Zašto sporazum Dodik-Lagumdžija NE MOŽE biti početak bolje BiH
Zašto smo u ratu gladovali i išli na liniju sa 10 metaka
Zašto Lagumdžija ne kaže gdje su pare od odbrane
Nermin Bajić: GDJE JE LOVA, FRAJERI!?
Zlatko Lagumdžija slučajni prolaznik
• "Upitajte se gdje su nam milijarde dolara zvanično nestalih para koje su nam slali za odbranu, a ja tokom rata gladovao i išao na liniju sa 10 metaka. Ko je tada bio vlast na teritoriji pod kontrolom Armije BiH"
Tokom novembra mjeseca prošle godine (04. nov 2012) na facebook grupi: Glasaću za Stolac neki papak je objavio link za tekst Nermina Bajića pod naslovom Zašto sporazum Dodik-Lagumdžija, uprkos svemu, može biti početak bolje budućnosti Bosne i Hercegovine?!
Kome u Stocu trebaju takvi linkovi - to je posebno pitanje.
Drug odvjetnik, dipl.uir Bajić Nermin tamo observira kako bi Dogovor Dodik-Lagumdžija mogao biti, nada se on, "početak bolje budućnosti za BiH", te kako je "kompromis istinski potreban ovoj državi" - ako ta država ima namjeru da preživi.
Ma vidi ti to!?
Za rečenog Bajića kažu da je diplomirani odvjetnik i vlasnik odvjetničke tvrtke "Bajić Estate" iz Tuzle, koja se bavi nabavom i prodajom nekretnina; te pravnim, savjetodavnim i drugim intelektualnim uslugama. Odvjetnik je uz to još i sUradnik orjunaško-četničkog portala "poskok-info" (koji sebe rado naziva "ustaškim" portalom) i tamo često piskara o nesposobnosti Bosanaca da upravljaju sami sobom.
Ja ne znam ni jednog vlasnika uspješne odvjetničke tvrtke koji se bavi piskaranjem po ustaškim portalima - ovaj je valjda prvi u ukupnoj svjetskoj povijesti. Nestalo vragu posla - reklo bi se - besposlen pop i jariće krsti.
Ne treba puno govoriti o prirodi rečenog linka na cijenjenoj facebook grupi "Glasaću za Stolac", niti o dometima članka ovog odvjetničko-advokatskog obskurantismusa - dovoljno je obratiti pažnju na naslov: Zašto sporazum Dodik-Lagumdžija, uprkos svemu, može biti početak bolje budućnosti Bosne i Hercegovine?!
Danas, godinu kasnije, vidi se iz priloženog, da taj sporazum nikako nije bio početak bolje budućnosti. Naprotiv, bio je početak stoput crnjeg i grđeg za BiH - otpočeo je, kako vele: "najveću krizu vlasti od rata na ovamo". Autor je dakle pogodio "k'o prstom u ono" - pa ništa više ne treba ni dodati na tu temu.
Međutim, Bajić je u svom tekstu postavio vrlo zanimljivo pitanje na koje bi svakako trebalo odgovoriti - ili barem pokušati naći nekakav, kakav-takav, odgovor - a pitanje je glasilo doslovno:
GDJE JE LOVA, FRAJERI: Upitajte se gdje su nam milijarde dolara zvanično nestalih para koje su nam slali za obnovu zemlje poslije rata. Ovdje mislim na novac namijenjen Armiji BiH. Upitajte se gdje su nam milijarde dolara koje su u ratu skupili naši muhadžiri, izbjeglice, za Armiju BiH, a ja u toj armiji gladovao i išao na liniju sa 10 metaka. Ko je tada bio vlast, neosporna i totalitarna vlast u dijelu Federacije pod kontrolom Armije BiH? -- Nermin Bajić
I stvarno - gdje su nestale milijarde?
Gdje su avioni, milioni i kamioni?
Zašto smo u toj armiji gladovali i išli na liniju sa 10 metaka?
Gdje su nestale milijarde dolara novca namijenjenog za odbranu BiH?
Gdje su nestale milijarde dolara novca namijenjenog za obnovu BiH?
Drug Bajić je ubo! Potrefio! Pravo u centar problema: Ko je tada bio vlast, "neosporna i totalitarna" vlast u dijelu Federacije pod kontrolom Armije BiH? Nije važno, pogađa Nermo, koja je od krava konkretno pojela kupus - važno je ko je taj dan vršio poslove otpravnika okolovladinih parepojedala.
Takozvani "ratni komandant" Armije BiH Sefer Halilović je o tome u više navrata javno govorio, još tokom rata kada je mogao vidjeti u kakvoj su nesrazmjeri opremljenost vojske kojom je komandovao i količine novca koji je iz islamskih zemalja stizao u Sarajevo. Ko bi drugi mogao znati odgovore na sva ta pitanja bolje od samog Sefera Halilovića. A on tvrdi: Istinu o sudbini ratnih i poslijeratnih donacija znaju samo dva ili tri čovjeka.
Ali, njihova imena nije rekao? Koja su to imena?
Jedan od njih sigurno je Zlatko Lagumdžija. On je, s obje noge čvrsto, još uvijek na vlasti. Zato se General i boji da pomene njegovo ime - vlast je to, jbg. Sefer Halilović nikad nije ni bio neki komandant Armije BiH. Obzirom da je cijeli rat proveo u Sarajevu uzalud pokušavajući da deblokira grad. General sarajevski, možda. Kako bilo, on je tokom rata morao pisati zahtjeve za novac za potrebe Armije BiH. Kome je pisao zahtjeve - on to odlično zna. Samo eto neće da kaže.
Tajkuni su okolovladina dvonožna parepojedala
Gdje su avioni, milioni i kamioni - to vrlo dobro zna upravo Zlatko Lagumdžija. On je taj koji je, pored Alije i SDA, bio u to vrijeme neprikosnovena vlast u BiH. "Neosporna i totalitarna vlast u dijelu Federacije pod kontrolom Armije BiH" - rekao bi drug Bajić.
Autor Nedžad Latiċ u knjizi "Boja povijesti (Izetbegovićeve godine 1983-2003)", na strani 119., odgovara na to pitanje - vrlo precizno: - O tome se političari nikad nisu izjašnjavali, ali kako je pisala štampa, nekoliko političara su imali kontrolu nad donatorskim računima, kao što su Rusmir Mahmutćehajić, Hasan Čengić, Haris Silajdžić i Zlatko Lagumdžija.
Zanimljivo je to da Alija Izetbegović nije imao donatorski račun!? Mogao je imati račun - ali ga nije imao. Od nabrojanih imena jedino Zlatko Lagumdžija na vlasti. Lagumdžija je onda taj koga se general toliko boji - da ni njegovo ime ne smije prevaliti preko usana.
Lagumdžija je taj zbog kojeg smo kalašnjikove plaćali hiljadama maraka, išli na liniju sa lovačkim puškama. Sa 10 metaka, i to markirnih - "svijetlećih", kako su ih zvali "na čukama". Išli smo u rat u tenama i farmerkama, dok su donirane kalašnjikove čuvali zatrpane u čatrnjama, da ih još bolje "utope" valjda. Kao da nije bilo dovoljno što je narod prodavao telad, i crno iza nokata, da bi platio puške za odbranu BiH - iste one koje su nam donirane - a "donirano" ne bi trebalo biti "kupovano".
Često naši političari, i njihovi puleni, ponavljaju poznatu mantru kako je Bosna u ratu ostavljena na milost i nemilost; kako smo bili sami; kako nam niko nije pomogao; kako se nikoga ne tiče naša nevolja... itd... A istina je sasvim drugačija - nikada, tokom cijele ljudske istorije, nijedna zemlja na svijetu nije primila toliko pomoći koliko je primila Bosna u zadnjem ratu.
Sigurno je da su nam UN i neke zemlje nametnuli embargo pred sami rat - ali je istina i da su nam mnogobrojni prijatelji, iz cijelog svijeta, ilegalnim putevima dostavljali pomoć kakvu svijet nije vidio.
Jedan strani mudžahid iz zeničkog naselja Crkvice, u tekstu objavljenom 1996. u Italiji i Kuvajtu, dao je za pravo tim tvrdnjama:
Nevjerovatni opstanak muslimana Bosne i Hercegovine i njihova snaga pokazana u zadnjem ratu - ovaj put krio se u čvrstom stavu islamskog svijeta, zemlja, vlada i naroda koji su bili s njima. Ustvari, Zapad je ovaj put više u pravu nego drugi u tajni čuda koje se desilo narodu koji je ostao bez oružja ali preživio i nadjačao petu po snazi vojsku u svijetu. Također je živa istina da muslimanska zajednica u nekoliko zadnjih stoljeća nikada nije bila tako odlučna oko nekog problema kao što je to bila oko problema Bosne. Mislim da nijedan narod koji se našao u krizi nije dobio takvu podršku i pomoć kao bosanski narod i njegova vlada. Istina je da se mnogima ne sviđa da emiri i kraljevi islamskih država tajno dodjeljuju velike sume novca koje ne možemo utvrditi ni opisati, bile one ogromne ili skromne, ali su one činjenica koju spominjemo. Ovaj razgovor o novcu koji je Allah tajno dostavio stanovnicima Bosne od njihove braće u svijetu, razgovor je u kojem pojašnjavamo njegovu važnost u svijetu koji je počeo blještati zlatom koje upravlja životom i mišljenjem, jer novcem je oružje dolazilo u unutrašnjost Bosne, za novac su Srbi u toku rata prodavali oružje muslimanima, pomoću novca se otvorila Hrvatska i hrvatska carina je zatvarala oči pred pošiljkama oružja upućenim u Bosnu... i pomoću novca su neke snage UN-a igrale ulogu posrednika u nabavki oružja putem krijumčarenja osoblja...
Zato je potrebno ponoviti još jednom: nikada, tokom cijele ljudske istorije, nijedna zemlja na svijetu nije primila toliko strane pomoći koliko je primila Bosna u zadnjem ratu.
Gdje su otišle te silne pare - to znaju Sefer Halilović i Zlatko Lagumdžija. Jedan kao predsjednik "Istražne komisije za utvrđivanje trošenja donatorskih sredstava" - a drugi kao najmoćniji političar u Federaciji, pa i zemlji, kako onda - tako i sada.
A kralo se - nije da nije. Kralo se onda nemilice. Kralo se toliko da je SDA morala smijeniti Hasana Čengića - čijim imenom se klela tokom rata:
Na prijedlog predsjednika Alije Izetbegovića, sedmog novembra 1996. godine, Izvršni odbor SDA je usvojio "Zaključak o strategiji borbe za cjelovitu i demokratsku BiH i promjenama u federalnoj vladi BiH". U prvoj tački, SDA definira strateški nacionalni interes za saradnju sa Amerikom, a u drugoj prihvata zahtjev Amerike za smjenom Hasana Čengića sa mjesta zamjenika ministra odbrane. Najave novog ministarskog položaja za Hasana Čengića nikada nisu ostvarene...
Državni poslanik i lider BPS Sefer Halilović kategoričan je bio tokom 2009. godine u nakani da "Istražna komisija za utvrđivanje trošenja donatorskih sredstava", na čijem je čelu bio, do kraja završi svoj posao i utvrdi "gdje je nestalo 8 milijardi i 600 miliona KM" doniranih Bosni i Hercegovini. Izvještaj o radu komisije nikada nije objavljen - a Sefer je svojevoljno i privatno davao izjave za štampu kako Centralna banka BiH jednostavno ne ustupa potrebnu dokumentaciju.
A čemu dokumentacija Centralne banke BiH kad je tu Zlatko Lagumdžija koji, kao socijaldmokrata i lider prve stranke, jednostavno može pokazati račune kojima je sam i vlastoručno upravljao? Neka Lagumdžija jednostavno pokaže račune i riješen problem! A na to je dužan kao građanin ove zemlje.
Danas je "krivu drinu" teško ispraviti - veli Gojko Berić u jednom svom članku:
Godine prolaze, a mnogi od ljudi koji su "brinuli" o državi (pljačkajući je), i dalje su na svojim mjestima - ili tu negdje. Paradigmatični su bezuspješni pokušaji da se dođe do istine o prilivu i utrošku međunarodnih donacija koje su u našu zemlju stigle nakon rata:
Navodno je riječ o više od 40 milijardi KM. Imajući u vidu broj stanovnika jedne i druge zemlje, ova cifra znatno prevazilazi pomoć koju je Zapadna Njemačka dobila u okviru čuvenog Marshallovog plana od 1948. godine. Upućeni tvrde da je znatan dio donacijazavršio u privatnim džepovima.
Trenutno se tom tajnom bavi treća po redu Komisija Parlamenta BiH, sa Seferom Halilovićem na čelu. Prva se raspala već na početku posla, jer su se njeni članovi razbježali pred prijetnjama političko-kriminogene mafije, nakon što je u javnost procurila informacija da je nestalo nekih 600 miliona dolara doniranih u kešu.
Iako nije uspjela završiti posao do kraja, druga Komisija je dosta toga otkrila, dovoljno da se tužioci bar počešu iza uha - ali je njen izvještaj završio u ladici "jednog od tadašnjih političkih moćnika" - i mi opet - kao - ne znamo njegovo ime.
Halilović tvrdi da istinu o sudbini ratnih i poslijeratnih donacija znaju samo dva ili tri čovjeka. Dobro - ali zašto ne kaže njihova imena - kada ta imena ionako svi znaju.
Dok je Lagumdžija živ treba ga pitati za te pare. Jer kad umre - biće opet da je "vuk izio magarca".
