Siromašni mladić koji je prodavao robu od vrata do vrata, od grada do grada, da bi platio školovanje - jednoga dana, mrtav gladan, odluči da pokuca na neka vrata i zamoli malo hrane.
Kad mu je mlada i veoma lijepa djevojka otvorila - mladić se postidi, i umjesto da zatraži malo hrane, on zatraži samo čašu vode.
Djevojci se učini se da je on gladan, pa mu ponudi veliku čašu mlijeka. On rado prihvati, iskapi čašu u tren i upita:
- Koliko sam dužan?
A djevojka mu odgovori:
- Majka nas je učila da se ljubaznost ne naplaćuje.
Godinama kasnije, ta žena se ozbiljno razboljela. Lokalni doktori su bili nemoćni pa je upute u veliki grad gdje su postojali specijalisti koji su mogli da prouče tu rijetku bolest koju je imala.
Dr Hauard Keli je pozvan takođe na konsultacije. Kada je čuo ime grada iz kojeg dolazi bolesnica, čudno svijetlo je obasjalo njegove oči. Sišao je brzo do njene sobe i prepoznao je odmah onu djevojku koja mu je jednom davno dala čašu mlijeka - ali joj se nije javljao.
Vratio se u sobu za konsultacije riješen da pruži sve od sebe da bi joj spasio život.
Nakon dugačke borbe bitka je dobijena.
Dr. Keli na kraju zatraži od finansijske službe račun za njeno liječenje. Kad je dobio račun, pogledao ga je i dopisao nešto na ivici računa.
Kada je žena dobila račun, plašila se da ga otvori - bila je sigurna da će morati do kraja života da plaća to dugotrajno liječenje.
Ipak, pogleda račun - i primjeti tekst na ivici papira napisan rukom - pisalo je:
- Majka nas je učila da se ljubaznost ne naplaćuje.
Suze radosnice su potekle i ona reče sama sebi:
- Hvala ti, Bože, što se tvoja ljubav širi svugdje, preko ljudskih srca i ruku!
izvor: znakoviporedputa.com-515
Komentariši