Ambasadorica BiH koju šaljemo u Bruxelles simbol je naše promašene politike prema susjednoj državi
Andrej Plenković sigurno nije očekivao da će na samom početku svog premijerskog mandata biti izložen salvi kritika zbog svojih vanjskopolitičkih poteza. Njegovi posjeti Bosni i Hercegovini i Ukrajini nisu polučili planirani pljesak domaće javnosti, nego upravo suprotno, cijeli niz dvojbi o smjeru i ciljevima hrvatske vanjske politike. Tome treba pridodati i dva neuspješna izleta ministra vanjskih poslova Davora Stiera u Mađarsku i Sloveniju, tijekom kojih je samo potvrđeno međusobno neslaganje oko otvorenih pitanja vezanih uz MOL, odnosno utvrđivanje zajedničke granice.
Ali sve navedeno ipak je nadmašio događaj bez presedana u povijesti Europskog parlamenta. Naime, bez obzira na sve osebujnosti pojedinih bivših i sadašnjih članova središta europskog političkog života još nikada veleposlanica jedne države nije postala zastupnicom druge zemlje u Europskom parlamentu. Taj ulazak u rubriku "vjerovali ili ne" Željana Zovko, ambasadorica Bosne i Hercegovine u Rimu, zaslužila je upravo zbog Andreja Plenkovića i Davora Stiera.
Teško shvatljiv status gospođe Zovko
Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine na svojim službenim internetskim stranicama navodi da je Njena ekselencija gđa Željana Zovko još uvijek ambasador BiH u Republici Italiji te nerezidentna ambasadorica u Republici Malti i Republici San Marino. Istovremeno, na službenoj stranici Hrvatskog sabora gđa Zovko navedena je na listi zastupnika u Europskom parlamentu kao članica HDZ-a i političke skupine Europske pučke stranke te kao članica dva odbora i jednog izaslanstva.
Znači, Nj. E. gđa Željana Zovko je proteklog tjedna bila zaposlena kao ambasadorica BiH u Rimu i hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu gdje je između ostalog u ponedjeljak 21. studenog 2016. postala i članicom Izaslanstva za odnose s BiH i Kosovom. Službene internetske stranice Predsjedništva BiH i Ministarstva vanjskih poslova BiH, odnosno Europskog parlamenta upućuju na taj neupitan zaključak. Ukoliko je kojim slučajem gospođa Zovko u međuvremenu razriješena svoje ambasadorske funkcije javnost do nedjelje 27. 11. 2016. o tome nije službeno obaviještena. Kako bih otklonio svaku moguću nedoumicu o njenom trenutnom statusu poslao sam upit gospođi Zovko, ali na njega na žalost nisam dobio odgovor.
Postat će simbol dvostrukih kriterija
U srijedu, 23. studenog 2016. u Rimu je otvorena izložba slika Safeta Zeca pod nazivom Kruh milosorđa pod zajedničkim pokroviteljstvom Ambasade BiH pri Svetoj Stolici i Ambasade BiH u Republici Italiji. Izložbu je otvorila ambasadorica BiH pri Svetoj Stolici Slavica Karačić jer je je gđa Zovko, ambasadorica BiH u Republici Italiji, taj dan bila zauzeta svojim briselskim obavezama, što je i potkrijepila slikom iz Europskog parlamenta na svom Facebook profilu. Gospođa Zovko imala je od 1999. besprijekornu diplomatsku karijeru koju je započela u Predsjedništvu BiH, a nastavila kao ambasadorica BiH u Francuskoj i Španjolskoj.
Njeno napuštanje ambasadorskog mjesta u Rimu i prelazak u redove hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu teško je shvatljiv politički presedan. Na taj način postala je simbolom jedne promašene, paternalističke politike prema susjednoj državi koja svakodnevno dolazi na naplatu. Ukoliko Plenković i Stier žele sa Sarajevom razvijati partnerske, ravnopravne i iskrene odnose onda im slučaj Željane Zovko sigurno neće pomoći. Upravo suprotno, postat će simbolom dvostrukih kriterija i vrlo čudnog shvaćanja korektnih političkih odnosa između dvije države.
Jigsaw puzzle spreman za preslagivanje
Hrvatska ima otvorena granična, politička, pravna i ekonomska pitanja sa svim svojim susjedima. Teško možemo očekivati da će većina istih biti riješena za vrijeme mandata Vlade Andreja Plenkovića unatoč njegovom diplomatskom iskustvu i dužini boravka u Banskim dvorima. Jednostavno, pitanja poput Piranskog zaljeva, Prevlake ili granice na Dunavu ne mogu biti rješavana kompromisom zbog ogromnih političkih tenzija te vjerojatne optužbe za izdaju nacionalnih interesa s obje strane državne međe. Otvoreni sukobi oko pitanja kao što su MOL-INA ili srbijanska univerzalna jurisdikcija imat će vjerojatno svoj rasplet u nekom razumnom roku, ali sve nabrojano teško da je usporedivo sa svom kompleksnošću odnosa između Hrvatske i BIH.
Zajednička zamršena povijest, ekonomska povezanost, isprepletenost obiteljskih i prijateljskih veza te korijeni i porijeklo jednog dijela današnjih hrvatskih građana čine osjetljiv splet međusobnih odnosa rijetko viđen bilo gdje u svijetu. Hrvatska je u proteklih dvadeset i pet godina isprobala sve moguće dopustive i nedopustive politike osim jedne kojom bi napokon potvrdila da je Sarajevo glavni grad susjedne države poput Ljubljane, Rima, Beograda, Budimpešte i Podgorice. Ništa više i ništa manje. Bez obzira na svu nespornu disfunkciju Bosna i Hercegovina mora biti tretirana kao ravnopravan i uvažavan partner, a ne kao jigsaw puzzle spreman za preslagivanje.
Trajna opasnost za Balkan u cjelini
Iluzija države i međusobna nacionalna netrpeljivost tri konstitutivna naroda nisu samo problem BiH nego po zakonu spojenih posuda predstavljaju trajnu opasnost za Balkan u cjelini. Susjedi mogu pomoći samo svojom suzdržanošću, a ne dociranjem i posvajanjem koliko god to nekima teško padalo. Prodaja politike nevinosti i bezgrešnosti vlastite nacije, a tuđe svekolike krivnje uvijek je korisna za mimikriju osobnih prozaičnih interesa. Ali takva politika na ovim je prostorima uvijek završavala najprije rušenjem tuđih zvonika i minareta, a onda natjecanjem u njihovoj gradnji, kako po visini tako i u količini.
Zbog toga je slučaj Željane Zovko trebao biti sagledan i očima susjeda. Neka pati koga smeta može biti stih navijačke budnice, ali nikako dio odgovorne i promišljene politike koja navodno želi zacijeliti rane iz prošlosti i graditi zajedničku europsku budućnost na Balkanu bez granica. Takvi, za jednu stranu nesporni potezi, obično izazivaju protumjere, a njihovo bujanje na kraju dovodi sve prije spomenute novoizgrađene zvonike i minarete u opasnost od rušenja.
izvor: telegram.hr | 28. nov 2016 Goranko Fižulić
