Armija RBiH : jedinica "ZULFIKAR" - Osnivanje i ratna 1992. godina
Očita opasnost koja je prijetila bošnjačkom narodu dovela je do održavanja sastanka u "Domu milicije", u Sarajevu juna 1991. godine. Na navedenom sastanku osnovan je "Savjet za nacionalnu odbranu". Odlukom novoformiranog savjeta stvorene su prve borbene formacije, između ostalih i jedinica ZULFIKAR.
Dvije grupe novoosnovane jedinice Zulfikar sastaju se u Hrvatskoj u kasarni Borongaj. Predvodili su ih gospodin Zulfikar Ališpago i gospodin Nihad Bojadžić. Poslije obuke prešli su u Baško Polje, Hrvatska.
Pored vojnika koji su osnovali jedinicu, ostali dio činili su vojnici koji su došli iz bivše JNA, iz rata u Hrvatskoj, dok su ostalu grupu sačinjavali protjerani iz podrinjskih krajeva.
Vršena je konstantna obuka novoprimljenih vojnika.
Iako je, kako se vidi, jedinica osnovana mnogo ranije, kao datum osnivanja uzet je 06. apr 1992. godine, a mjesto osnivanja Baško Polje. Naziv jedinice u osnivanju je bio: Jedinica za odbranu narodnih i prirodnih prava BiH, Sandžaka i Kosova, a komandant jedinice bio je gosp. Zulfikar Ališpago.
Prvo vatreno krštenje jedinica je imala 06. jun 1992. godine na kasarni Žunovnica. Neprijatelju su naneseni veliki gubici. Poslije kraćeg zadržavanja u Tarčinu, potrebnog zbog logističkog opremanja, jedinica se 26. jun 1992. godine, upućuje na Igman.
Na prvom postrojavanju ispred hotela "Famos", u jutro 27. jun 1992. godine, od četničke granate smrtno stradaju Trašić Zijad, Hanivin Mehmed i Hamzić Miralem.
Poslije prelaska u novu bazu, u hotel "Mrazište", 07. jul 1992. godine oslobođena je kota Strajište bez ranjenog borca. Za nekoliko idućih dana i sela Gornja i Donja Presjenica postali su dio slobodne teritorije. 17. jul 1992. godine njoj su se pridružili i kote Golo brdo i Obeljak. Četnički pokušaj noću 12-3. jul 1992. godine da povrate Strajište koštao ih je mnogo života, dok je na našoj strani poginuo Fejzović (Nasuf) Ismet.
Vremena za predah nije bilo. Slijedi oslobađanje Trnova, 31. jul 1992. godine. Borci koji su se vratili iz veoma uspješne akcije, ponovo se vraćaju 03. avg 1992. godine na trnovsko ratište. Za povratak kote Rogoj iz četničkih ruku trebalo je samo 15 minuta. Duplo više nego potrebnih minuta za njegovo osvajanje, na Rogoju je ostalo da leži poginulih četnika.
U isto vrijeme jedan dio jedinice je učestvovao u akciji na oslobađanju okupirane teritorije na pravcu prema Krupcu. Na isti pravac ponovo je 23. avg 1992. godine otpočela akcija. Dvadesetak minuta bilo je potrebno da na čelu sa komandantom Zukom jedinica ovlada Krupačkim osmicama.
Odmah se nastavilo dalje. Operacija je trajala 5 dana, a u toku njenog izviđanja imali smo jednog poginulog borca, Kolašinac (Asim) Murisa, i 25 ranjenih boraca.
Opet je odmor bio kratkotrajan. Opet komandant Zuka predvodi jedinicu u akciji deblokade Sarajeva. Gornji Kotorac je bio petodnevno poprište najžešćih borbi viđenih do tada. Linije su bile na više mjesta probijene, ali je naša inferiornost u artiljerijskom naoružanju odlučila krajnji ishod. U toku navedene akcije poginuli su: Salčin (Hasan) Avdija, Tokić (Mijo) Josip, Kadrić (Fikret) Elvir, Krezi (Alija) Sami, Ilidžan (Sulejman) Amir, kao i 4 prijatelja iz arapskih zemalja. Pored toga imali smo oko 25 ranjenih.
Iako je jedinica bila faktički više nego prepolovljena, poslije kraćeg odmora u Zenici i rehabilitaciji ranjenika u Baškom Polju, ponovo je bila spremna za ratne zadatke. Idući vremenski period četnici su pokušavali da povrate izgubljene položaje tako da se jedinica svakodnevno nalazila na intervencijama. Navedeni period jedinicu je posjetio 09. okt 1992. godine predsjednik Predsjedništva RBiH gosp. Alija Izetbegović i dodijelio joj zastavu RBiH.
Kontinuitet posjeta nastavili su pukovnik Vehbija Karić, kao i dva ovlaštena predstavnika iz komande ŠVK, gosp. Mirsad Čaušević i gosp. Alija Ismet.
Jedinica mjenja naziv u 4. bataljon 8. bbr. Komandant bataljona postaje gosp. Adnan Hošić, a komandant 8.bbr. major Nihad Bojadžić. Dotadašnji komandant jedinice gosp. Zulfikar Ališpago postavljen je za načelnika nastavno-operativnog organa u TG-2 Igman.
Jedinica u ovom vremenskom intervalu ostaje bez Gaštanin (Ramo) Zene. 23. nov 1992. godine dio jedinice učestvuje u oslobađanju Orlovca. Poslije toga učestvuje u akcijama oslobađanja okupiranih dijelova hadžićke opštine (04. dec 1992. godine), ilidžanske opštine (05. dec 1992. godine).
Piše: Edin Logo, list "Bošnjak", april 1996. godina
izvor: focanskidani.wordpress.com
