Eto rješenja za kraj rata - pustite Putinu što hoće i mir, mir, nitko nije kriv
Legenda hrvatskoga glumišta, pokojni Đuro Utješanović, među mnoštvom genijalnih uloga ostao je zapamćen kao urnebesno duhovit lik u Pervanovoj "Večernjoj školi".
Tamo je igrao ulogu "stare komunjare" pod imenom Tetak Krokanić. Tetak, koji je tamo govorio da je u partizane otišao sa šest mjeseci, nerijetko se bavio problematikom rata. Tako Tetak u jednoj od Pervanovih "Večernjih škola" tvrdi da se ratovi događaju zato što se napadnuti brane. Da se ne brane, ratova ne bi bilo, i zaključuje: "Krivi su oni što se brane", a kada vas netko napadne, samo ga pustite na miru da uzme što hoće i mir Božji.
Ima jedna lijepa francuska riječ, izgleda nepoznata Macronu - ressentiment - ogorčenost; u Rusiji već stoljećima postoji "kultura ogorčenosti" prema Zapadu koji ne poštuje Ruse i njihovu iznimnu posebnost
Tetak Krokanić u svojoj ekspertizi zapravo je sažeo stav ključnih država EU-a, poglavito Njemačke i Francuske, pa onda i pape Franje, bolje od svih analitičara koje svaki dan gledamo na televiziji, a tumače odnos EU-a prema Ukrajini.
"Lajanje NATO-a"
Prvo, par riječi o Papi. Papa Franjo već više puta ponavlja da je Rusija isprovocirana "lajanjem NATO-a" na ruske granice. Negiranje ukrajinske nacije, države i jezika u kontekstu ideje ruskog svijeta i carističkog i sovjetskog višestoljetnog velikoruskog imperijalizma od strane Putina očito su tek nepostojeći pravi povod i uzrok agresije za Papu. To su Rusi radili i dok nije bilo NATO-a. Onda, u skladu s geopolitičkim i etičkim promišljanjima Tetka Krokanića, Papa tvrdi da "ne može odgovoriti na pitanje je li ispravno opskrbljivati Ukrajince oružjem". Naravno da nije, da se Ukrajinci nisu branili i ne brane, ne bi bilo ni rata. Papa Franjo zagovornik je Tetkove doktrine, a ne katoličke o pravu (i dužnosti!) na obranu.
I njemački kancelar Olaf Scholz, kao i Papa, slijedi doktrinu Tetka Krokanića. Španjolska je htjela prošli tjedan Ukrajini isporučiti 40 tenkova Leopard 2 njemačke proizvodnje. Njemačka to blokira ispričavajući se klauzolom o "krajnjoj uporabi u ugovorima o naoružanju". Prevedno, ne može Španjolska isporučivati njemačku vojnu tehniku bez pristanka Berlina. Njemačka, koja i inače što je moguće više, ili potpuno, izbjegava slati Ukrajini naoružanje zapadne proizvodnje, želi da se Ukrajinci prestanu braniti, da zadovolje Putina u namjeri da trajno zauzme istok Ukrajine, odsiječe joj pristup moru i tako nastupi "mir". Preko leđa teritorija jedne suverene zemlje, Ukrajine, i nastave dalje raditi biznis sa zločincem Putinom koji u Ukrajini provodi horor neviđen još od 2. svjetskog rata. To je neka vrsta prešutnog pakta Ribbentrop - Molotov za 21. stoljeće.
Njemačka politika, još od Schrödera, Putinova potrčka, stvorila je Putina, zbog čega se njemački predsjednik Steinmeier javno ispričao jer je i sam u tome sudjelovao. Angela Merkel pak, koja je tri mjeseca šutjela, a koja je, unatoč upozorenju saveznika, zdušno radila na stvaranju energetske ovisnosti o Rusiji, prijateljevala i kumplala s frendom Putinom, odbila se čak i ispričati stavši nakon duge šutnje pred kamere.
Merkelova, koja je svojim pristupom migrantskoj krizi učinila ogromne štete Europi, koja je zemlje članice EU-a tretirala kao njemačke savezne pokrajine, a EU kao četvrti Reich, a sada se kao zgraža nad Putinom, ali ona i njezina politika s tim kao nemaju veze. U zadnjih sto godina, njemačka politika činila je uglavnom velike štete Europi, tako i u stvaranju monstruma Putina. I, rekao bi Tetak Krokanić, zašto dopustiti Španjolskoj da isporuči tenkove Rusiji kada je problem rata u onom koji se brani.
I, na koncu, u skladu s mirovnom doktrinom Tetka Krokanića, javio se i Macron, tvrdeći kako Rusija iz ovog rata "ne smije izaći ponižena". Dobro, može se u kontekstu realpolitike to činiti razumnim. Ali Ukrajina je već ponižena, negiraju se kao ljudi, kao nacija, kao država, negira im se Crkva, negira im se jezik, negira im se povijest, negira im se pravo na postojanje, a Macron se sekira hoće li miroljubiva Putinova Rusija koja u Ukrajini vrši genocid, kao i Staljin tridesetih, izaći ponižena!?
Rusija, pogotovo Putinova, već stoljećima od pojma "poniženosti" pravi izliku vlastitih zločina. Nisu u tome jedini. Hitler je na tome "doktorirao".
Vječno vraćanje na staro
No, ima jedna lijepa francuska riječ, izgleda nepoznata Macronu - ressentiment. U prijevodu, ogorčenost. U Rusiji već stoljećima postoji "kultura ogorčenosti" prema Zapadu, pri čemu smatraju da nisu dovoljno uvažavani, da Zapad ne poštuje Ruse, njihovu iznimnu posebnost u odnosu na Europu.
Razni intelektualci govorili su o Rusiji kao o "zemlji ogorčenosti", poput filozofa Mihaila Yampolskog, politologa Sergeja Medvedeva, filologa Mihaila Edelsteina ili povjesničara Ivana Kurille. Ta ogorčenost prema Zapadu i njezina povijest nije od jučer, a najbolja demonstracija ruske kulture ogorčenosti su "poniženi i uvrijeđeni" junaci Gogolja, Dostojevskog i Tolstoja. Tu ogorčenost je Putin pokazao još 2007. godine govorom u Münchenu, iako mu je Europa široko pružala ruke, pokazivala poštovanje. U tom kontekstu, kada imate naciju impregriranu resentimentom, kako je možete poniziti kada joj je vjekovni iracionalni i patološki osjećaj poniženja jedan od razloga za napad na Ukrajinu?
Kažu da nakon Putinove agresije na Ukrajinu nastupa novi svjetski poredak, novo preslagivanje. Ma klinac. Samo vječno vraćanje istog u ime "povrijeđenih i uvrijeđenih". Zato, u skladu s Tetkovom doktrinom, spasite Putina, u ime mira, u ime ljubavi, u ime poniženih i uvrijeđenih. Na dobrom ste putu...
Objavljeno: 20. jun 2022 | slobodnadalmacija-hr Ivica Šola
