Hrvatsko-hrvatske svađe i strahovi od Haaga
Anto Nobilo: Pukovnik Ivica Primorac boji se da bi mogao u Haag ako odbranim Blaškića
Ljiljan: 30. avg - 6. sep 1999. godine
Haški branitelj generala Blaškića, A. Nobilo, misli da bivšeg zapovjednika specijalnih jedinica HVO-a, pukovnika Ivicu Primorca hvata strah od Haaga! Sadašnji šef hrvatskih obavještajnih službi u Hercegovini, nekadašnji je zamjenik zapovjednika Glavnog stožera HVO-a gen. Milivoja Petkovića, a prije toga zamjenik zapovjednika Glavnog stožera HOS-a, gen. Blaža Kraljevića.
Odvjetnik Nobilo misli da Primorac ima razloga za zabrinutost po prvoj (funkcionalnoj) osnovi, a predsjednik HSP-a 1861 i osnivač i zapovjednik HOS-a, Dobroslav Paraga da ima i po - drugoj! Paraga je, prema dokumentaciji koju ima, uvjeren da je Primorac jedan od organizatora atentata na gen. Kraljevića. Jer, "Primorac je jedan od organizatora atentata, a Štela ga je (Kraljevića) uvukao u klopku, a i taj će ratni zločin biti predmet Haškog suda".
Prvo optužbe na relaciji: Blaškić-Primorac-Nobilo
- "Lom je nastao", kaže Nobilo, "kada je on, kao Blaškićev branitelj, pokušao dokazati (a nada se da je u tome uspio), postojanje dvostruke linije zapovijedanja" za vrijeme rata u Hercegovini i srednjoj Bosni, zbog čega se "bivše strukture Herceg-Bosne osjećaju ugroženima, pa su ušle u - poluratno stanje s Blaškićevom obranom". (Int. Novom listu 21. jun 1999.). U te "ugrožene" spada i Primorac, ili se barem tako osjeća, jer, uvaži li sud Nobilove dokaze o "dvostrukoj pa i trostrukoj liniji zapovijedanja u HVO-u", Blaškić bi mogao biti oslobođen, a Primorac bi se mogao naći u Haagu, po zapovjednoj odgovornosti.
Stoga se on iz "petnih žila" trudi pobiti Nobilove dokaze, "dokazujući", prema hrvatskom tisku, da nisu postojale "dvostruke linije zapovijedanja", jer jasno je ako bi to "progutali" i Haški suci, Blaškiću "ne gine" doživotna robija, pa se Primorac ne bi morao "bojati Haaga". Ali, samo možda, jer taman da je i onako kako on kaže u Globusu, da "u zoni odgovornosti jednog zapovjednika, sve postrojbe koje tu djeluju su podređene njemu", čime direktno optužuje Blaškića za zapovjednu odgovornost - i doživotnu, zaboravlja - sebe, jer kao zapovjednik jedinica za posebne namjene, i on je nekome zapovijedao, imao prema nekome zapovjednu odgovornost, a u Haagu nigdje ne piše da na Sud idu samo "visoko" pozicionirani zapovjednici, zašto bi oni na, uvjetno rečeno, nižim razinama zapovijedanja bili - amnestirani od odgovornosti, a, osim toga, iako na Sudu nije opravdanje, viši zapovjednik ne može u svakom trenutku "vidjeti" šta negdje na terenu zapovijeda njegov podređeni.
Nobilo misli da Primorac tako govori "iz straha", jer "linija zapovijedanja specijalnim jedinicama u srednjoj Bosni i Hercegovini, bila je dvostruka pa i trostruka. Osnovna linija išla je od zapovjednika pojednih postrojbi, preko Primorca, kao pomoćnika načelnika Glavnog stožera za jedinice za posebne namjene, do generala Petkovića, koji je bio na čelu stožera". Po Nobilu, to objašnjava otkuda toliki napadi na Blaškića, jer "kako zapovjedna linija ide od Primorca do Petkovića, jasno je da se ta dvojica osjećaju ugroženima".
NobiIo se i osobno, pak, osjeća ugrožen od Primorca, jer je u pismu ministru unutarnjih poslova Ivanu Peniću i šefu UNSA, Ivanu Jarnjaku, naveo Primorca kao jednog od potencijalnih atentatora na njega. Znakovito je da je riječki "Novi list" kao uvod u intervju s Nobilom napisao ovo:
Ime Ivice Primorca, prema neprovjerenim tvrdnjama, nalazi se na popisu potencijalnih putnika za Haag.
Primorčev prelazak iz HOS-a u HVO
Dobroslav Paraga, pak, misli da je za Primorca viza za Haag izvađena još ubojstvom generala Kraljevića 9. jun 1992., na punktu HVO-a, čiji je Primorac bio zamjenik u stožeru HOS-a, ali ga je na kraju izdao. Naime, samo dva dana prije Kraljevićeva ubojstva (podaci HSP-a 1861), Primorac je iz HOS-a prešao u HVO, gdje sa sobom Mati Bobanu dovodi još osam suboraca i odnosi svu dokumentaciju HOS-a, kompjuterske diskete s podacima o HOS-u i njegovim borcima. Paraga to smatra i neposrednim uvodom u rat s Bošnjacima, jer je general KraIjević bio "za savezništvo s muslimanima", za odbranu cjelovite BiH, zbog koje se početkom agresije na BiH vratio nakon 30-godišnje emigracije u Australiji, da bi "politički i vojno pomogao svom narodu, svojoj BiH, da odbrani njezine međunarodno priznate granice". (Iz arhive HSP a i HOS-a).
U izvještaju Zapovjedništva Ratnog stožera HOS-a za Hercegovinu od 11. jun 1992. godine, kaže se da je i Vinko Martinović Štela bio među onima koji su 7. jun 1992. namamili Kraljevića u klopku za atentat, tako što su ga došli zamoliti da dođe u Mostar na sastanak HVO-a i HOS-a kako bi riješili međusobne nesuglasice. No, nakon sastanka "bojovnici HVO-a dočekali su na povratku generala i njegovu pratnju na punktu svoje vojne policije u selu Glamuzine i ubili ih" (Arhiv HOS-a). Zato Paraga i kaže da je (i) "Primorac organizirao atentat na Kraljevića, a Štela ga naveo na klopku".
Kako je samo dva dana prije tog atentata, Primorac "prebjegao" u HVO Bobanu, i to s vrijednim darovima (dokumentacija HOS-a), brzo napreduje u hijerarhiji HVO-a ubrzo postaje pomoćnik zapovjednika za personalnu upravu.
Uostalom, nije samo Paraga smatrao Primorca odgovornim za ubojstvo generala B. Kraljevića. Sumnjičila ga je - za izdaju - i generalova obitelj, koja u osmrtnici generalu i njegovim suborcima, u Slobodnoj Dalmaciji od 15.8.1992. kaže: "Boreći se za svoje položaje, vlastodršci se dogovoriše da vas smaknu. Nađoše JUDU iz Tihaljine koji vas izda", čime se jasno aludira na Ivicu Primorca, koji je rođen u Tihaljini kod Gruda.
Za razliku od gen. Kraljevića, njegov zamjenik Primorac nije želio saradnju, ni zajedničku odbranu "s muslimanima", po njegovom ukusu, "bilo ih je previše u HOS-u, koji je tako postao MOS". (Int. Slobodnom tjedniku 15. jun 1992.). A, nije želio ni zajedničku vojnu komandu s njima, pa se u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji (19. jun 1992.) jada da je iz HOS-a otišao nezadovoljan "zajedničkim zapovjedništvom s TO BiH", pa "HOS ratuje za tuđe političke ciljeve".
Iako je samo deset dana ranije (prema int. Nedeljnoj Dalmaciji, avg/kol 1992.), vraćajući se iz Sarajeva, s pregovora o ustrojstvu TO BiH, bio zadovoljan. Možda još tada nisu stigle ponude iz Gruda i Širokog Brijega. A, sada su mu odjednom smetala i zajednička komanda i zapovjednik Sefer Halilović, koji je navodno Hrvatima nudio samo "marginalna mjesta" u Zapovjedništvu, iako se imenovanje gen. Kraljevića u ratni stožer nije moglo nazvati - marginalnim, ali takvi koji su željeli u zajedničku komandu nisu odgovarali onima koji su ubrzo Primorca pozvali u HVO.
U spomenutom intervjuu, Primorac otvoreno kaže da je bio "preveliki priliv muslimana u HOS", pa je npr. u jedinici HOS-a u Mostaru "bilo samo 12 apostola Hrvata, a sve ostalo - muslimani". Stoga i nije čudno što se Primorac našao na "suprotnoj strani, s Bobanom", koji također nije želio "previše muslimana" ni blizu ni malo dalje... Iz HOS-a je baš zato pobjegao u HVO, koji je protiv njih ratovao, a on je bio zapovjednik specijalnih jedinica HVO-a u tom ratu.
Stoga novinarska pretpostavka da je "Primorac potencijalni putnik u Haag", možda i nije daleko od istine?!
izvor: hsp1861.hr-990830lj
