Objavljeno: 10. nov 2012
Sejjid Vehhab Ilhamija (nadahnuti), koji je živio životom pravednika, a umro smrću mučenika u vezirskom gradu Travniku godine 1821. Potresen sudbinom zemlje i ljudi, produhovljeni pjesnik i pravednik nije mogao, a da ne digne svoj glas protiv onih koje je smatrao krivcima za zlu sudbinu rodne grude. Njegova protestna pjesma "Čudan zeman nastade" zapečatila je njegovu sudbinu - tadašnji bosanski vezir, nesmiljeni rashodža Dželaluddin Ali-paša, pozvao ga je u Travnik, uhapsio i pogubio.
Bio je vrstan alim, gorljiv sufija i darovit pjesnik. Jedan od najplodnijih muslimanskih pisaca toga vremena. Osim teoloških spisa, napisao je i veći broj pjesama. Pjevao je na materinskom, turskom i arapskom jeziku. A bio je još nešto: bio je teško bolestan. Boljeli su ga i tijelo i duša. Bio je ojađen i nesretan zbog jada u kojem je Bosna živjela, činilo mu se da će umrijeti. Da mu se primakao vakti-sahat. Opraštajući se od dunjaluka i prijatelja zapisao je:
- Na času smrti napomenite mi šehadet da ne bih otišao na onaj svijet bez imana. Zatvorite mi oči, neka se niko od mene ne prestraši. Neka imami nemaju teškoća i uznemirenja. Neka se tijelo ne uščuje dugim zadržavanjem. Neka braća ne vide tegobu i bol. Lijepo i brzo sve dovršite, da vjernici nemaju nikakve tegobe ni dosađivanja zbog moje dženaze. Oprostite mi moje nedostatke. Ja svima opraštam... Ja ne plačem za ovim svijetom i ne vežem se za njega. Izašao sam već u prelazni svijet.
izvor: books.google.com
