je bio kraj zajedni\u010dke dr\u017eave. Slobodan Milo\u0161evi\u0107<\/strong> izvr\u0161io je detaljne pripreme reorganiziraju\u0107i JNA, kada su Slovenija i BiH izgubile svoje vojne oblasti. Slovenija je priklju\u010dena Zagreba\u010dkoj (zapovjednik Simo Ra\u0161eta<\/strong>), a Sarajevska je pripala Beogradskoj. Uz to sramnim pona\u0161anjem komunista u Hrvatskoj i BiH oduzeto je oru\u017eje Teritorijalne obrane, koju je toliko forsirao Josip Broz<\/strong> znaju\u0107i da je do\u0161lo do deformacije JNA. Zanimljivo je i zna\u010dajno da Slovenija nije pristala na razoru\u017eavanje svojeg TO.<\/p>\n Unato\u010d tome \u0161to je BiH posljednja dozvolila osnivanje narodnih stranaka, mi smo bili spremni. Ipak, KOS nam je poturio prvog predsjednika, ali se odmah vidjelo da je to podvala. Sudjelovao sam u stvaranju HDZ-a, ali sam odbio suradnju s Davorom Perinovi\u0107em<\/strong>. Kada mi je Miljenko \u017dagar<\/strong>, glavni tajnik HDZ-a Hrvatske, rekao: \"Za\u0161to? Pa mi gospodine Stjepane Kljui\u0107u imamo sve najbolje preporuke za vas?\"<\/p>\n Preporuke su u redu, ali ja brinem za budu\u0107nost Hrvata, a s ovim \u010dovjekom o\u010dekuje nas politi\u010dka propast. Ja sam uistinu pravi i kad-tad do\u0107i \u0107ete po mene.<\/p>\n I do\u0161li su.<\/p>\n Vrlo brzo sam okupio najumnije Hrvate u BiH i mi smo briljantno dobili izbore. Pobijedili smo \u010dak u deset gradova u kojima nismo bili ve\u0107insko stanovni\u0161tvo. Uz mene su bili Vitomir Luki\u0107, Jerko Doko, Jure Pelivan, Milivoje Gagro, Damjan Vla\u0161i\u0107, Martin Udov\u010di\u0107, Pavao Si\u0107ija, Martin Raguz<\/strong> (prvi predsjednik Vrhovnog suda), Franjo Topi\u0107, fra Petar An\u0111elovi\u0107<\/strong> i Crkva u cjelini, izuzev nekoliko sve\u0107enika koji su bili umre\u017eeni u KOS.<\/p>\n Vitomir Luki\u0107 i ja smo napravili Program Hrvata BiH i to je nai\u0161lo na plebiscitarnu podr\u0161ku doma\u0107ih, ali i dijaspore. Treba naglasiti da smo mi Hrvati tada imali 70 posto deviznog kapitala u svojim rukama i nama je trebala samo brza tranzicija. Premijer je postao Jure Pelivan, vrsni ekonomist i nekada\u0161nji guverner Narodne banke BiH. Ministar obrane je bio Jerko Doko<\/strong>, koji \u0107e zahvaljuju\u0107i svojoj superiornosti u to vrijeme zasjeniti Gojka \u0160u\u0161ka<\/strong>.<\/p>\n Srbi su ve\u0107 tada imali precizan plan iz Beograda. S Muslimanima je i\u0161lo ne\u0161to te\u017ee, jer su se trebali osloboditi ugodnog jugoslavenstva i osvijestiti \u0161to je i\u0161lo sporo zahvaljuju\u0107i umre\u017eenosti KOS-a u njihovim redovima. Ipak, kada su imali prve \u017ertve, stvari su krenule u pozitivnom smjeru. Izdr\u017eali su sve pritiske i nisu htjeli pod Milo\u0161evi\u0107evu vlast. Mo\u017eda je Alija Izetbegovi\u0107<\/strong> i imao izvjesnih dilema, ali Muslimani su odlu\u010dno odbili inicijativu \"Historijskog sporazuma\". U tome su klju\u010dnu ulogu imali Omer Behmen<\/strong> i Safet Isovi\u0107<\/strong>. Nisu to u\u010dinili \u0161to su vjerovali Zagrebu, nego na\u0161em rukovodstvu i meni osobno.<\/p>\n U Zagrebu nisu znali situaciju u BiH. Predsjednik Franjo Tu\u0111man u jednom trenutku mi se obratio:<\/p>\n -\u00a0\"Stjepane, kaj ti Muslimani nisu Hrvati islamske vjeroispovijesti?\".<\/p>\n - Nisu, Predsjedni\u010de. Oni su danas samosvjesna nacionalna zajednica i tko im to prizna, ima u njima prijatelje. Ja uistinu \u017eelim, ne samo u dana\u0161njoj situaciji, dva milijuna istinskih prijatelja...<\/p>\n I tada je do\u0161lo do najsramnijeg \u010dina u historiji Hrvata, od stolje\u0107a sedmog - sastanak u Kara\u0111or\u0111evu.<\/p>\n Prvo je sramota \u0161to je Franjo Tu\u0111man oti\u0161ao krvniku na noge, a drugo, pokazat \u0107e se kasnije, \u0161to je on u tim razgovorima bio potpuno inferioran. Franjo Tu\u0111man je kao general dr\u017eao do svoje rije\u010di \u0161to je Milo\u0161evi\u0107 vi\u0161estruko iskoristio. Kada je obe\u0107ao krvniku Posavinu, on je to obe\u0107anje i odr\u017eao.<\/p>\n S druge strane, \u010desto sam bio izlo\u017een pitanju brojnih dr\u017eavnika (Aloise Mock, Boby Dole, Flavio Cotti, Vaclav Havel.<\/strong>..) kako je mogao prihvatiti prijateljstvo sa Slobodanom Milo\u0161evi\u0107em i amnestirati ga od agresorskog \u010dina, pa time i Hrvatsku uveo u te\u0161ku situaciju. Franjo Tu\u0111man je u tome bio dosljedan: kada je NATO 1999. godine raketirao strate\u0161ke ciljeve u Jugoslaviji, Zagreb tra\u017ei obustavljanje bombardiranja, jer tobo\u017ee ne \u017eeli vojnu akciju u blizini svoje granice.<\/p>\n Sporazum iz Kara\u0111or\u0111eva bio je kona\u010dna odrednica Franje Tu\u0111mana i kako ja to nisam prihvatio, tra\u017eena su alternativna rje\u0161enja. KOS je bio neobi\u010dno djelotvoran i odmah su se na ni\u017eoj razini na\u0161li Boban<\/strong> i Karad\u017ei\u0107<\/strong>. Zagreb nije uva\u017eavao ni fantasti\u010dan rezultat Referenduma za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Nije istina da je na kraju Tu\u0111man podr\u017eao referendum.<\/p>\n Pod velikim me\u0111unarodnim pritiskom, posebno Vatikana i Uzoritog kardinala Franje Kuhari\u0107a<\/strong> u subotu, prvog dana referenduma, kratko se obratio rije\u010dima:<\/p>\n -\u00a0\"Iza\u0111ite na referendum\".<\/p>\n Nije naglasio kako treba glasati.<\/p>\n Prije toga su mi zakazali sastanak u \u0160irokom Brijegu sa \u017eeljom da me smijene. Iz Zagreba su do\u0161li Stjepan Mesi\u0107, Perica Juri\u0107<\/strong> i Vice Vukojevi\u0107<\/strong>. Nisu uspjeli, ali sam tamo bio otrovan. Sre\u0107om pre\u017eivio sam, \u0161to je s dijagnozom sepsa krvi, rijedak slu\u010daj.<\/p>\n Kakva je bila politika Zagreb prema nama u BiH vidjelo se po\u010detkom svibnja 1991. godine. Do tada su u Hrvatskoj bila samo dva incidenta: na Plitvicama 15. travnja i Borovu Selu 2. svibnja. Gojko \u0160u\u0161ak<\/strong> je po svaku cijenu htio da se sukobi prebace u BiH. Stoga je sa svojim suradnicima organizirao zaustavljanje tenkovske kolone 7. svibnja u Pologu nadomak \u0160irokog Brijega. Bio je to incident koji je privukao veliku me\u0111unarodnu pozornost. Ipak sam, kao gradski inteligent, sprije\u010dio planirani masakr. U tome mi je izda\u0161no pomogao Uzoriti kardinal Franjo Kuhari\u0107, \u0161irokobrije\u0161ki fratri, Slobodan Bo\u017ei\u0107<\/strong> i Petar Zelenika<\/strong>, koji je tada bio na na\u0161oj strani, Jerko Doko i ja smo 72 sata proveli tra\u017ee\u0107i izlaz, iako je Boban sa svojim pratiocima (Vinko Zori\u0107, Bo\u017eo Rai\u0107, Pero Markovi\u0107, Jozo Mari\u0107<\/strong>...) dolazio svaki dan i hu\u0161kao na\u0161u mlade\u017e da napadne kolonu JNA od 156 tenkova.<\/p>\n Nije nepoznato \u0161iroj javnosti da su Boban i njegovi suradnici brutalno napali zagreba\u010dkog kardinala. Takova drskost jo\u0161 nije zabilje\u017eena u historiji Crkve kod Hrvata.<\/p>\n Najve\u0107i hendikep Tu\u0111manove politike bio je \u0161to se odrekao najumnijih ljudi u Hrvatskoj (Vlado Gotovac, Mika Tripalo, Savka Dab\u010devi\u0107-Ku\u010dar, Dra\u017een Budi\u0161a, Zvonimir \u010ci\u010dak, Ivo Banac, Slavko Degoricija<\/strong>...), a okru\u017eio se \"gospodarskim kastorima\", te dozvolio da najglasniji njegovi navija\u010di i suradnici postanu Boban, Tuta, \u0160tela<\/strong>, Bo\u017eo Rai\u0107, Jozo Mari\u0107, Ivi\u0107 Pa\u0161ali\u0107, Canjuga, Beljo, Jurica, Pero Markovi\u0107<\/strong>... Odrekao se i najboljih generala Antona Tusa<\/strong> i Martina \u0160pegelja<\/strong>, upravo na pitanju politike o Bosni.<\/p>\n Koliko su moja politika i program bila superiorni najbolje se vidjelo na strana\u010dkoj Konvenciji u Mostaru. Namjerno sam odredio Mostar, kako bi im na licu mjesta pokazao \u0161to narodni predstavnici BiH misle. Kazao sam Vitomiru Luki\u0107u da pozove sve one koji se \u017eele kandidirati. Miro Lasi\u0107<\/strong> i Milenko Brki\u0107<\/strong> su dobili po jedan (vlastiti) glas, Mato Boban 28, a ja 258 glasova. Tada je Gojko \u0160u\u0161ak nagovorio Matu Bobana da me poljubi tobo\u017ee u cilju na\u0161eg hrvatskog jedinstva. U zagreba\u010dkom DANAS-u ja sam u tekstu to opisao kao Judin poljubac.<\/p>\n Uspostavljena suradnja izme\u0111u Bobana i Prli\u0107a<\/strong> s jedne strane te Karad\u017ei\u0107a i Luki\u0107a<\/strong> (predsjednik Vlade RS) s druge strane rezultirala je lancem neregularne trgovine i \u0161verca. Treba naglasiti da su Grude pomagale Karad\u017ei\u0107a i Milo\u0161evi\u0107a i kada je ovaj bio pod me\u0111unarodnim sankcijama.<\/p>\n Kona\u010dno, ostvario se san politi\u010dkih patuljaka iz Gruda i Zagreba. Zaboravljene su \u017ertve Dubrovnika, Vukovara i drugih strati\u0161ta i zapo\u010deo je rat protiv Muslimana. To je nagovijestio Jozo Mari\u0107<\/strong>, na\u010delnik op\u0107ine Grude, jo\u0161 2. velja\u010de na sastanku u \u0160irokom Brijegu kada je kazao: \"Mi ne \u017eelimo opet biti 500 godina pod Turcima zahvaljuju\u0107i politici Stjepana Kljui\u0107a...\"<\/p>\n Time su Hrvati prekinuli rat protiv agresora i zapo\u010deli protiv jedinog saveznika. Nisu na\u0161i narodi vezivali zastave zbog toga \u0161to smo Alija Izetbegovi\u0107 i ja bili prijatelji, nego zbog zajedni\u010dke ugro\u017eenosti. Nikada ne bi trebalo zaboraviti da su na\u0161i Muslimani odbili prijedlog Pala i Beograda uvijen u \"Historijski sporazum\". Da su tada prihvatili Milo\u0161evi\u0107evu ideju i Jugoslaviji dali 300 tisu\u0107a vojnika, ne bi Beograd tra\u017eio liniju do Karlobaga nego bi i\u0161ao do Umaga.<\/p>\n Washingtonskim sporazumom taj bezumni sukob je stao, ali otad nije bilo iskrene suradnje obostrano, iako su se na nekim rati\u0161tima postizali zajedni\u010dki dobri rezultati.<\/p>\n Najzad je do\u0161ao tragi\u010dan dan za bosanske Hrvate, kada je u Daytonu Franjo Tu\u0111man pristao na dva entiteta. Za njega je kraj bio u onom trenutku kada je dobio ameri\u010dke garancije za osloba\u0111anje cjelokupnog hrvatskog teritorija. Prije toga mu je veoma mnogo pomogao jedan milicijski bilmez Mile Marti\u0107<\/strong>, koji je odbio plan Z4, i time na sre\u0107u Hrvatska je ostala uistinu cjelovita.<\/p>\n O Hrvatima BiH se nije ni raspravljalo. Jedan \u010dastan \u010dovjek Kre\u0161imir Zubak<\/strong> odbio je potpisati Daytonski sporazum, kada je vidio prodaju Posavine Srbima, ali je hrvatski Predsjednik prona\u0161ao rje\u0161enje u Jadranku Prli\u0107u. I danas HDZ BiH tra\u017ei na\u010din da bar simboli\u010dno dobije 3. entitet, ali bez izgleda. Stvar je rije\u0161ena u Daytonu.<\/p>\n Kako cini\u010dno zvu\u010de izjave du\u017enosnika iz Zagreba da \u0107e oni \u0161tititi Hrvate u BiH, da su oni garanti Daytonskog sporazuma. Njihovi prethodnici su na brutalan na\u010din prodali bosanske Hrvate. Nije njih briga za \u017ertve Prijedora, Banjaluke, Ljubije, Ivanjske, Bosanskog Broda, Bosanskog \u0160amca, Dervente, Kotor Varo\u0161i...<\/p>\n Takvom politikom uspjeli su istrijebiti Hrvate u Bosni \u0161to nije po\u0161lo za rukom ni Osmanskom Carstvu za 415 godina njihove vladavine. Dapa\u010de, i danas je na djelu suradnja hrvatskih du\u017enosnika u BiH s Miloradom Dodikom<\/strong>, koji je samo finalizirao ono \u0161to su Karad\u017ei\u0107 i Kraji\u0161nik<\/strong>, uz pomo\u0107 \u0106osi\u0107a<\/strong> i Milo\u0161evi\u0107a, zapo\u010deli.<\/p>\n Najzad ja nisam nimalo pogo\u0111en konstatacijom ovog \"histori\u010dara\" da smo mi bili meki i nesposobni. Stvari su bile sasvim druga\u010dije, ali ta konstatacija je bila dovoljna ljudima u Zagrebu da preko trabanata preuzmu vo\u0111enje politike u BiH. Posljedice su veoma zorne, katastrofalne i pogubne za cio hrvatski narod.<\/p>\n Pomenuti gospodin \"histori\u010dar\" bi morao znati da su svi ozbiljni dr\u017eavnici u Europi osu\u0111ivali Tu\u0111manovu suradnju s Milo\u0161evi\u0107em. Zar nije poni\u017eavaju\u0107e \u0161to na pogreb hrvatskom Predsjedniku nije do\u0161ao niti jedan predsjednik europskih zemalja. Doti\u010dni bi morao znati da je nazo\u010dan bio samo Tur\u010din Sulejman Demirel.<\/strong> To ga svakako nije obradovalo, ali to je nepobitna \u010dinjenica.<\/p>\nSmrt na kongresu<\/h3>\n
Plan i Beograda<\/h3>\n
Za koga glasati<\/h3>\n
Prodali Hrvate<\/h3>\n