Što je ostalo od nenacionalističkog programa za BIH Sandre Benčić kandidatkinje za hrvatsku premijerku
Boris Pavelić 25 sep 2023
Gotovo tri godine prošle su otkad je Zeleno-lijeva koalicija u hrvatskom Saboru iznijela ono što smo na ovome mjestu nazvali "naznakama novog, nenacionalističkog programa za Bosnu i Hercegovinu".
U saborskoj raspravi o Hrvatima u BiH 8. prosinca 2020., tada još novi saborski zastupnici Bojan Glavašević i Sandra Benčić nastupili su s govorima kakvi se u hrvatskoj sabornici iznimno rijetko - ako ikad - čuju.
- "Zeleno-lijeva koalicija drži da raspravu o BiH treba pomaknuti iz diskursa o konstitutivnim narodima prema diskursu o razvoju te zemlje", rekao je tada Bojan Glavašević.
- "Četvrt stoljeća poslije Daytona, BiH nije uspjela uzeti zamah i napredak prema EU i drugim integracijama, a uzrok je tome prije svega politika iz nacionalne vizure, koja zanemaruje interese svih građanki i građana BiH. Treba napokon priznati da su takve politike kočnica razvoju BiH. Ne želimo reći da se itko u BiH treba odreći svog identiteta, kulture i jezika, naprotiv: to su elementi koje građani BiH trebaju nastaviti njegovati i u tome imati našu podršku; želimo reći da nacionalni identiteti ne bi trebali više biti primarni kriterij za kreiranje politike u BiH i prema BiH" - kazao je Glavašević, političar i ratna žrtva čija obiteljska sudbina budi suosjećanje svakoga tko je protiv mržnje, rata i razaranja.
Još borbenije govorila je njegova kolegica iz parlamentarnog zastupničkog kluba Sandra Benčić. "Jedino što je osigurano hrvatskom narodu u vezi njegovog položaja u BiH", rekla je, "čini se da je povlašten položaj pojedinih Hrvata u BiH". Kao primjer navela je najmoćnijeg među njima, "jednog od prvaka u broju pravosudnih procesa koji su se protiv njega vodili", Dragana Čovića.
- "Čović je ne samo sudskim postupcima, nego i pokazivanjem velikog osobnog bogatstva slijedio svoje hrvatske uzore: tako je na imanju od dvije tisuće kvadrata u Mostaru sagradio vilu koja je procijenjena na 22 milijuna kuna, odnosno tri milijuna eura; moram priznati da to čak ni njegovi kolege u Hrvatskoj ne mogu samo tako osigurati i ostvariti", rekla je Benčić.
Danas, tri godine kasnije, Sandra Benčić kandidatkinja je za predsjednicu hrvatske vlade: politička platforma Možemo! objavila je 16. rujna da je Benčić - jednu od svojih najagilnijih političarki, koordinatoricu stranke i članicu njezina Upravnog vijeća te predsjednicu Zastupničkog kluba Možemo! u Saboru - istakla kao premijersku kandidatkinju na predstojećim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj, koji će biti održani najkasnije do kraja sljedeće godine.
Zato sada valja pitati: što je ostalo od "novog, nenacionalističkog programa" Zeleno-lijeve koalicije za Bosnu i Hercegovinu?
Ne mnogo, nažalost, ako je suditi prema medijskim odjecima te politike u posljednje dvije ili tri godine. Valja ovdje podsjetiti da je Sandra Benčić 31. kolovoza 2021., u programatskom intervjuu za TačnoNet, dodatno objavila kako Zeleno-lijeva koalicija "u pogledu Bosne i Hercegovine gradi drugačiji narativ". "Kao prvo", nastavila je, "jasno je da BiH nedovosmisleno tretiramo kao samostalnu i cjelovitu državu, a kao drugo, trudimo se afirmirati pitanja građanske jednakosti u Bosni i Hercegovini. To ne znači da se ne prepoznaje ili ne priznaje etnička pripadnost, ali da pored toga postoji dimenzija građanstva kroz koju javne funkcije moraju biti pod jednakim uvjetima dostupne svima, a građani tretirani jednako pred zakonom. To sada, nažalost, nije slučaj". Benčić je i dodatno objasnila: "Mi smo se jasno odredili protiv nacionalističkih politika 'čistih' područja, a prevalentne nacionalističke politike u Bosni i Hercegovini dijele se na one koje vode podjeli BiH i konačnom 'amenu' na etnička čišćenja počinjena u ratu, i one koje koriste doduše argument cjelovitosti i jedinstvenosti BiH, ali uz namjeru dominacije većine nad manjinom. Trenutno niti jedna od tri najveće stranke u BiH - SDA, HDZ BIH i Dodikova SNSD - ne vode politiku koja bi osigurala institucionalnu i teritorijalnu održivost BiH uz jednakost građana i u političkom i društvenom i ekonomskom smislu. Sve tri stranke oslanjaju se na politike Hrvatske, Srbije, pa i Turske prema BiH, odnosno na vanjsku podršku nacionalističkom narativu."
Precizna analiza, bez ikakve sumnje. Problem međutim nastaje u istoj točki kao i uvijek kada je riječ o odnosu hrvatske ljevice prema Bosni i Hercegovini: kada preciznu analizu treba pretočiti u opipljivo i efikasno političko djelovanje. U posljednje dvije godine, naime - od saborskog govora Glavaševića i Benčić, i od njezinog intervjua - javnost nije čula ni za jedan politički potez kojim bi Zeleno-lijeva koalicija krenula provoditi načela koja je proklamirala. A događaji su zahtijevali upravo to: napad Rusije na Ukrajinu Miloradu Dodiku poslužio je kao okidač za novu nacionalističku lavinu, pa se BiH u posljednje dvije godine bori s Dodikovom secesionističkom ofenzivom, koju s mnogo političke niskosti i osobnog debelokoštva iz Zagreba podržava hrvatski predsjednik Zoran Milanović, uz fingiranu ravnodušnost vlade Andreja Plenkovića. Takav zloguki razvoj događaja upravo vapi za glasom razuma i časnog otpora, kakav je glas Zeleno-lijeve koalicije upravo morao biti - ali eto, nije bio.
Može se, istina, razumjeti zašto. Dvije izborne pobjede unutar godinu dana - iznenadan i neočekivan parlamentarni trijumf 2020. te apsolutna pobjeda na lokalnim izborima u Zagrebu 2021. - novu hrvatsku ljevicu zatekle su nespremnu za dva tako golema politička posla. Vrlo brzo se pokazalo da im manjka ljudi spremnih i osposobljenih za odgovorne političke poslove: za razliku od etabliranih političkih stranaka - a i one znaju atrofirati, za što je SDP tužna, ali najbolja potvrda - Zeleno-lijeva koalicija izrasla je bez temeljitih priprema, tek iz kreativne, ali neuredne kakofonije civilnog društva, i njihovim se dobrim namjerama vrlo brzo ispriječio najveći neprijatelj sustavnog rada: manjak organizacijske strukture.
Kada je o BiH riječ, takvi su problemi, naravno, još i mnogo veći, i u organizacijskom, i u političkom smislu. Organizacijski, stvar je očigledna: BiH je susjedna država, i ako u njoj samoj ne izraste autentična alternativa za novo doba, hrvatska Zeleno-lijeva koalicija ne može mnogo: tek, možda, pokušati promijeniti politiku Zagreba prema BiH i HDZ-u BiH, što u samoj BiH može izazvati tek sukob s HDZ-om BiH, i dodatnu nacionalističku radikalizaciju te stranke i njezinih satelita objedinjenih u Hrvatskom narodnom saboru. Politički, pak, tema Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj je i dandanas svojevrsna tabu tema, tipičan ostatak ucjenjivačkih politika iz vremena Tuđmanovih devedesetih: svako iskakanje iz nametnutoga, navodnog "nacionalnog konsenzusa" o tome kako bi ta zemlja, iz vizure Zagreba, trebala izgledati, u svakom se trenutku može prometnuti u optužbu za "izdaju nacionalnih interesa". I baš su zato - zbog hrabrosti da na tu igru ne pristanu - govori Glavaševića i Benčić u prosincu 2020. u Saboru bili tako važni, i tako hrabri.
Ali, poslije njih - muk. Kako je postizborna euforija splašnjavala, a istodobno jačala mučna politička svakodnevica, opterećena korupcijom u Hrvatskoj i nacionalizmom u BiH, tako je, čini se, u Zeleno-lijevoj koaliciji počela iščezavati i ambicija političke dobre volje prema susjednoj zemlji. Ali, ipak je možda još prerano za fatalističke zaključke: ima još vakta do izbora; ima još vremena da hrvatska politička alternativa pronađe stazu o kojoj je prije dvije godine na ovome mjestu nadahnuto govorila današnja kandidatkinja za hrvatsku premijerku: "Mislim da postoji mnogo staza koje nas mogu dovesti do budućnosti kakvu želimo za naše dvije zemlje - budućnosti koja je prijateljska, ravnopravna i neopterećena ratnim traumama. Vjerujem da je takva budućnost moguća." Pragmatično i feministički ohrabrujuće, Benčić je poentirala: "Gdje postoji volja, uvijek ćemo naći način."
A mi sada pitamo: postoji li volja, još uvijek?
Objavljeno: 25 sep 2023 | tacno-net
Ko je Sandra Benčić, žena koja je digla Hrvatsku na noge: Na njeno pominjanje Plenković i HDZ pobesne
18 sep 2023
U Hrvatskoj je 2024. označena kao "godina super izbora", za šta su kampanje praktično već počele. Stranka "Možemo", koja je na vlasti u glavnom gradu Zagrebu, objavila je da će kandidat te političke opcije za premijera Hrvatske biti poslanica Sandra Bečić. Njena kandidatura već je izazvala buru na političkoj sceni, naročito među redovima vladajuće Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Sandra Benčić je političarka i istaknuta aktivistkinja za ljudska prava, koja je poručila da želi da stvori institucije po meri građana.
Stranka "Možemo" je na konferenciji za novinare objavila da je na Veću jednoglasno izglasana odluka da Sandra Benčić bude njihova kandidatkinja za funkciju premijerke.
- "Nakon kraće rasprave 50 članova, Veće je jednoglasno odlučilo da to bude Sandra Benčić koja je sa mnom dobila mandat da vodi stranku", rekao je lider partije i gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević.
- "Pre šest meseci je dobila najviše glasova da bude jedan od koordinatora i ova odluka je logična. Sandra ne samo da je najbolja kandidatkinja stranke, nego smatramo da je najbolja kandidatkinja za premijerku uopšte. Ja sam lično, kao jedan od koordinatora rekao da se na nameravam da se kandidujem za premijera jer sam gradonačelnik Zagreba", dodao je Tomašević, koji planira kandidaturu za novi mandat gradonačelnika.
Sandra Benčić je zahvalila stranačkim kolegama na podršci i objavila i šta će biti okosnica njenog političkog programa i predstojeće kampanje.
- "Verujemo da Hrvatska može bolje. Zemlja je imala svojih uspeha, obnovljena je nakon rata, ušla je u NATO, EU i Šengen, ali nijedna vlada nije stvorila ovu zemlju zemljom za ljude. Nije osigurala kvalitetan život i nismo stvorili institucije da budu po meri građana. Stranka koja je najduže na vlasti - HDZ, uspela je da uništi poverenje", istakla je Benčić.
Prema njenim rečima, Hrvatska je u poslednjih 30 godina postala zarobljenik jedne strane, misleći na HDZ.
"U ovih 30 godina zemlja je postala zarobljenik jedne stranke koja doživljava ovu zemlju, ljude i resurse kao svoj feud i to moramo zaustaviti jer vreme curi i stvar će postati nepopravljiva. Život bez stranačke članske karte ovde je život bez perspektive. Posledice su odlazak ogromnog broja mladih iz zemlje", smatra Benčić.
Upravo je vladajući HDZ, koji predvodi aktuelni premijer Andrej Plenković, ubrzo po objavljivanju kandidature Sandre Benčić, započeo negativnu medijsku kampanju, čiji je cilj diskreditacija nje kao kandidata za budućeg premijera.
Ko je Sandra Benčić?
Sandra Benčić je rođena 1978. godine u Žaboku i diplomirala je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Aktivistkinja je Centra za mirovne studije, a pre nego što je postala poslanica u parlamentu predavala je na fakultetu i radila kao spoljni saradnik Veća Evrope za slobodu govora.
U političkoj javnosti postala je poznata kao, žargonski rečeno, fajter iz parlamenta. Nekoliko puta se javno sukobljavala sa premijerom Plenkovićem i njegovim HDZ-om, a posebno je posvećena aktivizmu.
U prilog tome govori činjenica da je Benčić članica brojnih nevladinih organizacija od 24. godine. U Srbiji je boravila 2002. godine, kada je u Zrenjaninu kao predstavnica Centra za mirovne studije govorila o "uticaju koncepta nacionalne i lične bezbednosti po pitanja ljudskih prava u bivšim Jugoslovenskim republikama".
Osim te 2002, Benčić je u Srbiji boravila i 2017. godine, kada je učestvovala na panelu "Prekid straha: šta civilno društvo može učiniti da spasi odgovornost upravljanja u vreme straha?" Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP).
Borba protiv nejednakosti
Benčić je upravo je borbi protiv nejednakosti posvetila veći deo svog aktivističkog delovanja. Kako je sama istakla u jednom intervjuu, dokle god postoji podela na "povlašćene" i "one koji nose teret", u bilo kom društvu nema napretka.
- "Moja politička strast je borba protiv nejednakosti, kako onih rodnih, tako i ekonomskih. Na kraju krajeva, to je sve povezano, a pitanje ekonomske nejednakosti smatram ključnim političkim pitanjem ovog veka. Ne sagradimo li ekonomski pravednije društvo, nećemo uspeti ni u zelenoj transformaciji i borbi protiv klimatskih promena. Jer, ako će oni najslabiji plaćati najveći ceh tih promena, onda one ne mogu uspeti. Samo pravedna raspodela tereta u kojoj oni koji imaju više i pridonose više, može da rezultira ozbiljnim društvenim i ekonomskim pomacima", smatra kandidatkinja za premijera Hrvatske.
Upitana u svrsi svoje borbe, imajući u vidu činjenicu da je izložena napadima u parlamentu i medijima, ona izričito kaže da zbog dobrih momenata sve ima smisla.
- "Retki su dani kada ne dođete kući s mišlju šta vam to treba i koliko zapravo ima smisla. Međutim, zbog onih dana koji su dobri, u kojima osetite da ste napravili pomak, zbog sjajne ekipe s kojom radim, i u klubu i u stranci, i nakon loših dana ustajete i ponovno idete u borbu", poručuje žena koja izlazi na crtu Andreju Plenkoviću.
Objavljeno: 25 sep 2023 | nova-rs
