• SFRJ je, u odnosu na zemlje istočnog lagera, bila daleko bliža zajednici evropskih naroda. Tadašnjoj sovjetskoj politici to nije odgovaralo, tvrdi za Nedeljnik penzionisani general Blagoje Grahovac
Objavljeno: 07. apr 2017 | PressOnlineRs
Grahovac Blagoje, general-potpukovnik avijacije - pilot u penziji, rođen 06. apr 1949. godine u Nevesinju, Bosna i Hercegovina.
Kao pilot i instruktor letenja proveo je 29 godina u aktivnoj vojnoj službi. Nosilac je Zlatnog pilotskog znaka, kao najvišeg priznanja u pilotskoj profesiji u SFRJ.
Dobitnik je "Decembarske nagrade" za rukovođenje i komandovanje, kao najvišeg državnog priznanja u SFRJ za tu oblast. Službovao je u Zadru (Hrvatska), Titogradu (Crna Gora), Beogradu (Srbija) i Sarajevu (Bosna i Hercegovina).
Dva puta je vanredno unapređivan u viši čin i sedam puta je odlikovan. Zbog protivljenja tada aktuelnoj državnoj politici jednom je suspendovan sa dužnosti u trajanju od dvije godine, a iz istog razloga vojna služba, mu je trajno prekinuta 1999. godine.
Od 1999. godine bio je na dužnostima Savjetnika Predsjednika Republike Crne Gore, Savjetnik Predsjednika državne zajednice Srbija i Crna Gora, Savjetnik Predsjednika Skupštine Crne Gore.
Gostujući je predavač na više univerziteta iz predmeta "Geopolitika". Član je Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane.
Redovni je kolumnista nezavisnog dnevnog lista "Vijesti Podgorica" i nekoliko uglednih časopisa iz regiona iz oblasti geopolitike. Iz iste oblasti su mu objavljene dvije knjige pod naslovom "Opasne stvari" i "Lice nacije".
:: Kakva je bila atmosfera u vojsci u periodu pred početak bombardovanja?
Većina pripadnika vojske na nižim nivoima pravilno je shvatala svoju ulogu i svoje mogućnosti. Nije bilo dileme da zemlju treba braniti, kao što nije bilo dileme da se, s obzirom na državnu politiku i odnos snaga, ne može odbraniti. Što se najvišeg nivoa rukovođenja i komandovanja u vojsci tiče, i tu je sve bilo jasno. Skoro celokupan kadar na najvišim položajima je u skladu sa "patriotskim" zaslugama doveden na te dužnosti jer je vlast znala da će oni izvršiti sve zadatke, uključujući i one iracionalne. Razbijanje SFRJ je geopolitička priča, ali ne ona koja je tokom devedesetih podastirana iz Beograda, da Zapad razbija Jugoslaviju. Ne sporim da je takvih političkih krugova na Zapadu i bilo, ali istina je drugačija. Zlo je težišno došlo sa Istoka. Razaranje vojske u SRJ je nastavljeno po matrici razbijanja SFRJ.
:: Kada kažete da je zlo došlo sa Istoka, na šta precizno mislite? O čemu se radi?
Razbijanje SFRJ je geopolitička priča. SFRJ je, u odnosu na zemlje istočnog lagera, bila daleko bliža zajednici evropskih naroda. Tadašnjoj sovjetskoj politici to nije odgovaralo. Znali su da Hrvatsku i Sloveniju ništa ne može zaustaviti na evropskom putu, pa su zaigrali na kartu pravoslavno-slovenskog bratstva. KGB je u tome imao ključnu ulogu, a građanima je stalno podastirana teza da Zapad hoće razbijanje SFRJ. Zamka još uvek nije izbegnuta.
Kozaci - Ruski Caristi "Hristova vojska"
:: Zbog čega ste, u toku rata, 9. aprila napustili vojsku?
Devetog aprila 1999. godine bilo je moje poslednje referisanje u GŠ. Ono je bilo nastavak tvrdnji koje sam izneo prilikom prvog referisanja godinu dana ranije kada sam došao na dužnost u GŠ. Tada sam tvrdio da će vlast namerno izazvati NATO intervenciju i naveo sam četiri razloga: prvo, u Srbiji je u to vreme naglo, posebno kod mladih ljudi, narastao evroentuzijazam i da neodgovorna vlast nema boljeg načina za urušavanje istog od padanja bombi po glavama građana; drugo, pod NATO bombama pogrešna politika će pokušati pronaći alibi za nasilje i represivnu politiku prema Kosovu; treće, Crna Gora više ne sluša Miloševića, pa se otvara mogućnost da se kroz ratno stanje izvrši obračun sa politikom Podgorice; i četvrto, u vojsci su se sve glasnije mogla čuti mišljenja da treba ići u NATO savez, pa će ratno stanje omogućiti da se izvrši čišćenje vojske od takvih kadrova.
:: Interesuje me da li se mogao izbeći sukob?
Mogao se izbeći samo pod uslovom da su građani uskratili poverenje onakvoj nerazumnoj vlasti. Međutim, da bi se u potpunosti objasnila NATO intervencija, treba napraviti analizu pregovora između NATO-a i Vojske SRJ od 9. do 12. oktobra 1998. godine. To je ključna stvar koja se u Srbiji uporno prikriva. Nakon tih pregovora bio je postignut sporazum da Vojska SRJ i NATO zajednički vrše monitoring na Kosovu. On se počeo zajednički realizovati, ali ga je naša strana izigrala. General Vesli Klark je 24. decembra 1998. godine došao da moli da se ne krši sporazum. Sporazum su direktno opstruisali i urušavali Milošević i grupa generala. Ovo je uvod u neuspeh pregovora u Rambujeu.
:: Kako gledate na ideju vojne neutralnosti država našeg regiona? Crne Gore? Srbije?
Neutralnosti nema niti sa političkog niti sa pravnog aspekta gledano. To je floskula i u funkciji je političke demagogije. Bolje je biti svrstan, a primiren bez borbenosti, nego tobože neutralan, a borbeno barjačiti. A mi na zapadnom Balkanu smo upravo takvi. Borbenost naših pravoslavnih naroda istorijski je naš najveći neprijatelj. SPC za to ima veliku odgovornost. Ne pokazuje da ima filozofiju i učenje za budućnost, a stalno se nalazi u nekom obliku parastosa.
:: Kako biste, najkraće, opisali dugogodišnju vladavinu Mila Đukanovića?
Kao duhovni i moralni poraz Crne Gore.
izvor: jugoslaven-sam.info-2017-219
