Kome će suditi Šef A
• U spektakularnoj policijskoj akciji uhapšen je Alija Delimustafić, javna personifikacija najdrskijeg organiziranog kriminala u BiH. Predratni ministar policije, čovjek sa potjernicom za leđima, osumnjičeni za državni udar i nakon svega - ugledni biznismen kojem su se klanjali oni što se Boga ne boje, a smješkali oni što su si pripisali Božije prerogative.
U analizama hapšenja nazvanog "prvim dokazom početka borbe protiv organiziranog kriminala", čaršijski hroničari mutnih radnji postavljaju dva pitanja: ko je sljedeći i koga je spreman žrtvovati Alija; i još jedno potpitanje: koji Alija?
Odgovor će otkriti i ko je pravi - Šef A.
11. avgust 2000 | Vildana Selimbegović, BH DANI broj 167
Alija Delimustafić je u zatvoru, za njegovim bratom Mirsadom Delimustafićem je raspisana potjernica, sudije i tužioci su tim činom već opravdali povećanje svojih plaća, a nije mrsko ni Bičakčiću - ko će sad da kaže kako se njegova Vlada ne bori protiv organiziranog kriminala u svojim redovima?
I dok široke narodne mase licitiraju odgovarajući na pitanje ko je sljedeći čak se i neki ozbiljni ljudi klade da je Alija spreman žrtvovati i Senada Šahinpašića Šaju. Ali još ne znaju koji Alija?
U ovom su času sve oči uprte u Kantonalni sud (bile bi i kamere i fotoaparati, ali već tokom prvog saslušanja mlada je policajka bila zadužena da ne dozvoli čak ni snimanje zgrade suda) i istražnog sudiju Davorina Jukića koji je potpisao Rješenje za sprovođenje istrage protiv braće Delimustafić, Edine Danović, Elme Čebirić, Sulejmana Sadića i Fikreta Pite. Pošto je pravna terminologija u ovoj zemlji više no bitna (jer najčešće služi za slalom kroz Zakone) važno je reći da je svih šestoro tek osumnjičeno a ne i okrivljeno.
Pritvor je određen samo Delimustafićima "zbog opasnosti od bjekstva i mogućnosti da boravkom na slobodi unište i druge dokaze koji će se u istrazi sprovesti" - kako piše u Obrazloženju, a zapravo zbog poznate sklonosti ka okruženju satkanom od samih porodičnih tipova, utjerivača dugova i raznih ćelovaca koji preferiraju oružane argumente i ne libe se njihovog potezanja.
Kolekcionar prijava
Otuda i spektakularno hapšenje koje je poslužilo kao trening policajcima više no spremnim da se i uistinu obračunaju sa organiziranim kriminalom. Što se Šefa A. tiče (što je ime od milja za Delimustafića starijeg - u krugovima što se Boga ne boje, poštenje preziru i poznaju samo zakon zastrašivanja i šutnje) na njega i njegove su već poodavno kivni. I predugo su pozornici na sarajevskim i inim bosanskohercegovačkim ulicama okretali glave da ne vide reketašenje, ucjene i prijetnje mafijaških klanova uvezanih u rep glavnog bossa koji je s pompom i uz amen i tada i danas aktuelnih vlasti izveden iz zeničkog zatvora a u aranžmanu tadašnjeg ministra MUP-a Alije Delimustafića.
I nije kuriozitet već tradicija na ovim prostorima: prije nego je postao ministar unutarnjih poslova Delimustafić stariji je ispunjavao osnovni kriterij SDA ustrojstva - imao je dosje. Na Osnovnom sudu u Sarajevu tokom 1985. i 1987. protiv njega je vođen krivični postupak zbog optužbe za počinjeno krivično djelo oštećenja tuđe stvari (član 155. stav 3. KZ RBiH), međutim presuda je bila oslobađajuća. Protiv Alije Delimustafića će i njegov nasljednik na mjestu ministra MUP, Jusuf Pušina, podnijeti krivičnu prijavu a Bakir Alispahić čak dvije.
U oktobru 1992. Delimustafić je, u svojstvu predsjednika Upravnog odbora BH Banke - DD Sarajevo, iako nije bio ovlašten da raspolaže računima Banke u inostranstvu, pokušao iz Swiss banke Corporation u Zurichu i LBH banke u Frankfurtu da podigne cjelokupni iznos sa tadašnjih računa BH Banke?! Lažno se predstavljajući, pisalo je u jednoj od prijava, upotrijebio je i falsificiranu punomoć DD BH Banke tražeći gotovinu koja je u tom času iznosila 616.868,62 švicarskih franaka, 15.298,54 francuskih franaka, 734.710,62 dolara i 108.965,77 njemačkih maraka. U svojstvu ministra za unutarnje poslove RBiH Delimustafić je optužen za zloupotrebu službenog položaja zbog ugovaranja kupovine 32 putnička automobila marke golf CL DD/4 od krajnjeg kupca PP "Biston", odnosno od svog brata Hajrudina Delimustafića, i to po cijenama većim za 3,07 posto u odnosu na TAS Sarajevo. Također se kao ministar neovlašteno poslužio sredstvima MUP-a tako što je 400.000 maraka dao na korištenje svojoj inostranoj firmi "Grossafir" iz Beča, izdajući nalog da se novac prebaci na žiro račun BH Banke kao "kratkoročne pozajmice za likvidnost BH Banke Sarajevo", a Banka je ova sredstva doznačila na ime Fatime Kasmo firmi "Grossafir".
No, ono što je daleko zanimljivije od samih krivičnih prijava i iznosa koji se u njima pominju jeste žestina i energija sa kojom se ovdašnja vlast upela da se sve zaboravi.
Angažirani su silni finansijski vještaci, podobni stvaraoci zakonskih normi i Vlast sama pa su ukradene vrijednosti preračunate u YU dinare, potom usklađene sa prvom denominacijom iz avgusta 1992. kada je BH dinaru skinuta jedna nula, pa sa drugom denominacijom iz jula 1994. kada su ukinute jos četiri nule i da bi se dostigli željeni iznosi ukalkulirana je finasijska revolucija iz 1998. kada je 100 BH dinara postalo jedna KM.
Nula manje, profit više
Niko ne zna pouzdano je li država Delimustafiću nakon svega dugovala pola marke ili je bilo obratno, tek istine radi valja napomenuti da je pranjem Delimustafića za SDA potrebe opran i čitav niz drugih pljačkaša BiH i već se odavno može tvrditi da naprimjer Vojislav Milijas, nekadašnji direktor Kreditne banke DD Sarajevo, protiv kojeg je svojedobno podignuta krivična prijava teška 3.117.674 njemačke marke u ovom času može odgovarati tek za štetu od 26,5 maraka?! Ili, jedan Delimustafiću također blizak primjer: Momčilo Mandić, njegov nekadašnji pomoćnik, optužen je za preuzetih a neopravdanih 10.300 maraka iz kase MUP-a, pa za još 4.300 maraka i za 146.153 marke. Denominacijama ove su svote optužnicu prepravile na štetu od 0,01; 0,03 i 0,19 maraka?!
Sem para, SDA ili preciznije sin Bakir i babo Alija su Delimustafiću oprostili čak i optužbe za državni udar (Sefer Halilović u Lukavoj strategiji kao svjedoke pokušaja ovog čina navodi Vehbiju Karića i Rifata Bilajca) a gdje neće optuzbe za saradnju sa KOS-om. Senada Šahinpašića Šaju mu nisu morali opraštati: ovaj je naprosto prijatelj porodice, po jednima - dovoljno finansijski omoćao da zamijeni Delimustafiće, po drugima - ako zatreba svi smo Alija.
I tu dolazi do najzanimljivijeg dijela podignute prašine oko hapšenja Alije Delimustafića: odlučiće Alijina (Izetbegović) procjena hoće li se odigrati scenarij A ili scenarij B. Prvi podrazumijeva spektakl koji će se pretvoriti u dugometražno suđenje a la Vikalo i okončati sitnim efektima od kojih je i satkan zahtjev za istragu. Djela koja u ovom času terete Aliju Delimustafića nisu nimalo neobranjiva ("Posve običan slučaj da nije tolikog interesa medija" - kako kaže Nikica Gržić jedan član advokatskog tima koji još čine Martin Raguž i nezaobilazni Fahrija Karkin). Sva pompa, po ovoj verziji, namijenjena je međunarodnoj zajednici i pranju savjesti SDA uoči izbora. Uostalom, zar nije i Bičakčić sam svojedobno nudio (barem tako tvrde pouzdani međunarodni izvori Dana) mogućnost namicanja dugova najvatrenijim goničima korupcije u BiH, tj. Amerikancima, samo da se zataška afera oko BH Banke?
Ali, kako je Bičakčić inžinjer sa dugim iskustvom u savladjivanju visokonaponskih prepreka i istih takvih budžeta, scenarij B će sprovesti u času kad Alija odmahne rukom: to obično znači egkzekuciju, odnosno u ovom slučaju objedinjavanje svog kriminala BH Banke i Fruteksa. To također znači i žrtvovanje još jednog (neki tvrde da Bičakčić na spisku ima čak 20 uglednih korumpiranih časnika iz svoje Stranke) ali kapitala vrijednog lika u ovom lancu: Senada Šahinpašića Šaje. Odluka može biti donesena dopodne, ali može i popodne: i da se ne lažemo, najviše će zavisiti od stepena strpljenja međunarodnih promatrača Delimustafićeve istrage i njihove spremnosti da zagrizu - mamac A.
izvor: bhdani.com-t16702
