Pet najčešćih mitova o zdravlju od kojih naši liječnici ne žele odustati
U današnjem svijetu se susrećemo sa zdravstvenim mitovima koje propagiraju mediji i konvencionalna medicina - i to puno više nego li smo se s njima imali prilike susretati u cijeloj našoj povijesti. Dijelom se to događa zbog nedostatka javne edukacije, a s druge strane je za to krivac sve jača i veća korporativna moć koja promovira ovakve mitove kako bi postigla specifične i maliciozne ciljeve u ime stvaranja profita i promocije.
Mit broj jedan - Konvencionalna medicina i sustav zdravstvene skrbi pomažu bolesnim ljudima
Možda je najveći današnji zdravstveni mit pogrešan zaključak javnosti kako zvanična medicina i sustav zdravstvene skrbi pomažu bolesnim ljudima. U biti ovakav zaključak ne može biti dalje od istine. Da ljudi sami izabiru prirodno liječenje, alternativnu medicinu i metode preventive od oboljenja - bi uskoro mogla biti u potpunosti ugrožena od strane korporativnih lobista koji će uraditi bilo što da bi zaštitili svoje bogatstvo na uštrp zdravlja.
Promotori konvencionalne medicine tvrde da su; studije o lijekovima, odobrenja, kirurške procedure i drugi tretmani bazirani na znanstvenim dokazima. Stvari koje se danas smatraju "znanošću" su zbir zdravstvenih mitova, polu-istina, intelektualnog nepoštenja i lažnog izvještavanja koje služi vrlo čudnim interesima. Znanost više nije znanost.
90% svih bolesti (kancerogena oboljenja, dijabetes, depresije, kardio-vaskularne bolesti itd.) se mogu jako lako spriječiti kroz pravilnu prehranu, nutricionizam, boravak na sunčevoj svjetlosti i uz pomoć tjelovježbe. Ni jedna od ovih solucija se ne promovira od strane konvencionalne medicine jer ove metode ne donose zaradu.
Ni jedan preparat napravljen od strane farmacije ne liječi ili u potpunosti anulira uzroke oboljenja. Čak i "najuspješniji" lijekovi samo djelomično upravljaju sa simptomima bolesti, obično na uštrb ostalih fizioloških funkcija, stvarajući neželjene nus-pojave u isto vrijeme.
Gotovo svi današnji programi "prevencije" (kao što su "besplatni" mamogrami ili drugi sustavi snimanja) su u stvari sheme za regrutiranje pacijenata dizajnirane na način da bi povećale brojku oboljelih. Besplatno snimanje se koristi kako bi se ljudi strašili i kako bi oni pristali na nepotrebne tretmane koji vode do daljih oboljenja. Mamografija je savršen primjer, kemoterapija je još jedan takav primjer.
Nikome osim vas samih nije u interesu vaše zdravlje. Ni jedna korporacija, ni jedan liječnik, ni jedna vlada nema želje da vi budete zdravi. Ovakav način razmišljanja stvara jako uspješne kratkoročne financijske rezultate kojima se okorištavaju više "sile" u zapadnjačkoj civilizaciji. Osoba može biti zdrava jedino ako je svjesna, kritički nastrojena te ako je 100% slobodna od farmaceutskih proizvoda i procesuirane hrane.
Mit broj dva - Cjepiva sprječavaju pojavu bolesti i povećavaju imunitet
Termin "imunizacija" se često zamjenjuje s cijepljenjem, no ovo je potpuno pogrešno i trebalo bi biti pravno osporeno. Medicinskim istraživačima je jako dobro poznato kako direktno ubrizgavanje stranih proteina i drugih toksičnih materijala (naročito dobro poznati otrov kao što je živa - koja dodatno nadražuje imunološki sustav) dodatno povećava, a ne smanjuje, osjetljivost na različita oboljenja s kojima se on ili ona mogu sresti u budućnosti. To znači da cjepiva rade upravo obrnutu stvar od imunizacije, i obično čak i sprječavaju naš imunološki sustav da se razvije nakon prirodnih doticaja s različitim bolestima.
Stvarni zdravstveni problemi s cjepivima su najvjerojatnije do 100 veći od onih koje nam pokazuju vlasti i u stvari njihov negativni učinak je još snažniji od onoga što nam izvještavaju vladine agencije. Ta razlika između stvarnosti i izvještavanja se stvara i zbog toga što ne postoji prisila da liječnici moraju prijaviti negativne učinke istih. Zahvaljujući pokretu koji se zalaže protiv cijepljenja sve više istina saznajemo na internetu, no zbog toga je medicinska zajednica iznimno uznemirena jer moraju braniti tvrdnje proizvođača cjepiva, a dodatan problem je i u tome što zapravo ne mogu nikada svojim pacijentima (ili njihovim roditeljima) priznati da su rizici cijepljenja veći od dobrobiti, čak što više, oni moraju lagati i tvrditi upravo suprotno od istine.
Omjer između dobrobiti i rizika cijepljenja je iznimno važan, ako se razmišljate o tome da li se želite cijepiti ili ne. Za razliku od popularnog javnog stajališta i marketinga, dječje bolesti u zemljama u razvoju nisu toliko opasne koliko mi zapravo mislimo da jesu. Ako netko oboli od određene bolesti, to automatski ne znači da će netko umrijeti od iste. Cjepiva su se u stvari počela ubacivati u ljude kada su određene bolesti već osigurale jako nizak novo rizika. Ova činjenica je znanstveno dokazana.
Glavne prednosti borbe s bolestima u zadnjih 200 godina su bile: bolja prehrana i čista voda za piće, a ne cjepiva. Povećane sanitarne mjere, manja prenatrpanost u kućanstvima, bolji uvjeti za život, sve to doprinosi manjem riziku od obolijevanja. Sve to je jasno objavljeno u mnogim znanstvenim radovima, što je najvažnije od svega ti isti radovi dokazuju kako nas cjepiva nisu spasila.
Sva cjepiva u sebi sadrže agense; koje stvaraju sterilnost, neuro toksine, imuno toksine i kancerogene spojeve. Jedan od jako dobrih primjera je formaldehid - kancerogeni spoj koji se nalazi u gotovo svim cjepivima, s druge strane u cjepivima možemo naći neurotoksine kao što je natrij-glutamat, kalij-klorid, thimerosal (živa), te spojevi koji stvaraju sterilnost, kao što su; Triton X-100, oktoxinol-10, polisorbat 80 i imuno toksini kao što su; neomicin, monobazični kalij-fosfat, natrij-deoksikolat, no svi ovi spojevi su samo neki u nizu.
Nije slučajno da se povećava broj ljudi koji odbijaju cijepljenje nakon što se educiraju o sadržaju cjepiva, što direktno dolazi u sraz s izjavama medicinske struke koja tvrdi kako roditelji ne žele cijepiti svoju djecu jer su needucirani ili su pogrešno informirani. Svi oni koji se u potpunosti informiraju o cjepivima shvaćaju njihove opasnosti i više nikada na njih ne gledaju na isti način, jer nakon informiranja postaju jasni motivi za cijepljenje.
Mit broj tri - Moramo se fokusirati na smanjenje lošeg kolesterola
Možda je jedan od najvećih mitova propagiran u zapadnjačkoj kulturi i naravno u SAD-u, potpuno pogrešan način korištenja naziva "loš kolesterol" naročito u medijima i medicinskoj zajednici. Što više, znanstveno naivna javnost je u potpunosti prevarena kroz namjerno pogrešno promoviranu korelaciju između povećanog kolesterola i kardio-vaskularnih bolesti (KVB). Kolesterol nikada nije pokazan kao uzročnik KVB-a, čak što više upravo suprotno, kolesterol je vitalan za naš opstanak, umjetno pokušavanje smanjenja kolesterola može imati pogubne efekte naročito sa starenjem.
Naša kultura je postala opsjednuta jedenjem hrane u kojoj ima malo kolesterola i masnoće zbog toga mnogi eksperti ispituju posljedice koje su nastale takvim načinom prehrane. Jesmo li mi zaista u stanju održati takav način prehrane koji je u potpunosti stran prastarom načinu prehrane s kojim su se hranili naši preci, smatramo li mi da uopće nećemo imati posljedica na naše zdravlje zbog tolike drastične i nagle promjene? Mnogi su istraživači zaključili kako je odgovor na to pitanje "NE."
Trenutačni podaci iz zadnjih istraživanja sugeriraju kako je nizak nivo kolesterola uzročnik razvoja raka. "Prevarantska znanost" je ponudila ljudima marketinške trikove kako bi većinu znanstveno naivnih ljudi natjerala da vjeruju kako zamjena određene vrste hrane s posebno pripremljenim proizvodima omogućava "smanjenje kolesterola." Naravno sve to dolazi s paprenom cijenom točnije ovakvi odabrani proizvodi su pet puta skuplji od "tipičnih i običnih" proizvoda.
No zapravo bi se trebali pitati jesu li ovi novi prehrambeni proizvodi zaista "potrebni" i što je najvažnije jesu li zaista zdravi? Kolesterol, bez obzira je li u tijelu transportiran uz pomoć LDL-a ili HDL-a, je jedna te ista stvar. Kolesterol je jednostavno rečeno potreban sastojak u našem tijelu, zaslužan za pravilan i efikasan razvoj, održavanje i funkcioniranje naših stanica. Ostaje jedna jedina razlika, a to je način na koji se "transportira" po tijelu (uz pomoć lipoproteina HDL-a i LDL-a) oba dva tipa su esencijalna za potrebe ljudskog tijela i za njih je potrebna logistika koja će potpomoći njihovo efikasno djelovanje.
Pa ipak, problemi mogu nastati kada su čestice LDL-a pre male i kada njihovi transportni kapaciteti premaše potencijal potreban HDL-u. To može dovesti do povećane "isporuke" kolesterola po tijelu s opterećenjem i "zamašćivanjem" jetra.
Mit broj četiri - Medicinska skeniranja i tretmani sprječavaju prijevremenu smrt
Iako medicinska struka zagovara regularna skeniranja za one koji su bolesni, takva snimanja mogu jako malo pomoći vašem zdravlju no s druge strane mogu i te kako naštetiti vašem zdravlju. Ovo se treba uzeti u obzir za sve vrste medicinskih skeniranja, od onih za kancerogena oboljenja do snimanja za mnoge druge bolesti.
Medicinski skenovi stvaraju ogromne rizike za ljude koji se njima podliježu, ne samo zbog štete koje ljudskom tijelu stvaraju tehnike skeniranja, već zbog same prirode protokola o ponavljanju medicinskih skeniranja. Ovi protokoli obično ohrabruju pacijente da prihvate dublje i invazivnije tehnike s kojima se dodatno osakaćuje zdravlje i koje vode do velikog postotka fatalnih komplikacija.
U znanstvenoj studiji napravljenoj u Švedskoj se otkrilo kako je na brojci od 60 tisuća žena u 70% slučajeva pronađen tumor uz pomoć mamografije, no dodatnim istraživanjem se pokazalo kako ti tumori uopće nisu tumori. Ovi "pogrešni pozitivni rezultati" ne stvaraju samo financijski i emocionalni stres, već vode do mnogih nepotrebnih i invazivnih biopsija tkiva. U biti 70-80% od svih pozitivnih nalaza mamaografija se naknadnim biopsijama pokažu kao lažni pozitivni rezultati, točnije ne otkrije se nikakvo prisustvo rakom oboljelog tkiva.
PSA ili krvni test za otkrivanje raka prostate koristi specifični antigen, protein koji nastaje u žlijezdi prostati. Veliki nivo ovog proteina se navodno povezuje s rakom prostate. Problem je da ovakva asocijacija nije uvijek točna, a kada jeste, rak prostate nije obično smrtno opasan. Samo 3% muškaraca koji su oboljeli od raka prostate i umiru od njega. PSA test obično vodi ka prekomjernom dijagnosticiranju raka prostate, nakon čega uslijede biopsije tkiva prostate koja obično stvara inkontinenciju i impotenciju. Ponavljanje biopsija prostate može u stvari pomoći širenju stanica raka uz pomoć kanala kojeg je stvorila igla za biopsiju, ili uz pomoć razlijevanja kancerogenih stanica direktno u krvotok ili limfni sustav.
Mediji i vijesti se jako puno fokusiraju na tretmane, umjesto da se fokusiraju na prevenciju, ovaj trend se pokazao kao iznimno rizičan na duge staze jer zahvaljujući ovakvom stanovištu mnogi ljudi ne shvaćaju kako se trebaju brinuti o svom zdravlju. Obično u medijima možemo čuti jednu vrstu priče, koja pokriva tretmane i naraciju zahvaljujući kojoj priča postaje još bolja. S druge strane priče o prevenciji, o ljudima koji se bave tjelovježbom ili koji pravilno jedu, nećemo baš imati prilike sresti ili one same po sebi neće biti interesantne.
Ako nastavimo s ovakvim stavom o zdravlju, za stotinu godina bi ljudi mogli pogledati unazad i na našu "modernu medicinu" te mogli bi pomisliti sljedeće:
- "Kako su mogli biti tako primitivni i kako im je ideologija mogla biti tako pogrešna? Kako je nedostatak ljudskosti u vladama mogao dozvoliti medicinskoj industriji da ubija ljude zbog novčane koristi uz pomoć pogrešnih vjerovanja i ideja? Zašto vlade takvo što nisu zaustavile? Zar vlade nisu trebale biti zadužene za zaštitu vlastitih građana?"
Preventivna edukacija zahtjeva dodatan novac s kojim bi se omogućila istraživanja o novom i pravilnom nutricionizmu, o fizičkoj aktivnosti, o ponašanju, socioekonomskim elementima, okolišu, i novom medicinskom načinu prevencije kroničnih bolesti. Djeca koja će prvo izrasti u tinejdžere, a nakon toga u odrasle ljude trebaju potpuno novi način pristupa o svojem zdravlju i boljitku, oni bi o svom zdravlju trebali brinuti uz pomoć svjesnih odluka koje će biti motivirane točnim praktičnim i teorijskim aplikacijama. Ljudi trebaju znati način na koji medicinski tretmani na njih djeluju, također im moraju biti poznate farmaceutske aplikacije koje neće spasiti njihovo zdravlje niti budućnost.
Za sve ovo je potrebna znakovita politička i financijska pomoć, također je iznimno važno investiranje u prevenciju te efikasno reguliranje i revizija politike koja se tiče vladinih tijela koja su odgovorna za naše zdravlje, zdravstvenu skrb i edukaciju. Ako ne riješimo ove probleme u narednih deset godina će stvoriti još veće i dublje propadanje cjelokupne zdravstvene skrbi i edukacije. Iznimno je važna pravilna uloga voditelja koji bi osigurali efektivnu komunikaciju vezanu za preventivne zdravstvene mjere koje bi obrnule način na koji se vrše snimanja/skeniranja i tretmani, no najvažnije od svega način na koji bi promovirao pravilan i zdrav način starenja cjelokupne populacije.
Mit broj pet - Fluor sprečava propadanje zuba
Fluoridacija vode je prevara! Unašanje i najmanjih količina fluora u tijelo je opasno po naše zdravlje i nikada NIJE DOKAZANO da fluorid sprječava propadanje naših zuba. U stvari ovo je najveća znanstvena prijevara ikada promovirana od strane nacionalne vlade SAD-a i internacionalnih vlastodržaca. Fluor se povezuje s: osteoporozom, kancerogenim oboljenjima, auto-imunološkim bolestima, čak i najmanje količine fluorida mogu poremetiti obnavljanje DNA enzima za 50%.
Fluor koji se dodaje vodi je otpadni proizvod iz procesa stvaranja aluminija i fosfatnih gnjojiva. Kalcij-florid se prirodno pojavljuje u vodi, dok je umjetni natrij-fluorid potpuno drugačiji i iznimno toksični spoj, zbog ovakvih razlika imamo ogromne zdravstvene probleme s konzumacijom fluorida.
U biti ne postoje dobre i korisne činjenice o natrij-fluoridu. Osim sumnjivih izvješća ljudi koji nam prodaju ovaj spoj, studija za studijom pokazuje kako natrij-fluorid uopće ne štiti naše zube dok u isto vrijeme radi razne negativne stvari našim kostima, te stvara brojne negativne efekte na ostale dijelove tijela, naročito porazno utječe na štitnu žlijezdu i njene funkcije.
- Fluor je iznimno kancerogen, ovo je potvrdio Nacionalni Insistut za Toksikologiju SAD-a.
- Konzumacija fluoridirane vode za duplo povećava mogućnost frakture kukova, kod žena i muškaraca.
- Fluoridirana voda povećava sterilnost kod žena. FDA - krovna američka agencija za hranu i lijekove - je izvijestila o korelaciji između opadanja sveopće plodnosti kod žena u starosti između 10-49 godina kada im je povećana količina fluorida u tijelu.
- Ne postoji ni jedna znanstvena studija koja je pokazala kako fluor efektivno smanjuje propadanje zuba. Ne postoji mogućnost s kojom bi se studijama uspješno povezala fluoridacija vode sa zubnom zaštitom.
- Fluor također napada epifizu. Epifiza kontrolira naš unutrašnji satni mehanizam, osigurava zdrav san, surađuje s našim nadbubrežnim žlijezdama koje se bore sa stresom, upravlja radom timusa i stalno komunicira i upravlja ostatkom endokrinog sustava. Fluorid kalcificira našu epifizu i pretvara je u nefunkcionalni komad kamena.
Većina prvotnih "dokaza", o tome kako je fluor siguran za ljudsku uporabu u malenim količinama, su stvoreni od strane znanstvenika iz tima koji je stvorio atomsku bombu, oni su trebali stvoriti "dokaze" o obrani fluora u javnoj parnici koju su pokrenuli zabrinuti građani SAD-a. Prva parnica u kojoj su atomski znanstvenici poslužili kao "dokazni materijal" je bila uperena protiv korištenja atomske bombe i negativnih učinaka radijacije na ljude, no dokumenti pokazuju kako se na "optuženičkoj klupi" u istoj parnici našao i fluor i njegova navodna korisnost za ljudsku uporabu.
Čini se da su danas najzdraviji ljudi na planeti svi oni koji su se uspjeli obraniti od norma konvencionalnog šarlatanstva i koji su migrirali ka prirodnom održavanju zdravlja. Najveći je problem u ostvarivanju profita. Pronađete li pet najzdravijih ljudi u svom okružju, vrlo brzo ćete shvatiti kako oni ne vjeruju gore navedenim mitovima koje promovira službena medicina. Vaša dugovječnost i zdravo starenje ovisi upravo u činjenici da shvatite koji su to mitovi.
Marco Torres je specijalizirani istraživač, pisac i zagovaratelj zdravog načina života. On je doktorirao na području javnog zdravstva i ekologije i profesionalno se bavi debatama o prevenciji bolesti, otrovima u okolišu i zdravstvenim temama.
Prevela i uredila: Ljubica Šaran
izvor: matrixworldhr.wordpress.com
Komentariši