Marko Vešović : Kusturica u kulturnom jedinjenju sa Rusijom
Iz intervjua, što ga je sin Murata Kusturice dao dopisniku "Ruske gazete" Vladimiru Snjegirovu, e-novine su prenijele odlomke iz kojih je bjelodano jasno da Nemanja zna sve i razumije se u sve, i kad bi mi još dao točan odgovor na pitanje: koliko je četiri plus četiri, proglasio bih ga najgenijalnijim Srbinom od Kosova naovamo, a boga mi i naonamo.
Najgenijalnijim unatoč tomu što je Emir, u dosadašnjoj sprskoj istoriji, jedini Nemanja čiji se otac zvao kao padišah koji ima turbe na Kosovu.
Rezervno pitanje je potrebno - jer Nemanja kaže da od Prvog srpskog ustanka "počinje da se razvija ideja o istorijskom, kulturnom i verskom jedinstvu dva naša naroda - srpskog i ruskog. Pojava Vladimira Putina ponovo je oživela tu značajnu ideju. Mi ponovo postajemo svesni da nismo sami na ovom svetu".
Jeste. I Srbi i Crnogorci dugo su njegovali mit da nisu sami na svetu, jer je tu Rusija kao majka zaštitnica, iako je našu mater vazda boljela karina za sve nas. Mada ima, bar za mene, mala utjeha: Crnogorci danas njeguju vjeru u ruske pare, ali taj mit čini mi se malo zdravijim, ili bar manje pogibeljnim od Emirovog mita o istorijskom, kulturnom i verskom jedinstvu mamuta i komarca.
Jeste. Vazda smo voljeli Rusiju, ali je ta ljubav bila i ostala pošta u jednom smjeru, kako bi rekao Josif Brodski, jer nam matuška Rus' nikad nije odgovorila ni na jedno pismo, a kako će odgovoriti kad je oćenj daljoko: put od nas do Rosije stoput je kraći nego put od Rosije do nas.
Kad je prota Mateja Nenadović - koga Krleža smatra jednom od najdivnijih ličnosti srpske historije - u vrijeme Prvog srpskog ustanka išao u Petrograd, s tvrdom nadeždom u "jedinovernuju Rosiju", to jest u "istorijsko, kulturno i versko jedinstvo" baobaba i slamke, da od ruskog cara moli pomoć i "izbavlenije od Turaka" - dobio je muda od labuda. Ministar inostranih djela Čartorijski čisto i bistro mu je kazao: "Serbija ot Rosiji oćenj daljoko, a mi s Turkami oćenj prijatelji" i prota je zauvijek shvatio da je Rusija od Srbije trista konaka dalje nego Srbija od Rusije.
Prota Mateja se potom praznih ruku vratio u Srbiju, ali kako da sa crnim vijestima iziđe pred narod? Stoga je veliko jevanđelje, koje je kupio u putu, iznio pred Srbe pa im kaže: ovo jevanđelje vam šalje lično ruski car Aleksandar da ga poljubite i na njemu se zakunete da jedni druge nećete izdati u borbi s Turcima, a obećao je i da će nam uskoro poslati pomoć! Ruska pomoć Srbima, kako je poznato, zbilja jeste stigla, i to navakat, upravo na Škripov dan, kad se paščad strigu.
U Krleže ima zapisano da svi mi ovdje, zapravo, spadamo u ahistorijske narode koji su stoljećima, na rubu povijesti, muzli krave. Ostalo je mitologija. U proteklom ratu, često sam sjedio s ljudima koji bi se lako razglagoljali o "višku istorije" kao tragičnom obilježju stvarnosti u zemljama na području propale Jugoslavije. Po meni, radi se, na žalost, o višku mitologije a manjku istorije, što bi bilo zabavno kad ne bi bio toliko krvavo.
Šupljom pričom o istorijskom, kulturnom i vjerskom jedinstvu Srba i Rusa Nemanja me na tren pokolebao u uvjerenju da je Emir najgenijalniji Srbin od cara Murata naovamo, a boga mi i naonamo, ali, ako mi točno odgovori na rezervno pitanje: koliko je četiri plus četiri, biće mi jasno da su moje sumnje u njegovu genijalnost bile neumjesne.
Rezervno pitanje je neophodno i zato što Kusturica veli:
Nastojim da sačuvam svoju veru u Boga i visoke moralne principe. Bog me je video. Pomagao mi je.
Kao što vidite, Slobino slušče ukurvilo se u Svetog Ignjatija Bogonosca, jer je pod nezdravim utjecajem Rajka Noge, ratnog huškača koji je na "TV Politika" u julu 1994: rekao "Zar se naši neprijatelji ne boje naše krvi neizmirene. Mi moramo pokusati svoju porciju krvi", a danas glumi bogomoljca i, da nisam lijeni Crnogorac, lahko bih mogao sročiti guslarsku pjesmu koja bi počinjala stihovima: Boga moli Rajko Petrov Nogo da Turcima krave pocrkaju. I Rajko Nogo i sin Muratov imaju sve petice iz pravoslavlja, a Svetom Savi, uz salutiranje, svaku noć predaju raport.
I nisam iznenađen Njemanjinom vjerom u "visoke moralne principe": to se moglo očekivati od njega, jer liči na prostitutku koja je juče ordinirala na kolodvoru, potom se dobro udala, i zato danas, u njenom prisustvu, ne možeš dihati od njenih visokih moralnih principa. Blejanjem o svojim principima i njihovoj nadmorskoj visini Nemanja je poljuljao moju tvrdu vjeru da je Emir najgenijalniji Srbin od cara Murata naovamo, a boga mi i naonamo. Ali ako mi točno odgovori na rezerevno pitanje: koliko je četiri plus četiri, moja će vjera u njegovu genijalnost opet biti tvrda ko Skadar.
Rezrevno pitanje je neophodno i zato što Kusturica kaže:
Naša himna moli Boga za pravdu, ona tim stihom i počinje. A gde je ta pravda? Ko je još našao? Pokažite mi je. Ali mi ćemo se svejedno za nju boriti.
Točno. Da ima pravde, koliko bogdica barem, Bošnjaci bi nakon svršetka rata u BiH uhvatili Kusturicu, koji je bio paž dedinjskoga kana sa musolinijevski dignutim podbratkom, i zatvorili bi ga u kavez, kao Amerikanci pjesnika Ezru Paunda, koji je bio paž Benita Musolinija. Da ima pravde, Slobin potrčko, koji se u Ninu jalijaški ispišao na mene i na 44 mjeseca moga pakla u opkoljenom Sarajevu, davno bi pao u šape Marku Darinkinu koji bi mu jebo oca, onoga Murata Batinaša, u perčin.
Serendanjem o pravdi Nemanja je ozbiljno doveo u pitanje moju vjeru da je Emir najgenijalniji Srbin i naovamo i naonamo, ali ako mi točno odgovori na pitanje koliko je četiri plus četiri, postidjeću se što sam i na tren posumnjao u njegovu genijalnost.
Petar Luković je majstor za zaprepašćenja. Prenijevši odlomke iz Nemanjinih intervjua opet je uspio da me zabezekne: nisam vjerovao da je sin Murata Batinaša baš toliko glup, čak pomišljam da se takmiči s Adilom Kulenovićem, poznatijim kao Duduk-efendija, najvećim ahmakom koga je bošnjačka alatka za razmnožavnje načinjela u 20. stoljeću. Tren potom kažem sebi: Šta se ibretiš? Sin Muratov i Rajko Nogo, obojica Srbisimusi, da se poslužim Stanisavljevićevim jezičkim iznašašćem, zorno pokazuju do koje mjere insan može da oglupi od ravnogorske ideologije, od sile, od uspjeha.
Sin Muratov se u ruskoj javnosti razmeće svojim podoficirskim umom koji se strogo pridržava Pravila službe i, da na znam kakav je to otrov, sažalio bih se na čeljade sa toliko prjamaljinjejnim mozgom, kako bi rekli Rusi. Čak sam pomislio: ima li u Beogradu iko da osnuje Odbor za zaštitu Nemanje Kusturice od Nemanje Kusturice?
Umjeli su da štite Dabića od Haga, a ne umiju da zaštite mokrogorsku blesu od mokrogorske blese? Zar ne vidite, braćo Srbi, da vam uzima obraz pred svijetom? U redu, znam da vas boli miško šta misli svet o vama, ali, kad vide kakav je budak najveći živući Srbin, šta će braća Rusi misliti o vama?
- "Vaša opozicija zahteva takvu demokratiju koja je praktično neostvariva u svakom slučaju, bar zasad. Takve demokratije nema nigde, ni u SAD, ni u Evropi, a u Rusiji je može biti još manje" - kaže Nemanja, koji se Putinu udarnički uvlači u zadnju jamu, pa sam pomislio: mora da je u Rusiji nanjušio pare! Jer tamo je carska blagajna, i kad se s njom poredi, ona iz Srbijice daje lovu na kapaljku.
Mora da je nanjušio pare čim govori o svom kulturnom jedinstvu sa Rusijom. Kako god bilo, nije mi se jednom desilo da utvrdim da je Nemanja, baš u trenucima kad valja gluposti teške kao kaljeva peć, bistar kao pčelica u svom vlastitom interesu. Stoga ne vjerujem ni da će mi na pitanje: "koliko je četiri plus četiri" odgovoriti: "Osam" - jer misli da bih dodao, kao njegovi jalijaši sa Gorice: "Na kurcu te nosam!"
Objavljeno: 23. apr 2013 | kliker-info, Marko Vešović
