Pada Knin, šta da radim? Ubij se!

Radovan Karadžić, Slobodan Milošević i Milan Martić
Radovan Karadžić, Slobodan Milošević i Milan Martić

MILAN MARTIĆ: "Slobodane, počinje Oluja, padaju granate oko Knina, što da radim?' MILOŠEVIĆ: "Ubij se!"

KNIN - "Tu zadnju noć, 3. kolovoza 1995., proveo sam sjedeći na pragu svoje kuće u Kninu i tu sam dočekao zoru. Kada su počele padati prve granate, bilo je oko pola pet, znao sam što to znači, probudio sam ukućane i pokušao doći do nekih rođaka koji su živjeli u okolici Knina", prisjetio se gradonačelnik Knina u Oluji i otkrio do sada nepoznate detalje

Objavljeno: 05. avg.kol 2015 | Snježana Vučković

Predsjednik Srpskog demokratskog foruma u Beogradu Drago Kovačević bio je posljednji gradonačelnik Knina prije akcije "Oluja". Kovačević je bio deset godina direktor Centra za socijalni rad u Drnišu, a isto to je radio i u Kninu za vrijeme rata. U svom posljednjem intervjuu, iznio je više nego zanimljive detalje o zbivanjima u Kninu s početkom VRA "Oluja":

Milošević: "Ne mogu vam pomoći"

- Tu zadnju noć, 3. kolovoza 1995., proveo sam sjedeći na pragu svoje kuće u Kninu i tu sam dočekao zoru. Kada su počele padati prve granate, bilo je oko pola pet, znao sam što to znači, probudio sam ukućane i pokušao doći do nekih rođaka koji su živjeli u okolici Knina. Nakon toga otišao sam u zgradu općine ne znajući da li će se poduzeti evakuacija građana koja je bila u nadležnosti vojnih vlasti. Na ulici je vladao kaos, a prve zrake sunca probijale su se kroz gustu prašinu koja je bila posvuda u zraku. U općini sam zatekao neke krajinske generale i Milu Martića kako s nekim razgovara telefonom. Na liniji je bio Slobodan Milošević. Martić je pitao da li mu Milošević može vojno pomoći, a Milošević je odgovorio da ne može.

- "Što da radim" - pitao je Martić.

- "Ubij se!" - odgovorio je Milošević.

Milan Martić - Radovan Karadžić
Milan Martić - Radovan Karadžić

Drago Kovačević također svjedoči o "Krajini kao kavezu između Hrvatske i Srbije", ali i o Miloševićevoj ulozi:

Milošević je dao ubiti gradonačelnika Vrginmosta koji je shvatio "duplu igru"

- Bio je to fizički ali i politički kavez jer je Milošević u Krajini uspostavio svoju paralelnu strukturu vlasti. Krajina nikada nije do kraja imala svoju administrativnu infrastrukturu i obmana je da je Krajina kreirala neku svoju autentičnu politiku. Čak i kada su nekakvi lokalni političari dobivali većinu na krajinskim izborima, nije postojala mogućnost da oni sprovode svoje odluke jer nisu postojali instrumenti organiziranog sistema. S druge strane, Milošević je preko policijskih snaga, Martića i crvenih beretki kontrolirao provođenje tih odluka i u slučaju neposlušnosti prijetila je velika opasnost da netko izgubi glavu. Gradonačelnik Vrginmosta Dmitar Obradović ubijen je zato što je shvatio tu vrstu duple igre, a Veljko Džakula, koji je kao političar u zapadnoj Slavoniji pokušao provesti neku mekšu politiku prema Hrvatskoj, uhićen je usred Beograda i sproveden u tajni zatvor u Krajini. Poslije mi je ispričao kako mu je isljednik rekao: "Samo Bog i ja znamo gdje se ti sada nalaziš".

Kovačević tvrdi kako Milošević nikada nije ozbiljno mislio na Krajinu, te da mu je ona trebala za dvije stvari. Prvo, Krajina mu je služila kao ucjena za Tuđmanovu lojalnost u partnerstvu oko podjele Bosne i, drugo, ona mu je trebala kao organizacijski oblik zamrznutog konflikta. Lokalna krajinska vlast trebala je Miloševiću samo utoliko da postoji netko na terenu tko će kontrolirati narod dok se proces razmjene stanovništva ne dovrši do kraja:

"Humano preseljenje"? Izbacivali su Hrvate kako bi naselili nas...

- Kada smo izlazili iz Knina nakon "Oluje", kolona se 7. kolovoza zaustavila u Banja Luci u koju je ekspresno stigla Buba Morina, komesar za izbjeglice iz Srbije, a Ratko Mladić postavio je vojnu policiju na izlazu iz grada i nije se moglo dalje. Tada je Buba Morina rekla kako mi treba da naselimo Srebrenicu, Višegrad i Bratunac, mjesta iz kojih su izbačeni Muslimani i Hrvati. U isto vrijeme u Banja Luci policija upada u hrvatske kuće i skelom ih kod Davora prebacuje na hrvatsku stranu gdje onda oni ulaze u srpske kuće na Baniji... Eto to je "humano" preseljenje - prisjetio se bivši kninski gradonačelnik.

Radovan Karadžić, Slobodan Milošević i Milan Martić
Radovan Karadžić, Slobodan Milošević i Milan Martić

O sastanku s Miloševićem u ljeto 1995., Kovačević je kazao:

"Milošević se igrao s nama kao mačka s mišem!"

- Sastanak je bio organiziran u Beogradu između operacija "Bljesak" i "Oluja" i ja na taj sastanak uopće nisam htio ići znajući da Milošević ne govori istinu, ali sam kao gradonačelnik Knina osjećao odgovornost za sudbinu svih tih ljudi. U delegaciji je još bio Boro Mikelić, Milan Babić, Rade Tanjga i Rajko Ležajić koji sada vodi ono fantomsko društvo koje se zove "vlada Krajine u izbjeglištvu". Boro Mikelić je bio pripremio referat od dvadeset osam stranica sa zahtjevom da se smijeni Martić i upravo kada je htio početi govoriti, prekinuo ga je Milošević rekavši kako je kod njega tog jutra bio Mile Martić "koji se mnogo sekira i noćima ne spava i zato vi sada treba da budete složni i sve će da bude u redu". Ja sam tog trenutka znao da je sastanak završen: Milošević se cinično s nama igrao kao mačka s mišem. Njegova strategija u samoj Krajini bila je takva da je u njoj instalirao tri-četiri političke struje koje bi aktivirao kako je njemu odgovaralo, a krajinsko rukovodstvo, svi ti Hadžići, Martići, Zečevići, Tanjge i Mikelići, predstavljali su galeriju likova totalitarno policijskog mozga koji su bili fascinirani Miloševićem i njegovim službama. Nakon Mikelićevog partijskog referata Milošević je rekao: "Vrhovni savet odbrane sastao se juče i odredio vam Milu Mrkšića za vrhovnog komandanta", i sastanak je bio završen..."

izvor: dnevno.ba-10890

 

Srbi su pomogli da Oluja bude uspešna

Vuk Drašković: Sa Dedinja su pomogli Tuđmanu da "Oluja" bude uspešna i munjevita; Antizapadni fanatici sada ruše Briselski sporazum

Srpski časnici "Oluje"

Od zločina je opasniji zaborav zločina

Oluja
Oluja

• Na Dedinju su znali šta se priprema na Pantovčaku i, planski i saveznički, pomogli Tuđmanu da "Oluja" bude uspešna i munjevita

• Već dve decenije, svakog 4. i 5. avgusta, uz veliku pompu, Hrvatska proslavlja progon iz Hrvatske više od 200.000 svojih građana srpske nacionalnosti. To etničko čišćenje, svojstveno nacistima, proglašeno je za dan hrvatske državnosti

Objavljeno: 30. jul 2015

Već dve decenije, svakog 4. i 5. avgusta, u Srbiji se služe parastosi za ubijene u hrvatskoj "Oluji" i molebani za prognane nesrećnike. Pred TV kamerama, u prvim redovima tuge i osude hrvatskog zločina, najbučnija je srpska politička, crkvena, kulturna i medijska elita, ona ista koja je, odlučujuće, doprinela hrvatskoj "Oluji".

Da nisu branili Srbe onako kako su ih branili, "Oluje" ne bi ni bilo. Ta "ožalošćena porodica" iz prvih redova bola i ogorčenja zbog tragedije Srba i Srpske Krajine, sprečila je, pre dve decenije, kapitulaciju Franja Tuđmana, kada su ga SAD, Rusija, EU i UN prinudile da prihvati i potpiše međunarodni sporazum poznat kao Plan Z-4.

Po tom sporazumu, Srbima u Hrvatskoj ponuđena je federalna, u mnogo čemu i konfederalna Srpska Krajina, koja bi imala svoj parlament, vladu, predsednika, zakone, sudove, policiju, grb i zastavu, čak i sopstvenu monetu i pravo da Srpska Krajina sklapa i međunarodne ugovore. Čim su obelodanjeni detalji Plana Z-4, ratno huškačka mašinerija u Beogradu uzvratila je propagandnom ofanzivom da je reč o "podmukloj antisrpskoj zaveri Vašingtona, Berlina i Vatikana".

Sa sloganom "ne Hrvatskoj za sva vremena", karavani političara, vladika, oficira DB, akademika, pesnika, glumaca i medijskih komentatora preplavili su Srpsku Krajinu. Agitovali su da Plan Z-4 bude odbijen, sa njima svojstvenim žarom i uz kletve sa Lazareve kosovske večere. Od uticajnih političkih partija u Srbiji samo je SPO bio za prihvatanje Z-4 i, dramatično, mesecima, upozoravao na strašne i neizbežne posledice odbijanja ponuđenog sporazuma.

Usred histerije u Beogradu i Kninu, američki i ruski ambasadori u Zagrebu, inače glavni promoteri Plana Z-4, Piter Galbrajt i Leonid Kerestendžijanc, posećuju Franja Tuđmana. On ne prikriva da je ogorčen. "Kako da prihvatim kapitulaciju Hrvatske, vi srpskim pobunjenicima dajete državu?" - pita ih. Tada mu Amerikanac i Rus drže poduži čas iz istorije. Naročito ga podsećaju na ustaški genocid nad Srbima. I kažu mu da su Vašington i Moskva, kao i EU i UN, odlučne u zahtevu da Srbi u Hrvatskoj dobiju najviši stepen zaštite i svoje samouprave. Uz gunđanje i bes, Tuđman prihvata Plan Z-4.

Američki i ruski ambasador, sa Tuđmanovim potpisom na sporazumu, odlaze u Knin, kod vođa Srpske Krajine. U centru grada vrteli su se jaganjci na ražnju. Oni su razumeli da se priprema slavlje.

"Slomili smo Tuđmana, potpišite, pa da nazdravimo", kaže Rus i pruža Plan Z-4 Milanu Martiću, predsedniku Krajine. "Mi taj papir odbijamo, ne želimo ni da ga uzmemo u ruke", odgovara Martić. Dvojica ambasadora su pomislila da je u pitanju šala. "Odbijamo odlučno, tako nam je naredio Milošević", pojašnjava Martić. Šokiran, ruski ambasador mu kaže: "Ovim ste, i srpskom narodu i sebi, potpisali smrtnu presudu". Ipak, da se ta presuda izbegne, Piter Galbrajt i Leonid Kerestendžijanc odlučuju da krenu u Beograd, da umilostive Slobodana Miloševića, ali on odbija da ih primi.

Tada je Franjo Tuđman dobio zeleno svetlo za vojne operacije "Bljesak" i "Oluja". "Štovani predsjednik Srbije", kako je oslovljavan u čestim kontaktima sa Tuđmanovim emisarima, smatrao je da je Plan Z-4 katastrofalan ne samo za Tuđmanovu Hrvatsku nego i za njegovu Srbiju. Srpska država u hrvatskoj državi! Miloševića je to razdraživalo kao crveni plašt bika u areni. Strepeo je da će, bude li prihvaćen, Plan Z-4 biti opasni pelcer za sličan status Kosova u Srbiji. Formula "dva K", Krajina i Kosovo, uveliko je diskutovana u Vašingtonu, a saglasnost Moskve Borisa Jeljcina bila je osigurana. Odbacivanjem Z-4, kalkulisao je Milošević, propašće ti planovi, a neizbežni slom Srpske Krajine i egzodus Srba uklopiće se u njegovu verziju "2K", njegovu simetriju između Krajine i Kosova. Na isti način na koji će krajiški Srbi biti prepušteni Tuđmanovom maču, njegovom maču moraće biti prepušteni Albanci na Kosovu. Etničko čišćenje Srba za etničko čišćenje Albanaca. Gubitak za dobitak. Krajiški poraz za kosovsku pobedu.

Na Dedinju su znali šta se priprema na Pantovčaku i, planski i saveznički, pomogli Tuđmanu da "Oluja" bude uspešna i munjevita. Iz Srpske Krajine povučena su ubojita oružja, a general Ratko Mladić, zapovednik vojske bosanskih Srba, povučen je na istok, 500 kilometara daleko od Knina, da "oslobađa" Žepu i Srebrenicu, bošnjačke enklave pod zaštitom UN, uz samu granicu sa Srbijom.

Od zločina je opasniji zaborav zločina. I da nije tog zaborava, kao i neistina, koje potapaju današnju Srbiju, i da ima neke više pravde, "ožalošćena porodica" iz prvih redova parastosa za stradale u "Oluji", oni što nariču najglasnije, odlazili bi svakog 4. i 5. avgusta u Knin i Zagreb na proslave pobede koju su oni pripremili. Od njih nema zaslužnijih časnika hrvatske "Oluje".

Od njih nema zaslužnijih za svaku tragediju od 1990. do danas. Antizapadni fanatici, pravoslavni ziloti, svemoćne tajne policije i njihova mreža svuda gde se odlučuje, jahači su srpske apokalipse. Na isti način na koji su odbacili Plan Z-4, pet godina ranije, uoči rata u Jugoslaviji, odbacili su američki poklon od pet milijardi dolara i pozivnicu da se država priključi NATO alijansi i Evropskoj zajednici naroda. Pocepali su i haški dokument lorda Karingtona, Vens-Ovenov plan. Uvek su birali rat i smrt. Jedino su u Dejtonu, koji mesec posle hrvatske "Oluje" u Krajini i srpske "Oluje" u Srebrenici, pristali na mir. I, odmah, krenuli da spremaju srpsku "Oluju" na Kosovu. Izazvali su i prizvali NATO bombe, poraženi potpisali kapitulaciju, izgubili Kosovo i proglasili pobedu, uzrokovali albansku "Oluju" i novi egzodus Srba. Na smrti i nesrećama miliona ljudi sticali su bogatstvo i krvavu slavu, opstajali kao staratelji i zaštitnici nacionalnih interesa u državi onesvešćenoj od strahota, a propagandom zaborava i montiranim optužnicama o svetskoj "antisrpskoj zaveri" pribavljali sebi alibi.

I, evo ih, propagandisti mržnje i smrti jašu ponovo. Sa istom strašću i sa istim rečnikom kao i kad su vešali i obesili Plan Z-4. Sada ruše Briselski sporazum, prebrojavaju i "brane" Srbe po Crnoj Gori, sipaju so na još nezaceljene rane nesrećne Bosne i Hercegovine, propovedaju slom Evrope i divnu srpsku zoru iz Rusije. I sve to filuju pevanjem po televizijama, kičem i krimi storijama po novinama, da ubiju u narodu i poslednje ostatke razuma.

Nadmašuju i sebe same iz devedesetih. Malo im "oluja", hoće još. (Danas)

izvor: nspm.rs