Objavljeno: 17. apr 2017
Plan RAM poznat i kao "Operacija RAM", "Plan Brana" ili "Bedem-91", bio je vojni plan bivše Jugoslovenske narodne armije JNA razvijen tokom 1990-ih, a dovršen je u Beogradu u avgustu 1991. godine, tokom vojno-strateškog sastanka grupe viših vojnih starješina jugoslavenske narodne armije JNA i stručnjaka iz Odjela za psihološke operacije JNA.
Svrha tog sastanka bila je mobiliziranje Srba izvan Srbije, konsolidiranje kontrole Srpske demokratske stranke SDS, i priprema oružja i municije za pokušaj uspostavljanja velike srpske države u kojoj bi živili "svi Srbi u jednoj državi".
Ti zadaci povjereni su zasebnoj skupini tajnih operativaca koji su poduzeli brojne aktivnosti tokom rata - a koje su kasnije opisane kao etničko čišćenje i genocid.
Planiranje i curenje informacija
RAM (lit. "okvir") razvijen je tokom 1990. godine i finaliziran u Beogradu tokom vojno-strateškog sastanka grupe srpskih oficira Jugoslovenske narodne armije JNA u avgustu 1991. godine. Prisustvovali su, između ostalih, general Blagoje Adžić, general-major Milan Gvero, major Čedo Knežević, potpukovnik Radenko Radinović, general Aleksandar Vasiljević, i stručnjaci iz Odjela za psihološke operacije JNA.
U istom mjesecu te 1991. godine sastali su se predsjednik Srbije Slobodan Milošević i Radovan Karadžić da bi dogovorili kada je najbolje započeti sukobe u Bosni i Hercegovini. Tom prilikom Milošević je obavjestio Karadžića da će prve isporuke oružja krenuti uskoro preko generala Nikole Uzelca, zapovjednika JNA u Banjoj Luci, te da Milošević i Karadžić ostanu u stalnom kontaktu telefonom.
U septembru 1991. godine, jugoslovenski premijer Ante Marković obavijestio je javnost o postojanju plana RAM i objavio detalje tog plana u beogradskom nedeljniku "Vreme". U tom intervjuu Ante Marković je kazao:
Linija je jasno utvrđena između Vlade Srbije, vojske i srpskih političara u Bosni i Hercegovini. Znam to, jer sam čuo da je Milošević dao uputstvo Karadžiću da stupi u kontakt sa generalom Uzelcem, nakon odluke sa sastanka vojne hijerarhije, da oružje treba distribuirati i da će Teritorijalna Odbrana Krajine i Bosne biti glavni nosioci u realizaciji plana RAM.
Ante Marković je u tom intervjuu optužio JNA da se "stavila direktno u službu jedne strane" i zatražio da jugoslovenski ministar odbrane Veljko Kadijević i Blagoje Adžić podnesu ostavke - tvrdeći da njih dvojica "vode privatni rat u Hrvatskoj"; te da su upravo njih dvojica ugovorili tajne isporuke oružja iz Sovjetskog Saveza tokom posjete ruskim konzervativnim vojnim vođama u martu 1991. godine u Moskvi.
Tom prilikom je Marković zahtjevao od Kadijevića da se javno izjasni o planu RAM i predao novinarima transkript-trake na kojima se čuje:
Milošević: Idi do Uzelca, on će ti sve reći. Ako imate bilo kakvih problema, nazovi me telefonom.
Karadžić: Imam problema dole u Kupresu. Neki Srbi su prilično neposlušni.
Milošević: Mi ćemo to riješiti. Samo zovi Uzelca. Ne brini, dobićeš sve. Mi smo najjači.
Karadžić: Da, da.
Milošević: Ne brini! Dokle god postoji vojska, niko nas ne može dirati... Ne brini za Hercegovinu, Momir Bulatović (predsjednik Crne Gore) je rekao svojim ljudima: "Ko nije spreman da umre u Bosni, neka istupi pet koraka!". Niko nije istupio.
Karadžić: To je dobro, ali, šta se dešava sa bombaškim napadom u...
Milošević: Danas nije dobar dan za vazdušne snage. Evropska zajednica je u sesiji.
List "Vreme" je u tom tekstu izvjestio da je pored deklaracije bosanskih Srba o autonomiji, učinjen značajan napor da se naoružaju srpska sela i gradovi u Bosni i Hercegovini - još početkom 1990. godine - a ti napori nastavljeni su i tokom 1991. godine.
List je iznio i mnoge detalje o porijeklu oružja i uključivanju JNA po tom pitanju.
Agresija ili zločinački poduhvat
Već tada, u septembru 1991. godine, bilo je jasno da neki ljudi, najprije neki generali JNA, vode privatni rat u BiH i Hrvatskoj i da su se stavili direktno u službu jedne strane - za račun stranih sila. Dakle, da se radi o udruživanju u organizaciju sa zločinačkim namjerama, grupe ljudi koji su samo koristili svoje visoke položaje u vladama Srbije, Hrvatske i BiH, da bi ostvarili svoje privatne ciljeve - podsticane iz "nekih" stranih centara.
Dijelovi iste te transkript-trake - koju je obznanio Ante Marković - čuli su se i tokom suđenja Miloševiću pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.
08. jula 1991. godine Milošević je instruisao Karadžića:
Milošević: Od strateškog je značaja budućnost Operacije RAM! Ti znaš šta je RAM?
Karadžić: Da, znam sve, znam sve.
Milošević: "Grupa Banja Luka" je osposobljena i mobilna.
Karadžić: Dobro.
Milošević: Dakle, imate, kao prvo, da osigurate da je u formi i mobilna i da nema nikakvih problema. I, kao drugo, da se u roku od sat vremena javiš Uzelcu u vezi sa dogovorom...
Milošević je kasnije tvrdio da je RAM bio kodni naziv koji ukazuje da se prebace na sigurniju komunikaciju, te da nije stajao za ratni plan, iako se to "prebacivanje na sigurnu liniju" kasnije nije dogodilo. Milošević naravno nije objasnio zašto.
Curenje informacije o Operaciji RAM tokom septembra 1991. godine alarmiralo je bosanske vlasti, koje su potom odlučile da proglase nezavisnost od Jugoslavije 15. oktobra 1991. godine.
U to vrijeme Domovinski rat u Hrvatskoj bio je u punom zamahu, a srpske akcije u Bosni ličile su na zbivanja u Hrvatskoj.
U decembru 1991. godine, Marković je dao ostavku u znak protesta protiv prekomjerne upotrebe jugoslovenskog budžeta na vojnu potrošnju - koja je tada povećana na 86 posto.
Aranžmani
Svrha Operacije RAM bila je organizovanje Srba izvan Srbije, konsolidacija kontrole Srpske demokratske stranke SDS, kao i priprema oružja i municije za pokušaj uspostavljanja Velike Srbije ("svi Srbi u jednoj državi").
U svom dijelu plana, službenici su opisali kako će artiljerija, municija i druga vojna oprema biti raspoređeni na strateškim lokacijama najprije u Hrvatskoj, pa zatim u Bosni i Hercegovini. Tajna policija će biti korištena za naoružavanje i obuku lokalnih Srba za stvaranje tajnih policijskih snaga i paravojnih jedinica u Hrvatskoj Krajini i Bosni i Hercegovini. Ove organizovane i oružane paravojne snaga bosanskih Srba će kasnije poslužiti formiraju Vojske Republike Srpske VRS.
Na sjednicama je postignut koncenzus da se formira "manja komandna grupa" koja će rukovoditi akcijama. Na čelu grupe bio je Jovica Stanišić; Mihalj Kertes postavljen je za "ministra etničkog čišćenja"; akcijom je trebao dirigovati pukovnik Željko Ražnatović Arkan, a general Ratko Mladić i general Andrija Biorčević će koordinirati "autonomne" grupe poput "Belih orlova" Vojislava Šešelja i Arkanove "Srpske dobrovoljačke garde" SDG.
U svom dijelu plana, službenici su zaključili da se "volja Bošnjaka za otpor i njihov moral dade slomiti uključivanjem silovanja muslimanki, posebno maloljetnica, pa čak i djece i ubijanjem pripadnika muslimanske nacionalnosti unutar džamija - njihovih vjerskih objekata":
Naša analiza ponašanja muslimanskih zajednica pokazuje da moral Bošnjaka (bosanskih muslimana), njihova volja za otpor i ratobornost - stoji dalje u dokumentima - mogu biti oslabljeni jedino ako naše akcije usmjerimo na njihove najslabije - žene i djecu.
Odlučne intervencije na ove društvene jedinke raširiće konfuziju u cijeloj zajednici, što će na kraju dovesti do stvaranja straha i panike u njihovim zajednicama; što bi dovelo do vjerovatnog povlačenje iz teritorija koje su uključene u ratne aktivnosti.
U ovom slučaju, moramo dodati široku propagandnu kampanju za naše dobro-organizovane akcije - tako da se panika poveća.
Utvrdili smo da koordinacija između odlučnih intervencija i dobro planiranih informativnih kampanja može da izazove spontani raspad mnogih zajednica.
Vladimir Srebrov, političar koji je zajedno sa Karadžićem jedan od osnivača stranke SDS, kad je pročitao RAM tokom 1992. godine - kazao je da su "stručnjaci" u taj plan ugradili široku kampanju etničkog čišćenja sa namjerom "da unište bosansku ekonomiju i potpuno istrijebe muslimanski narod":
Taj plan je sačinjen 1980. godine od strane Generalštaba jugoslovenske narodne armije JNA.
Plan predviđa podjelu Bosne na dvije interesne sfere, što bi dovelo do stvaranja Velike Srbije i Velike Hrvatske.
Muslimani su trebali biti podvrgnuti "konačnom rješenju": više od 50% njih trebali su biti ubijeni, manji dio preveden u pravoslavlje, a još manji dio - oni koji imaju novca, naravno - bio bi prognan u Tursku, putem od tzv "turskog koridora".
Cilj je bio očistiti Bosnu i Hercegovinu potpuno od muslimanskog naroda - a prema podjeli zemlje duž rijeke Vrbas.
Sam naziv Bosna je trebao nestati. To je bio osnovni cilj iza stvaranja "Republike Srpske".
U njegovim pokušajima da ubijedi srpske nacionaliste da napuste taj plan - zatvoren je i mučen od strane srpskih milicija.
Implementacija Operacije RAM
Bosanski Srbi jesu manjim dijelom učestvovali u Operaciji RAM - ali najbolje borbene jedinice u operaciji bile su sastavljene od ljudi iz Srbije. To su bile specijalne policijske jedinice pod nazivom "crvene beretke" - sve pod komandom tajnih službi Srbije. Moje jedinice su učestvovale, kao i jedinice drugih osnivača. Planirali smo operacije vrlo pažljivo, i sve je išlo baš po planu. -- Vojislav Šešelj, osnivač i predsjednik srpske radikalne stranke
Tokom 1990. i 1991. godine, Srbi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini proglasili su veći broj "Srpskih autonomnih Oblasti", sa namjerom da ih kasnije objedine, za stvaranje Velike Srbije. Tokom 1990. godine, Teritorijalne odbrane BiH TOBiH je potpuno razoružana, artiljerija je pozicionirana oko svih većih gradovima u BiH, a brojne tvornice oružja prebačene su iz Bosne i Hercegovine u Srbiju.
Već u septembru ili oktobru 1990. godine, JNA je počela naoružavanje bosanskih Srba i njihovo organiziranje u lokalne milicije. Do marta 1991. godine, JNA je distribuirala procijenjenih 52.000 komada vatrenog oružja srpskim paravojnim snagama; i oko 24,000 komada vatrenog oružja stranci SDS.
Kao rezultat tih operacija, hrvatski i bosanski Srbi bili su vrlo "dobro naoružani" do ljeta 1991. godine.
Prema istoričaru Noel Malcolmu "koraci koje je poduzeo Karadžić i njegova stranka: deklarisanje srpskih autonomnih oblasti, naoružavanje srpskog stanovništva, veći broj manjih lokalnih incidenata, neprekidna propagande i zahtjevi za vojnu (JNA) zaštitu Srba u BiH... u potpunosti su ličili na ono što je učinjeno u Hrvatskoj. Vrlo mali broj posmatrača mogao je sumnjati da se u Hrvatskoj i u BiH radi o jednom te istom vojnom planu".
Svi Rusi u jednoj državi
Rusi i Rusijanci kao Srbi i Srbijanci
Šešelj - Svi Srbi da žive u jednoj državiyoutube video: Šešelj - Svi Srbi da žive u jednoj državiPublished on May 9, 2016Povratak u 19. stoljeće
Velikosrpska ideologija ili Velikosrpska ideja označava ideju teritorijalne ekspanzije Srbije daleko od granica srednjovjekovnog Srpskog carstva u oblik Velike Srbije, koja je promicala lažna očekivanja o životu svih Srba u istoj državi. Bila je uzrok pogroma, deportacija i ratova tijekom 19. i 20. stoljeća. U formi tajnog državnog plana imenom Načertanije, velikosrpska ideja postaje sredinom 19. stoljeća službena politika Srbije.
Komisija eksperata Ujedinjenih nacija (UNCoE) u to vrijeme izvještava:
Najprije paravojne jedinice bosanskih Srba, često uz pomoć JNA, preuzmu kontrolu nad nekim područjem. U mnogim slučajevima srpskim stanovnicima je rečeno da napuste to područje prije početka nasilja. Domovi nesrpskog stanovništva su cilj uništavanja, kao i kulturni i vjerski spomenici u okolini, posebno crkve i džamije.
Drugo, područje ostaje pod kontrolom paravojnih snaga koje terorišu nesrpsko stanovništvo. Dešavaju se slučajevi ubistava, silovanja i pljačke.
Treće, područjem upravljaju lokalne srpske vlasti, često u kombinaciji sa paravojnim grupama. U ovoj fazi nesrpsko stanovništvo pritvaraju, tuku, a ponekad i prebace u logore, gdje dolazi do daljeg zlostavljanja, uključujući masovna ubistva. Nesrpsko stanovništvo često otpuštaju sa posla i oduzima im se imovina. Mnogi su prisiljeni da potpišu dokumente kojima se odriču prava na svoju imovinu, prije nego što ih deportuju u druge oblasti.
U izvještajima koje je u to vrijeme slao Miloševiću, Mladiću i Adžiću, Arkan izvještava da državni plan napreduje, uz napomenu da je psihološki napad na bošnjačko stanovništvo efikasan, i da ga treba nastaviti...
izvor: en.wikipedia.org
