Narodna priča: Dječak sa praznom saksijom
Objavljeno: 02. mar 2013
Veoma davno živio je u nekoj zemlji mudar i srećan vladar. Jedno mu je samo nedostajalo - nije imao djece. Zato pomisli: - Izabraću najpoštenije dijete u čitavoj zemlji, pa ću ga posiniti! Onda naredi on da se svoj djeci razdijeli sjeme cvijeća i oglasi:
- "Onaj ko od ovoga sjemena odgoji najljepši cvijet - biće mi sin, ili kći!"
Sva djeca u zemlji posadiše sjeme. Zalivala su sjeme od jutra do mraka i čuvala na toplom i sunčanom mjestu. Jedan dječak je takođe pazio, i čuvao sjeme, ali prođe deset dana... prođe pola mjeseca... a sjeme iz saksije još ne klija i ne niče.
- "Kako je to čudno" - pomisli dječak, pa najzad upita majku:
- "Majko, zašto ne iznikne moje cvijeće?"
Majka, također zabrinuta, odgovori:
- "Posadi ga u drugu zemlju!"
Dječak posluša majčin savjet, pa presadi sjeme, ali ono opet ne niče.
Osvanu tako i dan kada je vladar trebao da pregleda cvijeće.
Sva djeca u lijepim haljinama iziđoše na ulice držeći ispred sebe saksije sa cvijećem. Svako je želio da ga vladar posini. Ali šta je to - zašto je vladar, razgledajući cvijeće, prošao kraj sve djece i svih cvjetova a bez trunke radosti na licu?
Odjednom, kraj jedne kuće on primijeti dječaka kako plače i stoji držeći u rukama praznu saksiju.
Vladar naredi da mu dovedu tog dječaka.
- "Zašto stojiš s praznom saksijom?" - upita vladar.
Veoma uplašen, dječak ispriča kako je posijao sjeme, ali ono nije izniklo.
Čuvši to, vladar priđe bliže dječaku i reče:
- "Evo mog poštenog sina!"
Ljudi se uskomešaše. Zašto je vladar posinio dječaka s praznom saksijom? A vladar im objasni:
- "Ljudi, sjeme koje su djeca dobila, bilo je skuhano."
Čuvši to, svi klimnuše glavom u znak odobravanja, a djeca koja su stajala sa divnim cvijećern u saksijama pocrvenješe od stida.
