Cilj je "zamrznuti konflikt" i "koreizacija Ukrajine"
• Rusiju će zadovoljiti samo kontrola nad cijelom Ukrajinom, odnosno da vlast u Kijevu bude njima potpuno odana, smatra novinar i publicista Vlado Vurušić
Koliko će dugo trajati rat u Ukrajini, kada se može očekivati prestanak ratnih djelovanja, hoće li Ukrajina pristati na primirje koje bi značilo priznavanje Rusiji prava na okupirane teritorije i hoće li se Rusija zadovoljiti samo sa jednom petinom susjedne zemlje, samo su neka od pitanja koja se sve glasnije i sa sve više strepnje počinju postavljati.
Oni koji su vjerovali u moć ruske sile i genijalnost Putinove geopolitičke i vojne taktike već sada su obeshrabreni dužinom rata i snagom ukrajinskog otpora. Oni koji su, s druge strane, bili ubijeđeni da će masivne, nikada viđene sankcije jednoj zemlji, u ovom slučaju Rusiji, polučiti brzi slom režima u Kremlju iznenađeni su "žilavošću" i otpornošću ruskog vojno-političkog organizma.
Pogrešne procjene, i jednih i drugih, proizvele su, osim očiglednih ratnih razaranja u Ukrajini i ekonomske krize u cijelom svijetu, opravdano strahovanje o mogućem trajanju rata, jer što bude duže trajao postoji strah da će razaranja i posljedice ekonomske krize doseći neviđene razmjere.
Pitanje koliko će rat trajati još uvijek je hipotetičko pitanje, kaže novinar i publicista Vlado Vurušić dodajući da po svim analizama i prognozama "teško da možemo očekivati skori završetak rata". Pod tom, pomalo neodređenom i nepreciznom sintagmom, Vurušić podrazumijeva kako očekuje da će rat ući u svoju godišnjicu i pojašnjava.
- "Znači da će trajati najvjerojatnije cijelu ovu godinu i početak sljedeće, zato što se zapravo ne vidi mogućnost zaustavljanja. Ukrajinci smatraju da su dovoljno jaki za nastavak uz pomoć Zapada, u prvom redu uz pomoć oružja koje će dobivati. Sada je, osim financijske pomoći, krenulo i sa žitom - vidjet ćemo koliko će to trajati i kako će se to odvijati. Dakle, oni bi mogli i pokrenuti neke kontraofanzive i zapravo ostvariti nekakve uspjehe na frontu".
U očekivanju zime
A upravo je uspostava koridora za izvoz ukrajinskog žita bio jedan od signala koji su dali nagovijestiti da bi rat mogao biti prekinut ili barem lokaliziran na način da se njegove posljedice osjete isključivo u Ukrajini i Rusiji. Ali, pojašnjava Vurušić, ono na šta "Rusi računaju" svakako je dolazak nastupajuće zime i njihova ogromna sposobnost da diktiranjem opskrbe energentima Evropi nametnu svoje uslove i možda "privole" Ukrajince na neku vrstu primirja.
- "Rusi, opet, naravno računaju da će, kada dođe zima, kada se pojave prvi problemi sa plinom, sa grijanjem zapravo krenuti ili u pritiskanje Ukrajine na nekakva primirja ili će morati odustati od tako jakih sankcija Rusiji. Rusija ne stoji sjajno, ali ne stoje ni loše na frontu. Prema tome tu, kako sada stvari stoje i kako većina ratnih analitičara smatra, nekih velikih pomaka u sljedećih nekoliko mjeseci ne možemo očekivati.
Ukrajinci su krenuli ili nisu još krenuli ili se tek pripremaju za svoju veliku kontraofanzivu na jugu, odnosno da povrate Herson. Ako mogu to napraviti, to će biti jedno jako važno strateško uporište. Rusi opet dopremanju određene količine vojske i oružja. Oni su malo zastali sada na ovom istočnom dijelu bojišta, ali nekakve uspjehe imaju", kaže Vurušić.
Kada se prvotni šok od izbijanja ruske agresije smirio i kada se shvatilo da Putin neće ostvariti planove iz svog blitzkriega počelo se spekulirati kako bi se rat mogao završiti. Vurušić kaže da nekoliko scenarija ima najviše pobornika među analitičarima ratnih zbivanja u Ukrajini.
Spominje se stanje koreizacije ili dovođenje Ukrajine u stanje kakvo imaju Armenija i Azerbejdžan, uz napomenu da je malo vjerovatno da će se Rusija, nakon toliko "žrtve" zadovoljiti petinom ukrajinske teritorije. Po svim pokazateljima apetiti režima u Kremlju mnogo su veći.
- "Mnogi govore o toj koreizaciji, dakle da će rat završiti kao korejski. To je ono da će biti zamrznuti sukob u nekakvom vječnom očekivanju mogućnosti ponovnog sukoba. Zapravo, možda ne koreizacija, možda više ovo što se događalo između Armenije i Azerbejdžana - Karabah, nešto što stalno tinja. Ni Rusi neće vjerojatno pristati čak i da im se ponudi tih 20 i koliko posto teritorija, da anektiraju što oni namjeravaju u devetom mjesecu provesti, taj nekakav referendum o ujedinjenju, pripajanju".
Kontrola nad cijelom Ukrajinom
A razlog zašto će Rusi očekivati da maksimaliziraju sveje vojno-geostrateške interese sasvim je jasan, pojašnjava Vurušić.
- "Njih to ne zadovoljava. Njih zadovoljava kontrola nad cijelom Ukrajinom, odnosno da vlast u Kijevu bude njima potpuno odana. Oni traže i njihov je krajnji cilj, šta god oni govorili, nekakav ukrajinski Lukašenko u Kijevu i nema nikakvog spora da je to za njih apsolutni cilj. Ukrajinci, s druge strane, su osokoljeni činjenicom da skoro šest mjeseci pružaju jedan sasvim dobar otpor i da imaju podršku Zapada. Ipak, strahuju koliko će ta podrška snabdjevanjem oružjem i davanjem kredita ili pomoći trajati. Svi se boje šta nosi zima".
A kada je riječ o opasnostima i neizvjesnostima koje donosi nadolazeća zima, Vurušić kaže da se nje možda podjednako pribojavaju na Zapadu i u Rusiji. Možda se "Rusi neće smrznuti", ali će njihova industrija sve teže izdržavati ogromni pritisak da neprekidno servisira rat, posebno u uslovima gotovo potpune ekonomske i trgovinske izolacije.
- "Ne boji se samo Evropa hladne zime, zime se boji i Rusija, jer sankcije, šta god oni tvrdili, daju rezultate. Rusi se neće smrzavati, ali njihova industrija koja ionako nije razvijena pomalo počinje šepati, jer nedostaju rezervni dijelovi i repromaterijali, kao i sve što su uvozili sa Zapada. Tu je jedna pat pozicija u kojoj svatko misli da može pobijediti. To je i Lavrov rekao - da oni prekinu taj rat vjerojatno bi se i dobar dio ruske javnosti, a i ovi ruski jastrebovi, pitali: 'A zašto smo uopće ratovali ako opet imamo ono što smo i do sada imali'".
Objavljeno: 03. avg 2022 | balkans-aljazeera-net Jasmin Agić
