Crveni mešetari Stranke Demokratske Partije u BiH
• Politički meteor koji je zadesio bh. ljevicu u prvoj deceniji 21. stoljeća - najprije s ideologijom "trećeg puta", a potom koaliranjem s ideološkim protivnikom - pomeo je osnovne postulate ljevičarskog političkog djelovanja i socijaldemokratije; na taj način omogućena je vladavina sitnih i oportunih interesa, kalkulanata, svih tih malih sisara da vedre i oblače već prema mjerilima svojih rupica iz kojih su izašli, proglašavajući za socijaldemokratiju sve ono za što oni smatraju da ide u prilog njihovoj nezajažljivoj ambiciji
• 14 okt 2024 valterportal-ba, Asim Mujkić
Javljam se iz središta Stranke demokratske partije", rekao je u strci i frci izborne noći jedan mladi novinar koji je pokrivao izborni štab SDP-a.
Ovaj lapsus možda na najbolji način odslikava ideološko-političku zbrku koja dubinski potresa ovu, za našu zemlju, uistinu važnu političku opciju već više od decenije, još od meteorskog udara njezinog bivšeg rukovodstva koji je, izgleda, nepovratno pomeo neke oblike životnog djelovanja i razmišljanja, razumijevanja stvarnosti koje su, sada vidimo, bile važne komponente identiteta ove opcije.
Poput onog meteorskog udara iz geološke prošlosti naše planete koji je onomad pomeo dinosaure i omogućio sitnim, neuglednim glodavcima, sisarima, da izađu iz svojih rupica u zemlji i na kraju ovladaju planetom, politički meteor koji je zadesio bosanskohercegovačku ljevicu u prvoj deceniji 21. stoljeća - najprije s ideologijom "trećeg puta", a potom koaliranjem s ideološkim protivnikom - pomeo je osnovne postulate ljevičarskog političkog djelovanja, socijaldemokratije i svoje "dinosauruse".
Na taj način omogućena je vladavina sitnih i oportunih interesa, kalkulanata, svih tih malih sisara da vedre i oblače već prema mjerilima svojih rupica iz kojih su izašli, proglašavajući za socijaldemokratiju sve ono za što oni smatraju da ide trenutno u prilog njihovoj nezajažljivoj ambiciji.
Kao neko ko je neizlječivi socijaldemokrat, teško mi je bilo gledati kako se i na ovim izborima, kao i nebrojenim prethodnim, samo ubrzava slobodni pad jedne velike ideje, bez koje, ubijeđen sam, nema "mirne Bosne". Moderna Bosna začeta je na temeljima koje je, istina kroz krvavu borbu, izlila baš ta ideja, a sada i ti temelji nestaju pod nemilosrdnom bujicom oportunizma. Da su tada pobijedili oni drugi, zemlja bi bila raskomadana.
Slabljenje ili sve izvjesniji nestanak te ideje otvara mogućnost nekog novog komadanja zemlje.
Transfer blama sam imao tu večer kada sam čuo kako, jedan za drugim, političke figure ove stranke svoja obraćanja počinju s "drugarice" i "drugovi". Nikad praznije nisu odjekivale te riječi svedene na puku nostalgičarsku ornamentiku koja nikoga ne obavezuje ni na što, niti na nešto upućuje. Na koga se one uopće odnose kad nema djelovanja iza njih koje bi im dalo kredibilitet?
Šta uopće može još da znači taj crveni dekor, sve te crvene haljine i jakne? Da, znači upravo to - dekor i neobavezujući narativ, isprazni brend.
I zaista, od udara meteora, ova stranka oportuno prihvata parametre političke borbe i agendu svojih ideoloških protivnika, takmičeći se s njima oko unaprijed određenog glasačkog tijela, na njihovom terenu, pod njihovim uslovima. Na taj način ona se našla u njihovom minskom polju iz kojega se ne izlazi bez žrtava.
Kroz borbu oko niza nametnutih, u prvom redu kvazipatriotskih tema tipa "ko je nepopustljiviji borac za državu", "čije je državotvorstvo veće", neizbježno je ova partija otklizala ka desnici i nacional-populističkom sentimentu - uostalom, kao i njezine sestrinske stranke širom našeg kontinenta koje se takmiče ko će biti suroviji prema migrantima.
Na prvi nagovještaj skretanja s te stramputice ta stranka je označena kao izdajnička, da bi u glib potonula još dublje kroz dokazivanje odanosti "patriotskoj stvari", što se ne može bez dodatnog desničarenja i populizma. To dokazivanje pratilo je ove, a po svemu sudeći biti će aktuelno i na sljedećim izborima.
Paradoksalno je, ali istina jeste, da socijaldemokratija na najbolji način može zaštititi i nacionalne i državne interese, ali ne kako nacionalisti vide i razumijevaju nacionalne i državne interese, što su naši socijaldemokrati iz "stranke demokratske partije"' bezupitno prihvatili.
Da li je kasno za kvalitetnu promjenu dosadašnjeg političkog djelovanja - ne znam, odgovor će dati strukture unutar partije i njeni "tradicionalni" glasači, ali se sa sigurnošću može znati sljedeće, da refleks kod velikog broja glasača koji kaže: "samo ne SDA" ne može dugo trajati, unatoč srčanom trudu i zalaganju SDA-ovaca da ga održe svojom bahatošću.
Tako ćemo na sljedećim izborima bilježiti sve manji broj glasova za SDP.
Jednom kada se potpuno fuzionira politička državotvorna agenda SDP-a i njegovih političkih i ideoloških protivnika, članstvo i simpatizeri stranke naći će se pred izborom da, s jedne strane, učine korak dalje i u tom takmičenju s njima budu još radikalniji, pa da dobijemo još jednog socijaldemokratu dodikovskog tipa, ili da se naprosto ugase, kako se gase socijaldemokratske partije širom Europe. Jer ako će ljudi već birati među kandidatima za zaštitnika vitalnih nacionalnih interesa, zašto izabrati lažnjak, kad imaš onaj autentični, kroz decenije dokazani "patriotski" blok.
Na sreću - ili nesreću političkih oportunista - ima još jedna alternativa. Ta alternativa otkriva da se za državu, nacionalne interese može boriti i biti stvarni patriota na jedan sasvim drugačiji, ljevičarskinačin, bez zapadanja u jeftine manipulacije osjećanjima ljudi i ponižavajuća zastrašivanja.
Ovogodišnji izbori održali su se u tragičnim okolnostima katastrofalne vremenske nepogode koja je poharala područje od Jablanice do Fojnice i Kiseljaka, odnoseći ljudske živote i krvavo stečenu imovinu sirotinje. Zajednički imenitelj svim tim brojnim tragedijama nije božije, već, Friedrich Nietzsche bi rekao, ljudsko, isuviše ljudsko davanje. Ljudi i njihova domaćinstva, na kraju i životi, kakve su do jučer vodili, stradali su zbog ljudskog faktora.
Da taksativno pobrojimo ono što su žrtve same rekle zbog čega su stradale: zbog ilegalnih kamenoloma, neobuzdane sječe šume (koja nije ilegalna samo zato jer se nije donio zakon o šumama), zbog divljih požara (koji pustoše našu zemlju naprosto zbog nebrige, neozbiljnosti, nehtijenja vlasti svih nivoa da se planski pristupi ovom problemu), zbog mini hidroelektrana i ucjevljenja rječica i potoka, itd.
Za svaki od ovih nabrojanih i nenabrojanih uzroka žrtve će uprijeti prstom na klanovske interese "onih gore", na njihovu korumpiranost koja je bezdušno, kao i za vrijeme kovid pandemije, izručila sirotinju hirovima prirode. Drugim riječima, za prirodno pustošenje krivo je prethodno višedecenijsko predatorsko-kapitalističko pustošenje oličeno u mutnim privatizacijskim dealovima sponzoriranim od strane, do guše interesno prepletenih političkih krugova koji su bezdušno krčmili državnu imovinudok su se istovremeno, kojeg li licemjerja, za tu istu imovinu zalagali i pozivali svoju sirotinju na okup oko ove presudne, vitalne nacionalne stvari.
Ništa kao ova elementarna nepogoda nije snagom bujice sapralo lažno, u prsa busajuće domoljublje, sve te podjele čiji su talozi mulja sačinjeni od ispraznih parola prikrivali klasni ugnjetavački odnos u kojem sirotinja može biti samo zamjenjiva, suvišna i potrošna.
Istovremeno, kao i poplave iz daleke 2014., ova elementarna nepogoda otkrila je ponovo cijeli neiskorišteni okean solidarnosti koji se na sve moguće načine uporno zatire djelovanjem oficijelnih politika. Nepogoda nas je opet poučila da samo kada se malo opći uslovi izmijene - kad barem na jedan dan zašute zastrašivačko-mobilizirajuće izjave političara - Bosna odmah dobije novo, ljudsko lice, čisto, umijeno, i vodenom bujicom ako treba.
Eto čime se SDP trebao u minulim desetljećima, kao ljevičarska stranka, baviti - borbom za promjenu uslova koji će omogućiti da to, humano lice BiH zavlada; borbom da se okean solidarnosti "ucijevi" i postane pogonsko gorivo za novu politiku prosperiteta i razvoja za sve ljude ove zemlje.
Da bi se to postiglo potrebno je bilo razvijati ekološki osviješćenu klasno-socijalnu platformu, afirmirati ubjedljiv narativ o novom pravednijem društvu u kome ćemo biti slobodni, ravnopravni, jednaki, dakle klasno-socijalnu platformu sa svojim ključnim terminima društvene pravde, jednakosti, ravnopravnosti koja je preduslov slobode - individualne, nacionalne, bilo kakve.
Stranka demokratske partije, međutim, sa svojim "drugovi i drugarice", sa svojim crvenim jaknama, ne samo da nije dorasla tom zadatku, nego ga i ne detektira kao problem. Za njih je ono što se desilo ipak bilo samo "božije davanje". Ostaje pitanje šta će uraditi Socijaldemokratska partija.
Asim Mujkić je univerzitetski profesor, sociolog i filozof. Dopisni član Akademije nauka i umjetnosti (ANU) BiH. Autor je više od 80 naučnih i stručnih radova.
Objavljeno: 14 okt 2024 valterportal-ba, Asim Mujkić
