Ko je Ivica Lučić: Šef zloglasnog SIS-a optužuje Bošnjake da žele novi rat
Obavještajac Lučić - kreator Milanovićeve sramne usporedbe Bošnjaka s Miloševićem
Ono gdje je u augustu prošle godine započeo Miroslav Tuđman, šef Hrvatske izvještajne službe (HIS) i sin prvog čovjeka Udruženog zločinačkog poduhvata (UZP), dr. Franje Tuđmana, tvrdeći da je danas rasprostranjeni međunarodni terorizam, zapravo, začet u Bosni i Hercegovini devedesetih, nastavio je u najnovijem broju (opet) zagrebačkog Globusa njegov prvi ratni saradnik, danas na isturenom položaju "historičara", dr. Ivica Lučić.
Piše: Faruk Vele, RadiosarajevoBa, 15. feb 2018.
Rođeni Ljubušak, Lučić, inače član Vijeća za suočavanje s prošlošću ispred Vlade Hrvatske, piše tako o "najnovijim tenzijama u Bosni i Hercegovini", vezanim uz pitanje Izbornoga zakona, kao i za navodne prijetnje člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića "ratom i konfliktom", te o snimci "koja je uznemirila regiju", a koja prikazuje mladiće iz kampa za obuku "askera".
Beograd i Zagreb
- "Kamp je izgrađen uz jezero Jelen na teritoriju Tešnja, tik uz granicu općine Usora s većinskim hrvatskim stanovništvom", upozorava Ivica Lučić.
- "Osnovali su ga pripadnici selefijskog pokreta, a polaznici obuke su bošnjački/muslimanski dječaci koji se, po riječima osnivača kampa izrečenim na javnoj televiziji, "brinu o svom tijelu i duhu" i "pripremaju se 'za ono što dolazi".
- "A šta to dolazi, dodaje Lučić, možemo pretpostavljati i eventualno zaključivati iz prijetnji ratom koje sve češće i otvorenije šalju bošnjački političari i ratni zapovjednici, iz ciljeva obuke koju u zemlji i inozemstvu provode razni 'askeri', iz nefunkcioniranja institucija BiH te iz kukavičke i licemjerne šutnje međunarodnih organizacija i evropskih država koje su 'garant provedbe Daytonskog sporazuma' i očuvanja mira u BiH", prenosi Globus.
Prepuštajući istragu o "Askerima" istražnim organima BiH, nameću se neka važna pitanja.
Zašto, dok se proruski militanti slobodno kreću od Niša do Banje Luke, a predsjednik RS-a Milorad Dodik naručuje 2.500 komada dugih cijevi, na što ozbiljno upozorava i zapadna javnost, Lučić konstruira tezu o Bošnjacima kao potencijalnoj opasnosti koja će uskoro izazvati novi rat na Balkanu? Je li to dio iste priče u kojem Dragan Čović izjednačava građansku BiH s islamskim kalifatom, a hrvatska predsjednica kolinda Grabar- Kitarović ranije plasira teze o hiljadama džihadista, što ovih dana demantira i Vlada Njemačke?
Bezmalo optužbu identičnu Lučićevoj iznijele su i srbijanske Novosti u novembru 2017. godine, kada su tvrdili da Bakir Izetbegović priprema 9.000 Bošnjaka na rat! Je li to rezultat ovosedmičnog sastanka predsjednice RH i srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, koji je, opet u Globusu govorio o neophodnosti saradnje Srba i Hrvata, posebno u BiH, "jer se vidi da se kršćani ne odvajaju jedni od drugih", možemo samo pretpostaviti. Iako bi se, naravno, Izetbegovićevoj politici mnogo toga moglo prigovoriti, čega se autor ovih redaka nije sustezao, tvrdnje o tome da Bošnjaci pripremaju rat i nezavisne analitičare iz regiona podsjećaju na scenarij uoči agresije devedesetih, te dimnu zavjesu za ko zna kakve planove.
Naivno bi zato bilo vjerovati da iza Lučićevih tvrdnji stoji tek puka želja za privlačenjem pažnje javnosti. Tim prije jer Lučić nije ni puki analitičar, povjesničar i poznavatelj prilika, već eksponent politike koja je svoj epilog dobila u "udruženom zločinačkom poduhvatu", nedavno u Hagu.
I ne samo to, on je učesnik tih prijelomnih događaja u "bespućima povijesti", povezan bezmalo sa svim pravosnažno osuđenim ratnim zločincima i preminulim učesnicima UZP-a.
Naime, Lučić je, kako se često zaboravlja, ratni načelnik Sigurnosno-informativne službe (SIS) Hrvatskog vijeća obrane i poratni pomoćnik direktora HIS-a. Godinama je bio obavještajac od posebnog povjerenja samog Franje Tuđmana, što svjedoče i Tuđmanovi stenogrami!
On je bio taj, prema dokumentima koji se mogu naći i na stranicama NATO-a, koji je "objedinjuje i kontrolira sve hrvatske obavještajne aktivnosti u BiH". Lučić je već od 1991. godine uključen u rad Hrvatske demokratske zajednice, pa, recimo, već u avgustu te godine učestvuje na sjednici Glavnog odbora HDZ-a u Prozoru. Nakon što je postavljen za ministra obrane tzv. Herceg-Bosne, Bruno Stojić, u Hagu pravosnažno osuđeni ratni zločinac, predlaže prvom čovjeku te paradržave, Mati Bobanu, Ivicu Lučića kao svog pomoćnika za sigurnost.
Slučaj Rizvanbegović
Šta je bio SIS mogu najbolje posvjedočiti oni koji su pali šaka operativcima kojim je iz Mostara komandovao Lučić. Pod budnim okom SIS-a su se provodila masovna hapšenja Bošnjaka i drugih nehrvata tokom 1993. godine. Pripadnici zloglasne obavještajne službe su do Washingotonskog sporazuma provodili neka od najmonstruoznijih isljeđivanja i mučenja u konclogorima pod kontrolom HVO-a u koje su redovno dolazili.
- "Danas nije bilo krivičnih dijela, samo etničko čišćenje muslimana", piše u jednom dokumentu Vojne policije HVO-a koji je tokom procesa Prliću i drugima citiran u Hagu.
Da je o svemu bio detaljno upoznat i sam Lučić svjedoči dokument iz decembra 1993. godine u kojem o ubistvima, silovanjima, pljačkama i drugim zločinima informira i samog Miroslava Tuđmana!
Također, prema dokumentu iz arhiva Haškog suda kojeg su objavili hrvatski mediji, a koji potpisuje upravo Lučić, i to ne u ulozi povjesničara nego ratnog načelnika SIS-a, traži se provjera je li profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu Fahrudin Rizvanbegović bio vojno angažiran u snagama MOS-a (Muslimanske oružane snage op.aut.), kako je HVO uobičajeno nazivao Armiju RBiH.
- "Ukoliko nije, potrebito je na Tomu Šakotu, ravnatelja zatvora Dretelj, uputiti saglasnost da se pusti iz zatvora u svrhu odlaska u inozemstvo", glasi nalog Ivice Lučića čapljinskoj ispostavi SIS. Rizvanbegović je prije agresije bio profesor na Univerzitetu u Mostaru, prodekan Pedagoške akademije i predsjednik kulturnog društva Preporod u Stocu, a njegovo puštanje iz Dretelja zahtijevalo je Društvo hrvatskih književnika, urgirajući kod Bobana.
Do tada je profesor Rizvanbegović već prošao tešku golgotu logora tzv. Herceg-Bosne koju je opisao i svjedočeći u slučaju Prlić i ostalih u Haškom tribunalu. Naime, uhapšen je 1. jula 1993. godine i odveden u logor Dretelj, a odatle je useptembru prebačen u zatvor u Ljubuškom.
- "Mokrili smo u plastične boce koje smo noću prosipali kroz polupane prozore", opisao je Rizvanbegović u Hagu.
Jednom dnevno dobijali su hranu i vodu pa je sa 87 spao na 64 kilograma. Najgora su, govorio je Rizvanbegović, bila svakodnevna ponižavanja kojima su bili izloženi. Opisao je kako su zatočenici po diktatu stražara morali da pjevaju pjesme kao što su Ne volim te Alija zato što si balija.. ili Sarajevo ispod Trebevića, bićeš opet Ante Pavelića...
Nezadovoljan što "profesor ne zna da se kaže kruh a ne hljeb", jedan od stražara primorao je Rizvanbegovića da gleda u podnevno sunce toliko dugo da je privremeno oslijepio. U Ljubuškom, gdje su mu izbijeni zubi, objašnjeno mu je da je uhapšen zbog "rušenja ustavnog poretka Herceg-Bosne". Gotovo svi muškarci bošnjačke nacionalnosti u Stocu su bili pohapšeni, a mnogi su prošli slične torture ili bili ubijeni.
Poticanje nesuglasica
Koliko je Lučić bio utjecajan svjedoči činjenica da je Rizvanbegović pušten 10. decembra 1993. godine, dakle, samo šest dana nakon što uputio dopis SIS-u u Čapljini. U arhivi HVO se mogu naći brojni dokumenti koje potpisuje upravo Lučić, nekada kao načelnik SIS-a, nekada kao pomoćnik ministra, pomoćnik predstojnika itd.
On izdaje zapovijedi, daje ovlasti operativcima SIS-a da ulaze u logore, čak i saslušavaju upravnike, ostali šefovi SIS-a i operativci njega informiraju o stanju na terenu... To, naravno, znači da je bio debelo uključen u sve ono što se dešavalo na području koje je, prema pravomoćnoj presudi u Haškom tribunalu, bilo obuhvaćeno UZP-om. Da je bio itekako značajan pokazuje i dokument u kojem se samo njemu, te Valentinu Ćoriću, Mladenu Naltiliću Tuti, Milivoju Petkoviću i još nekoliko osoba dozvoljeno da ulaze s automobilom u krug Odjela obrane tzv. Herceg- Bosne. No, za razliku od većine sa spiska, koji s odgovarali za ono što je rađeno tokom agresije na BiH, za Lučića to nije slučaj.
Kako to da bh. tužilaštva, od onog u Mostaru do Tužilaštva BiH u Sarajevu, nisu našli osnova da istraže ulogu jednog od najvažnijih ljudi tzv. Herceg- Bosne koji, očito, nastavlja tamo gdje je stao nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma 1994. godine, malo kome će biti jasno?
Da bude tragičnije navedena osoba i nakon haške presude takvoj politici kroz svoje komentare na HRT-u, ali i u "Globusu", sada iz ugla povjesničara, nastoji potaknuti (ko zna za čije interese) sjeme novog razdora Bošnjaka i Hrvata, te Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a sve pod krinkom neostvarenih hrvatskih nacionalnih interesa. Posljedice takve priče već znamo.
Ivan Lovrenović o Lučiću
Pišući o drami bosanskohercegovačkih Hrvata, slučaj Ivice Lučića spominje i ugledni književnik Ivan Loverenović, navodeći da je za tu dramu, među ostalima, u ogromnoj mjeri "zaslužan" upravo način na koji je zamišljena, propagandno dirigirana, te na terenu ostvarivana ideologija općehrvatskoga nacionalnog interesa (OHNI-ja).
- "Stvar je utoliko gora i politički perverznija, što su u tomu aktivno sudjelovale političke, vojne i policijsko-obavještajne strukture i kadrovi iz same BiH, među kojima svakako i sam Lučić, kao šef Tuđmanove i Šuškove policijsko- obavještajne službe u Hercegovini, kojemu "od svibnja 1991. do početka 2000. traje policijsko-obavještajna karijera", kako sam navodi.
To je poanta i sukus cijele priče o OHNI-ju, koji je u Tuđmanovoj ideologiji - napisao sam - zamišljen tako da bi Hrvati sami sebe trebali prinijeti kao krvnu žrtvu na žrtvenik pri stvaranju države Hrvatske, makar i po cijenu svojega nestanka iz Bosne i nestanka Bosne i Hercegovine "kao kolonijalne tvorevine" (F. Tuđman). I još su to imali ushićeno prihvatiti kao vrhovni izraz vlastitoga interesa! Također, napisao sam da tek kada se uzroci današnje situacije Hrvata u Bosni i Hercegovini temeljito prouče i sagledaju iz te perspektive, moguće je razložno i uvjerljivo identificirati i druge uzroke nepovoljnog položaja Hrvata, među kojima i bošnjačku težnju za dominacijom i majorizacijom".
Strojnice iz Praljkovog ureda
Zanimljivo je da Lučić 1. juna 1993. godine piše da je iz 28. maj 1993., u jeku sukoba u Mostaru, ureda general-bojnika, kasnije osuđenog Slobodana Praljka, uzeo tri strojnice marke Ero i 300 metaka. Također, na osnovu dogovora sa Gojkom Šuškom, hrvatskim ministrom odbrane, o Ljube Ćesića Rojsa traži 20 komada UZI-ja i 15 pištolja.
Objavljeno: 15. feb 2018 | radiosarajevo-ba
Obavještajac Lučić - kreator Milanovićeve sramne usporedbe Bošnjaka s Miloševićem
- "Današnje ponašanje bošnjačkog vodstva u Bosni i Hercegovini preuzelo je obrazac Slobodana Miloševića, njihovog krvnika, iz 1990. godine", izjavio je jučer predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, ponovivši kako građansko uređenje Bosne i Hercegovine nije opcija za Hrvatsku?!
Zabrinjavajući radikalizam javnog diskursa u Hrvatskoj prema Bosni i Hercegovini, koji se može smatrati kontinuitetom, posebno od 2016. godine i prijetnje Kolinde Grabar-Kitarović da će Zagreb iskoristiti svoj položaj u EU i NATO za rješavanje odnosa u našoj zemlji, ali i najave hrvatskih zvaničnika da se o BiH "treba dogovarati s Aleksandrom Vučićem", plansirao je tako u javni prostor još jedan lažni narativ kojim se na besraman način izjednačava pozicija Bošnjaka, Bosanaca sa, ni manje, ni više, do zločinačkim režimom "balkanskog kasapina"! Onog koji je upregao moćnu vojnu i policijsko-obavještajnu mašineriju, te sve medijsko-propagandne, političke i intelektualne resurse za agresiju na BiH i Hrvatsku, te zločine u Vukovaru i genocid u Srebrenici!
Obavještajne kuhinje
Nakon nečuvenih opaski o genocidu u Srebrenici, ovo je nova dimenzija Milanovićevog beščašća. Povlačiti paralele između građana Bosne i Hercegovine i Miloševića može samo ona koji ima za cilj da, zapravo, legitimizira svoje "ratne pozicije" prema državi Bosni i Hercegovini, jednako opasne i s jednakim ciljem kao što je i bio i Miloševićev.
No, da vidimo iz kojim kuhinjama je kariran taj spin.
Ono što je jučer Milanović rekao novinarima zapravo je mnogo ranije konstruirao i javno izrekao dr. Ivica (Ivo) Lučić, danas historičar i savjetnik hrvatskog ministra odbrane, bivši šef zloglasne hrvatske obavještajne službe SIS (ko je god prošao kroz "kamene zgrade" i konc-logore tzv. Herceg-Bosne u Hercegovini "obrađivali" su ga Lučićevi obavještajci, a neki su osuđen za ratne zločine), a kasnije visoki dužnosnik tajne službe HIS, s pokojnim Miroslavom Tuđmanom na čelu.
- "Ne radi se ni o čemu građanskom, radi se o unitarnom modelu, pokušaju da se po istom obrascu kako je to radio Slobodan Milošević sredinom i krajem osamdesetih godina... A sjetimo se da je Radovan Karadžić 1990. i 1991. godine zagovarao građansku Jugoslaviju i građansku BiH", rekao je Lučić u "Otvorenom" na HRT-u.
Prema svjedočenju dr. Admira Mulaosmanovića, historičara iz Sarajeva, Lučić je tu konstrukciju koristio još prije desetak godina, i to u emisiji TV OBN kod Nine Raspudića, danas grlatog zastupnika u Saboru RH koji traži da se Izborni zakon nametne BiH, i to "vanjskopolitičkim pritiskom".
- "Tezu da da se Bošnjaci u BiH ponašaju kao Srbi u Jugoslaviji plasirao je krug oko Miroslava Tuđmana sa samo jednim ciljem konstantnog potkopavanja naše države", napisao je Mulaosmanović na Twitteru.
Ne samo da je ovaj narativ "lažan i zlonamjeran", kako veli i Mulaosmanović koji je pod mentorstvom uvaženog dr. Ive Banca, doktorirao u Zagrebu, već je i opasan.
Jednako kao i tvrdnje Lučićevog šefa Miroslava Tuđmana iz 2017. godine da je "međunarodni terorizam začet u BiH".
Zaključak dogovora Tuđman-Milošević
Zašto Lučić u odjecima aktuelne politike i, recimo, Čovićevog veličanja Republike Srpske nije prepoznao duh sporazuma Tuđman-Milošević, kako je to primijetio, primjerice, prof. dr. Ivo Komšić.
- "Ovaj Čovićev govor je, zapravo, neki zaključak dogovora između Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu. Samo što je Čović izgubio kalendar, on izgleda ne zna da je tzv. HZHB nestala još 1992. godine Washingtonskim sporazumom. Međutim, vrlo je važno to da on potvrđuje da oni nisu odustali od te politike", kazao je prof. Komšić za Radiosarajevo.ba.
Naravno da to dr. Lučić neće učiniti jer je on branio i sporazum Tuđman - Milošević, tvrdeći da je predimenzioniran, iako je na terenu bio više nego očit.
Naravno, pozicija dr. Lučića prema Bosni i Hercegovini je jasna.
Svoj rat protiv države Bosne i Hercegovine započet tragičnih devedesetih dr. Lučić je nastavio još mnogo prije intenziviranja priče o "hrvatskom pitanju".
Optužbe da Bošnjaci žele rat
On je još u februaru 2018. godine optužio Bošnjake da žele rat!
Pišući o "najnovijim tenzijama u Bosni i Hercegovini", vezanim uz pitanje Izbornoga zakona u BiH, kao i za navodne prijetnje tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića "ratom i konfliktom", Lučić je napravio cijelu konstrukciju o postojanju kampa za obuku izvjesnih askera.
- "Kamp je izgrađen uz jezero Jelen na teritoriju Tešnja, tik uz granicu općine Usora s većinskim hrvatskim stanovništvom", pisao je Lučić u "Globusu".
Osnovali su ga, tvrdio je, Lučić pripadnici selefijskog pokreta.
- "A polaznici obuke su bošnjački/muslimanski dječaci koji se, po riječima osnivača kampa izrečenim na javnoj televiziji, "brinu o svom tijelu i duhu" i "pripremaju se 'za ono što dolazi", piše Lučić u Globusu, te nastavlja:
- "A šta to dolazi možemo pretpostavljati i eventualno zaključivati iz prijetnji ratom koje sve češće i otvorenije šalju bošnjački političari i ratni zapovjednici, iz ciljeva obuke koju u zemlji i inozemstvu provode razni 'askeri', iz nefunkcioniranja institucija BiH te iz kukavičke i licemjerne šutnje međunarodnih organizacija i evropskih država koje su 'garant provedbe Daytonskog sporazuma' i očuvanja mira u BiH".
U manirima srbijanske propagande, Lučić tako dolazi do teze o Bošnjacima kao potencijalnoj opasnosti na Balkanu, koja će uskoro izazvati novi rat na Balkanu?!
Time dodatno legitimizira poteze Zagreba prema Sarajevu. To dio iste priče u kojem Dragan Čović, koji slavi RS i osporava kažnjavanje negiranja genocida, izjednačava građansku Bosnu i Hercegovinu s "islamskim kalifatom". Ili kada bivša hrvatska predsjednica Grabar- Kitarović plasira teze o hiljadama džihadista, što svojevremeno demantirala i Vlada Njemačke!
U novembru 2018. godine Lučić, opet u društvu Nine Raspudića, govori u Zagrebu na skupu na kojem se konstatira da BiH na mora opstati.
- "Iskustvo nam govori sljedeće - da se ništa bitno neće promijeniti u idućih nekoliko mjeseci ili nekoliko godina, da su to dugotrajni procesi i da se ovdje radikalne promjene događaju onda kad se urašava okruženje, međunarodni poredak, ono što drži tu Bosnu i Hercegovinu na okupu", rekao je Lučić, a uredno prenio HRT.
Ko je Lučić i zašto je njegova uloga bitna u razumijevanju tendencija hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini?
Pod zastavom Tuđmanana i Bobana
Nakon rektiviranja Mate Granića, koji je savjetnik Andreja Plenkovića, kao i Lučića iz pozicije savjetnika Ministra obdrane Hrvatske Marija Banožića, jasno je da se Zagreb vraća na Tuđmanove kadrove i "ratnu poziciju". Taj neutuđmanizam potvrđuje i ponašanje predsjednika Milanovića, što su primijetili brojni analizičari.
Lučić je, kako se često zaboravlja, ratni načelnik Sigurnosno-informativne službe (SIS) Hrvatskog vijeća obrane i poratni pomoćnik direktora HIS-a.
Godinama je bio obavještajac od posebnog povjerenja samog Franje Tuđmana, prvog predsjednika Hrvatske i, prema Haškom tribunalu, čelnika "udruženog zločinačkog poduhvata" i "međunarodnog oružanog sukoba" s učešćem regularne Hrvatske vojske (HV) u BiH. O Lučićevoj ulozi svjedoče i Tuđmanovi stenogrami.
On je bio taj, prema dokumentima koji se mogu naći i na stranicama NATO-a, koji je "objedinjuje i kontrolira sve hrvatske obavještajne aktivnosti u BiH".
Inače, Lučić je već od 1991. godine uključen u rad Hrvatske demokratske zajednice, te, recimo, već u avgustu iste godine učestvuje na sjednici Glavnog odbora HDZ-a u Prozoru.
Nakon što je postavljen za ministra obrane tzv. Herceg-Bosne, Bruno Stojić, u Hagu pravosnažno osuđeni ratni zločinac, predlaže prvom čovjeku te paradržave, Mati Bobanu, upravo Lučića kao svog pomoćnika za sigurnost.
Šta je bio SIS mogu najbolje posvjedočiti oni koji su pali šaka operativcima kojim je iz Mostara komandovao Lučić.
Pod budnim okom SIS-a su se provodila masovna hapšenja Bošnjaka i drugih nehrvata tokom 1993. godine. Pripadnici zloglasne obavještajne službe su do Washingotonskog sporazuma provodili neka od najmonstruoznijih isljeđivanja i mučenja u konclogorima pod kontrolom HVO-a u koje su redovno dolazili.
- "Danas nije bilo krivičnih dijela, samo etničko čišćenje muslimana", piše u jednom dokumentu Vojne policije HVO-a koji je tokom procesa Prliću i drugima citiran u Hagu.
Da je o svemu bio detaljno upoznat i sam Lučić svjedoči dokument iz decembra 1993. godine u kojem o ubistvima, silovanjima, pljačkama i drugim zločinima informira i samog Miroslava Tuđmana! No, ta su se zlodjela nastavila i nakon što je izvještaj stigao u Zagreb, sve do Washingtonskog sporazuma, pa i kasnije.
Ivan Lovrenović o Lučiću
Pišući o drami bosanskohercegovačkih Hrvata, slučaj Lučića spominje i ugledni književnik Ivan Loverenović, navodeći da je za tu dramu, među ostalima, u ogromnoj mjeri "zaslužan" upravo način na koji je "zamišljena, propagandno dirigirana, te na terenu ostvarivana ideologija općehrvatskoga nacionalnog interesa (OHNI-ja)":
- "Stvar je utoliko gora i politički perverznija, što su u tomu aktivno sudjelovale političke, vojne i policijsko-obavještajne strukture i kadrovi iz same BiH, među kojima svakako i sam Lučić, kao šef Tuđmanove i Šuškove policijsko- obavještajne službe u Hercegovini, kojemu "od svibnja 1991. do početka 2000. traje policijsko-obavještajna karijera", kako sam navodi.
To je poanta i sukus cijele priče o OHNI-ju, koji je u Tuđmanovoj ideologiji - napisao sam - zamišljen tako da bi Hrvati sami sebe trebali prinijeti kao krvnu žrtvu na žrtvenik pri stvaranju države Hrvatske, makar i po cijenu svojega nestanka iz Bosne i nestanka Bosne i Hercegovine "kao kolonijalne tvorevine" (F. Tuđman). I još su to imali ushićeno prihvatiti kao vrhovni izraz vlastitoga interesa! Također, napisao sam da tek kada se uzroci današnje situacije Hrvata u Bosni i Hercegovini temeljito prouče i sagledaju iz te perspektive, moguće je razložno i uvjerljivo identificirati i druge uzroke nepovoljnog položaja Hrvata, među kojima i bošnjačku težnju za dominacijom i majorizacijom", navodi Lovrenović.
Zbog svega navedenog jasno je da danas, kada se u Saboru RH ponovo spominje treći entitet, kada se traži pritisak na BiH, a HDZ traži povratak na pozicije iz 1994. godine, Lučić to s pravom prepoznaje kao svoje novo vrijeme.
E, da:
- "Historija ima tendenciju da se ponavlja: prvi put kao tragedija, drugi puta kao farsa".
Slučaj prof. dr. Fahrudina Rizvanbegovića
Prema dokumentu iz arhiva Haškog suda kojeg su objavili hrvatski mediji, a koji potpisuje upravo Lučić, i to ne u ulozi povjesničara nego ratnog načelnika SIS-a, traži se provjera je li profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu Fahrudin Rizvanbegović bio vojno angažiran u snagama MOS-a (Muslimanske oružane snage, op.aut.), kako je HVO uobičajeno nazivao Armiju RBiH.
- "Ukoliko nije, potrebito je na Tomu Šakotu, ravnatelja zatvora Dretelj, uputiti saglasnost da se pusti iz zatvora u svrhu odlaska u inozemstvo", glasi nalog Ivice Lučića čapljinskoj ispostavi SIS.
Koliko je Lučić bio utjecajan svjedoči činjenica da je Rizvanbegović pušten 10. decembra 1993. godine, dakle, samo šest dana nakon što uputio dopis SIS-u u Čapljini. Onaj ko je bio "nadležan" da pušta nepravedno zatočene ljude, naravno da ih je mogao i hapsiti.
U arhivi HVO se mogu naći brojni dokumenti koje potpisuje upravo Lučić.
On izdaje zapovijedi, daje ovlasti operativcima SIS-a da ulaze u logore, čak i saslušavaju upravnike, ostali šefovi SIS-a i operativci njega informiraju o stanju na terenu...
To, naravno, znači da je bio debelo uključen u sve ono što se dešavalo na području koje je, prema pravomoćnoj presudi u Haškom tribunalu, bilo obuhvaćeno UZP-om.
Objavljeno: 05. feb 2022 | radiosarajevo-ba Faruk Vele
