Temeljno vrelo islama, a to jeste Kur'an postepeno je zabranjivao konzumiranje vina - ovdje na Zemlji.
Kur'an o vinu kazuje na stupnjevit način svodeći ga u kategoriju harama ili onoga što je zabranjeno konzumirati. Kur'an u tom smislu veli:
Pitaju te o vinu i kocki. Reci: "Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi" Kuran 2:219
O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite Kuran 5:90
Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti?
Kuran 5:91
Ali, Kur'an govori i o vinu, na drugom svijetu (Ahiretu) kao piću koje je slasno i to onima koji su svoj smiraj našli u rajskim vrtovima! Dakle, govori o vinu u posve drugom tonu i smislu, pa veli:
Zar je Džennet, koji je obećan onima koji se Allaha boje – u kome su rijeke od vode neustajale i rijeke od mlijeka nepromijenjena ukusa, i rijeke od vina, prijatna onima koji piju, i rijeke od meda procijeđenog Kuran 47:15
Ipak vino će sve do dana današnjega ostati neizostavan simbol u islamskoj civilizaciji, odnosno u brojnim islamskim kulturama, a napose u kontekstu književnosti, najprije poeziji (sufijskoj poeziji). Treba li spominjati da je u navedenom kontekstu vino vazda bilo simbol ljubavi, ljubavi koja opija - one opijajuće ljubavi koja je usmjerena na Boga.
Treba biti posve iskren i reći da je vino, ipak i u doslovnom smislu, bilo vazda prisutno kao konzumni ili prehrambeni proizvod u mnogim islamskim državama, dinastijama i sl. Islamska umjetnost, npr. likovna o tome zorno svjedoči - ona nam pokazuje da je vino bivalo nerijetko prisutno u dvorovima islamskih velikaša kao neizostavan dio svake dvorske gozbe, zabave i sl.
Posebno su u vinu uživali velikaši u vremenu dinastije Umajad (661-750.), ali i u drugim vremenima i kulturno-geografskim prostorima. Za velikaše, ili općenito one bogate slojeve društva kao da nije važilo opće vjerovanje i mišljenje da je vino haram (zabranjeno) u islam.
Istina, nije vino bilo rezervisano samo za bogate, baš naprotiv. Nerijetko je u opadajućim fazama pojedinih državnih tvorevina u islamskoj civilizaciji vino bilo "utjeha" onim najsiromašnijim slojevima društva, nazovi utjeha od teškog društvenog, najprije ekonomskog stanja - koliko li je, recimo Bošnjaka muslimana u XIX stoljeću za vrijeme posljednjih decenija Osmanske vlasti pilo (napose rakiju - treba li reći domaću) i pušilo (ne samo duhan, već i hašiš, burmut i sl.) u brojnim me(j)hanama, krčmama i sl. diljem tadašnje Bosne!?
Mnoštvo je legendi, predaja, predanja i dr. književnih žanrova u kojima se o vinu govori na ambivalentan način. Jedno od tih kazivanja izdvajamo ovdje.
Gabrijel (Džibril), izvodeći Adama (Adema) i njegovu ženu iz vrta, osjeti prema njima sućut, te im pruži lozu s jednog čokota iz vrta, a neki još kažu da se štap, na koji se plačući oslanjao kad je prognanima morao zapriječiti povratak, tako ovlaži suzama da je pustio korijenje i izbili mu pupoljci. Njegovi su plodovi bili anđeoske suze, veliki, okrugli i slatki. No Iblis je te polodove blagoslovio nesrećom, zbog čega vino ne donosi samo blagoslov (*1).
Nekoliko uzoraka islamske likovne umjetnosti na kojem vidimo vino najmanje kao motiv, ako ne i kao samu temu.
Zidna slika iz harema palate Džavsak al-Hakani, odnosno palate Uhajdar u Samari iz vremena Abasid (IX st.), koju je dao podići halifa al-Mutasim (833-42). Harem je bio ukrašen figuralnim slikama. Na slici su prikazane nerejide koje igraju; refleks onoga što se odvijalo u palatama velikaša.
(1) Walter Beltz, Mitologija Kur'ana - čežnja za rajem,
Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1982, str. 48
Objavljeno: 12. apr 2016 | rasimibrovic-blogspot-com
