• Vulina se treba čuvati zato što on u sebi vidi novog Slobodana Miloševića. Zar po gestama i visokom tonu kojim je govorio o "srpskom svetu" ne podsjeća na Slobodana sa Gazimestana
Objavljeno: 30. jul 2021 | Hajrudin Somun
Predsjednik Vladimir Putin objavio je 13. jula esej "O historijskom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca". Izazvao je veliku pažnju samim tim što je tekst potpisan od šefa jedne velike sile, ali još više što bi mogao biti samo predgovor nekoj novoj ruskoj avanturi u oblasti oko Crnog mora. Ukrajince Putin upozorava da su samo neodvojivi dio bratske ruske nacije, kao što im je Krim oteo smatrajući da je ruski. On ne kaže baš nacija, nego da je "ruski svijet" trajni cilj zavjere zapadnog svijeta za koju je skovao novi termin, "anti Rusija".
Putinovo upozorenje
Pet dana kasnije srbijanski ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin na proslavi godišnjice Pokreta socijalista je rekao da je zadatak srpskih političara "stvaranje srpskog sveta - da objedini Srbe gde god oni budu živeli". Ni on ne kaže baš srpske nacije, ali mu nije prvi put da na nju samo misli, kao Putin na svoju rusku. A blizu su i po porukama, pa otuda ona igra riječi u naslovu. Ruski svijet na ruskom je "russkij mir", a Vulinov "srpski svet", ako je suditi po njegovim izjavama, ne bi baš mogao biti srpski mir.
Kad se Putinova povijesna analiza ruskog jedinstva očisti od gafova koje je narednih dana i sam morao da ispravlja, ostaje dobro razrađeno upozorenje Ukrajincima šta bi im se moglo dogoditi još dok traje Olimpijada u Tokiju. Poručuje im: - "Odlazite sa onim sa čime ste došli" - što znači ako već hoćete na Zapad, idite bez istočnih pokrajina Doneska i Luhanska u kojima još traje rat za otcjepljenje, a pogotovo bez Krima, koji je ionako anektiran u majku Rusiju.
Takođe im je poručio:
Rusija neće dopustiti da ukrajinske vlasti koriste nekadašnje ruske teritorije i građane koji žive u njima protiv same Rusije, jer će u suprotnom to razrušiti Ukrajinu.
To upozorenje je upućeno Kijevu, ali i Americi i Evropi. Terminom "anti Rusija" Putin poručuje da se ne radi samo o antiruskoj generalnoj politici Zapada, nego o ratu protiv njegove Rusije. On piše da Kijevu nije potreban Donbas, pošto "stanovnici tih regija nikad neće prihvatiti poredak (misli zapadni)." Ukrajina može postići suverenitet samo u partnerstvu s Rusijom.
Putinovo upozorenje je, dakle, upućeno i zapadnim saveznicima Ukrajine šta se s njom može dogoditi ako zajedno s njima nastavi agresivnu "anti Rusija" politiku.
On je svoj esej od dvadesetak strana objavio istog dana kada je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski imao susret s Angelom Merkel u Berlinu, a krajem avgusta ide u Washington kod predsjednika Bidena.
Do tada se može svašta dogoditi zato što se Putinova upozorenja već tumače kao prijetnja novom vojnom intervencijom u Ukrajinu ili bar njenim pobunjenim pokrajinama oko kojih se od proljeća gomila stotinu hiljada ruskih trupa.
Prije dva dana Mark Temnycky u Atlantic Councilu piše da bi se to moglo dogoditi dok još traje Olimpijada u Tokiju. Naime, on svoju pretpostavku potkrepljuje veoma konkretnim primjerima krupnih militantnih poteza koje je Rusija preduzimala za vrijeme vrhunskih svjetskih sportskih događanja na koje se usmjerava sva pažnja svjetske javnosti, pa i svjetskih politika. Tako navodi da su za vrijeme Olimpijade u Pekingu 2008. separatisti u džordžijskoj pokrajini Osetiji napali vladu, pri čemu su im pomogle ruske trupe i uskoro okupirale tu provinciju, kao i Abhaziju.
Dok se 2012. očekivala Olimpijada u Londonu, Rusija je isporučivala naoružanje sirijskom predsjedniku Bašaru al-Asadu, koje je njegova armija na dan otvaranja Olimpijade upotrijebila protiv pobunjenika i civila, i tako je počeo da spasava svoj režim. Masivne ruske trupe koje su navodno štitile učesnike Zimske olimpijade u Sočiju 2014. korištene su za invaziju ukrajinskig Krima. U proljeće iste godine proruski militanti napali su vladine zgrade u Donesku i Luhansku i tako počele rat za otcjepljenje od Ukrajine. A to je glavna tema Putinovog traktata iz jula 2021.
Vučić je balkanski Putin
Ovaj novinar iz Atlantic Councila, očito Ukrajinac, možda i pretjeruje, ali bečki historičar Andreas Kappeler smatra da se pojedini odlomci Putinovog teksta zaista mogu protumačiti kao prijetnja ratom. Zato što je "imperijalni nacionalizam kojeg je Putin uvijek zastupao sada snažno obogaćen etničkim elementima." To je, kaže, posebno opasno, "jer se tako očituje ambicija Rusije da zaštiti sve manjine ruskog govornog područja u drugim bivšim republikama Sovjetskog Saveza".
Ako se ovog ljeta i ne dogodi nešto dramatično, Putinov tekst će se još dugo analizirati, ali je već jasno da je to program njegove politike koju će voditi i provoditi narednih godina u geopolitičkom pojasu oko Rusije.
Nama na Balkanu i Bosni ostaje da se pitamo jesmo li obuhvaćeni tim pojasom. Ipak, nismo ni izdaleka izloženi upozorenjima, a pogotovo ne vojnim prijetnjama kao što jesu Ukrajinci. Ima puno razloga, ako ništa drugo jer smo daleko od Rusije.
Mi, međutim, imamo malu balkansku Rusiju i male balkanske Putine. Srbija je to odvajkada, većinu prošlog vijeka je bila dominirajuća nacija u različitim državnim formama, a od početka ovog se trudi da to bude. Na različite načine, a posebno "etničkim elementima" o kojima govori profesor Kappeler. Aleksandar Vučić je manje ili više balkanski Putin kako mu kad zatreba, ali to mnogo više želi da postane Aleksandar Vulin.
Za Vučića mi jedan prijatelj kaže da sjedi na dvije stolice, ruskoj i američkoj. "I to onoj koju mu je podmetnuo Trump", dodajem. Pa se složismo da Vučić, ustvari, sjedi na dvije-tri stolice, treća je kineska. Ali da Vulin ima samo jednu - rusku. Kao i naš Milorad Dodik, koji igra ulogu malog bosanskog Putina.
Predsjednik Vučić je, komentarišući žestoke kritike poslije Vulinove izjave o stvaranju "srpskog svijeta", rekao kratko: "Službena politika je da su granice Srbije nepovredive, a Beograd se ne bavi tuđim granicama." Time se odmakao od Vulina, koji je, na oštre optužbe iz Sarajeva njegovih nacionalističkih ispada, izjavio kako "nikome nije smetalo to što su se Nijemci ujedinili i tako završili reviziju rezultata Drugog svjetskog rata, ali smeta što Srbi žele da žive u jednoj državi".
Vulina se treba čuvati zato što u sebi vidi novog Slobodana Miloševića. On nije sam - zar po gestama i visokom, gotovo vrištećem tonu kojim je govorio o "srpskom svetu" ne podsjeća na Slobodana sa Gazimestana? Tako je pokušao i njegov kolega Ivica Dačić dok ga nije pretekao Aleksandar Vučić, pa kasnije smjestio u Narodnu skupštinu.
Vulinove izjave ipak nisu nebuloze, treba ga se čuvati. Njegovu varijantu Putinovog "russkij mira" vidim u namjeri da se "srpski svet" ujedini kao Njemačka. To se odnosi prvenstveno na Bosnu i Hercegovinu, pošto su drugi davno izmakli ili ih je NATO primio pod svoj kišobran.
Vulin je, međutim, problem Aleksandra Vučića. Vjerovati mu je dok kao predsjedniku Srbije govori da se neće baviti tuđim granicama. Slično se ponio i ovih dana kada se BiH užarila zbog Inzkovog zakona o negiranju genocida u Srebrenici. Dodik mu je na tanjuru ponudio pola Bosne, a vjerovatno ga je oblio hladan znoj kad je čuo šta o tome kaže predsjednik Srbije.
izvor: oslobodjenje.ba-677384
