Nobilov upad u BiH
Anto Nobilo odgovorio Ivi Komšiću: zašto branim Milorada Dodika
• Nobilo je bio nejasan: Bosna i Hercegovina nije suverena država; Visoki predstavnik za BiH nema legitimitet, a to znači ni legalitet jer nije izabran po predviđenoj proceduri; Visoki predstavnik nema zakonodavnu vlast i ne može donositi zakone; Christian Schmidt kao visoki predstavnik za BiH je veća prijetnja za BiH od Dodika
• 28 feb 2025 autograf-hr, Ivo Komšić
Rijetko koji je odvjetnik, s prostora bivše nam države, imao ugled kao Ante Nobilo. Stekao ga je poznavanjem pravne znanosti i držeći se principa na kojima se ona zasniva. Postigao je zavidnu odvjetničku vještinu jer je klijente birao s izgledima na uspjeh i braneći ih u skladu s principom pravičnosti. Na tim principima branio je i optuženike za ratne zločine.
Kada je pred Sudom BiH prihvatio obranu Milorada Dodika, koji je prekršio zakonitu odluku visokog predstavnika za BiH, a time i Ustav BiH, naša javnost je bila iznenađena. To nije bilo u skladu s njegovim odvjetničkim i moralnim dignitetom. Također, to se nije moglo pravdati ni željom za zaradom jer se taj novac mogao zaraditi i na drugim predmetima i na mnogo časniji način. Činilo se da to nije bilo u sladu s njegovom poslovičnom posvećenošću predmetima koje je uzimao.
Ovdje se nije radilo o pozitivnom krivičnom zakonu koji je donio visoki predstavnik nego o odluci kojom se štiti Ustav BiH. Optužnica je jasna:
Milorad Dodik je kriv jer je kao službena osoba svjesno prekršio odluku Visokog predstavnika kojom se sprečava stupanje na snagu Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH u Republici Srpskoj.
Visoki predstavnik je u skladu sa svojim mandatom proglasio zakone koji su doneseni u Narodnoj skupštini Republike Srpske neustavnima jer ruše ustavni poredak BiH. I pripravnik u nekom odvjetničkom uredu razumio bi ovu razliku: ne radi se o posebnom zakonu koji je donio Visoki predstavnik nego o odluci kojom se stavljaju od acta neustavni zakoni koje je potpisao Dodik.
Sve ovo znao je i Ante Nobilo koji je uzeo braniti Milorada Dodika. Kao provjereni znalac s ogromnim pravničkim iskustvom morao je znati da ne može obranu bazirati na nelegalnosti institucije visokog predstavnika i njegovih odluka.
I prosječni građanin zna da BiH funkcionira još uvijek na temelju Dejtonskog sporazuma, a oni koji su ga i ovlaš pročitali shvatili su da jedino visoki predstavnik ima mandat tumačiti i braniti taj sporazum. Svaki oblik kršenja tog sporazuma je dovođenje u pitanje mira u BiH. Visoki predstavnik je to ozakonio kao krivično djelo. Ante Nobilo je to morao znati kada je prihvatio braniti Dodika. Zašto je onda to učinio? Samo može biti u pitanju veliki honorar. "Veliki" Nobilo ja pao na honoraru. To je prvi put da se moralno srozao, da je svo svoje znanje i iskustvo prodao, da je uništio cjelokupni svoj dignitet.
Stara je poslovica: nije klela majka sina što kocka nego što se vadi.
To što je Nobilo izgubio slučaj nije jedini njegov pad. Gori su njegovi pokušaji vađenja.
Odvjetnički kodeks traži od odvjetnika da se uzdržavaju od komentara sudskih presuda i da svoje klijente brane pravničkim sredstvima.
Posebno je nedopustivo rezultate pravnih sporova tumačiti političkim argumentima. Politika je ideologija i koristi ideološke argumente; pravni sporovi su zasnovani na pozitivnim zakonima i dokazima. Svoj izgubljeni i vjerojatno dobro naplaćeni slučaj, Nobilo je počeo pravdati političkim sredstvima. Tako smo od jednog dobrog i uglednog odvjetnika dobili jednog demagoga i lošeg političkog populistu: nije on kriv što je izgubio slučaj nego je krivo ustavno uređenje države, tj. Dejtonski sporazum, visoki predstavnik, institucije države BiH, međunarodna zajednica koja podržava ovakvu državu i sl.
On je nastupio na protestnoj tribini Dodikovoj i sve to izgovorio kao najveći Dodikov politički zagovornik. Poslije toga sve ponovio u javnosti, vadeći se. Tako smo dobili nove ocjene stanja u BiH:
• Bosna i Hercegovina nije suverena država
• Visoki predstavnik nema zakonodavnu vlast i ne može donositi zakone
• Christian Schmidt kao visoki predstavnik za BiH je veća prijetnja za BiH od Dodika
• Visoki predstavnik za BiH nema legitimitet, a to znači ni legalitet jer nije izabran po predviđenoj proceduri
Ante Nobilo je pravnik i on dobro zna da su sve ove ocjene stanja u BiH pravne kvalifikacije. Sve je ovo izrečeno s predumišljajem. On Dodika brani s pretpostavkom da BiH nije suverena država, a ne uzima u obzir da upravo Dodik ruši taj suverenitet. Dodik je prekršio Ustav BiH jer suverenitet države ograničava suverenitetom entiteta od koga pravi državu. Zakoni koje je Dodik potpisao i objavio u suprotnosti su s Ustavom BiH. To je i formalno i praktično rušenje Ustava i zbog toga se ide u zatvor u svakoj državi - Zna to Nobilo dobro.
Suverenitet države BiH je, po Nobilu, urušen jer "stranci upravljaju" državom preko svojih institucija. On svjesno zanemaruje činjenicu da su sve strane institucije u BiH legalizirane Dejtonskim mirovnim sporazumom. Njegovo poređenje BiH s Njemačkom poslije Drugog svjetskog rata nije samo neumjesno nego drsko i zlobno. Zašto je Njemačka mogla profunkcionirati kao država pet godina nakon rata, a BiH ne može ni nakon trideset?
Odvjetniče Nobilo, njemački zločinci su osuđeni na smrt za svoje zločine i svi su pobijeni. S njihovim nestankom s političke scene i iz društva mogla se uspostaviti demokratska država. U BIH su zločinci uzeli vlast nakon agresije na BiH i mnogi od njih su i danas u toj vlasti. Neke je osudio Međunarodni sud u Hagu ali oni su i dalje nacionalni heroji i imaju značajnu ulogu u nacionalističkim politikama.
Odvjetnik Nobilo znade to dobro, neke je i sam zastupao i zna razmjere tih zločina. To više nije pravno pitanje nego pitanje časti.
Nobilo osporava legitimitet visokom predstavniku za BiH koji je predviđen Dejtonskim mirovnim sporazumom za BiH, Aneksom 10. Nobilo zapravo ne priznaje procedure kojima je formiran OHR u BiH i plasira u javnost dezinformaciju o njegovoj nelegalnosti. OHR je institucija predviđena Dejtonskim mirovnim sporazumom za BiH, a Visoki predstavnik ga samo zastupa sa svojim uredom. Uspostavilo ga je Vijeće za provedbu mira (PIC), koje čini 55 država, na Londonskoj konferenciji, odmah nakon Dejtonskog sporazuma.
Trajnost OHR-a je vezana za provođenje Mirovnog sporazuma i prestaje mu mandat kada to ocijeni Vijeće za provedbu mira. Mandat Visokog predstavnika traje dok traje OHR. PIC je formirao Upravni odbor Vijeća za provedbu mira kao savjetodavno tijelo visokog predstavnika, koje čini 9 država, predstavnik EU, Evropske komisije i Turska kao predstavnik islamskih zemalja. Ovaj Upravni odbor imenuje visokog predstavnika uz suglasnost Vijeća za provedbu mira, a od Vijeća sigurnosti UN-a traži se suglasnost. Svi dosadašnji visoki predstavnici izabrani su u toj proceduri. Nije propisano što se dešava ako se ne dobije suglasnost. Da bi se izbjegle nedoumice i mogući nesporazumi, generalni sekretar UN-a, Antonio Guterres, dao je pismeno tumačenje da je izbor visokog predstavnika u nadležnosti PIC-a.
Treba dodati i to da je Vijeće za provedbu mira na svojoj konferenciji u Bonnu, 1997. godine, omogućilo visokom predstavniku široke ovlasti u slučaju opstrukcija u provođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma (bonske ovlasti), te da može nametnuti i mijenjati zakone. Temeljem ovih "bonskih ovlasti" OHR je u dosadašnjem mandatu donio nekoliko stotina odluka, mijenjao ustave entiteta, smjenjivao izabrane i imenovane funkcionere, mijenjao i donosio zakone. Nije moguće da se "veliki" odvjetnik Nobilo nije uputio u meritum stvari.
Zašto je Nobilu stalo da se javnost dezinformira i da se taj izbor veže za Vijeće sigurnosti UN-a? Radi toga što u Vijeću sigurnosti Rusija ima pravo veta i spriječila bi taj izbor. Treba znati, ne samo napomene radi, da je Rusija potpisala Dejtonski mirovni sporazum za BIH kojim je uspostavljena institucija OHR, da je na Londonskoj konferenciji glasala za proceduru izbora visokog predstavnika i da je na Bonnskoj konferenciji glasala za "bonske ovlasti". Dakle, to nije u pitanju, u pitanju je zašto Nobilo danas zastupa proruske stavove?
Konačno, Nobilo tvrdi da je visoki predstavnik Christian Schmidt veća prijetnja za BiH od Dodika.
Prvo, on tom izjavom priznaje da je Dodik prijetnja za BiH.
Vjerojatno se u to uvjerio u postupku obrane pa mu je izjava izletjela. Moralan odvjetnik bi nakon presude izašao u javnost i priznao poraz na sudu i uz to naveo argumente zbog koji je izgubi spor. To mu je uostalom i odvjetnička dužnost - obavijestiti javnost o čemu se radi, objasniti direktno po čemu je Dodik prijetnja za BiH a ne tu prijetnju sakriti iza Christiana Schmidta.
Drugo, morao bi objasniti zašto je Christian Schmidt prijetnja za BiH.
Inače ova izjava ima karakter klevete. Christian Schmidt je svojom odlukom zaštitio Ustav BiH, to mu je mandat. On je time zaštitio Dejtonski mirovni sporazum za BiH, odnosno omogućio funkcioniranje institucija države. Onaj tko štiti ustavni poredak BiH je, po Nobilu, prijetnja za BiH, veća od Dodika. A koji praktični potezi mogu biti veći od ovih Dodikovih, u koje se očito uvjerio i Nobilo? Je li Christian Schmidt prijetnja što je omogućio izbore u BiH i učinio ih transparentnim, što je deblokirao formiranje vlasti temeljem izbornih rezultata, što je isposlovao da BiH dobije kandidatski status za ulazak u EU, što je omogućio da pravosuđe počne funkcionirati po Ustavu i zakonima države?
Dakle, za Nobila je prijetnja državi ako ona funkcionira kao država.
Ovakvu kontradikciju izgleda može podnijeti samo odvjetnički um Ante Nobila.
Što je motiv Nobilu da se uvrsti u red u kome stoje Orban, Vučić, Milanović i Putin, u kome stoje političari-nacionalisti i neke nevladine organizacije u BiH koje žele Christiana Schmidta učiniti suvišnim u BiH, koji ga osobno vrijeđaju, nazivaju nacistom, kriminalcem, nelegalnim i sl. Nije teško predvidjeti što bi se desilo da su uspjeli.
Nobilo je upao u BiH kao topovsko đule, s namjerom da izazove veliku eksploziju, a ustvari samo je on eksplodirao.
Objavljeno: 28 feb 2025 autograf-hr, Ivo Komšić
Anto Nobilo odgovorio Ivi Komšiću: zašto branim Milorada Dodika
• 01 mar 2025 autograf-hr, Anto Nobilo
1.dio
Članak (kolumna Opservatorij Sarajevo, op. A) Ive Komšića o mom zastupanju Milorada Dodika najbolje govori o permanentnoj krizi funkcioniranja države BiH i dubokom razdoru u društvu koje vlada u BiH.
Premda sam često bio kritičan prema hrvatskom pravosuđu i funkcioniranju pravne države, nakon iskustva u BiH počeo sam više cijeniti Hrvatsku kao pravnu državu. Ovdje imamo primjer Ive Komšića, umirovljenog BiH političara, koji je slovio za relativno umjerenog, ali čiji stavovi, gdje iznosi kako bi trebali funkcionirati odvjetnici su anticivilizacijski. Možete misliti kakvi su stavovi onih ekstremnih. Ti stavovi proizlaze iz neznanja i duboke podjele društva.
Kriterij podjela su nacionalni, vjerski i politički. Uvijek je to crno bijeli svijet i težnja da se identificiraju "naši" i "vaši" i da se svi podjele u torove. Individualni pristup tamo nije prihvatljiv, a međunacionalna suradnja je izdaja.
Srećom da je običan svijet razumniji, premda se intenzivno radi da se to promjeni.
Krenimo redom.
1.
Ivo Komšić smatra da to što sam prihvatio obranu Milorada Dodika, koji je prekršio odluku visokog predstavnika, pazi sad, nije u skladu s mojim odvjetničkim i moralnim dignitetom i da sam mogao zaraditi na "mnogo časniji način".
Nešto gluplje i suprotno civilizacijskim dosezima unatrag više od 2000 godina još nisam čuo. Ovi stavovi Ive Komšića nameću zaključak da niti jedan moralni častan odvjetnik ne bi trebao preuzeti obranu Milorada Dodika. Da je obrana Dodika nečastan posao. Iz svega proizlazi da nitko ne bi trebao braniti Dodika.
Gospodine Komšić, odgovorite na jedno pitanje: tko će to biti moralna policija u BiH koja će određivati koji ljudi će imati pravo na odvjetnika, a kome će se suditi bez branitelja? Ili Dodik i sličnima se uopće neće suditi? Odmah će se proglasiti krivima.
Moja djelatnost je utemeljena na ustavu, Zakonu o odvjetništvu i Etičkom kodeksu.
Ustav kaže:
Članak 27.
Odvjetništvo kao samostalna i neovisna služba osigurava svakome pravnu pomoć, u skladu sa zakonom.
Zakon kaže:
Članak 7.
(1) Odvjetnici su dužni pružati pravnu pomoć savjesno, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, zakonima, statutu i drugim općim aktima Komore, te Kodeksu odvjetničke etike.
(2) Odvjetnici imaju pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što po njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć.
Članak 9.
(1) Odvjetnik je dužan pružiti pravnu pomoć stranci koja mu se obrati, a smije je uskratiti samo zbog razloga koje propisuju zakon, statut Komore i Kodeks odvjetničke etike.
Kodeks odvjetničke etike kaže:
- Odvjetnik je redovito dužan preuzeti ponuđenu obranu okrivljenika u kaznenim predmetima, bez obzira na osobu okrivljenika i narav djela.
- Odvjetnik ne smije odbiti pružanje pravne pomoći u kaznenom predmetu zbog toga što bi uspješna obrana bila teška, zbog toga što postoje nepobitni dokazi o izvršenom kaznenom djelu, zbog toga što je stranka priznala izvršenje kaznenog djela, zbog težine kaznenog djela, zbog javnog mnijenja i sl.
- U kaznenom predmetu, odvjetnik može napustiti obranu svoga branjenika samo ako mu braniteljska savjest ne bi dopuštala daljnju obranu.
Kad nekog uzimam za klijenta ne pitam ga za nacionalnost, vjeru ili političko uvjerenje. Preuzimam obranu jer je čovjek u nevolji i treba moju pomoć. Mogu i trebam braniti svakog čovjeka, pa čak i kada se ne slažem s klijentovim stavovima i ponašanjem.
Zar Vi g. Komšiću mislite da se mi odvjetnici slažemo s postupcima ubojica, silovatelja, pljačkaša a ipak ih svakodnevno branimo, jer je to civilizacijski doseg još od rimskog prava. Svaki građanin ima pravo na pošteno suđenje i nepristrani sud. To je naša odvjetnička misija. Podsjetit ću se odvjetničkog velikana iz 70 i 80-tih godina prošlog stoljeća Srđe Popovića, advokata iz Beograda.
On je kao Srbin branio ustaškog ministra Andriju Artukovića, ovdje u Zagrebu. Upravo izlazi i feljton u Autografu o našoj završnoj riječi pa čitajte. U ta stara vremena, neki drugi Komšić, iz istih pobuda i s istim stavovima kao Vi, zvao se Boro Mikelić, direktor Gavrilovića, u pauzi suđenja udario je Srđu Popovića uz uzvik: "srpska izdajico". Ovo Vaše je slično. Razlika je jedino što se mene ne usudi nitko fizički napasti, zbog opće poznatih razloga. Genijalne su i druge opaske o tome kako sam ja kao odvjetnik trebao postupati i ostale pravne tvrdnje.
2.
G. Komšić tvrdi: "Optužnica je jasna. Milorad Dodik je kriv..."
Ako je po optužnici Dodik kriv, onda opet dolazimo do zaključka da mu ne treba branitelj ni sudski proces, jer je tužilac napisao da je Dodik kriv.
Netko bi trebao objasniti g. Komšiću da optužnica opisuje osnovanu sumnju da je netko počinio kazneno djelo, a samo presuda suda utvrđuje da je netko kriv.
3.
Vaš stav "moralan odvjetnik bi nakon presude izašao u javnost i priznao poraz na sudu i uz to iznio argumente zbog kojih je izgubio spor" je, opet, genijalan savjet. Odvjetnik bi trebao u javnosti dodatno argumentirati odluku suda na štetu svog klijenta. Opet, netko bi trebao informirati g. Komšića da prvostupanjska presuda nije pravomoćna, da se okrivljenik ima pravo žaliti, da nakon što presuda po žalbenom sudu postane eventualno pravomoćna, da možemo ići na Ustavni sud i u konačnici na Europski sud za ljudska prava. Ili g. Komšić smatra da se Dodiku to ne bi trebalo dozvoliti?
4.
Ja za sada nisam komentirao sudsku presudu, premda ću je itekako komentirati. Komentirao sam pravo na pošteno suđenje. To pravo mi nitko ne može oduzeti.
Najveći komentar će biti u našoj žalbi. Kako je ovaj proces visoko medijski popraćen, kako protivnici predsjednika Dodika, kao i g. Komšić ovdje, svakodnevno komentiraju njegovu krivicu, to ću ja itekako žestoko iznositi kontraargumente.
Kažete da pravne sporove tumačim političkim argumentima. Ja sam na sudu, sa svojim kolegama (ja sam bio samo pravni savjetnik iz RH, nemam status branitelja) iznosio isključivo pravne argumente. Međutim, kontekst suđenja je čisto politički. Svima je jasno da su politički protivnici predsjednika Dodika odlučili politički eliminirati putem kaznenog postupka.
Ovo je bilo čisto političko suđenje. Jednako kako su politička suđenja bila Aliji Izetbegoviću u Sarajevu, Gotovcu, Budiši, Čičku, Tuđmanu, Veselici u Zagrebu, Đilasu u Beogradu.
Ovaj slučaj predsjednika po svojoj suštini je političko pravni problem, ustavno pravni i međunarodno pravni, a najmanje kazneno pravni. To je očito već na prvi pogled.
5.
U pokušaju da me diskreditira, Komšić "zna" da sam "to učinio" samo zbog velikog honorara. Da sam se prodao. G. Komšiću, a dokaz? Ili mislite da je Vaša "optužba" dovoljna za utvrđivanje krivice? Ovakvi zaključci govore o stanju uma g. Komšića. Govore o njemu kako bi on postupio da je na mom mjestu. Svi koji me poznaju, a posebno oni koji poznaju moju "imovinsku karticu" mogu se samo nasmijati na te tvrdnje. Što bi ja to mogao dobiti u imovinskom smislu od g. Dodika, a da to ja već odavno nemam?
Da g. Komšiću bude lakše pri duši objasnit ću mu ono što svi bolji poznavatelji mog rada u Hrvatskoj znaju. Zašto sam ja prihvatio obranu predsjednika Dodika kad me je nazvao?
Zato što se takav slučaj ne odbija. Zato što u sebi ima pravni i politički naboj. Zato što se kroz njega prelama sudbina BiH. Zato što mrzim zloupotrebu kaznenog prava za političke obračune. Zato što je BiH kao posljednji europski protektorat pravno interesantna za proučavanje. Nigdje drugdje to ne možete susresti. Zato što međunarodno pravni mehanizam od Dejtona do danas predstavlja izazov za proučavanje. Zato što se u pravno uređenim zemljama ovakvi postupci više ne vode. Zato što sve to zajedno stvara kod mene adrenalin, a to je moje pogonsko gorivo. Zato što mi na nišanu istrče osebujni likovi, pa mogu pisati ovakve tekstove, što me silno zabavlja.
Nadam se da sam zadovoljio vašu znatiželju. Nažalost po vas - nije u pitanju lova.
A sada o vašim ustavnopravnim stavovima.
S njima se ne slažem. Imate ih pravo iznositi, a ja ću vam pokušati iznijeti svoje stavove.
2.dio
Zašto BiH ima elemente protektorata i prava uloga visokog predstavnika...
Uskoro slijedi...
Objavljeno: 01 mar 2025 autograf-hr, Anto Nobilo
