\u2022 4. DIO: Svakog dana donosimo feljton iz knjige \"Krvava ruka UDBe\" o zloglasnoj tajnoj policiji za vrijeme SFRJ koja je pomo\u0107u mnogih dou\u0161nika slu\u017eila i kao sredstvo zastra\u0161ivanja i terora<\/strong><\/p>\n \u2022 11 apr 2018 24sata-hr, Boris Ra\u0161eta, Igor Alborghetti<\/span><\/p>\n Doajen hrvatskih obavje\u0161tajaca Josip Manoli\u0107 u svojoj je autobiografiji - najza\u010dudnijoj knjizi te vrste ikad objavljenoj u Hrvatskoj - dao alternativnu viziju hrvatske povijesti XX. stolje\u0107a. Dijelom je zahvatio \u010dak i u XXI. stolje\u0107e. To je neka vrsta \"djelovodnog protokola\", popisa svih mogu\u0107ih (i nemogu\u0107ih) \u0161pijuna, ali u njoj nalazimo i posve originalno tuma\u010denje nastanka dr\u017eave.<\/p>\n To\u010dnije: prijedlog tuma\u010denja, jer Manoli\u0107eva interpretacija nije zaokru\u017eena niti je dovoljno dokazana i potkrijepljena nedvojbenim dokazima. U njoj se otvara \u0161iroki krug indicija i podastire pone\u0161to dokumenata, ali sve \u0107e te hipoteze morati verificirati ozbiljni povjesni\u010dari nakon otvaranja arhiva.<\/p>\n Valja imati na umu i to da su te arhive u zna\u010dajnoj mjeri po\u010di\u0161\u0107ene, pa i pokradene po\u010detkom devedesetih. Neki su dosjei pokupljeni radi ucjenjivanja, drugi su maknuti kako ne bi poslu\u017eili za ucjene. Tre\u0107i su dopisani. Kad sva gra\u0111a koja je pre\u017eivjela bude dostupna, te\u0161ko \u0107e joj biti neporecivo utvrditi vjerodostojnost.<\/p>\n Uza sve to, moramo imati na umu da su se najva\u017enije stvari radile bez pisanog traga, a da je u najdelikatnijim operacijama sve detalje mogao znati mo\u017eda samo jedan \u010dovjek. Pripadnici Slu\u017ebe nisu nosili srce na dlanu niti su im iz d\u017eepova ispadale slu\u017ebene iskaznice kako bi impresionirali publiku, \u0161to se po\u010delo doga\u0111ati devedesetih.<\/p>\n \u2022 Enigma Manoli\u0107, UDBin blefer ili HDZ-ov znalac<\/strong><\/p>\n Josip Manoli\u0107 nije bilo tko. To je \u010dovjek koji je Franju Tu\u0111mana primio u Savez komunisti\u010dke omladine Jugoslavije (SKOJ), omladinac koji je spremao atentat na Antu Paveli\u0107a - \u0161to bi promijenilo tijek na\u0161e povijesti - on je \u010dovjek koji je vozio nadbiskupa Stepinca u Lepoglavu, va\u017ean \u010dovjek hrvatskog represivnog aparata u ratu i pora\u0107u, predsjednik hrvatske vlade, \u010delnik obavje\u0161tajne zajednice.<\/p>\n On je sa Stjepanom Mesi\u0107em poku\u0161ao sru\u0161iti dr. Franju Tu\u0111mana.<\/p>\n On je, na kraju, u visokoj \u017eivotnoj dobi, pribli\u017eavaju\u0107i se devedesetoj, objavio memoare koji su doveli do potresa u Hrvatskoj. Potres je me\u0111utim bio dubok, podzemni, nije se osjetio na tlu. Objavio je senzacionalne, razorne \u010dinjenice, podatke koji vape za obja\u0161njenjima, demantijima, detaljima - ali knjiga je do\u010dekana muklom \u0161utnjom.<\/p>\n To bi moglo govoriti u prilog njezine istinitosti jer su na svjetlo dana izi\u0161li mnogi kompromitantni materijali. Manoli\u0107eva arhiva te\u017ei stotine kilograma. U njoj su papiri, kartoni, zapisnici informativnih razgovora, audiovrpce, transkripti, knjige, izvje\u0161\u0107a. Svedemo li knjigu na najva\u017enije teze, one glase ovako:<\/p>\n Vrh hrvatske Slu\u017ebe dr\u017eavne sigurnosti shvatio je sredinom osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a da srpski nacionalizam po\u010dinje nagrizati Jugoslaviju. Perestrojka i glasnost u Rusiji bile su jasan signal da stvar svjetskog komunizma ide do vraga, a pobuna u Rumunjskoj 1989. godine, u kojoj su likvidirani Nicolae i Elena Ceau\u0219escu, aktivirala je zvono za uzbunu.<\/p><\/blockquote>\n Va\u017eni ljudi hrvatske Partije i Slu\u017ebe dr\u017eavne sigurnosti odlu\u010dili su preduhitriti doga\u0111aje. Klasi\u010dna dosko\u010dica ka\u017ee: lo\u0161e policije spre\u010davaju pobune, dobre policije sudjeluju u pobunama, a najbolje policije same organiziraju pobune. Prema Manoli\u0107u, Slu\u017eba je organizirala ili pomogla organizirati Hrvatsku demokratsku zajednicu, stranku sastavljenu isklju\u010divo od biv\u0161ih \u010dlanova Saveza komunista, koji su, uglavnom, u nekoj fazi \u017eivota otpali od Partije kao nacionalisti. Oni su trebali preuzeti Hrvatsku kako to ne bi u\u010dinili ljuti antikomunisti, pravi neousta\u0161e, australska emigracija, ljudi izvan kontrole koji bi u Hrvatskoj izveli krvoproli\u0107e prema rumunjskom obrascu.<\/p><\/blockquote>\n U intervjuu za televiziju N1 Dubravko Merli\u0107 postavio je Manoli\u0107u (18. lipnja 2015.) zanimljivo pitanje:<\/p>\n Ima li me\u0111u ljudima koji su stvarali Hrvatsku nekoga tko nije sura\u0111ivao s UDBom?<\/p><\/blockquote>\n Manoli\u0107 je odgovorio ovako:<\/p>\n Vjerojatno ima, ali ne puno.<\/p><\/blockquote>\n Vrh HDZ-a \u010dinili su, prema Manoli\u0107u, suradnici Slu\u017ebe dr\u017eavne sigurnosti. Franjo Tu\u0111man nije bio me\u0111u njima. Mnogi drugi jesu. Brojno stanje suradnika tajnih slu\u017ebi u hrvatskom vrhovni\u0161tvu 1990. i 1991. \u0161okantno je: od 45 ljudi, \u010dak 38 radilo je, ka\u017ee Manoli\u0107, za slu\u017ebe biv\u0161e dr\u017eave...<\/p>\n Oni su trebali preduhitriti doga\u0111aje: srpski udar, emigrante, ljute antikomuniste. Savezni ili prosrpski kadrovi imali su druk\u010dije zadatke.<\/p>\n U Hrvatskoj se stvar dobro razvijala: HDZ je dobio prve izbore. No na regionalnom planu pojavile su se razli\u010dite vizije budu\u0107nosti. U prvom redu, nije postojala suglasnost oko pitanja Bosne i Hercegovine. Manoli\u0107 tvrdi da je klju\u010dni \u010dovjek podjele BiH izme\u0111u Hrvatske i Srbije bio Gojko \u0160u\u0161ak.<\/p>\n Iako je \u0160u\u0161ak kotirao kao tvrdi nacionalist, on je prema Manoli\u0107u bio \u010dovjek Kontraobavje\u0161tajne slu\u017ebe Jugoslavenske narodne armije i savezne UDBe, mo\u0107nik koji je u Hrvatskoj trebao nametnuti ideju kako su Bo\u0161njaci (tada jo\u0161 Muslimani) protivnici u ratu u BiH, dok su (tajni) saveznik bili Srbi.<\/p>\n Gojko \u0160u\u0161ak bio je omiljeni Tu\u0111manov ministar. Tu\u0111man ga je javno ozna\u010davao svojim najboljim suradnikom. Uz njega se postrojio cijeli e\u0161alon ljudi koji su podr\u017eavali takvu bosansku politiku.<\/p>\n Zanimljivo je, ina\u010de, da je meta napada u hrvatskim medijima uvijek Slu\u017eba dr\u017eavne sigurnosti, koja je ve\u0107 '90-ih bila hrvatska, republi\u010dka, dok su Kontraobavje\u0161tajna slu\u017eba JNA ili SID, obavje\u0161tajna slu\u017eba ministarstva vanjskih poslova, ostajale uvijek po\u0161te\u0111ene javnih napada, posebno hajki, iako su bile projugoslavenske. Od 855 slu\u017ebenika Slu\u017ebe dr\u017eavne sigurnosti, prema nekim statistikama, njih 756 Domovinski je rat provelo na hrvatskoj strani. Jednako tako, u javnost su dospijevali popisi biv\u0161ih \"\u0161pijuna\" UDBe koji su novoj vlasti bili beskorisni, ali su imena onih koji su presvukli dres uvijek ostajala skrivena.<\/p>\n Gojko \u0160u\u0161ak klju\u010dni je \u010dovjek Manoli\u0107eve pri\u010de. On je navodno u inozemstvo emigrirao uz pomo\u0107 Slu\u017ebe, a njegova obitelj u Hercegovini pripadala je onima koje nisu bile progonjene ni na koji na\u010din.<\/p>\n Evo jo\u0161 jednog zanimljivog dijela iz citiranog intervjua Josipa Manoli\u0107a na N1 televiziji:<\/p>\n :: Kada je Tu\u0111man dobio putovnicu?<\/strong><\/p>\n Navodno je stvar po\u010dela u Beogradu na jednom sastanku i nastalo je pitanje kako postupati prema disidentima. Srbi i Crnogorci rekli su da \u0110ilasu treba dati putovnicu. Onda su i na\u0161i tra\u017eili da se da i Tu\u0111manu putovnica. On je volio vidjeti svijet.<\/p>\n :: Kakvi su bili odnosi sa \u0160u\u0161kom?<\/strong><\/p>\n Prvi odnosi bili su jako dobri. Josip Perkovi\u0107 i Gojko \u0160u\u0161ak bili su bliski jer sam ja '92. tra\u017eio da se Perkovi\u0107a umirovi. Pustio je generala JNA, i meni se to nije svidjelo. Profesionalno mi kao obavje\u0161tajac nije dao informaciju za\u0161to je to u\u010dinio. Tu\u0111man je prihvatio prijedlog, ali na intervenciju \u0160u\u0161ka ponovno ga je postavio na polo\u017eaj. Dekret sam potpisao ja kao predsjednik vlade.<\/p>\n :: Za\u0161to je \u0160u\u0161ak bio tako mo\u0107an?<\/strong><\/p>\n Nemam dokaze za\u0161to je kao ministar obrane bio najbolji Tu\u0111manu. Ja sam mu zamjerio sukob u BiH, jer to je bila \u010dinjenica.<\/p>\n :: Tko je nalo\u017eio ubojstva Mire Bare\u0161i\u0107a, Ante Parad\u017eika i Bla\u017ea Kraljevi\u0107a?<\/strong><\/p>\n To je na liniji pitanja odnosa prema Bosni. Kraljevi\u0107 je sura\u0111ivao s Bobanom, a onda se okrenuo Izetbegovi\u0107u. Radio je za interese struktura koje su bile protiv politike Tu\u0111mana.<\/p>\n Zna se tko je sasjekao Kraljevi\u0107a i za\u0161to je\u00a0Kraljevi\u0107 do\u017eivio to \u0161to je do\u017eivio.<\/p>\n :: Jesu li izvedena uz znanje Franje Tu\u0111mana?<\/strong><\/p>\n Tu\u0111man je izbjegao da ja to obavljam. To je povjerio \u0160u\u0161ku. Tu\u0111mana su optu\u017eivali da provodi \u0160u\u0161kovu politiku u BiH.<\/p>\n U ovom razgovoru Manoli\u0107, dakle, proziva Tu\u0111mana i \u0160u\u0161ka za likvidaciju ljudi koji su bili za ratni savez Hrvata i Bo\u0161njaka u BiH - a to je politika koja je svakako odgovarala Beogradu jer bi Srbi u ratu protiv ujedinjenih hrvatsko-bo\u0161nja\u010dkih snaga bili pora\u017eeni. Ovako su dospjeli do situacije u kojoj su u jednom trenutku kontrolirali vi\u0161e od 70 posto teritorija BiH, \u0161to je tek u ljeto 1995. smanjeno na 49 posto, nakon \u010dega je do\u0161lo do Daytonske mirovne konferencije.<\/p>\n Franjo Tu\u0111man jo\u0161 je kasnih '60-ih godina, kao djelatnik Instituta za radni\u010dku povijest, do\u0161ao do uvjerenja da je Banovina Hrvatska najbli\u017ee rje\u0161enju hrvatskog nacionalnog pitanja jer je unutar njezinih granica bio smje\u0161ten najve\u0107i dio hrvatskog naroda. Nacionalisti\u010dki Beograd morao je s naklono\u0161\u0107u gledati na Franju Tu\u0111mana jer je jedini on, u cijeloj galeriji hrvatskih disidenata, povoljno gledao na mogu\u0107nost podjele BiH.<\/p>\n Ni Dra\u017een Budi\u0161a, ni Savka Dab\u010devi\u0107 i Miko Tripalo, ni Vlado Gotovac, \u010ci\u010dak, Parad\u017eik ili Bruno Bu\u0161i\u0107 nisu bili skloni tom rje\u0161enju. Ekstremisti su bili za Hrvatsku do Drine, a oni umjereni za avnojevske granice. Tu\u0111man je bio unikat; nije fanati\u010dno bio ni za jedno ni za drugo. HOS-ovci, povratnici iz Australije i drugi koji su se zalagali za Hrvatsku do Drine, bili oni raspolo\u017eeni prousta\u0161ki ili ne, remetili su zamisao budu\u0107e geopoliti\u010dke konfiguracije.<\/p>\n Zamisao bismo mogli rekonstruirati ovako: Hrvati i Srbi razdvajaju se u BiH po etni\u010dkim kartama, a tamo gdje su one nejasne, poput \"leopardove ko\u017ee\", i gdje \u017eivi mije\u0161ano manjinsko stanovni\u0161tvo, ono \u0107e biti razmijenjeno. Srbi \u0107e iz Hrvatske i\u0107i prema bosanskim podru\u010djima gdje su Srbi ve\u0107ina, dok \u0107e Hrvati iz BiH, iz tih \"\u0161arenih\" podru\u010dja krenuti prema Hrvatskoj ili Hercegovini (gdje su nastala \u010dak i dva imigrantska naselja, \u0160u\u0161kovo i Bobanovo). Evo nekih citata koji opisuju Tu\u0111manove po\u010detne zamisli:<\/p>\n I vi biste \u017eeljeli, i ja s vama, kako bismo mogli obuhvatiti sve Hrvate, ali mislim da bi bilo nerealno da postavimo ovako da ka\u017eemo neka Srbi uzmu srpske dijelove, a bili su pristali i jedan i drugi \u010dak na stanovito preseljavanje. (...) Ovakva hrvatska dr\u017eava nema uvjeta za \u017eivot, ali hrvatska dr\u017eava \u010dak s granicama Banovine ima, osobito s pobolj\u0161anim granicama.<\/p>\n Ja sam rekao: ili takva Bosna koja \u0107e osigurati i interese hrvatskog naroda ili, molim, podjela! S time da sam ja rekao: jedan dio Srbiji, jedan dio Hrvatskoj, a mo\u017ee ostati i muslimanska dr\u017eavica u sredini, ona povijesna zemljica Bosna koja onda ne bi imala mogu\u0107nosti da ima ambicije stvaranja neke velike islamske dr\u017eave u Europi. (...) Na\u0161a politika mora biti takva da sa Srbijom stvorimo nekakve takve odnose da do\u0111e do toga da je u njihovom i na\u0161em interesu, da do\u0111e \u010dak i do stanovitog preseljavanja pu\u010danstva da bi se jednom stvorili normalni odnosi<\/p><\/blockquote>\n Gojko \u0160u\u0161ak svim je srcem podr\u017eavao tu opciju.<\/p>\n U intervjuu tjedniku Nacional (br. 864, 2012-06-05), akademik Du\u0161an Biland\u017ei\u0107, Tu\u0111manov intimus i dugogodi\u0161nji prijatelj jo\u0161 iz vremena JNA, dao je ozbiljnu potvrdu takve vizije. Evo \u0161to je rekao novinaru Draganu \u0110uri\u0107u:<\/p>\n :: Ve\u0107 ste izjavljivali da ste \u010duli da je, navodno, pokojni predsjednik Franjo Tu\u0111man bio opsjednut idejom podjele BiH izme\u0111u Srbije i Hrvatske. Je li vam on to i osobno govorio?<\/strong><\/p>\n Nakon sastanka sa Slobodanom Milo\u0161evi\u0107em u Kara\u0111or\u0111evu 25. o\u017eujka 1991., predsjednik Tu\u0111man pozvao me je u ured i rekao da \u0107u biti u timu koji \u0107e pregovarati sa Srbima. Srpski pregovara\u010dki tim vodio je akademik Kosta Mihajlovi\u0107. U na\u0161em timu Tu\u0111manove teze najvjernije i tvrdo prenosio je profesor s Fakulteta politi\u010dkih znanosti Zvonko Leroti\u0107. Glavni cilj tih pregovora, koji su se eufemisti\u010dki zvali \"pregovori o normalizaciji srpsko-hrvatskih odnosa\", bio je, zapravo, podjela Bosne i Hercegovine.<\/p>\n :: \u0160to vam je predsjednik Tu\u0111man konkretno rekao?<\/strong><\/p>\n Rekao nam je da se on dogovorio s Milo\u0161evi\u0107em da ta dva tima rade na normalizaciji odnosa Srbije i Hrvatske. No trebalo je skriti pravi smisao tih pregovora. U tim pregovorima uop\u0107e nije bilo rije\u010di o normalizaciji odnosa izme\u0111u Zagreba i Beograda. Na njima se isklju\u010divo razgovaralo o podjeli BiH izme\u0111u Hrvatske i Srbije. Rekao nam je tada da su se on i Milo\u0161evi\u0107 oko toga na\u010delno dogovorili, a da mi vidimo kako povu\u0107i konkretnu crtu razgrani\u010denja.<\/p>\n :: Je li vam dao i neke konkretne upute?<\/strong><\/p>\n Dao nam je direktive, a vodili smo tri runde pregovora. Poslije svake runde referirali smo mu \u0161to se doga\u0111alo na tim sastancima. U jednom sam mu trenutku rekao: \"Franjo, molim te, nema ni\u0161ta od tih razgovora.\" Pitao me je: \"Za\u0161to?\" Odgovorio sam mu: prvo, zato \u0161to se ne mo\u017eemo dogovoriti. Rekao sam mu da su Srbi maksimalisti. Tra\u017eili su Baranju i Kninsku krajinu. Pa kako \u0107emo se onda s njima dogovoriti? Odgovorio mi je da ne kompliciram jer su se Sloba i on dogovorili. Inzistirao je da nastavimo razgovore. Poku\u0161ao sam ga upozoriti i na sljede\u0107i problem. Ako bi nam i uspjelo podijeliti BiH, onda \u0107emo imati i druge prepreke. Prva je bila me\u0111unarodna zajednica, koja je jasno deklarirala da nema promjena granica me\u0111u republikama biv\u0161e Jugoslavije. Odgovorio mi je: \"Pusti ti me\u0111unarodnu zajednicu, \u0161to Sloba i ja dogovorimo, oni \u0107e to prihvatiti, prije ili poslije. Jer me\u0111unarodna zajednica ne\u0107e imati drugo rje\u0161enje.<\/p>\n :: A \u0161to bi, u tom slu\u010daju, bilo s Bo\u0161njacima?<\/strong><\/p>\n To je bila druga prepreka na koju sam upozoravao. Rekao sam da \u0107e se Muslimani pobuniti, \u010dak i kad bi se Hrvatska i Srbija uspjele dogovoriti. Tada me je po\u010deo ismijavati. Bilo mu je nezamislivo da Muslimani mogu sprije\u010diti eventualni dogovor Srbije i Hrvatske o podjeli BiH. Bio je uvjeren da oni protiv toga ne mogu ni\u0161ta napraviti.<\/p>\n Poslije se pokazalo da sam ipak bio u pravu. Muslimani su stvorili vojsku od 200.000 ljudi i jednostavno se nisu dali. U to sam se vrijeme u jednom trenutku sreo i s Alijom Izetbegovi\u0107em i pitao ga zna li za planove o podjeli BiH. \"Kako ne bih znao. Mi smo dobili informacije iz Kara\u0111or\u0111eva\", odgovorio mi je. Mislio sam da mu otkrivam Ameriku, a on je ve\u0107 sve znao.<\/p>\n :: Nije, dakle, bilo jednostavno predsjednika Tu\u0111mana uvjeriti u svoje stavove?<\/strong><\/p>\n Svaki put kad sam ga poku\u0161ao odvratiti tvrdnjama da me\u0111unarodna zajednica to ne\u0107e dopustiti, tvrdoglavo mi je uzvra\u0107ao: \"Ho\u0107e, ho\u0107e.\" U jednom je trenutku rekao: \"Mi \u0107emo pomo\u0107i Srbiji da se pro\u0161iri, a ona \u0107e pomo\u0107i nama da se pro\u0161irimo.\" A to je pro\u0161irenje trebalo biti na ra\u010dun BiH. Nakon toga \u0107e, bio je uvjeren, odnosi izme\u0111u Srbije i Hrvatske biti kao odnosi izme\u0111u Francuske i Njema\u010dke, koje su u 70 godina vodile tri rata. Bit \u0107emo najbolji saveznici, ali kad podijelimo BiH.<\/p>\n Ponovo sam ga nastojao uvjeriti da me\u0111unarodna zajednica ne\u0107e na to pristati. Nije to \u017eelio prihvatiti tvrde\u0107i da nema opstanka Hrvatskoj bez podjele BiH.<\/p>\n :: Je li, me\u0111utim, ra\u010dunao na to da to mo\u017ee dovesti do rata?<\/strong><\/p>\n Moram priznati da s ratom uop\u0107e nije ra\u010dunao. Nikada ga nije uzimao u obzir u prethodnim razmatranjima. Smatrao je da \u0107e Hrvatska i Srbija, kad podijele BiH, biti dobre saveznice. S druge strane, smatrao je da me\u0111unarodna zajednica ne mo\u017ee i ne\u0107e intervenirati. Pitao me je kako \u0107e to me\u0111unarodna zajednica intervenirati, \u010dime. Govorio je da je to nemogu\u0107e.<\/p>\n :: Jeste li mu proturje\u010dili?<\/strong><\/p>\n Podsje\u0107ao sam ga da je i njega, ali i Milo\u0161evi\u0107a u Beogradu posjetio ameri\u010dki veleposlanik Warren Zimmermann i da im je rekao da nema ni\u0161ta od promjena republi\u010dkih granica. U istom su tonu bile i sve poruke tada\u0161njeg ameri\u010dkog dr\u017eavnog tajnika Jamesa Bakera. Govorio mi je da je to \u0161to govorim bez veze. Odmahivao je rukom i tuma\u010dio mi kako ni\u0161ta ne razumijem. Franjo Tu\u0111man vodio je svoju politiku bez ikakvih ambicija da objasni i protuma\u010di za\u0161to ne\u0161to radi. Bosnu treba podijeliti i gotova stvar. O tome se nema \u0161to pri\u010dati.<\/p>\n :: \u0160to ste vi konkretno radili u tim pregovorima?<\/strong><\/p>\n Poku\u0161avali smo srpsku delegaciju vrtjeti oko malog prsta. Preliminarno pitanje koje smo uvijek postavljali bilo je: priznajemo li rezultate Drugog svjetskog rata. Taj je rat stvorio federativnu Jugoslaviju s granicama republika. Kosta Mihajlovi\u0107 nam je rekao: \"To su gluposti. Tito i Kardelj stvorili su te granice. Oni su stvorili takvu Jugoslaviju, pa Srbi onda ne priznaju rezultate NOB.\" Doslovno je tako rekao. Mi smo, pak, inzistirali na tome. Prije bilo kakvih drugih razgovora rekli smo da mi priznajemo rezultate Drugog svjetskog rata, a NOB je stvorio BiH. Tvrdili smo da to mora biti polazi\u0161te, a oni takav pristup nisu prihva\u0107ali.<\/p>\n :: Niste prihvatili ni tezu da je BiH stvorio turski imperij?<\/strong><\/p>\n Ne. To smo morali i Tu\u0111manu obja\u0161njavati, iako njemu nije bilo mogu\u0107e bilo \u0161to objasniti.<\/p>\n :: No s predsjednikom Tu\u0111manom poznavali ste od prije.<\/strong><\/p>\n Znali smo se jo\u0161 iz General\u0161taba JNA iz Beograda. Bili smo soba do sobe, tri pukovnika: Franjo Tu\u0111man, ja i Veljko Kadijevi\u0107, koji je u vrijeme po\u010detka rata u biv\u0161oj Jugoslaviji bio ministar obrane. Od 1958. do 1962. nas trojica radili smo zajedno u Prvoj upravi General\u0161taba. To je bila elitna organizacijska jedinica biv\u0161e jugoslavenske vojske zadu\u017eena za izradu ratnog plana...<\/p>\n Josip Manoli\u0107 u svojim je memoarima otkrio i zapanjuju\u0107u informaciju prema kojoj su u uhi\u0107enju Andrije Hebranga va\u017enu ulogu imala dva hrvatska oficira JNA. Jedan se zvao Du\u0161an Biland\u017ei\u0107, a drugi - Franjo Tu\u0111man! Ta \u010dinjenica dosad nije bila javno komentirana - znalo se samo da je Hebranga priveo Ivan Go\u0161njak.<\/p>\n Nakon uspostave vi\u0161estrana\u010dja pokazalo se, pi\u0161e on, da su Hebrangov dosje vidjela samo \u010detiri \u010dovjeka - Josip Broz Tito, Mika \u0160piljak, Josip Vrhovec i Franjo Tu\u0111man:<\/p>\n \u0160piljak je - pi\u0161e Manoli\u0107 - krajem '80-ih dosje \u010ditao u sjedi\u0161tu SDS u Savskoj ulici. Osobno je dolazio danima, vode\u0107i bilje\u0161ke, te je na kraju jednom mojemu prijatelju rekao: \"Sad mi je jasnija uloga mojih partijskih drugova.\"<\/p>\n Pravo je pitanje \u0161to smo mi u godini kad je postajalo jasno da \u0107e se Jugoslavija raspasti, zapravo dobili. Jesu li stranice dosjea koje nedostaju nastavak obavje\u0161tajne operacije \"za\u0161tita hrvatskih kadrova\" u Hebrangovoj likvidaciji ili priprema nekoga novog razdoblja? Jesu li jugoslavenske slu\u017ebe, izuzimaju\u0107i pojedine dokumente iz dosjea, zapravo za\u0161titile tada\u0161njega majora Franju Tu\u0111mana (1948.) ili majora Du\u0161ana Biland\u017ei\u0107a, koji \u0107e zajedno s Go\u0161njakom i Kadijevi\u0107em uhapsiti Hebranga?<\/p>\n Predsjednik Franjo Tu\u0111man izuzeo je iz Hrvatskog dr\u017eavnog arhiva dosje o Hebrangu, a motive sklanjanja tog dosjea mogu\u0107e je samo naslu\u0107ivati - pi\u0161e Manoli\u0107.<\/p><\/blockquote>\n Jednoga dana i ta \u0107e tajna, vjerojatno, biti otkrivena.<\/p>\n No vratimo se ministru obrane Gojku \u0160u\u0161ku.<\/p>\n Evo vrlo zanimljivog odlomka u kojemu Manoli\u0107 opisuje jedan zagonetni detalj koji ipak mnogo toga razotkriva o vezi sa \u0160u\u0161kom. Manoli\u0107a su te spoznaje, priznaje u knjizi, duboko zabrinule, pa je odlu\u010dio nastaviti pra\u0107enje \u0160u\u0161ka:<\/p>\n Odlu\u010dio sam se - pi\u0161e dalje Manoli\u0107 - za puni nadzor hotela u Ilici. Pokazat \u0107e se da u hotelu Gojko \u0160u\u0161ak svakodnevno, preko jedne Tu\u0111manove tajnice, preuzima informacije iz njegova ureda u Banskim dvorima. Nisam Tu\u0111mana informirao o tim spoznajama, ali jo\u0161 postoji svjedok koji je vidio oru\u017eje i raznovrsnu opremu. Tu su i fotografije i videosnimke.<\/p>\n Kad je povjerljivi posjetitelj \u0160u\u0161kove sobe uletio u moj ured s tom informacijom, osje\u0107ao sam se kao da se zrakoplov sru\u0161io na Banske dvore, a ne\u0107emo ostati \u017eivi zbog sadr\u017eaja informacije. Vrsta \u0160u\u0161kova oru\u017eja sugerirala je njegove veze sa saveznom UDBom ili vojnim KOS-om. Moja je uloga time poprimila novu dimenziju - zaklju\u010duje Manoli\u0107.<\/p><\/blockquote>\n Manoli\u0107 dodaje da klju\u010dne dokaze ipak nije dobio jer je po\u0161tovao Tu\u0111manov izbor.<\/p>\n Nismo ozvu\u010dili sobu i nismo do\u0161li do mo\u017eda kompromitiraju\u0107ih spoznaja, posebno dr\u017eavnih tajni koje su tajnice otkrivale Gojku. On je bio ministar i Tu\u0111manov izbor, i to sam po\u0161tivao iako se s time nisam osobno slagao. Nisam mogao prihvatiti da ministar ima neprijavljeno oru\u017eje, najmanje da ima oru\u017eje za posebne namjene. Mo\u017eda se \u0160u\u0161ak svojim arsenalom pravio va\u017ean pred svojim obo\u017eavateljima, stvaraju\u0107i dojam o hrvatskom agentu 007, bez ikakve zadnje namjere, no za mene je to bio svojevrstan signal da imam posla sa specijalnim igra\u010dem...<\/p><\/blockquote>\n Mnoge ljude u vrhu nove hrvatske vlasti \u0161okirala je bliskost Gojka \u0160u\u0161ka i Josipa Perkovi\u0107a. Njih su dvojica, prema slu\u017ebenim biografijama, izgledali kao smrtni neprijatelji: biv\u0161i na\u010delnik UDBe i biv\u0161i emigrant iz Kanade... No \u010dini se da su veze ove dvojice bile uspostavljene znatno prije, i da ba\u0161 i nisu bile neprijateljske.<\/p>\n Novinar Drago Hedl objavio je u Jutarnjem listu sadr\u017eaje razgovora s nekoliko va\u017enih hrvatskih obavje\u0161tajaca koji su mu potvrdili da su veze \u0160u\u0161ka i Perkovi\u0107a postojale i prije.<\/p>\n Josip Manoli\u0107, ali i Perica Juri\u0107 - pi\u0161e Hedl - misle da su kontakti Gojka \u0160u\u0161ka i Perkovi\u0107a postojali i prije.<\/p><\/blockquote>\n Sugovornik iz Sigurnosno-izvje\u0161tajne slu\u017ebe (SIS) rekao je Hedlu kako postoje dokazi da je Gojko \u0160u\u0161ak, prije nego \u0161to je postao ministar, imao kontakte sa \u0161efom Slu\u017ebe dr\u017eavne sigurnosti u Rijeci.<\/p>\n Kada i ako se s predstavke, koju je nekoliko djelatnika SIS-a 1994. uputilo svim saborskim klubovima, skine oznaka dr\u017eavne tajne, saznat \u0107e se mnoge stvari koje \u0107e objasniti i odnose \u010delnih ljudi MORH-a, dakako i one \u0160u\u0161ka i Perkovi\u0107a - rekao je djelatnik SIS-a Hedlu, pa nastavio:<\/p>\n Ako ste pratili prve \u0160u\u0161kove javne istupe, oni nisu li\u010dili ni na \u0161to. Bili su posve blijedi i ispod razine osobe koja obna\u0161a ministarsku du\u017enost. Otkako mu je za savjetnika do\u0161ao Perkovi\u0107, stvari su se bitno promijenile. Perkovi\u0107 mu je pomogao da u javnosti, svojim istupima, ostavi bolji dojam. Bio je njegov savjetnik, ali i osoba koja je \u0160u\u0161ku promijenila imid\u017e.<\/p><\/blockquote>\n Jedan od najbli\u017eih suradnika predsjednika Tu\u0111mana Hedlu je rekao da je pitao \u0160u\u0161ka za veze s Perkovi\u0107em.<\/p>\n Pitao sam to Gojka. I meni je bio misterij otkud njih dvojica - s tako razli\u010ditim \u017eivotnim putovima i politi\u010dkim stavovima, a osobito s obzirom na \u010dinjenicu da su se kao UDBa\u0161 i \"narodni neprijatelj\" gledali preko ni\u0161ana, tako dobro funkcioniraju. \u0160u\u0161ak mi je rekao:<\/p>\n - \"Nema tu nikakvih tajni. Perkovi\u0107 savr\u0161eno radi svoj posao. Boljeg \u010dovjeka za nabavu oru\u017eja mi nemamo. Imam u njega potpuno povjerenje.\"<\/p><\/blockquote>\n No kako to da je pizza-majstor iz Kanade postao ba\u0161 - ministar obrane? Kako to da je postao tako blizak Tu\u0111manu, koji s njim nije imao ni jednu zajedni\u010dku sklonost?<\/p>\n \u0160u\u0161kov najpoznatiji emigrantsko-disidentski performans, ispisivanje imena \"Tito\" na neku svinju u Kanadi, opasno zaudara na provokatorsku djelatnost agenta. Na svinji napi\u0161ete \"Tito\", izazovete ogor\u010denje kanadskih udruga za za\u0161titu \u017eivotinja, privu\u010dete pozornost lokalnog tiska, svratite na sebe pozornost svih hrvatskih emigranata, a oni koji vam povjeruju - pridru\u017ee vam se. I imate ih pod kontrolom. Zvu\u010di dosta logi\u010dno...<\/p>\n Ako vam je, povrh toga, brat djelatnik SSNO u Li\u0161tici, onda stvar postaje jo\u0161 sumnjivija.<\/p>\n Jedna nam je osoba, \u010diji identitet ne\u0107emo otkriti, ispri\u010dala indikativnu pri\u010du. Njezin je brat u osvit vi\u0161estrana\u010dja do\u0161ao u Hrvatsku. Na aerodromu je, me\u0111utim, nestao. Nekoliko dana nije se znalo gdje je. Kad ga je ro\u0111aka krenula tra\u017eiti, doznala je da je u pritvoru u \u0110or\u0111i\u0107evoj. Kad je pu\u0161ten na slobodu, bio je prebijen. Otkrio je da ga je priveo Josip Perkovi\u0107. Ro\u0111aka je, ogor\u010dena, oti\u0161la kod Gojka i \u0110ur\u0111e \u0160u\u0161ak kako bi prosvjedovala jer se taj du\u017enosnik tajne policije i dalje nalazi na vlasti. Bila je, me\u0111utim, \u0161okirana \u0160u\u0161kovom reakcijom. On je, naime, po\u010deo braniti Perkovi\u0107a. Nekoliko godina kasnije toj je \u017eeni jedan hrvatski politi\u010dar, desni\u010dar, \u010duv\u0161i njezinu pri\u010du, dao kratak komentar:<\/p>\n Bo\u017ee, pa \u010demu se ti \u010dudi\u0161... Svi su u Kanadi znali da je on UDBin provokator.<\/p><\/blockquote>\n Josip Manoli\u0107 u knjizi je ustvrdio da je Franjo Tu\u0111man inkognito posjetio Milo\u0161evi\u0107a jo\u0161 dok je bio posve bezna\u010dajan disident! Za\u0161to bi tada svemo\u0107ni Milo\u0161evi\u0107 primao \u010dovjeka za kojega ve\u0107ina tada nije ni \u010dula? Tu\u0111man nije imao karizmu Marka Veselice niti je bio poznat kao Savka Dab\u010devi\u0107 i Miko Tripalo. U hrvatskom prolje\u0107u on je igrao posve marginalnu ulogu.<\/p>\n Zapravo je pravo pitanje \u0161to je Tu\u0111man dogovarao u Beogradu te rane 1989., tko mu je organizirao sastanak, za\u0161to nikada nitko nije \"provalio\" taj sastanak srpskog partijskog \u0161efa i u ono doba \"neva\u017enog\" disidenta Franje Tu\u0111mana? Jesu li Tu\u0111man i Milo\u0161evi\u0107 ve\u0107 tada pripadali istom \"mo\u0107nom klanu\" koji \u0107e zapravo rukovoditi raspadom (podjelom) Jugoslavije?<\/p><\/blockquote>\n Brojni doga\u0111aji koji \u0107e uslijediti pokazat \u0107e da neka \"nevidljiva\" ruka otvara Tu\u0111manu vrata u dolasku na \u010delo HDZ pa tako i susrete s istaknutim emigrantima koji su tobo\u017ee na listama UDBe za likvidaciju, a zapravo su bili agenti saveznih obavje\u0161tajnih slu\u017ebi.<\/p>\n Manoli\u0107 nastavlja:<\/p>\n Razgovaraju\u0107i o pripremama za Prvi sabor HDZ i o budu\u0107im izborima uo\u010di bo\u017ei\u0107nih blagdana 1989., Tu\u0111man \u0107e mi u povjerenju re\u0107i: \"Jo\u017ea, od danas je na\u0161a glavna veza u policiji Josip Perkovi\u0107. Ako ne\u0161to treba\u0161, molim te, obrati se njemu\" (...) Vijest o potrebi komunikacije preko Perkovi\u0107a Tu\u0111man \u0107e okon\u010dati rije\u010dima: \"Jo\u017ea, to ostaje izme\u0111u nas.\"<\/p><\/blockquote>\n1. DIO:<\/h3>\n
2. DIO:<\/h3>\n
3. DIO:<\/h3>\n
Bataljun UDBe uz Tu\u0111mana i HDZ<\/h3>\n
![\"Gojko](\"https:\/\/sanela.info\/wp\/bola\/08\/wp-content\/uploads\/2018\/04\/gojko-susak-hzhb.png\")
<\/a><\/p>\n<\/a>Velika Hrvatska i scenarij UDBe<\/h3>\n
Svjedoci govore<\/h3>\n
Ameri\u010dki utjecaj na Tu\u0111mana<\/h3>\n
<\/a>Zagonetni \u0160u\u0161ak i UDBin arsenal<\/h3>\n
<\/a>Prvi susret Tu\u0111mana i Milo\u0161evi\u0107a<\/h3>\n