Slobodna Bosna: Lasić je bio najkrvoločniji
Tomislav Naletilić o našim udbašima i kosovcima
Tjednik Slobodna Bosna od 11. svibnja 2006. objavio je tada, a i sada, šokantan intervju s Tomislavom Naletilićem iz Širokog Brijega u kojem on brojna zvučna politička imena dovodi u kontekst suradništva s nekadašnjom UDB-om ili KOS-om. Intervju "vadimo iz naftalina" i u integralnom obliku objavljujemo i to ponajviše zbog svjedočenja Širokobriježanina Ivana Lasića u svojstvu svjedoka, na suđenju Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču zbog suučesništva u ubojstvu hrvatskog emigrantskog političara Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu pokraj Muenchena 1983. godine
Objavljeno: 10. maj/svi 2015 | Adnan Buturović | Slobodna Bosna, 11. maj/svi 2006
Tomislav Naletilić (65) rođen je u Širokom Brijegu. U dosjeima tajne jugoslavenske policije i predratnoj štampi opisivan je kao "kum ustaške emigracije u Njemačkoj", "organizator ubacivanja ustaških terorista na planinu Raduša kod Bugojna 1972.", "mozak ustaškog terora protiv SFRJ"...
Njemački sud ga je za djelo međunarodnog terorizma osudio na pet godina pod optužbom da je nabavljao eksploziv za naprave koje su trebale eksplodirati po jadranskim plažama 1976. godine.
Prije petnaest godina se vratio u Široki Brijeg kao državljanin Republike Hrvatske. Početkom marta ime mu se našlo na spisku saradnika KOS-a u dokumentu "Janjičar" - Sigurnosno izvještajne službe (SlS) Hrvatske vojske koji je objavio zagrebački Nacional. Po prvi put, ekskluzivno za Slobodnu Bosnu, Naletilić govori o hercegovačkim šefovima UDB-e koji su progonili hrvatske emigrante, KOS-ovcima ubačenim u emigraciju Franji Tuđmanu, Gojku šušku, Mati Bobanu, Mladenu Naletiliću Tuti i današnjim zaštitnicima aktivne mreže KOS Boži Vukušiću i Vici Vukojeviću.
:: Kako ste 1966. pobjegli iz Jugoslavije?
Bio sam student na Prirodoslovnom fakultetu u Zagrebu kada sam zbog rasturanja letaka HOP sa Vicom Vukojevićem uhapšen i osuđen na tri mjeseca zatvora. Po izlasku sam ilegalno pobjegao u Njemačku gdje sam se prijavio kao politički azilant i jedno vrijeme bio smješten u Zindorfu kraj Nirnberga, u logoru za azilante. Poslije sam se u Minhenu pridružio organizaciji "Ujedinjeni Hrvati Njemačke" koju su vodili Hercegovci Mile Rukavina, Vid Maričić i Krešimir Tolj.
Kada su ih ubice UDBe izrešetali 1968. u našoj središnjici u Minhenu, ja sam postao predsjednik organizacije. Mi smo bili frakcija Pavelićevog Hrvatskog oslobodilačkog pokreta koji se dijelio po zavičajnoj pripadnosti - na hercegovački HOP koji je iz sjene vodio Ljubušak Vjekoslav Vrančić, posljednji tada živi ministar vlade NDH, i tzv. hrvatski HOP koji je vodio Osječanin Stjepan Hefer.
Kada sam preuzeo UHNJ, počeli smo sa organiziranjem akcija tokom 70-ih protiv SFRJ, od demonstracija, provaljivanja u jugoslavenske klubove, do napada na komunističke diplomate. Pored toga, prikupljali smo pomoć za naše članove po zatvorima i za njihove obitelji, ubacivali promidžbeni materijal u Jugoslaviju i prikupljali naoružanje.
Mozak UDBe bio je moj sujsjed Stanko Čolak
:: Prije tri godine, bivši šef operacija Saveznog SDB protiv emigracije Božo Spasić za naš list je izjavio da ste bili "najopasniji ustaša" na kojeg je pokušan atentat kada Vam je bačena kiselina u lice, a da je Vaša žena Tereza bila saradnik SDB koja je davala informacije o Vama i Vašim akcijama?
To je bilo kada sam u Karlsruheu otvorio konobu. Demolirali su i zapalili objekat, a kiselinu su mi bacili u lice da me oslijepe. Moja žena se stvarno zove Tereza, ali nije ona bila "udbaš" već je to bila Roksanda Herceg iz Gruda čije je kodno ime bilo "Tereza". Bila je zaposlena kao konobarica kod mene i samoinicijativno se javila da bude saradnik UDB-e.
Metod ubacivanja saradnika UDB-e među nas uvijek je bio isti: nas su pratili i ubijali isključivo hercegovački Hrvati, nikad Bošnjaci, Srbi ili Hrvati iz Hrvatske. Dakle, ljudi koji su bili naši susjedi, školski drugovi, bliža rodbina, čak i rođena braća. Taj sistem je početkom 70-ih osmislio šef mostarske, pa poslije šef za hrvatsku emigraciju savezne tajne službe Stanko Čolak, rodom iz Širokog Brijega.
:: Prošle godine se Stanko Čolak pojavio na sahrani svoje majke u Širokom Brijegu. Da li je tačno da mu je tom prilikom prišla neka žena koja ga je pljunula i ošamarila?
Stanko je prvi put nakon 15 godina došao iz Beograda gdje živi sa suprugom, Srpkinjom iz Livna. Pljunula ga je kćerka Miljenka Hrkača, koji je osuđen na smrt zbog podmetanja bombe u beogradskom kinu "20 oktobar".
Koliko znam, Hrkač nije pripadao nijednoj emigrantskoj organizaciji jer je živio u Hercegovini. Nijedna hrvatska organizacija nije planirala takvu akciju. Koliko znam, Hrkača su ucjenjivali ubojstvom kćerke i žene ako ne prizna. Hrkač je bio seljak koji nikada nije otišao do Sarajeva, a kamoli Beograda, a njegova kćerka nikada nije dobila umrlicu svoga oca.
:: Koga smatrate najodgovornijim za ubistva u emigraciji i da li su ti ljudi bili fanatični komunisti koji su Vas mrzili zato što su u Vama vidjeli nastavljače zločinačkih ideja fašističkog ustaškog režima Ante Pavelića?
Ivan Lasić je bio najkrvoločniji. Počeo je kao učitelj u osnovnoj školi u selu Rasno, a onda prebačen za upravitelja đačkog doma u Širokom. U službu ga je vrbovao ekonom u domu Tadija Lončar, kasnije šef širokobriješke UDB-e, koji ga je preporučio Stanku Čolaku. Kada je Stanko Čolak 70-ih postao šef u Beogradu, njegov brat Drago Čolak bio je šef UDB-e u Mostaru, a treći brat Ivan Čolak šef širokobriješke službe.
Lasić i Lončar su postali vođe profesionalnih ubojica koji su ubijali naše članove po Njemačkoj. Poslije im se po liniji partije priključio Jerko Bradvica. To je bio operativni vrh UDB-e protiv hrvatske emigracije, koji je planirao stvaranje saradničke mreže u emigraciji i organizirao ubistva u inozemstvu. Posao su koordinirali sa šefovima UDB-e Hrvatske Josipom Perkovićem i Zdravkom Mustaćem.
Nisu oni bili nikakvi fanatični komunisti. Obitelji Lasić i Bradvica nemaju komunističku prošlost. To su, po meni, obučeni egzekutori sistema koji su služili prvo Josipu Brozu Titu, poslije identično Franji Tuđmanu i Slobodanu Miloševiću. U stvarnosti, oni su provodili teror i bili iznad svojih vođa jer su i vođe prije njih bili dio državnog terora. Motivi su bili lične privilegije, bogaćenje i moć da se svako ko je na vlasti drži pod kontrolom.
Hercegovački UDBaški krug
:: Gdje sada žive Ivan Lasić i Tadija Lončar?
Viđam ih često, pošto su mi susjedi u Širokom. Ne pozdravljamo se, ali znam da se ne usude otići bilo kome na sprovod. Očito ih grize savjest.
:: Kako objašnjavate da je kanadski emigrant iz Gruda Gojko Šušak kada je postao hrvatski zamjenik ministra obrane, za šefa vojno-obavještajne službe SlS postavio šefa hrvatske UDB-e Josipa Perkovića - koji je sa hercegovačkim udbašima, kako tvrdite, ubijao hrvatske emigrante?
Pokojni Gojko Šušak bio je najobičnija budaletina.
Odlično ga poznajem jer smo zajedno išli u gimnaziju. Zahvaljujući njemu, na račun paradržave HR i Herceg-Bosne najviše se obogatio Vlado Šoljić, koji je Šušku bio kum iz njegovog prvog braka sa Crnogorkom koja sada živi na otoku Krku. Takav politički "malokalibar" kakav je bio Šušak - nije mogao postaviti Perkovića.
Šefa SIS-a Perkovića je postavio osobno: dugogodišnji suradnik vojne kontrašpijunaže jugoslavenske vojske Franjo Tudman - prvi predsjednik neovisne Hrvatske - osobno
.
:: Imate li ikakvo pokriće za tvrdnju da je Tuđman radio za KOS?
Tko je mogao biti general JNA i dio Titovog personala?
Samo aktivni KOS-ovac!
Što je bila demokratska 1990. godina - već početak osvete poražene političke i vojne frakcije SK Hrvatske iz 70-ih godina nad strujom koju je tada podržao Tito.
KOS i UDB-a su, kao i 70-ih pobjednicima Titove frakcije, asistirali novoj "demokratskoj i slobodnoj" vlasti početkom devedesetih.
Tuđmana u emigraciju šalje KOS i daje mu putovnicu, promovira ga u lidera hrvatske emigracije iako on nikada nije bio istinski emigrant. Čak mu osiguravaju članstvo u HOP-u što je bilo suludo. Kada postaje predsjednik Hrvatske, za ministra policije dovodi počasnog građanina Valjeva Josipa Boljkovca, čija je žena rođena sestra generala JNA i posljednjeg ministra jugoslavenske policije Petra Gračanina.
Upravo je Gračanin kreirao "balvan revoluciju" u Kninskoj krajini.
wikipedia: Petar Gračanin
Za šefa hrvatskih službi Tuđman postavlja Josipa Manolića, osnivača hrvatske UDB-e i oficira KOS-a.
JUGO-UDBAŠI BOBAN, PRALJAK, PRLlĆ
:: Znači, Vi vjerujete da se Tuđman dogovorio sa Miloševićem o podjeli BiH, a da su mreže KOS-a i UDB-e asistirale u realiziranju takvog plana?
To je jedina i prava istina.
S nama se Tuđman nije dogovarao oko podjele Bosne - a sa Srbima nikada se i ne bi mogao dogovoriti. Zato je igrao na provjerene saveznike koji su obiteljski ili prijateljski bili vezani sa Beogradom.
Od hrvatske emigracije Tuđman je dobio desetine miliona dolara pomoći, ali nas je smatrao neprijateljima.
Tuđman je zapovjedio ubojstva Ludviga Pavlovića u Hercegovini i Mire Barešića u Hrvatskoj.
Kada je ubijen i zapovjednik HOS BiH Blaž Kraljević, mi smo shvatili da nas je Tuđman otpisao.
Umjesto nas koji smo inzistirali na savezništvu sa Bošnjacima, on je u Hercegovini uspostavio strukturu ljudi čije su karijere "stvorile" tajne jugoslavenske službe:
- Matu Bobana
- Slobodana Praljka i
- Jadranka Prlića
:: Praljak i Prlić su optuženi u Haagu za pomaganje Hrvatskoj u agresiji na BiH, logore za Bošnjake, rušenje Starog mosta...
Da je ostao živ, Mate Boban bi bio prvooptuženi u Haagu. To je bio notorni kriminalac koji je svoj položaj direktora Robne kuće "Ima" iskorištavao da bi spavao sa tuđim ženama. U zatvoru je završio zbog krađe šećera, a ne iz političkih razloga, kako je kasnije lagao. On je bio vođa pljačkaša HR Herceg-Bosne koji su osramotili hercegovačke Hrvate i zavadili nas sa Bošnjacima.
I crkva u Hercegovini je stajala iza njih, pa je mjesec dana pred otvaranje logora za muslimane fratar govorio nama poslije mise kako je došlo vrijeme da definitivno završimo i sa muslimanima.
Taj "vojskovođa" Slobodan Praljak je uz svu pomoć svog oca, udbaškog batinaša Mirka Praljka postao tek trećerazredni režiser, ali mu je otac rušitelj i siledžija uspio prenijeti svoj karakter.
Postoje snimci kad Praljak nosa odoru generala Hrvatske vojske i ulazi u Hercegovinu sa tenkovima.
Što je drugo uradio Tuđman već izvršio agresiju na BiH, a Praljak, Boban i ostali Hercegovci mu bili sredstvo. Kad je Praljak srušio Stari most, po Širokom Brijegu su se janjci okretali što je srušen "turski most".
Kakav turski most, govorio sam budalama, pljunuli ste na čast i obraz hercegovačkih Hrvata.
VICE VUKOJEVIĆ JE UBIO BRUNU BUŠIĆA U FRANCUSKOJ
:: Otkuda Vaše ime na spisku suradnika KOS-a?
Zahvaljujući Vici Vukojeviću, jednom beskaraktemom čovjeku, danas sucu Ustavnog suda Hrvatske (maj 2006. godine) i novokomponiranom povjesničaru ustaške emigracije Boži Vukušiću koji po nalogu svojih starih poslodavaca Ivana Lasića i Stanka Čolaka piše gluposti u "Tajnom ratu UDB-e" i "Čuvarima Jugoslavije".
Vukojević i Vukušić su bili članovi komisije Hrvatskog sabora koja je 1992-93. hapsila i isljeđivala šefa splitske UDB-e Blagoja Zelića i Petra Gudelja jer su ih sumnjičili da su organizatori ubojstva Brune Bušića. Mučili su ih u obiteljskoj kući tadašnje urednice HRT Ksenije Urličić na brdu Kruševo iznad Omiša.
Ja sam Bušiću osigurao falsificiranu njemačku putovnicu s kojom je pobjegao iz Jugoslavije i bio je pod mojom zaštitom. Na dan ubojstva Bušića u Parizu 1978. Vice Vukojević je bio u Parizu. U filmu o ubojstvu Bušića, Vukojević je optužio Josipa Perkovića za organiziranje ubojstva a, navodno, dokaz mu je snimka premlaćenog Gojka Zelića koji jedva govori.
To nije istina i mislim da Vukojević zna mnogo više o organiziranju ubojstva Bušića jer je moguće da je u njemu i sam sudjelovao. Poslije Bušićevog ubojstva Vukojević je postao zamjenik direktora u nekoj zagrebačkoj firmi, mislim Tehnogradnji, čiji je tadašnji direktor bio Zlatko Tomčić - današnji predsjednik HSS Hrvatske.
Bože Vukušić je u mom lokalu ubio Jusufa Tatara, radnika koji je dolazio kod nas i nikada nije pravio probleme. Poslije su uhapsili i mene jer je Vukušić to pokazivao kao samoobranu od špijuna UDBe što je glupost.
Ja sam mu trebao dati alibi, ali nisam htio jer je ubio nevina čovjeka. Zato mi se kroz stavljanje imena na spisak suradnika KOS Bože Vukušić pokušava osvetiti.
Ko je bio Vukušić, vidjelo se tek kada ga je Tuđman uspio izvući sa doživotne robije iz njemačkog zatvora.
Dakle, on je najobičniji kriminalac koji je prije rata pljačkao stanove i koga je u Karlsruhe meni poslala UDBa što je srbijanski udbaš Božo Spasić i napisao u svojoj knjizi.
:: Pa čiji je medijski zaštitnik danas Bože Vukušić?
Prije svih Ivana Lasića, koji je bio posrednik u kupovini dokumentacije o suradnicima SDBBiH objavljene u knjizi "Čuvari Jugoslavije", a koja je kupljena od Brane Kvesića. Mislim da Lasić i Kvesić još uvijek drže mnogo važnije dokumente o suradnicima i operativnim vezama među kojima su imena za ne povjerovati.
Bože Vukušić je tajnik Počasnog bleirbuškog voda i pisac povijesti organizacije Hrvatskog revolucionarnog bratstva HRB. To je neviđena sramota.
Poslije rata sam u Makarskoj vidio kako član australskog HRB Ivan Butković, naš Franjo Goreta koji je ležao zbog ubistva jugoslavenskog konzula u Štutgartu Save Milovanovića, i Bože Vukušić piju piće s Ivanom Lasićem. Tad sam se sjetio Mile Rukavine koji mi je pred njegovo ubojstvo rekao: Mi smo UDBi poturali naše, a UDBa nama svoje. Njihovi su ostali njihovi, a naši su postali UDBaši
Bugojanska grupa i napad na Jugoslaviju
Bugojanska grupa pred polazak u Australiji 1972. godine
Akcija "Feniks" je Udbin naziv za akciju hrvatskih gerilaca koji su se u junu/lipnju 1972. godine ubacili u Jugoslaviju i više od mjesec dana se sukobljavali sa pripadnicima policije. Ta se akcija u literaturi naziva Bugojanska grupa ili skupina. Akciju je organizovalo Hrvatsko Revolucionarno Bratstvo HRB u Salzburgu, pod nazivom "Plan Planinske lisice". Cilj je akcije bio uspostava vojne baze na planini Vran i podizanje hrvatskog naroda na ustanak protiv komunizma -- bs.wikipedia.org
JA SAM POSLAO GRUPU FENIKS DA DIGNE USTANAK U BUGOJNU
:: U dosjeu "Raduša" SDB-a BiH vi ste glavna figura obrade u vezi sa ubacivanjem grupe Feniks u Bugojno na planinu Raduša u ljeto 1972. godine. Našao sam također i ime legionara i umirovljenog hrvatskog generala Ante Rose, kojeg je Franjo Tuđman poslao među bosanske Hrvate da silom uspostavi novo ARBiH-HVO savezništvo.
Grupu "Feniks" je vodio Ambrozije Andrić koji je došao iz Australije i dobio privremeni boravak u Njemačkoj. Zadatak mene i mojih ljudi bio je da ih naoružamo. Oružje i opremu smo kupili od američkih vojnika koji su krali oružje iz svoje baze. U današnjoj protuvrijednosti od stotinu tisuća maraka nabavili smo pištolje, snajperske puške i automate sa municijom.
Ja sam Ambroziju dao dva bojovnika za grupu, Širokobriježanina Vidaka Buntića koji je poginuo kod Livna i Ljubušaka Ludviga Pavlovića koji je odležao 20 godina u Zenici.
Da bi Tuđman onda zapovjedio njegovu likvidaciju.
"Bugojanci" su napravili tehničku grešku kad su zarobili kamion kod slovensko-austrijske granice. Umjesto da se "oslobode" vozača, oni su ga živog dovezli do Bugojna i pustili rekavši mu da su došli hrvatski ustanici. Imali smo dobre informacije o objektima napada, o lokaciji naših jataka, ali smo se prevarili u procjeni da su bosanski Hrvati tada bili protiv SFRJ.
Bosanski Hrvati su bili ZA SFRJ.
Ustvari, Jugoslavija je tada bila najmoćnija zemlja Europe sa kojom se na zapadu i istoku nitko nije htio politički zamjerati. Ante Roso je kod nas došao u Karlsruhe i bio je pratilac Gojka Bošnjaka, vlasnika restorana "Straža na Rajni" i jednog od šefova u emigraciji. Kada je Ivan Lasić poslao mog rođaka Vladu Mišića da ubije Bošnjaka, ovaj je prerano pucao u jednoj samousluzi na Akademie Strasse pa su Roso i Bošnjak uhitili Mišića koji je zbog pokušaja atentata odležao deset godina u Njemačkoj.
Mislim da je Ante Roso bio na širem spisku grupe "Feniks", ali se zbog atentata na Bošnjaka i nemogućnosti da dobije dozvole za ostanak u Njemačkoj prebacio u Francusku i tamo prijavio u Legiju stranaca.
TUTA MI SE KLEO DA NIJE SURADNIK UDBe, ALI MU NIKAD NISAM VJEROVAO
:: Kakav je status imao Vaš rođak Mladen Naletilić Tuta u hrvatskoj emigraciji i da li je kasnije zavrbovan da radi za SDB pod šifrom "Kobra"?
Tuta i ja smo daleki rođaci. On nije bio u emigrantskim organizacijama, bavio se prostitucijom. Počeo je kao makro, a onda otvorio javnu kuću i kockarnicu u Singenu na Bodenskom jezeru. Potvrdio mi je da se u Italiji sastao sa Dragom Čolakom i još jednim operativcem UDB-e, ali mi je rekao da ga nisu vrbovali.
Ja sam se Tuti otvoreno suprotstavio za vrijeme rata zbog ubojstva Blaža Kraljevića, zapovjednika HOS-a u BiH, i zbog njegovog premlaćivanja Hrvata koji su štitili susjede Bošnjake.
Tijekom rata nismo razgovarali jer je bio "pušten sa lanca", ali sam ga posjetio u zagrebačkoj, bolnici u Šimunskoj prije nego je izručen u Haag. Rekao sam mu u lice da su ratni logističari sada bogati biznismeni i ugledni političari, da je njegov general Mićo Lasić vlasnik pumpi, a da je on propustio šansu da se stavi na pravu stranu i sačuva kakav-takav obraz.
Mislim da je on bio oruđe Franje Tuđmana i Gojka Šuška, koje su za svoje interese po Hercegovini zloupotrebljavali Mate Boban i Vice Vukojević.
Onaj tko je donio Tuti dva miliona maraka da ubije Blaža Kraljevića pripada strukturi koja je objavila listu KOS-a u Nacionalu.
KAKO JE UBIJEN MAKS LUBURIĆ
:: Da li ste poznavali Iliju Stanića, navodnog ubicu ustaškog zapovjednika iz Sarajeva i zapovjednika koncetracijskih logora u NDH Vjekoslava Maksa Luburića?
Upoznali smo se 1966. u azilantskom logoru kod Nirnberga. Iz tog logora su ga izvukli Slavonac Jakov Jurić i Milan Dorić Slovenac koji je radio za slovenačku službu, UDB, CIA, BND i austrijsku policiju istovremeno. Dorić je uvijek bio pun para, ali ih je gubio na kartama. Taj Dorić je odveo Stanića do ustaše Dabe Peranića u Pariz, koji je Iliju preporučio svom velikom prijatelju Luburiću.
Poslije šest mjeseci Maks je otjerao Stanića jer mu se spetljao sa kćerkom. Ali ga je Dabo vratio. Ilija Stanić je učestvovao u Maksovom ubistvu po nalogu UDB-e, ali po našim informacijama je imao pomagače među hrvatskim emigrantima.
izvor: e-posavina.com