JUNAK DOBA ZLOG - Priča o počecima Dodika: Zvali su ga Mile Ronhil, podržao je granitiranje Zagreba, ima sedam stanova u Beogradu...
• Njegov nadimak iz tog vremena glasi "Mile Ronhill", što je aluzija na bavljenje švercom cigaretama, a nije mu bila strana ni trgovina naftom
• 05 apr 2025 slobodnadalmacija-hr, P. Č.
U jednom nema spora: u povijesti će bez prijepora ostati zapisano da je dominantna politička figura među bosanskim Srbima nakon rata bio Milorad Dodik. Čovjek koji je dobar dio života bio na vlasti u BiH te uz vlast u Srbiji.
Rodio se u Laktašima, mjesta u blizini Banja Luke u siromašnoj seljačkoj obitelji bosanskih Srba. U mladosti je pomagao ocu s kojim je obilazio tržnice gradova širom ondašnje SFRJ, ali nije planirao nasljedovati zadugo očev život poljoprivrednika. Zato je nakon srednje poljoprivredne škole (smjer mesar) upisao fakultet političkih znanosti u Beogradu.
Na trećoj godini fakulteta se oženio i u skladnom braku sa suprugom Snježanom dobio sina Igora i kćer Goricu. Kao ambiciozan mladić učlanio se u Savez komunista i 1986. godine izabran za načelnika općine Laktaši. 1990. godine na prvim višestranačkim izborima u Bosni i Hercegovini ušao je u bosanskohercegovački parlament kao član Saveza reformista Ante Markovića (zanimljiv podatak je da Ante Marković osnivački skup svoje stranke održava upravo na Kozari, zavičaju Milorada Dodika).
Ironijom sudbine srpski članovi projugoslavenskog Saveza reformista kasnije će postati žestoki nacionalisti. Među njima najistaknutije mjesto pripada Miloradu Dodiku, ali punina njegovog političkog kameleonstva iskazat će se tek u godinama nakon rata. Neposredno pred i za vrijeme vojnih sukoba on će igrati sporednu ulogu oprezno slijedeći dominantnu političku struju unutar svoje etničke grupe.
Ratna ekonomija je uskoro promijenila njegove poslovne interese. Njegov nadimak iz tog vremena glasi "Mile Ronhill", što je aluzija na bavljenje švercom cigaretama, a nije mu bila strana ni trgovina naftom.
Navodno je policija RS-a 1994. godine zaplijenila dva kamiona cigareta koji su došli iz Makedonije. Uskoro je skromni provincijski biznismen postao vlasnik čak sedam stanova u Beogradu (koji će nakon rata ostati nepravedno zanemareni nauštrb vile u elitnom dijelu Beograda vrijednosti preko milijun eura).
Iako su mnogi nakon rata navodili kao pozitivnu stranu njegovog tadašnjeg angažmana činjenicu da je spasio nekoliko Bošnjaka iz Banja Luke od sigurne smrti, ostaje kao neizbrisiva mrlja da je oportunistički prihvatio srpski nacionalizam kao jedini realan oblik političkog djelovanja. U transkriptima sjednice Narodne Skupštine RS-a stoji i njegova podrška granatiranju Zagreba koje je nakon operacije Bljesak naredio predsjednik RSK-a Milan Martić.
2000. godine je u trci za predsjednika RS-a izgubio od SDS-ovog kandidata Mirka Šarovića i narednih šest godina proveo u opoziciji.
Gubitak tih izbora Dodiku je poslužio kao lekcija za budućnost. Glasači u RS-u ne vole srpske političare koji se oslanjaju na pomoć zapadnih diplomata koji ionako, po njihovom mišljenju, nisu bili na strani Srba za vrijeme rata.
Zato je od 2006. kada je ponovo izabran za premijera RS-a Dodik postao ono što su nekoć bili pripadnici Karadžićevog SDS-a - najveći srpski nacionalist koji prkosi volji zapadnih političara. Istovremeno je oslonac tražio u službenom Beogradu od kojeg je redovito dobivao pomoć, bilo da se radi o Vojislavu Koštunici, Borisu Tadiću ili danas Aleksandru Vučiću. Očito je pronašao savršenu formulu za političku uspjeh jer s vlasti ne silazi, samo mijenja funkcije nakon isteka mandata.
Objavljeno: 05 apr 2025 slobodnadalmacija-hr, P. Č.
