Kome je dobar Milanovićev Lex Perković
• Dok aktualna Vlada Republike Hrvatske vuče naprijed na vizijama predsjednika Tuđmana o Hrvatskoj snažno pozicioniranoj u obitelji međunarodne zajednice, predsjednik Milanović rušilački radi isto ono što je radio kao premijer i to je dokaz da se njegova politička platforma i doktrina od "Lex Perković" do danas nije promijenila ni za milimetar. Hoćemo li to nazvati "titoizmom", "udbaštvom", " rusofilstvom" ili "etičkom veleizdajom nacionalnih interesa" potpuno je svejedno, jer sve to pojedinačno ili zajedno nanosi silnu štetu ugledu Republike Hrvatske
Da je blagopokojni prof. emeritus Zvonimir Šeparović, kao predsjednik HNES-a, bio apsolutno u pravu glede Milanovića kao opasne političke pojave, dokazuju nam njegovi novi sukobi s američkom administracijom povodom Krimske platforme nedavno održane u Zagrebu, kada je predsjednik Hrvatske grubo obezvrijedio Nanci Pelosy, treću osobu po političkoj snazi u SAD-u.
Bez imalo razumne sumnje, bio je to smišljeni atak na strateško partnerstvo Republike Hrvatske i SAD-a, a s druge strane snishodljivo podilaženje Putinu i Rusiji. Dokaz tome je da je Milanović nakon nasrtaja na Pelosy i američku administraciju, isti čas proglašen političkom zvijezdom u ruskom mainstreamu!
Kada govorimo o Milanovićevom rusofilstvu, treba li nam veći dokaz da je tome tako od ovog javnog, nediplomatskog cipelarenja žene, starije gospođe i ugledne političarke, koja je svojom nazočnošću na Krimskoj platformi u Zagrebu počastila Republiku Hrvatsku i našu aktualnu Vladu osnaživši važno partnerstvo Republike Hrvatske i SAD-a. Pogrješno bi bilo Milanovićevo ponašanje u ovom kontekstu svesti na nevini gaf poznatih "zoranizama", ili na sintagmu o "uvrijeđenoj frajli", kako to pokušavaju umiti neki vodeći mediji u Hrvatskoj, jer radi se o eklatantnoj Milanovićevsko-Titoističkoj ili Vučićevskoj platformi "nesvrstanih", u trenutku kada se ogromna većina država svijeta svrstala na pravu stranu povijesti u antiratnu i antiputinovsku koaliciju. Milanović svojim grubim nasrtajem na američku administraciju zapravo nasrće na mukotrpno građeni međunarodni ugled Republike Hrvatske, a taj ugled, danas najbolji u povijesti Hrvatske, strpljivo je građen upravo popravljanjem strateških pogrješaka nekadašnjeg premijera, a danas predsjednika Republike Hrvatske.
Dok aktualna Vlada Republike Hrvatske vuče naprijed na vizijama predsjednika Tuđmana o Hrvatskoj snažno pozicioniranoj u obitelji međunarodne zajednice, predsjednik Milanović rušilački radi isto ono što je radio kao premijer i to je dokaz da se njegova politička platforma i doktrina od "Lex Perković" do danas nije promijenila ni za milimetar. Hoćemo li to nazvati "titoizmom", "udbaštvom", " rusofilstvom" ili "etičkom veleizdajom nacionalnih interesa" potpuno je svejedno, jer sve to pojedinačno ili zajedno nanosi silnu štetu ugledu Republike Hrvatske. Temeljne vanjske politike ove aktualne Vlade su snažan iskorak Republike Hrvatske u međunarodnim odnosima, a benefite takvih politika možemo egzaktno matematički mjeriti u milijardama eura, bez kojih bi u svim ugrozama koje su nas pogodile nosili "gaće na štapu"! Nikakve afere i aferice i Milanovićevo dnevno političko zamagljivanje javnosti "lopovskim HDZ-om", neće i ne mogu natkriliti mjerljive činjenice o snažnom međunarodnom položaju Hrvatske, a zahvaljujući tome stabilna smo i sigurna država.
Zbog toga, s ciljem da nam se osvježi pamćenje, da kao zaboravan narod ne bi ponavljali uvijek iste pogrješke, potrebno je još jednom pročitati apel, ili krik blagopokojnog prof. Emeritusa Zvonimira Šeparovića, koji je bio i Milanovićev profesor na pravnom fakultetu. Šeparovićev krik naišao je na tvrde zaboravne uši i umjesto razuma dobili smo "dvorsku ludu" na Pantovčaku, koja na inteligentan i opasan način dovodi Republiku Hrvatsku u stanje "divljaštva i pakla", što nam je Milanović javno i obećao.
Bivši premijer Milanović javnim istupima i političkom platformom demonstrirao je projugoslavenski i često antihrvatski stav. Tako je između ostalog javno zastupao:
- Napadačku, drsku poruku odbojnosti prema hrvatskom iseljeništvu.
- Govorio je u inozemstvu da je hrvatska slučajna država: "prepušteni smo slučaju, a država prepuštena slučaju je slučajna država!!!
- U Hrvatskoj je 90-ih godina vođen građanski rat. Posuo je opasan otrov, da je za agresiju na Hrvatsku podjednako odgovorno hrvatsko i srpsko političko vodstvo.
- - Ocjena da se u Hrvatskoj 90-tih godina vodio građanski rat dovodi u pitanje moralnu opravdanost hrvatske oružane obrane, relativizira agresiju, a tužiteljima Haaškog tribunala opravdava optužnicu hrvatskom političkom vodstvu i vojnom vrhu za "zajednički zločinački pothvat". On je u Međunarodnoj zajednici koja je prije toga briljantnom hrvatskom diplomacijom dala Hrvatskoj ravnopravno mjesto među suverenim državama, prosuo opasan otrov da su za agresiju na Hrvatsku podjednako odgovorni hrvatsko i srpsko političko vodstvo.
- Ako je Milanović kao premijer podupirao daljnje smanjivanje hrvatskog teritorija, što onda očekivati od njega na poziciji hrvatskog predsjednika. Za slovenske pretenzije u Piranskom zaljevu rekao je, podržavajući sporazum Račan-Drnovšek, "kako se ne treba uzrujavati zbog dvije lignje". Na BiH pretenzije za hrvatskim teritorijem na području Kleka, rekao je: da se radi o dva kamenčića (Milanović: "Netko se nakon potipisivanja Sporazuma, sjetio da su sporna dva kamena na granici. I sad bi se mi trebali sporiti sa susjedima oko ta dva kamena. Ozbiljna država to ne radi"), prešutno je, kao normalno, podržavao Račan-Picula izdaju u Bokokotorskom zaljevu, kojem su svojevoljno ("odobrili!") Sporazum o 10-godišnjem upravljanju cijelim zaljevom, pa je to sada nakon 20 godina njihova osnova za traženje i kopna uz "svoje" more, a to je Prevlaka.
- Uvođenjem Lex Perković Milanović je pod okrilje pravne zaštite stavio pripadnike komunističke političke policije Udbe, posebice oni koji su odgovorni za mnoga ubojstva političkih protivnika. U trenutku ulaska u EU, ozbiljno je narušio međunarodni ugled RH i Bruxell zaprijetio sankcijama. U našim tiskovinama je objavljeno: "Milanović objavio rat zdravom razumu, povijesnim činjenicama, EU i Njemačkoj". Presuda njemačkog Suda o doživotnom zatvoru Perkoviću i Mustaću pokazuje koliko je bio u krivu (citat Večernji list: "puno više aljkavosti nego želje da zaštiti bilo koga").
Zorni i neoborivi dokaz Milanovićevog jugoslavenstva jest uvođenje ćirilice i srpskog jezika u Vukovar, što je samo nastavak podržavanja velikosrpske agresije drugim sredstvima, a progon i batinjanje hrvatskih branitelja zbog otpora nastavak je represije i zlostavljanja branitelja napaćenih u nekadašnjim srbijanskim logorima. Hrvatski medij: "Ploče sa ćirilicom bit će postavljene u Vukovar", premijerova poruka 7.4.2013. (Donošenje odluke o nezakonitom, nasilnom postavljanju ćirilićnih ploča u Vukovaru traumatizira cijeli hrvatski narod i ugrožava samu bit specifičnih prava nacionalnih manjina, gdje se srpska manjina protežira na osnovu lažnog podatka o postotku Srba u stanovništvu Vukovara, i zanemaruju posljedice velikosrpske agresije.
Privatni skandali nisu tema javnih istupa pristojnih ljudi, ali valja istaći jedan vrlo zabrinjavajući obiteljski podatak, a to je sljedeće: U vrijeme slovensko-hrvatskog vanjskopolitičkog spora, u kojem je hrvatska tužba protiv Ljubljanske banke, koja je otela novac hrvatskih štediša, postao preduvijet slovenske ratifikacije ulaska RH u EU 20.6.2013. Registar Trgovačkog suda u Zagrebu otkriva a mediji objavljuju: "Ljubljanska banka dala je iznimno veliki kredit tvrtci u kojoj je direktor brat hrvatskog premijera". 26.6.2014. naši su mediji na naslovnicama objavili: "razorna analiza Financial Timesa - nikad gore"... Hrvatska ekonomija je najgora u EU, gora od Grčke. Vlada je prespora, privatnici mrtvi, socijalna katastrofa. Istovremeno, nekako slučajno, mediji objavljuju ankete: Milanović najnepopularniji premijer u povijesti.
- Jedan od posebno opasnih, karakterističnih gafova Milanovića, tisak je objavio pod naslovima a "Plan 21"? pamti li premijer loše ili politikanski "zaboravlja"? Povod je Milanovićeva izjava usred Bruxellesa nije za ništa odgovorna, jer nije ni dala neka obećanja. Time je dokazao da upravljanje zemljom svodi na traženje opravdanja, i to lošim obrazloženjima. "Nismo ništa obečali, imamo nekih problema, ali sve raste i trendovi nisu loši." To je rečeno usred europske prijestolnice i to upitan za komentar novog tromjesečnog pada BDP-a, 11-og za redom. Novinari i komentatori se pitaju "da li Milanović ima nekih psiholoških (potiskivanja sjećanja) ili bioloških problema (nemogućnost neurona u mozgu da stvore nove sinapse, a tj. održe pamćenje). Naime, vrlo je vjerojatno da premijer uopće nije zaboravio na velika obećanja, nego sada iz politikanskih razloga tvrdi da nije bilo obećanja. Politikanti, naime, u svojim strategijama često računaju s "kratkim pamćenjem javnosti".
Ukratko, kao podsjetnik obećanjima: gospodarski rast od pet posto, rast zaposlenosti i smanjenje nezaposlenosti, očuvanje rejtinga, val investicija, neće se izvlačiti na grijehe prethodnika. "Zaključno valja naglasiti da se otvara pitanje opće društvene, pa i ekonomske štetnosti smušenih izjava ljudi iz vrha hrvatske vlasti".
Milanović nije reagirao cijelo vrijeme svog mandata na vrlo ozbiljna upozorenja SOE, kao na primjer da "nisu identificirane osobe koje žive u RH a u vezi su sa džihadističkim postrojbama". Analizira se stupanj sigurnosne ugroze, koja prijeti iz susjedstva, ako se i tamo nastave ti trendovi, kao i na navode mogućih etničkih i socijalnih nemira u susjedstvu, koji bi mogli utjecati na interese RH. SOA upozorava na jačanje strane obavještajne aktivnosti u RH, koje mogu ugroziti gospodarske aktivnosti i područje međunarodih pregovora u kojima sudjeluje RH. Spominju se veleizdaje i kazne koje predviđa zakon, a eto, mnogo toga Milanović nije spriječio nego naprotiv svojim izjavama i stavovima podkrijepio. Milanović se kandidira za predsjednika Hrvatske, a on je osoba koja ne samo da misli, nego je kad je bio na istaknutoj političkoj poziciji, iznosio je tezu, baš kao nasmijana i ozarena Vesna Pusić u njegovom najnovijem stožeru: "Hrvatska je utemeljena na zločinu i 20 smo godina prikrivali zločin". Pamti se i njegova izjava koja je u srži njegovog ljudskog i političkog bića, pa je time nepromjenjiva i neiskorjenjiva: "Crkva je ta koja podržava zločine i zločince", te kao na prilog toj tvrdnji, "podsjeća na ne tako davna vremena, kada je crkva u Hrvatskoj, (i kler i vjernici), bila proganjana kao ustašoidna i zločinačka".
To je čovjek koji se kandidira za mjesto u državi, koje se priseže rukom na Bibliji. Mogao bi se dogoditi apsurd da bi kao predsjednik RH Milanović mogao onemogućiti gradnju Pelješkog mosta. Uz Istarski ipsilon, Pelješki most dva su strateška prometna cilja hrvatske države. Projekti su bili gotovi i dobili građevinsku dozvolu. 400 milijuna eura bilo je u Hrvatskoj na računu za prometnice dobivenom od EU. Milanović obustavlja gradnju sa riječima: "To se nikada neće graditi, jer je preskupo i nepotrebno". Time je potpuno uništio tri izvrsna mnogoljudna građevinska poduzeća: Hidroelektru, Viadukt i Konstruktor. Kada se u novoj vlasti odlučila njihova gradnja, onda su posljedice Milanovićeve destrukcije: dragocjeno izgubljeno vrijeme, puno veći troškovi, objekti, posebno Pelješki most, manji po obimu i atraktivnosti, a gradnja i dakle zarada za Hrvatsku poklonjenih sredstava iz Europe ide - strancima. Udruga "Pelješki most", koja je za taj objekt i budućnost cijele Hrvatske postavila dva anđela čuvara, naći će načina da taj apsurd Milanovića na svečanosti otvaranja spriječi, jer Zoran Milanović, kao opasna politička pojava u Hrvatskoj, i kao takav mora biti onemogućen da stane na čelo Republike Hrvatske.
Objavljeno: 02. nov 2022 | kamenjar-com Kazimir Mikašek
