LIJEVE VLADE SU STARA VIJEST
• Giorgia Meloni ne predstavlja povratak fašizma, objašnjava Gressani, nego pojavu nove političke formule koju naziva "tehno-suverenizmom"
Vrijeme je za odgovornost - to je jedna od najcitiranijih u nizu citiranih izjava Giorgie Meloni, pobjednice talijanskih izbora, predsjednice stranke Fratelli d'Italia (FdI, Braća Italije), postfašističke. Mudro odabrana, ako nije slučajna.
Slavimo s Italijom - poručila je zastupnica radikalno desne Alternative za Njemačku (AfD), Beatrix von Storch - Švedska na sjeveru, Italija na jugu. Lijeve vlade su stara vijest - dodala je - Talijanski narod odlučio je uzeti svoju sudbinu u svoje ruke birajući domoljubnu i suverenističku vladu. Čestitke Giorgii Meloni i Matteu Salviniju što su se oduprli prijetnjama antidemokratske i arogantne Europske unije izborivši ovu veliku pobjedu - poručila je Marine Le Pen, čelnica francuske desne stranke Nacionalno okupljanje (RN).
Santiago Abascal, vođa španjolskog desnog, neofrankističkog Voxa, poručuje: "Giorgia Meloni pokazala je put za ponosnu, slobodnu Europu suverenih nacija kako bi mogla surađivati za sigurnost i prosperitet svih".
Oglasio se i Orbán, zasad Balázs, politički direktor mađarskog premijera: "Čestitam Giorgii Meloni, Matteu Salviniju i Silviju Berlusconiju na današnjim izborima! U ovim teškim vremenima potrebni su nam više nego ikada prijatelji koji dijele zajedničku viziju i pristup izazovima Europe".
S drugih političkih strana dolaze pomno kreirane objave koje ne žele zatvoriti vrata suradnji, ali pokazuju znatnu zabrinutost. Politička grupacija Europski konzervativci i reformisti, čiji je FdI član, primarno euroskeptični sa zahtjevom za jačanje nacija bez dodatne integracije EU, sada imaju tri glasa u Vijeću EU i predstavljaju 24 posto stanovništva EU, što je važno jer kvalificiranu većinu u glasanju čini najmanje 55 posto država koje predstavljaju najmanje 65 posto cjelokupnog stanovništva EU. Taj će se mehanizam koristiti pri glasanju o mogućem oduzimanju financijskih sredstava Mađarskoj.
Koliko je stvarno u pravu Beatrix von Storch i jesu li "lijeve vlade stara vijest" vrti se europskim političkom prostorom od prvih anketnih rezultata koji su potvrdili premoć stranke koju vodi Giorgia Meloni (nemam ništa dodati na temu pozicije žena u vrhu politike onome što je na ovim stranicama prije koji tjedan napisala Slavenka Drakulić, samo ću ponoviti da je ideologija jača od rodne orijentacije).
Ishaan Tharoor je za The Washington Post (WP) zaključio kako postoji dominantna priča u zapadnoj politici proteklog desetljeća - krajnja desnica više nije neprihvatljiva. To je vidljivo i u SAD-u sada, ali i prije izbora Donalda Trumpa.
Duboke tendencije
To je krucijalna promjena na kontinentalnoj razini - zaslužuje da se shvati u svojoj posebnosti, oslobađajući se stanovite snishodljivosti koja prati određene analize, kao i apokaliptičnog tona koji sprečava razumijevanje vrlo stvarnih izgleda i rizika. Treba imati na umu da je Italija često unaprijed otkrivala duboke tendencije suvremene europske politike - napisao je Gilles Gressani, predsjednik Groupe d'études géopolitiques, za Le Monde.
S tim se slaže Charles Kupchan, stručnjak za Europu pri Vijeću za vanjske odnose (The Council on Foreign Relations), koji je za New York Times rekao da krajnje desne stranke nisu samo gurnule centriste još udesno, nego su sada i same "normalizirane". "I to je velika stvar", zaključuje.
Kineski analitičari, prenosi Global Times (GT), kažu kako pobjeda FdI pokazuje da politička atmosfera u Europi postaje polarizirana, s populističkim političkim snagama krajnje ljevice i krajnje desnice koje rastu u različitim zemljama.
Signal da će političke borbe ljevice i desnice uvelike utjecati na učinkovitost, pouzdanost, vjerodostojnost i kontinuitet vlada diljem Europe pa će EU biti teško provesti učinkovitu reformu usred ozbiljnih izazova energetske krize i sukoba Rusije i Ukrajine. GT skreće pozornost i na radikalno lijeve stranke čiji je utjecaj na vlast u EU gotovo nikakav. Ali, treba imati na umu, kako smo vidjeli na nedavnim prosvjedima u Pragu, da se interesi radikalne desnice i ljevice često preklapaju, posebno kad je u pitanju zahtjev da se Rusiji ukinu sankcije.
Sličan proces gledamo i u Francuskoj gdje lijeva stranka La France insoumise (Nepokorena Francuska), koju vodi Jean-Luc Mélenchon, dijeli dio stavova s RN-om, primjerice protivljenje kasnijem odlasku u mirovinu (iako je većina Francuske svjesna da je to nužnost).
Dolazak na vlast Silvija Berlusconija bio je prvi signal da u talijanskoj politici počinje košmar koji će se preliti na EU, uči nas Gressani. Godina je indikativna, 1994., nakon kraha bipolarnog globalnog poretka i europskog post-1945. dvostranačja u kojem su se na vlasti izmjenjivali demokršćani i socijaldemokrati uz asistiranje liberala. Na svjetskoj smo razini prešli u unipolarnost koju je pratila ideja povijesne pobjede liberalnog sustava i globalizma. Taj je uvid zanemario temeljnu političku premisu - misli globalno, djeluj lokalno. Pobuna je počela tinjati na lokalnoj razini jer su ondje izronile zajednice gubitnika globalizacije koji nisu bili pripravni, a dijelom ni sposobni, uhvatiti se u koštac s naglim tehnološkim napretkom i tražili su krivca. Globalna financijska kriza 2008. godine akcelerirala je taj proces i razgolila krah ideje liberalne pobjede uspjehom Donalda Trumpa na američkim izborima 2016. godine.
U Njemačkoj će godinu dana poslije AfD postati treća stranka po snazi. "Protejski, buran i neupravljiv svijet kasne moderne počeo je pokazivati svoju najmanje ugodnu stranu", tumači talijanski profesor Giovanni Orsina. I dodaje da se desni centar u tom razdoblju navodne liberalne bonanze izgubio kao referentna točka kojoj će se obraćati šira javnost - moj bi opis bio slabljenje čvrstih točaka - jer identitet nije vruća politička tema; lijevi se centar, izgubljen u radikalnoj promjeni koncepta radništva, počinje obraćati srednjoj klasi baveći se globalnim pitanjima što će utrti put Zelenima kao kredibilnijim tumačima takvih politika. GT upozorava na niz izazova s kojima se suočila EU, Arapsko proljeće, grčka dužnička kriza, pa imigrantska kriza i konačno pandemija i ruska agresija na Ukrajinu (čemu treba dodati i rast životnih troškova kao posljedica inflacije koju je potaknuo rast cijene energenata).
Politike su daleko od zadovoljavanja stvarnih potreba velikog dijela biračkog tijela u Europi - tumači kineski dnevnik. Mudro dodajući - To je ključni razlog zašto su populističke ili krajnje desne političke snage, koje se usude ukazati na te probleme, sve popularnije, no stručnjaci kažu kako ukazivanje na probleme ne znači nužno i njihovo rješavanje".
Dobro je tumačenje, objašnjavajući pad broja katolika u Hrvatskoj, dao za Hinu Tado Jurić, profesor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (obrazac se lako primijeni na europsku razinu):
U središtu novog sukoba hrvatskog (čitaj: zapadnog) društva zapravo je borba za "kulturnu hegemoniju" stare srednje klase i nove srednje klase. Vrijednosti nove srednje klase artikuliraju se kroz tzv. zeleni kapitalizam, globalizam, klimatske teme i rodna prava.
Na drugoj strani društvenog spektra raste srdžba rezignirane stare srednje klase čije se vrijednosti, teški rad, disciplina, jasna hijerarhija, zavičajnost, obitelj i nacionalnost, proglašavaju zaostalima i koja, u nedostatku političke artikulacije, sve više skreće ka populizmu - tumači profesor Jurić.
Društvene odnose otežava i snažno, glasno nametanje progresivnih politika koje u pravilu ne uzimaju u obzir njihovu prijemčivost kao općih vrijednosti. Iako se slažem s, primjerice, rodnom politikom, bilo bi, vjerujem, mudrije ne pretvarati je u zahtjev, nego jamčiti da postoji kao pravo izbora, izbjeći nametanje (svjestan sam određene kontradikcije).
Sila samo rađa silu pa su tako kultura odbacivanja (cancel culture) i kultura buđenja (woke culture) aktivno sudjelovale u alijeniranju društvenih skupina kojima takav pristup nije prihvatljiv, čime im je trasiran put prelaska u biračko tijelo radikalnih političkih opcija (taj proces negativni vrhunac doživljava u Rusiji gdje Aleksandar Dugin, ideolog sadašnje ruske politike, tvrdi da su u ratu s "antireligioznom i antibožjom civilizacijom koja odbacuje i negira osnovne duhovne i moralne vrijednosti - Boga, Crkvu, obitelj, spol i čovjeka").
Francuski predsjednik Emmanuel Macron osjetio je dubinsku nedoumicu politika desnog i lijevog centra te je, prije izbora 2017. godine, pozvao na ukidanje razlika ta dva politička spektra i ponudio jedinstvenu političku opciju. Posljedice tog eksperimenta vidjeli smo ove godine na francuskim izborima - Marine Le Pen u drugom je krugu predsjedničkih izbora osvojila 41,45 posto. U prvom krugu su radikalno desne i lijeve stranke osvojile više glasova nego Macronova politička opcija, koja sada nosi ime Renesansa, i dvije stare stranke, Socijalisti i Republikanci.
Nevolja po francusku politiku odvila se ove godine na izborima za Nacionalnu skupštinu kad je Renesansa izgubila većinu. I opet se može pogledati prema Italiji kao predvodniku trenda: 2013. godine na izborima nova "apolitična" opcija "PoKret 5 zvjezdica" osvojila je četvrtinu glasova:
U tom uskom grlu konzervativizam je postao nužan u praksi budući da su stanovnici naprednih demokracija, uznemireni nesposobnošću razabiranja budućnosti i sve manje uvjereni u "progresivnu veličanstvenost", počeli zahtijevati da se uspori tempo povijesnih promjena i ponovno uspostavi minimum referentnih točaka, iako nesigurnih i privremenih - tumači profesor Orsina.
Brza evolucija
Njih donosi gospođa Meloni - "Ja sam Giorgia, žena, majka, kršćanka, Talijanka". Vraćanje politike identiteta, spolnog, ne rodnog, obitelji kao temelja, nacije koja se temelji na tradiciji koja se ogleda i u religiji. I treba ih štititi svim sredstvima jer one jedine jamče očuvanje identiteta, kako tvrdi Meloni, a s njom i Marine Le Pen, Viktor Orbán, Jarosław Kaczyński, lider poljske vladajuće stranke Pravo i pravda (PiS).
"Korelacija vrijednosti" na koje se pozivaju desne stranke, čemu treba dodati oštro protivljenje imigraciji, pobačaju i pravima LGBTQ+ zajednica, postaje važan element njihova djelovanja jer je sve manje tema koje ih razdvajaju.
Poljska je možda najgorljiviji protivnik Rusije, Mađarska saveznik unutar EU. Varšava je zbog toga početkom ruske agresije zahladila odnose s Budimpeštom, ali prije koji tjedan je premijer Mateusz Morawiecki rekao da će ostaviti po strani razlike u stavu prema Rusiji jer su obje strane pod udarom Europske komisije zbog vladavine prava i prijeti im uskraćivanje sredstava iz fondova. Poljska će podržati Mađarsku i vice versa.
A sad je tu i Italija. Za razliku od statičnosti lijevog i desnog centra, radikalna desnica evoluira, i to brzo, pa je odbacila politike protivljenja Uniji i ideje exita: u Poljskoj i Mađarskoj bi takvo što palo na referendumu; prihvatila je atlanticizam kao temelj sigurnosne politike (tu se otvara prijepor jer će ga trebati pomiriti sa zagovaranjem patriotizma, ali ruska agresija se pojavila kao deus ex machina).
Sredinom rujna Giorgia Meloni je u razgovoru za The Washington Post rekla da bi je trebalo promatrati kao konzervativku srednje struje.
U EU postoji tendencija "fragmentacije političke scene", što za posljedicu ima jačanje "populističkih i demagoških opcija, bilo na krajnjoj ljevici ili desnici - izjavio je hrvatski premijer Andrej Plenković u govoru na sveučilištu Harvard 22. rujna.
Smatram da je moja uloga da kao premijer iz Europske pučke stranke ponovno ojačam mainstream (srednju struju). Ako ne ojačamo mainstream, nećemo imati dovoljno izdržljivosti i snage da nastavimo kao prije, ali to ne znači da trebamo zanemariti naše nacionalne interese - dodao je pozivajući se na koncept modernog suverenizma.
Otvara se tako pitanje tko je srednja struja, mainstream, je li to EPP Andreja Plenkovića ili Giorgia Meloni i njezini saveznici.
Manfred Weber mora objasniti svim Europljanima zašto stranka De Gasperija, Adenauera i Schumana, utemeljitelja EU, u Italiji prodaje svoj identitet i vrijednosti ekstremnoj desnici koja u Europskom parlamentu izražava jasno euroskeptične stavove - rekla je Laura Ferrara, zastupnica PoKreta u Europskom parlamentu.
Nakon što je Weber, šef EPP-a u Europskom parlamentu, podržao tijekom kampanje blok u kojem je bio FdI jer je u njemu bila i stranka Forza Italia koju vodi Berlusconi, članica EPP-a (profesor Orsina: "Kad je 1999. godine Forza Italia postala dijelom EPP-a, popularizam je počeo surađivati s populizmom"). Forza je osvojila nešto malo više od osam posto glasova. U ponedjeljak su Webera napali i u njegovoj, bavarskoj Kršćansko-socijalnoj uniji (CSU): taktiziranje čekajući rezultate izbora još jedan je primjer politike bez stava koja definira EPP već dulje vrijeme.
Nije ovo prvi put da EPP koketira s radikalnom desnicom - u Austriji je na vlasti bila koalicija Pučke i Slobodarske stranke, Fidesz je bio član EPP-a u doba kad se protiv Mađarske pokretao postupak temeljem Članka 7. Europskog sporazuma kojim bi joj se oduzelo pravo glasa. I nije tome kraj, grčka "Nova demokracija" razmišlja o postizbornoj koaliciji s radikalnom desnicom jer sama neće moći osvojiti vlast na izborima sljedeće godine.
Jasan signal da u EPP-u vlada praznina na mjestu gdje bi trebale biti vrijednosti, ideologija. FdI ne krije svoje. I biračko tijelo to nagrađuje. I sve se manje obazire na viku s centra da je riječ o radikalima. Sad se rezultati tih stranaka penju na 20 posto. Pa se lako suglasiti s Gressanijem koji zaključuje da "Giorgia Meloni ne predstavlja povratak fašizma, nego pojavu nove političke formule" koju naziva "tehno-suverenizmom": sinteza tehnokratske logike, prihvaćanja geopolitičkog okvira Atlantskog saveza i njegove europske dimenzije, uz inzistiranje na vrlo konzervativnim vrijednostima i neonacionalističkim tijelima.
Tako bi se pouzdano mogli opisati samo još "Zeleni" od sadašnjih stranaka europske političke scene. Socijalisti, pučani, liberali, svi oni traže autora. Soufan centar zaključuje:
Uspjeh stranke Giorgie Meloni odražava širi trend u cijeloj Europi gdje su krajnje desne stranke, nekoć smatrane rubnima, stekle utjecaj na srednju struju i mogle bi poslužiti za jačanje pokreta diljem kontinenta.
U tom kontekstu treba gledati i odluku najveće njemačke opozicijske stranke, Kršćansko-demokratske unije (CDU), da nakon odlaska Angele Merkel krene u desnom smjeru.
Da bismo dobili zadovoljavajući konačni odgovor, u jednadžbu treba ubaciti i stohastičku varijantu koju je izrekla sama Meloni: "Vrijeme je za odgovornost". Ideje, kulturni i društveni utjecaj su važni, ali uspješnost nove talijanske vlade mjerit će se prije svega uspješnošću suočavanja s ekonomskom krizom koja jača. To je točka na kojoj će agenda modernog talijanskog suverenizma ostvariti pobjedu ili krahirati.
PoKret 5 zvjezdica osramotio se upravljajući Rimom, Orbán gubi kontrolu nad ekonomskim tokovima (rastu kamate, inflacija). Kineski analitičari predviđaju da vlada Giorgie Meloni neće biti previše iracionalna i kao velika ekonomija u EU koja je također imala koristi od sustava EU neće poduzimati ekstremne akcije. Tu dodajem posebno upravljanje javnim financijama i prihvaćanje plana Fonda za oporavak koji bi Italiji mogao donijeti gotovo 200 milijardi eura. U tom slučaju, zaključuje profesor Orsina, "talijanski bi laboratorij mogao anticipirati generalni proces restrukturiranja kontinentalne politike". Ali samo u tom slučaju. Podsjećam na stav kineskih stručnjaka naveden u tekstu:
Ukazivanje na probleme ne znači nužno i njihovo rješavanje. Ili sposobnost njihova rješavanja.
Neprovedive ideje
Uz važno ograničenje:
Iako FdI ima jasan put do vlade, ubrzo će, kao i drugi prije njih, otkriti da je njegove ideje u biti nemoguće provesti - zahvaljujući ukorijenjenom državnom činovništvu, neumoljivom ekonomskom statusu quo i, neizbježno, vjerojatna je stvarnost da uopće nisu imali nikakvih ideja - napisao je Ben Munster u časopisu Foreign Policy.
A u Hrvatskoj? Tu je, kao i uvijek, problem specifičniji. Domovinski pokret je imao velike ambicije, Suverenisti također, ali prava radikalna desnica i dalje se nalazi u sklopu HDZ-a. Pa tako Hrvatska čeka proces koji se odvio u Španjolskoj i Njemačkoj gdje su Vox i AfD "izašli iz ormara". No, radikalno krilo HDZ-a svjesno je da u tom slučaju više ne pobjeđuje na izborima, a ni liberalno. I ta želja za vlašću, utjecajem i kontrolom javnog novca drži na okupu HDZ pa još neko vrijeme ne treba očekivati da se španjolski iskorak dogodi u Hrvatskoj. Što, uz jadnjikave ljevičare i nedokazano Možemo!, otvara put vladavini HDZ-a. Kako god se razvila politička priča Italije.
Objavljeno: 01. okt 2022 | jutarnji-hr Željko Trkanjec
