Raffi Gregorian, zamjenik visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, žestoki je protivnik korupcije i kriminala u BiH te predsjednika RS-a
• Objavljeno u Nacionalu br. 685, 2008-12-30
Zamjenik visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, američki diplomat Raffi Gregorian, obilježio je po mnogočemu 2008. u BiH. Prema anketama nekih medijskih kuća proglašen je i osobom godine.
Dugogodišnji poznavatelj prilika na Balkanu, Raffi Gregorian se kao nitko prije iz međunarodne zajednice, otvoreno i bez dlake na jeziku, suprotstavio korupciji i kriminalu bosanskohercegovačkih političara, neke je i novčano kaznio za neučinkovitost u radu, te se sukobio s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom, za kojega je ustvrdio da je okružen ljudima povezanima s bivšim vojnim strukturama koje štite haaškog optuženika Ratka Mladića i da je jedan od glavnih kočničara BiH na putu u EU.
Prije nego što je imenovan za supervizora za Brčko i zamjenika visokog predstavnika, dr. Raffi Gregorian bio je viši civilni službenik u sjedištu NATO u Sarajevu zadužen za reformu obrane i radio je kao politicki savjetnik komandanta NATO. Radio je 2005. kao dopredsjedavatelj Povjerenstva za reformu obrane u Bosni i Hercegovini u ime NATO, a na to radno mjesto imenovao ga je visoki predstavnik lord Paddy Ashdown u prosincu 2004. godine.
NACIONAL: Smatrate li da je politička kontrola nad gospodarstvom u BiH jedan od najvećih problema? O čemu je riječ?
Dok su 2005. i 2006. brojni pokazatelji za praćenje gospodarskog razvitka i konkurentnosti pokazivali da Bosna i Hercegovina ostvaruje napredak, u protekle dvije godine BiH je zaostala za svim svojim susjedima. Prema Indeksu globalne konkurentnosti, BiH je sa 88. mjesta na svijetu u 2005., što je bilo znatno poboljšanje u usporedbi s 2004., pala na 107. mjesto. U kategoriji lakoće obavljanja poslovnih aktivnosti BiH je doživjela velik pad s 91. mjesta 2005. na 119. mjesto ove godine. U regiji je BiH sada na posljednjem mjestu u ukupnom rangiranju, u biti na razini Albanije, ali s jednom značajnom razlikom - izgledima Albanaca da se poboljšavaju. Tijekom 2005. i 2006. godine bili smo svjedoci ohrabrujućeg stupnja političkog i administrativnog pragmatizma. Program rada u zakonodavstvu nije bio briljantan, ali je počeo rješavati ključne reforme: usvojeno je 80 zakona u državnom parlamentu, od kojih su mnogi vodili dalekosežnim reformama koje su se reflektirale kao povećani BDP, izravna strana ulaganja, povećane stope zaposlenosti, niske inflacije.
Nakon općih izbora u listopadu 2006. postalo je sasvim drukčije i tmurno. Rezultati se mogu lako vidjeti u Parlamentarnoj skupštini BiH, u kojoj je usvojeno samo 20 zakona, od kojih je jedan bio zakon o povećanju plaća parlamentaraca. Ovo nije ni blizu razine potrebne da se uđe u EU, procesa u kojem su pojedine zemlje kandidati usvajale nekoliko stotina zakona mjesečno.
NACIONAL: Vlada Republike Srpske podnijela je kaznenu prijavu protiv vas. Je li to povezano s vašim zahtjevom da ista vlada dostavi dokumentaciju o privatizaciji u RS Tužiteljstvu BiH?
Tužiteljstvo BiH tražilo je tu dokumentaciju u sklopu istrage o mogućim nezakonitim radnjama dužnosnika Vlade RS. Nisam, kao što vi sugerirate, zahtijevao bilo što od Tužiteljstva. Koliko je meni poznato, istraga je počela kad su državne agencije za provedbu zakona dobile informaciju od građana o mogućim nezakonitim radnjama, nakon što su mjesecima nevladine organizacije i mediji javno izražavali zabrinutost 2007.
Čini se da se ove optužbe protiv mene temelje na izvješćima plasiranim u medijima u RS-u, i iznenađujuće je da jedna demokratska vlada primjenjuje takvu metodu. Vlada RS i mediji koji je podržavaju već su pokrenuli kontinuiranu propagandnu kampanju protiv mene u siječnju, kad sam se zajedno sa diplomatima SAD-a, Britanije, Njemačke, Francuske te OESS-a susreo s predstavnicima nevladinih organizacija, novinarima i analitičarima koji su tvrdili da su izloženi pritisku Vlade RS-a. Stoga im je bilo veoma lako dodati još jednu neistinu njihovu već postojećem repertoaru izmišljenih pritužbi.
Nepostojanje činjenica ili detalja nije bilo nikakva moralna ili intelektualna prepreku za njihova nastojanja. Nepotrebno je napominjati da su ove optužbe potpuno neutemeljene. To ilustrira i činjenica da su u tužbi RS-a navedene osobe koje se ne nalaze u Bosni i Hercegovini već dvije godine, dok se "snažni dokazi" odnose na sastanke koji nikad nisu bili održani.
NACIONAL: Jednom ste izjavili da je Dodik okružen ljudima koji nemaju najbolje namjere prema RS-u. Što ste točno time mislili?
Ljudi u RS-u bi se trebali zapitati tko ima koristi od toga što ohrabruje Dodika na sukob s međunarodnom zajednicom. To zasigurno nisu ljudi koji žele promovirati pozitivan imidž RS-a. Za RS i njenog premijera mnogo je bolje da ih međunarodna zajednica doživljava kao partnere. Oni koji savjetuju Dodiku da pokreće neutemeljene bitke protiv međunarodne zajednice samo nanose štetu interesima RS-a. Također nema svrhe primati izmišljene informacije ili prihvaćati savjete od ljudi povezanih s bivšim vojnim strukturama s kojima se srbijanske vlasti bore u potrazi za Mladićem. Vlada Srbije je uvidjela i priznala opasnost takvih ljudi za njenu demokraciju. Zbog toga sam iznenađen što aktualni dužnosnici RS-a mogu dopustiti sebi da budu povezani s takvim elementima koje su i sami prije odbacivali.
NACIONAL: Nekoliko puta iz RS-a smo čuli zahtjeve da OHR ode iz BiH, a proširila se i vijest o vašoj smjeni. Što je pozadina tih zahtjeva?
Kao što vidite, i OHR i ja smo još tu. Vijeće za provedbu mira je tijelo koje odlučuje kada će se OHR zatvoriti, a ne bosanskohercegovački političari, i oni to znaju. Stoga su sve izjave koje dolaze od domaćih političara, o datumu tranzicije OHR-a samo političko pozerstvo. Da oni zaista žele da se OHR zatvori i da meni vide leđa, onda bi način da to postignu bio da ispune uvjete i ciljeve koje je postavila međunarodna zajednica. Ipak, g. Dodik mora vidjeti neku političku korist u tome što mene predstavlja kao neprijatelja, bilo da ima stranca kojeg može kriviti ili pak da ljudima skrene pažnju s drugih stvari. Ne pada mi na um nikakvo drugo objašnjenje za čovjeka koji me nekad nazivao prijateljem.
NACIONAL: Mislite li da su Dodik i Haris Silajdžić najveći kočničari pridruživanja EU?
Njih obojica navode jedan drugoga kao razlog zašto se ponašaju tako kao što se ponašaju i govore to što govore. U posljednje dvije godine obojica su davali izjave kojima dovode u pitanje vlastitu obvezu da poštuju Dayton, predsjednik SBiH Haris Silajdžić tako što je pozivao na ukidanje RS-a, a predsjednik SNSD Milorad Dodik prijetnjama odcjepljenjem, oklijevanjima u poštivanju ovlasti države i njenih institucija, te odbijanjem da surađuje s OHR-om. Neki ljudi pokušavaju njihovo ponašanje objasniti kao stvaranje pozicija prije početka pravih pregovora o ustavnoj reformi. Volio bih da je to tako jednostavno.
Također, obojica su igrala ulogu u usporavanju napretka BiH prema pridruživanju EU. Predsjednik SBiH zaslužan je za neuspjeh ustavne reforme iz travnja 2006. godine, odbio je dalekosežnu reformu policije u ožujku 2007., odbio da prihvati poboljšane ustavne amandmane u svibnju 2007., te odbio da potpiše sporazum iz Pruda. On za to ima svoje razloge, koje ja shvaćam, ali još uvijek nije ponudio nikakav realan izlaz iz pata u koji su nas dovela njegova odbijanja.
Predsjednik SNSD-a, s druge strane, govori o priključenju EU, ali pokušava poništiti postojeće reforme koje su bile preduvjeti da bi se pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju uopće otvorili. Neki konkretni primjeri uključuju njegove poteze u vezi sa Zakonom o državnoj službi, državnom korporacijom za distribuciju električne energije, te javnom radiotelevizijom. Takvim potezima on zapravo produžava listu stvari koje BiH mora promijeniti da bi se mogla razmotriti mogućnost njene kandidature. Nadajmo se da novi Sporazum iz Pruda, čiji je potpisnik i g. Dodik, uistinu stavlja točku na takvo ponašanje i da će se razvijati i provoditi tako da izvede BiH iz trenutačnog političkog pata.
NACIONAL: Je li jedan od razloga što nacionalne stranke tako dugo ostaju na vlasti njihova financijska moć koju dobivaju iz članstva u raznim upravnim odborima javnih poduzeća, kontrole nad zemljištem?
Apsolutno. Neki ljudi misle da je glavni problem ustavna struktura države. Ja se ne slažem s tom analizom. Iako bi daytonski ustav svakako mogao imati koristi od određenih poboljšanja, temeljni problem je politički sustav, koji uopće nije definiran u Daytonu. Cjelokupni sustav je osmišljen da obogati i da ovlasti vladajuće stranke putem kontrole javne imovine i javnih poduzeća. Aktualniji primjer je politička kontrola nad javnom imovinom.
U Brčkom smo utvrdili da je glavna prepreka razvitku privrede i otvaranju radnih mjesta vlasništvo vlade nad resursima i želimo raskinuti tu vezu. Imajući na umu da je u Bosni i Hercegovini potrebno gotovo dvije godine da se ugovor provede sudskim putem, i da je potrebno više nego dvostruko duže da se poduzeće registrira nego da se zatvori, potrebno je naći načine koji pojednostavnjuju poslovne aktivnosti kako bi ih učinili profitabilnijima te na taj način potaknuli otvaranje većeg broja radnih mjesta.
Jedan način da se to učini i da se eliminiraju glavni izvori potencijalne korupcije jest da se uspostavi sustav koji potiče privatno vlasništvo nad građevinskim i poljoprivrednim zemljištem. Krajem siječnja namjeravam prezentirati Skupštini Distrikta Brčko nacrt zakona koji će olakšati sveobuhvatnu prodaju zemljišta u javnom vlasništvu koje nije neophodno za obavljanje funkcija vlasti. Započeli smo pitanjem zašto je vlada najveći zemljoposjednik. Je li ona bolja u poslovanju od privrednika? Je li bolja u upravljanju zemljištem od poljoprivrednika? Jasno je da je odgovor niječan. Distrikt obuhvaća oko jedan posto teritorija BiH i ima populaciju od nešto iznad 100.000 građana - pa ipak samo u Brčkom imate nekretnine vrijedne 500 milijuna KM koje su u javnom vlasništvu. Ovo je zapanjujuća cifra. Zamislite kolika je to cifra za cijelu Bosnu i Hercegovinu - nekretnine vrijedne milijarde maraka u javnom vlasništvu diljem zemlje, i samim tim pod kontrolom su političara.
NACIONAL: Što mislite o Daytonskom sporazumu danas?
Daytonski mirovni sporazum bio je najbolji za BiH u tom trenutku. Bila je to prava stvar, čak iako je njegovo jedino dostignuće bilo da zaustavi rat. Naravno, on je bio - i još uvijek jest - puno više od toga. Bilo je to prvi put da je u jedan sporazum uključeno i ostvareno i pravo na povratak, pa makar to i ne bilo na puno zadovoljstvo svih. Pridruživanje Partnerstvu za mir, intenzivirani dijalog s NATO-om, te potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU pokazuju da Dayton nije prepreka za potrebne reforme. Dayton je početak, a ne kraj. Korijen današnjih problema puno više je u osobama i latentnim neprijateljstvima i ratnim ciljevima nego što ima veze s budućnošću. To je jasno kad se sjetite kako je prethodna vlada uspjela donijeti značajne, pozitivne reforme, a sadašnja vlada, koja je, stranački gledano, strukturirana gotovo identično kao i prethodna, nije imala takvih dostignuća.
NACIONAL: Kako gledate na suradnju s hrvatskim državnim vrhom kad je u pitanju BiH?
Hrvatska ima pozitivnu ulogu: ona je potvrdila podršku suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH i konstruktivan je partner međunarodne zajednice. Ona ima bojazni u vezi s unutarnjom nestabilnošću u BiH, ali takve bojazni najbolje se rješavaju kroz bilateralne, regionalne i međunarodne forume. Hrvatska i BiH dijele istu perspektivu prema Europskoj uniji i NATO-u. Hrvatska je odmaknula daleko od BiH kad je riječ o priključenju NATO-u i europskoj integraciji, ali njeno iskustvo može se dobro iskoristiti u BiH. Drago mi je što je predsjedatelj Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović apelirao na poboljšanje odnosa s Hrvatskom u svom novogodišnjem obraćanju.
Objavljeno: 06. dec 2021 | nacional-hr
