\u2022 \"Na\u0161a\" Srbija je ona Druga, Dositejeva. To je Srbija koja je u svoja njedra primila \u010ditavu jednu hrvatsku knji\u017eevnu generaciju, jer je za Krle\u017eu, Ujevi\u0107a, Mato\u0161a i druge bila ne samo zemlja, ve\u0107 i ideal. To je Srbija Radomira Konstantinovi\u0107a, ona gra\u0111anska i evropska Srbija, \u010dija je klica jo\u0161 u XIX vijeku donijela kratkotrajni Sretenjski ustav. Takva Srbija stoji nasuprot Prvoj, \u010desto krvo\u017eednoj i bijesnoj; arogantnoj i uobra\u017eenoj; netolerantnoj i samodopadnoj - \u010diji su savremeni junaci i heroji - uvreda za nju samu<\/strong><\/p>\n 04 jun 2024 valterportal-ba Denis \u0160vraki\u0107<\/span><\/p>\n Evropsko prosvjetiteljstvo i docniji romanti\u010dni XIX vijek omogu\u0107ili su kohabitaciju dva temeljno suprostavljena i trajno nepomirljiva oblika naciotvorstva. Prvi je oblikovan konceptom gra\u0111anske nacije, koji se vezuje za tekovine Francuske bur\u017eoaske revolucije i ideje francuskih filozofa XVIII vijeka. Njegova dva osnovna postulata su spremnost na \"zajedni\u010dki \u017eivot\" i afirmativan odnos prema sveobuhvatnoj pozitivisti\u010dkoj viziji progresa.<\/p>\n U svom dragocjenom predavanju \u0160ta je nacija? (Qu'est-ce qu'une nation?), Ernest Renan je sublimirao gra\u0111ansko poimanje nacije frazom: \"Postigav\u0161i zajedno velike stvari i \u017eele\u0107i posti\u0107i jo\u0161 vi\u0161e\". Francuski republikanski koncept, \u010diji je Renan istaknuti predstavnik, legitimitet crpi iz onoga \u0161to on naziva \"svakodnevnim plebiscitom\", a koji naciju defini\u0161e kao rezultat dru\u0161tvenog ugovora, insistiraju\u0107i na jakobinskom primatu dr\u017eave kao strane u sporazumu i odbacuju\u0107i svaki biologizam i esencijalizam. Nacija ne tra\u017ei utemeljenje za svoje postojanje ni u krvi, ni u religiji, ni u jeziku (\"...on nas poziva ali nas ne tjera na ujedinjenje\"), ni u geografiji (\"planine ne znaju kako izrezbariti dr\u017eave\").<\/p>\n Drugi oblik naciotvorstva po\u010diva na konceptu etni\u010dke nacije. Ovaj model, ukorijenjen u germanofonskoj intelektualnoj tradiciji i oblikovan duhom njema\u010dkog idealizma, nastao je kao reakcija na osvaja\u010dke pohode Napoleonove vojske. On svoj legitimitet, pored jezika (i donekle religije), crpi iz esencijalisti\u010dkih vrel\u00e2: ista krv, zajedni\u010dko porijeklo, kolektivni duh, homogeni ethos, pu\u010dki eros i ratni\u010dki tanatos...<\/p>\n Etni\u010dka nacija, ta nova ideja o jednoj, nedjeljivoj i nepromjenjivoj zajednici, ro\u0111enoj iz prastarog duha naroda, zahtijevala je \u010dvrste temelje u vidu homogene i povezane istorijske slike. Ta slika morala je biti oslobo\u0111ena svih sumnji i nesigurnosti iz koje se mogao pro\u010ditati sudbinski kontinuitet koji bi opravdao postojanje nacije. Zajedni\u010dko ime i jezik predstavljali su sine qua non u njenom stvaranju, ali za zajedni\u010dki put modernizacije i napretka, bilo je nu\u017eno poznavanje slavne pro\u0161losti. Nacija koja ne zna odakle dolazi - ne mo\u017ee znati kamo ide, glasila je popularna krilatica toga vremena.<\/p>\n Vjerovatno je ba\u0161 ona bila na umu slovena\u010dkom romati\u010darskom politi\u010daru, aktivisti i revolucionaru iz 1848-49., Lovri Tomanu kada je zapisao da je budu\u0107nost k\u0107erka i sada\u0161njosti i pro\u0161losti. Ova mudrost, uklesana u sr\u017e narodne svijesti (kako se tada popularno kazivalo), pozivala je svakog pojedinca da se sjeti svojih korijena i ponosa kojim je pro\u0161lost pro\u017eeta. Sje\u0107anja na minulost nisu bila tek obi\u010dni zapisi na po\u017eutjelim hartijama; bila su putokaz. Naime, nacija, vo\u0111ena svije\u0161\u0107u o svojoj pro\u0161losti, trebala je s ponosom gledati ka horizontu, znaju\u0107i da je svaki korak naprijed ujedno i korak ka ispunjenju sudbinske misije.<\/p>\n Crpe\u0107i predanja o slavnim doga\u0111ajima i li\u010dnostima iz svoje pro\u0161losti, nacije su gradile osje\u0107aj vlastite vrijednosti u odnosu na pripadnike onih drugih, uporedo se u\u010div\u0161i solidarnosti; time su doprinosili kulturnoj homogenizaciji i ocrtavanju razlika izme\u0111u Nas i Drugih, budu\u0107i da su nacije zami\u0161ljene zajednice, kako je zapisao Benedikt Anderson. Me\u0111utim, ta njegova poznata definicija ima i svoj rje\u0111e citiran nastavak: one se moraju razlikovati, ne po la\u017enosti ili autenti\u010dnosti, ve\u0107 po stilu u kojem su zami\u0161ljene. Stoga, emancipatori naroda gradili su, a \u010desto i nama\u0161atavali, basnoslovnu i stilski unikatnu pro\u0161lost svojih nacija, isti\u010du\u0107i ono \u0161to je u njima veli\u010danstveno i grandiozno, a istovremeno izostavljaju\u0107i sve \u0161to je u pro\u0161losti bilo ne\u010dasno i neslavno.<\/p>\n Pro\u0161lost im je slu\u017eila kao bogata riznica iz koje su bri\u017eljivo i promu\u0107urno birali doga\u0111aje i li\u010dnosti koje su \u017eeljeli da njihova zajednica pamti ili zaboravi. \"Sje\u0107anje se\", zapisao je D\u017eejms Jang, \"nikada ne formira u vakuumu; motivi za sje\u0107anje nikada nisu \u010disti.\"<\/p>\n U svom \u010duvenom predavanju na Sorboni 1882., Ernest Renan rekao je da je zaborav klju\u010dni \u010dinilac u procesu stvaranja nacija. Svaka nacija mora imati svoju povijest, svoje kolektivno sje\u0107anje. No, izbor li\u010dnosti i doga\u0111aja iz pro\u0161losti, koje \u010dlanovi te nacije moraju pamtiti, neizbje\u017eno podrazumijeva selekciju onih koji su osu\u0111eni na kolektivni zaborav.<\/p>\n U takvim okolnostima, narodni ep je vjerovatno zauzimao privilegovanu poziciju u evropskim kulturama. Epske pjesme, koje se fokusiraju na nacionalne heroje, bitke protiv osvaja\u010da i slavna djela predaka, \u010desto slu\u017ee kao potvrda slavne nacionalne pro\u0161losti i izvor identitetskih predstava.<\/p>\n D\u017eon Majls Foli nas podsje\u0107a: \"za nacionalni identitet, ep je osnova \u017eanra.\" Prema Besind\u017eeru, Tajlisu i Vudfordu, ova posebna i slo\u017eena povezanost epa s nacionalnim i lokalnim kulturama, ili kako oni to nazivaju, \"politi\u010dka eksplozivnost\" ili \"politi\u010dka snaga\" epa, najvi\u0161e se o\u010dituje u intenzivnom ponovnom zami\u0161ljanju epa koje su preduzele ve\u0107ina novih evropskih nacija kao sredstvo sopstvene samospoznaje. Majkl Bren\u010d i Vilmos Vojt nadalje nagla\u0161avaju izuzetno interesovanje za ep u isto\u010dnoj Evropi po\u010detkom XIX vijeka kao dio procesa nacionalne samoafirmacije. Kako zapisuju, usmena poezija na evropskom istoku \u010desto je slu\u017eila kao pogodna zamjena za pisanu istoriju, a ep je bio jedini odgovaraju\u0107i oblik za ovu temu, budu\u0107i da se razvoj Istoka umnogome razlikovao od razvoja Zapada.<\/p>\n Naime, do 1500. godine, \u0161irom zapadne Evrope vjerovatno je bilo oko 1.500 \u0161tamparija, koje su do tada proizvele oko osam miliona knjiga, a do XVI vijeka ta brojka se pove\u0107ala na impresivnih 150-200 miliona primjeraka. S druge strane, na kompletnom prostoru Osmanskog Carstva u funkciji je bilo ne vi\u0161e od dvadeset \u0161tamparija, \u010dija je proizvodnja bila zanemariva i prete\u017eno u vlasni\u0161tvu malobrojnih crkvenih redova te \u010desto i konspirativna zbog sumanutog odnosa Porte prema \u0161tampanim knjigama. Stoga, narodi isto\u010dne i osmanske Evrope bili su narodi prevashodno usmenog a ne pismenog predanja - narodi vo\u0111eni stalnom te\u017enjom za uspostavom herojske pro\u0161losti kroz, i u obliku, juna\u010dkih pjesama kao dio kulturne tradicije i identiteta.<\/p>\n Kada je Vuk Stefanovi\u0107 Karad\u017ei\u0107 1813. godine, nakon sloma Prvog srpskog ustanka, stigao u Be\u010d, zapo\u010deo je svoju misiju reformisanja srpskog jezika i pravopisa, promovi\u0161u\u0107i narodni jezik umjesto slavenosrpskog, koji je bio dominantan krajem XVIII i po\u010detkom XIX vijeka me\u0111u obrazovanim slojevima srpske gra\u0111anske klase. Osim jezi\u010dke reforme, Karad\u017ei\u0107 je strastveno sakupljao artefakte srpske usmene kulture, te se smatra prvim srpskim folkloristom, etnografom i knji\u017eevnim kriti\u010darem.<\/p>\n Tokom svog \u017eivota, pa\u017eljivo je bilje\u017eio srpske usmene epske i lirske pjesme, objaviv\u0161i tri izdanja, sa ukupno deset tomova izme\u0111u 1814. i 1862. godine. Zahvaljuju\u0107i poznanstvima sa vode\u0107im umovima tog vremena, kao \u0161to su Jakob Grim, Johan Volfgang fon Gete i Leopold Ranke, Karad\u017ei\u0107 je uspio da privu\u010de pa\u017enju intelektualaca i \u0161iroke \u010ditala\u010dke publike na srpsku narodnu poeziju i kulturu uop\u0161te.<\/p>\n Njegovi mla\u0111i prijatelji i saradnici, istaknuti pjesnik Sima Milutinovi\u0107 Sarajlija i crnogorski vladar i pisac Petar II Petrovi\u0107 Njego\u0161, brzo su slijedili njegov pionirski rad i objavili svoja izdanja epskih pjesama, uglavnom sakupljenih na teritoriji dana\u0161nje Crne Gore. Milutinovi\u0107 je \u0161tampao svoju zbirku Pjevanija crnogorska i hercegova\u010dka 1833. i 1837. godine, dok je Njego\u0161 uredio Ogledalo srbsko 1846. godine. Tokom druge polovine XIX vijeka, obimne zbirke usmene tradicionalne poezije drugih Ju\u017enih Slovena, kao \u0161to su Juki\u0107-Martinovi\u0107eve Narodne pjesme bosanske i hercegova\u010dke, Kosta HermanoveNarodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, te prva \u010detiri toma Hrvatskih narodnih pjesamau izdanju Matice Hrvatske objavljene su u relativno kratkom vremenskom razmaku.<\/p>\n Usmena tradicija koju su dokumentovali ovi sakuplja\u010di odgovarala je njihovim idejama o srpskom (hrvatskom, muslimanskom, ju\u017enoslovenskom...) narodnom epu kao narativu koji sadr\u017ei nacionalnu pro\u0161lost i \u010duva \u017eivo sje\u0107anje na biv\u0161e nacionalne junake i slavu. Ova predstava narodnog epa kao izraza popularnih i kolektivnih pogleda na nacionalnu istoriju kanonizovana je od strane Karad\u017ei\u0107evih i Njego\u0161evih sljedbenika tokom druge polovine XIX vijeka. Kosovski ep, kojeg je Karad\u017ei\u0107 objavio po\u010detkom XIX vijeka, obuhvata poseban ciklus od oko 15 povezanih epskih pjesama. U heuristi\u010dkom procesu i\u0161\u010ditavanja kosovskog ciklusa, postaje o\u010dito da se konsistentnost pojedinih stihova i pjesama koherentno uklapa u \u0161iru cjelinu ciklusa, a interpretacijske maksime, skop i hermeneuti\u010dki krug, pritom se ispostavljaju kao pouzdan organon u heuristi\u010dkom procesu razumijevanja i obja\u0161njenja teksta.<\/p>\n Kraljevstvo Bo\u017eje tema je prve Hristove propovijedi u Novom zavjetu, u kojoj on objavljuje da ga je bog poslao da su\u017enjima donese oslobo\u0111enje. U propovijedi na Gori, Hristos upu\u0107uje bla\u017eenstva siroma\u0161nima, gladnima, \u017eednima, progonjenima i potla\u010denima, kazav\u0161i da je njihovo Carstvo nebesko. Hermeneutika nam pru\u017ea razli\u010dite interpretacije ove biblijske teme - od eshatolo\u0161kih i gnosti\u010dkih, do filozofsko-humanisti\u010dkih. U svim ovim interpretacijama, me\u0111utim, ona zauzima centralno mjesto u hri\u0161\u0107anskoj teologiji.<\/p>\n Imaju\u0107i to u vidu, postaje jasno da je Kosovski ep metatekst Novog zavjeta i transpozicija njegovih motiva: knez Lazar transponovani je Hristos; izdajnik Vuk Brankovi\u0107 transponovani je Juda; Kne\u017eeva ve\u010dera transponovana je Posljednja ve\u010dera; Nebeska Srbija transponovano je Carstvo nebesko - ono bla\u017eenstvo koje Hristos upu\u0107uje podjarmljenima i obespravljenima u propovijedi na Gori.<\/p>\n Stoga, Kosovski ep se treba \u010ditati kao tekstoterapijsko sredstvo par excellence, na\u010din na koji se srpska usmena kultura nosila sa surovo\u0161\u0107u osmanskog feudalizma, daleko prije nego \u0161to \u0107e romanti\u010dni XIX vijek izroditi modernu srpsku naciju i moderni srpski nacionalizam, sa svim njegovim proturje\u010dnostima i mjestimi\u010dnim \u0161ovinizmima. Va\u017eno je tako\u0111e napomenuti da naziv \"usmena kultura\", kao i njegov parnjak \"narodna kultura\", koji danas preovladava zbog svoje semanti\u010dke polivalentnosti, u su\u0161tini odgovara Gram\u0161ijevim pojmovima \"pot\u010dinjena kultura\" ili \"kultura pot\u010dinjenih klasa\".<\/p>\n Juna\u010dka smrt Milo\u0161a Obili\u0107a, koji je usmrtio osmanskog sultana Murata, predstavljala je izvor nadahnu\u0107a za pot\u010dinjene klase, one kmetove bezemlja\u0161e koji su danju obra\u0111ivali zemlju svojih gospodara, a no\u0107u slavili i oplakivali tragiku opjevanih junaka. Ko je za kmeta potkraj XVIII vijekamogao biti sultan Murat ako ne transpozicija sjecikese za koju je ki\u010dmao? Za\u0161to je u epskoj pjesmi Marko Kraljevi\u0107 i beg Kostadin nagla\u0161ena humanost i \u010dovje\u010dnost Marka Kraljevi\u0107a, nasuprot oholosti i bezobzirnosti njegovog prijatelja, bega Kostadina?<\/p>\n Obja\u0161njenje antagonizma izme\u0111u epskog junaka i mitskog Tur\u010dina, hri\u0161\u0107anina i muslimana le\u017ei u predmodernim agrarnim odnosima, u jednodimenzionalnom ali ipak razumljivom resantimanu zbog stanja stale\u017e\u00e2 \u010dija je istorijska vododjelnica bila pripadnost nekoj od organizovanih religija u Osmanskoj Carevini. Svaki metatekst nastaje kroz proces knji\u017eevne komunikacije, u kojem primalac inicira novu komunikacionu situaciju - izvedenu, sekundarnu ili metakomunikaciju. Ovaj proces mo\u017ee se predstaviti kao lanac: autor - tekst1 - primalac - tekst2 = metatekst. Primalac postaje subjekt, odnosno junak metateksta, te u odnosu na prototekst mo\u017ee postati njegov drugi autor. To je osnovna odlika svake usmene knji\u017eevnosti.<\/p>\n Stoga, savremenom srpskom nacionalisti, koji svoju zami\u0161ljenu zajednicu opisuje kao nebeski narod, izmi\u010de centralna metafora Kosovskog epa: Nebeska Srbija nije biologijska kategorija niti je superlativ. Naprotiv, ona je eshatolo\u0161ki orijentir koji u svom profanom obliku nagovje\u0161tava samo jedno - duboku svijest siromaha o smrti kao jedinom izlazu iz muke. Sli\u010dno tome, bo\u0161nja\u010dki ili hrvatski podrugljivac \u0107e s prezirom govoriti o Kosovskom epu i s podsmijehom komentarisati motiv \"proslave poraza\", ne shvataju\u0107i njegovu primordijalnost.<\/p>\n Od \u010duvene bitke za Alamo tokom Teksa\u0161ke revolucije, gdje su svi teksa\u0161ki branioci poginuli, uklju\u010duju\u0107i Dejvija Kroketa, \u010dime je slogan Don't Forget the Alamo zavrijedio centralno mjesto u korpusu naciotvornih mitova o Sjedinjenim Dr\u017eavama, do tvr\u0111ave Masada, poznate po bici vo\u0111enoj 73. godine n. e. za vrijeme Prvog jevrejsko-rimskog rata, kada su jevrejski branioci izvr\u0161ili masovno samoubistvo, shvativ\u0161i da je pad tvr\u0111ave neizbje\u017ean, on postoji kao motiv moralnog raspoznavanja Nas i Drugih u mnogim kulturama i du\u017e vi\u0161e milenija.<\/p>\n Kada je rije\u010d o Vuku Karad\u017ei\u0107u, odavno je utvr\u0111eno da su njegove zbirke vi\u0161e antologije nego zbirke. Njegovi rukopisi, naprimjer, pokazuju da je objavio samo mali dio svih pjesama koje je imao na raspolaganju. S\u00e2m Karad\u017ei\u0107 bio je spreman da prizna da njegove publikacije nisu reprezentativne za cijelu srpsku usmenu tradiciju, ve\u0107 da sadr\u017ee samo njena najbolja dostignu\u0107a, uz posebno interesovanje za pjesme koje slave junake iz vremena srednjovjekovnog srpskog carstva.<\/p>\n Naprimjer, u svojoj najranijoj (1814.) pjesmarici, naglasio je posebnu va\u017enost ovih pjesama koje \"\u010duvaju biv\u0161e srpsko bi\u0107e i ime.\" Takav stav je imao zna\u010dajne implikacije u vezi s njegovom uredni\u010dkom praksom, jer se u prvim decenijama Karad\u017ei\u0107 uglavnom fokusirao na dokumentovanje ovih pjesama i junaka na ra\u010dun drugih popularnih tema. Naprimjer, vi\u0161e od polovine od otprilike dvadeset \u010detiri pjesme koje je sakupio od Te\u0161ana Podrugovi\u0107a (1783-1820), koji je bio Karad\u017ei\u0107ev omiljeni izvor za srpsku epsku poeziju, odnose se na kosovske junake i teme, dok se Marko Kraljevi\u0107 pojavljuje kao junak u devet od ovih pjesama, mada su kosovske teme tek djeli\u0107 cjelokupnog Podrugovi\u0107evog repertoara, \u0161to ukazuje na Karad\u017ei\u0107ev selektivni pristup sakupljanju pjesama.<\/p>\n Karad\u017ei\u0107evo opredjeljenje se mo\u017ee objasniti naumom da kosovski ep uklopi u postoje\u0107i model srpske narodne kulture. Svoju folkloristi\u010dku karijeru zapo\u010deo je pod velikim uticajem slovena\u010dkog filologa i lingviste Jerneja Kopitara, koji je u nepismenom ruralnom stanovni\u0161tvu tako\u0111e prepoznavao izvori\u0161te narodnog duha koji se valjao romanti\u010darski transformisati u naciotvorni fundament. Ipak, Karad\u017ei\u0107 je imao svoje protivnike.<\/p>\n \\28. III. 1811. u novooslobo\u0111enom Beogradu preminuo je Dositej Obradovi\u0107, srpski prosvjetitelj i reformator, svjetski putnik, prvi srpski ministar prosvjete, istaknuti pisac te najve\u0107i Karad\u017ei\u0107ev protivnik. Dositej je svoje prve rukopise posvetio prevodima i adaptacijama popularnih djel\u00e2 s modernog gr\u010dkog i talijanskog jezika.<\/p>\n Godine 1765. izdao je svoju prvu knjigu na narodnom srpskom jeziku, \u010dime je nagovijestio svoj veliki knji\u017eevni opus. U svojoj autobiografiji \u017divot i priklju\u010denije, koja je objavljena 1783. godine, Dositejizla\u017ee svoj \u017eivot od ro\u0111enja do trideset devete godine, isti\u010du\u0107i va\u017enost svjetovnog obrazovanja i kritikuju\u0107i duhovnu i intelektualnu zaostalost kalu\u0111era. On se sna\u017eno protivio vjerskom fanatizmu, a kao racionalista, podr\u017eavao je i vjerske reforme cara Josifa II, koji je zatvarao mona\u0161ke redove, smanjivao broj vjerskih praznika i pretvarao manastire u bolnice i \u0161kole. Prvo Dositejevo \u0161tampano djelo, Pismo Haralampiju, objavljeno 1783. godine, predstavljalo je knji\u017eevni manifest koji se sna\u017eno zalagao za narodni jezik, razum, nauku, evropeizam i vjersku trpeljivost.<\/p>\n Polemi\u010dki sukob Vuka i Dositeja prva je bitka u stoljetnom ratu prve i druge Srbije - rata koji traje do dana\u0161njeg dana, a koji se u posljednja dva i po vijeka vodi izme\u0111u radikala te naprednjaka i liberala, klerikalista i sekularista, ekskluzivista i ekumena, bolj\u0161evika i reformskih liberalnih socijalista, re\u017eima i demokratske opozicije, ultranacionalisti\u010dkih euroskeptika i proevropskih internacionalista... Ta dva zara\u0107ena ideala, selja\u010dkog i gra\u0111anskog, regresivnog i progresivnog, provincijalnog i mondijalnog, po\u010detkom XIX vijeka personifikovali su upravo Vuk Karad\u017ei\u0107 sa jedne, i Dositej Obradovi\u0107 sa druge strane.<\/p>\n Narednih dvjesta godina prote\u0107i \u0107e u znaku te binarne opozicije i njenih dijalekti\u010dkih tenzija, donose\u0107i mnoge strahote i nepo\u010dinstva, kako za susjedne narode i zemlje, tako i za samu Srbiju i srpski narod. Naravno, va\u017eno je da svi, a posebno mi iz Bosne, s razumijevanjem \u010ditamo i pravilno vrednujemo srpsku epsku i lirsku poeziju koja je dragocjena knji\u017eevnost, te da uva\u017eimo njenog najva\u017enijeg sakuplja\u010da, kojem svi mi \u0161tokavci dugujemo zahvalnost za standardizaciju jezika kojim govorimo.<\/p>\n Ipak, moramo konstatovati da je na\u0161a Srbija ona Druga, Dositejeva. To je Srbija koja je u svoja njedra primila \u010ditavu jednu hrvatsku knji\u017eevnu generaciju, jer je za Krle\u017eu, Ujevi\u0107a, Mato\u0161a i druge bila ne samo zemlja, ve\u0107 i ideal. To je Srbija Radomira Konstantinovi\u0107a, ona gra\u0111anska i evropska Srbija, \u010dija je klica jo\u0161 u XIX vijeku, za primjer drugima, donijela kratkotrajni Sretenjski ustav.<\/p>\n Takva Srbija stoji nasuprot Prvoj, \u010desto krvo\u017eednoj i bijesnoj; arogantnoj i uobra\u017eenoj; netolerantnoj i samodopadnoj, \u010diji su savremeni junaci i heroji uvreda za nju samu. Prva Srbija danas je ona iz jutarnjih programa, Srbija svetosavskog nacionalizma, ljoti\u0107ev\u0161tine i mural\u0161tine; ona \u010dije su \"vojvode\" klale i palile a zatim se kao kukakvice skrivale od pravde. Druga Srbija je za nas u Bosni ona slobodarska i prijateljska i u kona\u010dnici jugoslovenska; umna i intelektualna, \u010dije su vojvode feldmar\u0161ali iz Prvog svjetskog rata, a \u010dijim su vojnicima i njeni neprijatelji podizali spomenike.<\/p>\n Dok su socijalisti poput Dimitrija Tucovi\u0107a i Koste Novakovi\u0107a s gnu\u0161anjem osu\u0111ivali srpske zlo\u010dine nad Albancima tokom Balkanskih ratova, podr\u0161ku zlo\u010dincima su pru\u017eali odre\u0111eni politi\u010dari. Dok je vojvoda Stepa Stepanovi\u0107 propagirao narodno jedinstvo i 1918. vje\u0161ao srpske vojnike koji su plja\u010dkali muslimanska imanja - uprkos tome \u0161to je Srbija u Velikom ratu izgubila polovinu svoje mu\u0161ke populacije - raznorazni komandanti iz minulih ratova nare\u0111ivali su masovne zlo\u010dine.<\/p>\n Dok je Mi\u0107o Ljubibrati\u0107, pravoslavni sve\u0161tenik, u\u010desnik Nevesinjske pu\u0161ke, ekumen, cijenjeni pisac i prevodilac, po nalogu srpske vlade preveo Kur'an po prvi put na na\u0161 jezik, a pop Vlada Ze\u010devi\u0107 propovijedao o bratstvu i jedinstvu na\u0161ih naroda dok je ratovao protiv stranog okupatora i njegovih doma\u0107ih sluga, drugi teolozi, danas kanonizovani, sna\u017eno su osu\u0111ivali zapadnu kulturu, ideju ujedinjene Evrope, individualizam, demokratiju, liberalizam, ljudska prava, antifa\u0161isti\u010dku tradiciju i ekumenizam.<\/p>\n Dok su desetine bosanskih muslimana, bje\u017ee\u0107i iz Austrougarske u Srbiju, postajali stipendisti i \u010dinovnici srpske vlade ili srpski vojnici u balkanskim i Prvom svjetskom ratu, uklju\u010duju\u0107i enigmati\u010dnog Mustafu Golubi\u0107a, mladobosanca Muhameda Mehmedba\u0161i\u0107a, filozofa Hasana Repca, urednika i knji\u017eevnog kriti\u010dara Avdu Sumbula te pjesnike Osmana \u0110iki\u0107a i Avdu Karabegovi\u0107a, mnogi drugi bili su protjerivani iz nje.<\/p>\nETNI\u010cKA NACIJA<\/h3>\n
NARODNI EP KAO \u010cUVAR NACIONALNOG JUNA\u0160TVA I SLAVE<\/h3>\n
![\"Sloba](\"https:\/\/sanela.info\/wp\/bola\/08\/wp-content\/uploads\/2013\/09\/sloba-gazimestan.png\")
<\/a>KOSOVSKI EP<\/h3>\n
<\/a>SAVREMENI SRPSKI NACIONALIZAM<\/h3>\n
POLEMI\u010cKI SUKOB VUKA I DOSITEJA I NJEGOVE POSLJEDICE<\/h3>\n