Ubijeni mudžahedini nosili propusnice s potpisom Gojka Šuška
Organizirani dolazak mudžahedina iz Turske u Hrvatsku
Objavljeno: 02. sep 2017
Iz strogo povjerljive informacije Sigurnosno informativne službe MORH (SIS), koju je sastavio Josip Perković, 19. sep/ruj 1992. godine, pod brojem 512-04/01-6904/92, razvidno je kako je, upravo preko mreže ljudi pod kontrolom Ante Prkačina, dio mudžahedina došao na teritorij BiH - kao vojnici HVO, koji su unovačeni i raspoređeni u borbene jedinice ondašnjeg HOS, i upravo preko Prkačinove mreže.
Uz pomenutu strogo povjerljivu informaciju poslat je i uvodni dopis kojeg je Josip Perković uputio Josipu Manoliću, Gojku Šušku i Smiljanu Reljiću.
Prema tom dokumentu, ključna imena hrvatskih predstavnika i časnika koji su bili zaduženi za uvoz mudžahedina u bosanske postrojbe su:
Josip Perković - tadašnji pomoćnik ministra obrane zadužen za SIS
Josip Manolić - tadašnji predstojnik Ureda za zaštitu ustavnog poretka Hrvatske
Smiljan Reljić - tadašnji pomoćnik ministra unutarnjih poslova Hrvatske, i istovremeno načelnik Službe za zaštitu ustavnog poretka (SZUP) Hrvatske
Ante Prkačin - tadašnji zapovjednik HOS-a, pod njegovom kontrolom jedinice HOS-a su pridružene postrojbama HVO
Stojan Vujnović - tadašnji zapovjednik bojne "Ante Paradžik" koja je djelovala je u sastavu HOS
Upravo tada, i upravo zbog toga, bojna "Ante Paradžik" dogovorima prebačena je u sastav 104. brigade HVO. Mate Ilišević bio je zamjenik Stojana Vujnovića i prisutan u pregovorima o ustrojbi Prkačinove bojne u sastav HVO.
Stojan Vujnović i Mate Ilišević
U vrijeme koje opisuje pomenuta informacija, Vujnović i Ilišević bili su operativno podređeni Anti Prkačinu, te su po dogovoru s njim i po njegovim izričitim uputama organizirali dolazak mudžahedina iz Turske u Hrvatsku , rješavanje njihove dokumentacije, mobilizacije i sigurnog prebacivanja u Bosnu.
Prkačin je, pak, kako se doznaje, ove terorističke transfere organizirao u koordinaciji s tajnim mobilizacijskim uredom u Istanbulu - kojeg je tada koordinirao Hasan Čengić, te su upravo Čengić i Prkačin koordinirali aktivnosti oko dolazaka islamističkih terorista iz Turske u Hrvatsku.
Potom je slijedila njihova mobilizacija u postrojbe HVO , gdje su im po Prkačinovim naredbama izdavani lažni dokumenti, nakon čega su krijumčareni u bivšim jedinicama HOS na teritoriju BiH. Neki od njih, predstavnici i zapovjednici i oni koji su dolazili u dodir s UNPROFOR-cima, morali su imati valjane dokumente - za šta se pobrinuo Sredoje Nović.
Šemsudin Mehmedović, poslanik SDA u Parlamentu BiH, odgovarajući na upit novinara "Oslobođenja" da li se osjeća odgovornim za davanje državljanstava stranim borcima, jer je, ipak tad bio na čelu policije, izjavio da nema odgovornost za davanje državljanstva na višim razinama - jer policijske strukture nikada nisu o tome odlučivale:
Prisjetite se Državne komisije za reviziju naturaliziranih državljana - kaže za "Oslobođenje" Šemsudin Mehmedović - na njenom čelu bio je Vjekoslav Vuković, nepravomoćno osuđen za terorizam?! Vraćen je kasnije na poziciju pomoćnika ministra sigurnosti, snimao je sve tajne podatke iz baze.
Najviše rješenja o upisu u državljanstvo potpisao je upravo Sredoje Nović, ministar civilnih poslova BiH i stari kadar UDBe. S kakvim ciljem i za čiji interes je to činio Sredoje Nović?
Ubijeni mudžahedini nosili propusnice s potpisom Gojka Šuška
U ime oca i sina Tuđmana - U džepu ubijenog mudžahedina propusnica s potpisom Gojka Šuška
Tomislav Karamarko i Miroslav Tuđman
Objavljeno: 30. avg 2017
- Ovo što se sada događa po Europi, to se događalo u BiH devedesetih godina. Bio je to začetak današnjeg islamskog terorizma - piše Miroslav Tuđman, kao autor knjige Druga strana Rubikona - Politička strategija Alije Izetbegovića - koja će biti predstavljena u Zagrebu početkom septembra.
Prije ravno 14 godina umro je Alija Izetbegović - Miroslav Tuđman je tada šutio!? Kakvi su motivi Miroslava Tuđmana da se bavi političkom strategijom Alije Izetbegovića tek sada?
Naravno, u pitanju je devet presuda Tribunala u Hagu za agresiju Republike Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu, pet prvostepenih i četiri drugostepene. Očito je da Tribunal u Hagu neće moći protiv golih činjenica i jasnih dokaza ni u drugostepenoj presudi Prliću i grupi za Udruženi zločinački pothvat.
Najveći dio dokaza te agresije na BiH stigao je iz kabineta prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana - tamo gdje se stvarala politička strategija zločina protiv Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Ostalo je pokupljeno s terena. To je bio krvavi pir Franje Tuđmana, koji je odnio desetine hiljada nevinih života.
Sve to danas Miroslav Tuđman pokušava prebrisati islamofobičnim optužbama.
Nakon uporne hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, s varijacijom na istu temu protiv Bosne i Hercegovine krenuli su i austrijski ministar vanjskih poslova Sebastian Kurz i češki predsjednik Miloš Zeman. Na neki način su ova dvojica uglednih državnika pristali biti "obični uvodničari" za promociju knjige Miroslava Tuđmana.
Nije ovdje samo riječ o neviđenim pritiscima na Bosnu i Hercegovinu! Iz kuloara Tribunala u Hagu dolaze vijesti o stravičnim pritiscima na sudije u predmetu protiv Prlića i njegove grupe prvostepeno osuđene za udruženi zločinački pothvat. U tom UZP je jedan od optuženih i otac Miroslava - Franjo Tuđman.
Dakle tu je motiv sina da se 14 godina nakon Izetbegovićeve smrti bavi njegovom političkom (čuj političkom) strategijom.
Kada je prije ravno deset godina pred Tribunalom svjedočio A.M., bolničar iz Travnika, otkrile su se neke činjenice o ovim tzv. islamskim dobrovoljcima u BiH - pošto se jedan od njih našao ranjen na hirurškom stolu, bolničaru je rečeno da ranjenom pregleda dokumente, ne bi li ste otkrio identitet i, makar, krvna grupa. U džepovima tog ratnika se našla propusnica s potpisom Gojka Šuška, tadašnjeg ratnog ministra odbrane Hrvatske.
Ta ceduljica je pokazana pred Tribunalom.
Još tri takva identična dokumenta s istim potpisom su vidjela svjetlo dana usred rata u BiH. U Bosni su se pitali kako mudžahedini dolaze kad "ni metak ni pašteta" godinama nisu mogli proći iz Hrvatske preko tzv. Herceg-Bosne i kada se s hrvatskim jedinicama ratovalo na svim dodirnim tačkama.
Mudžahedini sa križevima utetoviranim po tijelu
Unutar tih jedinica sa stranim islamskim ratnicima bila su stalna ubijanja. Zapadni mediji su pisali o krvavoj noći u kasarni u Travniku u maju 1992, kada je bilo šest ubijenih. U međusobnoj pucnjavi stradala su četiri "mudžahedina" sa utetoviranim križevima po tijelu i dvojica tih navodno "pravovjernih".
U proljeće 1994. tri ratnika iz te jedinice pokušala su likvidaciju komande Sedme muslimanske brigade u Zenici, ali je prisebnost jednog od čuvara spasila komandante ove jedinice od masakra. Na tijelu jednog od atentatora pronađeni su kršćanski znakovi.
Sjetimo se ubitačnog pohoda četiri strana pripadnika te jedinice od srednje Bosne do Hrasnice, gdje su nakon teške borbe likvidirani.
Abu Meali i Alija Izetbegović
Desetine je ovakvih slučajeva, kako u ratu tako i nakon njega.
U 1997. godini uhapšeni su Lajonel Dimon i Mulud Bugelan, zbog devet pljački i ubistva bosanskog policajaca i ranjavanja drugog. Bugelan i Dimon su bili pripadnici jedinice stranih islamskih ratnika "mudžahedina" - premda su viđani kako se kradom opijaju u zeničkim kafanama.
Zna se da su došli usred sukoba Armije BiH i HVO s propusnicama iz Hrvatske.
Jedan francuski sudac je došao u Zenicu da ih ispita i zatražio njihovo izručenje Francuskoj. Pod čudnim okolnostima oni su pobjegli iz Centralnog zatvora u Sarajevu.
Samo tri godine poslije, o Lajonelu Dimonu su svjetski mediji pisali kao o zločincu, pripadniku Al Qaide.
Mnogi od ovih "obavještajnih mudžahedina" su dolazili s propusnicama i "strategijom" naših susjeda.
Miroslav Tuđman je osmislio i predvodio hrvatsku agresiju na BiH, danas ponovo juriša na našu zemlju i Bošnjake
Miroslav Tuđman
Objavljeno: 30. avg 2017
Miroslava Tuđmana, sina zločinca Franje Tuđmana pamtimo kao čovjeka koji je osmišljavao i predvodio hrvatsku agresiju na Bosnu i Hercegovinu. On je kao osnivač i direktor krovne hrvatske obavještajne službe HIS bio uključen u svaki detalj osnivanja i pokušaja uspostavljanja takozvane Herceg-Bosne na tlu naše zemlje.
Također, Miroslav Tuđman je nakon završetka agresije na BiH učinio sve da sakrije tragove hrvatskih zločina u BiH. On nikada nije odustao od te HercegBosne, a i danas radi na njenom oživljavanju. On je predvodnik političke struje koja pokušava nametnuti osnivanje trećeg entiteta u BiH.
Bošnjaci iz Gornje Vakufa i Bugojna tokom rata vodili su žestoke borbe protiv regularnih jedinica Hrvatske Vojske koje su imale zadatak da realiziraju Tuđmanove planove uspostavljanja HercegBosne na tom području.
Nažalost, veliki broj Bošnjaka je poginuo braneći našu zemlju od hrvatske agresije.
Miroslav Tuđman je u intervjuu za hrvatski Globus iznio je niz optužbi na račun Alije Izetbegovića:
Ovo što se sada događa po Europi, to se događalo u BiH devedesetih godina. Bio je to začetak današnjeg islamskog terorizma.
Danas optužuje Bošnjake i rahmetli predsjednika Aliju Izetbegovića za "islamski terorizam", a tokom agresije na BiH pod istim izgovorom je organizirao i predvodio napade na Bošnjake od Travnika do Hercegovine.
Dobroslav Paraga, čelnik HSP-1861 o ulozi Miroslava Tuđmana u stvaranju Herceg Bosne
Dobroslav Paraga
Miroslav Tuđman je ravnatelj HIS od 1993. godine, ali je istovremeno visoka vojna osoba. On je general-bojnik Hrvatske Vojske i ravnatelj Centralne obavještajne službe.
On sa svojim suradnicima uspostavlja na nivou zamišljene HercegBosne paraleni obavještajni sustav koji je ekspozitura hrvatskog SIS i HIS na tom području.
Marinko Čavar, Darijo Kordić, Borjana Krišto i Dragan Čović
Ono što je posebno u ovom trenutku interesantno, a to je da se iz dosad presuđenih slučajeva može razabrati da je Sud prihvatio, tj. da je Haaški sud prihvatio teze tužiteljstva i u slučajevima Blaškića, Kordića itd. da su bili zaista izvršitelji slučajeva rukovođenih iz Zagreba i da je postojala linija dvostrukog zapovjedanja.
Dakle, da su nekim odredima i jedinicama zapovjedale obavještajne službe. Ako je dvostruka linija zapovjedanja, jasno mu se onda pripisuje i zločin u Ahmićima.
Vidite, šef Vojno obavještajne službe, general-bojnik Miroslav Tuđman zauzima tu važnu funkciju u vrijeme masovne deportacije lokalnog stanovništva u jugozapadnoj Hercegovini.
U formiranim koncentracionim logorima koje je formirao HVO, usmrćivano je na desetine ljudi, uz puno znanje i suglasnost protagonista takve politike. Bili su u pitanju logori. Istina - niti iz bliza razmjera zločina sa srpske strane. Ali bilo je usmrćivanja.
Ja imam podatke o pedesetak ljudi, a među njima je bilo i članova Hrvatske stranke prava koji su prebijani, razbijani im zubi, glave, a potom usmrćivani. Samo zato što nisu htjeli ići u rat protiv žrtava veliko srpske agresije.
Imamo presude Vojnog suda HVO iz 1993. godine u Mostaru koji je izrekao 1400 presuda Hrvatima - katolicima zato što se nisu odazvali na vojno-mobilizacijske pozive koje su nosili Tuta i kompanija i prisiljavali ljude od Vakufa do Srednje Bosne u rat sa našim dojučerašnjim saveznicima - Armijom BiH.
Ovo su dokazi o učešću Miroslava Tuđmana u udruženom zločinačkom poduhvatu u BiH
Miroslav Tuđman - Ivo Lučić
Objavljeno: 31. avg 2017
Miroslava Tuđmana, sina zločinca Franje Tuđmana pamtimo kao čovjeka koji je osmišljavao i predvodio hrvatsku agresiju na Bosnu i Hercegovinu. On je kao osnivač i direktor krovne hrvatske obavještajne službe HIS bio uključen u svaki detalj osnivanja i pokušaja uspostavljanja takozvane HercegBosne na tlu naše zemlje.
Miroslav Tuđman je neopravdano ostao nekažnjen za počinjena zlodjela u Bosni i Hercegovini.
U nastavku donosimo pregled dokaza o učešću Miroslava Tuđmana u udruženom zločinačkom poduhvatu u Bosni i Hercegovini.
Tužilaštvo BiH
Od prvostepene presude protiv Prlića i drugih, Tužilaštvo BiH je imalo otvoren put da otvori istragu protiv Miroslava Tuđmana. Presudom protiv Prlića i drugih utvrđena je autentičnost zapisnika VONS (Vijeća za odbranu i nacionalnu sigurnost Hrvatske) i tzv. predsjedničkih transkripata.
Franjo Tuđman je revnosno snimao sve svoje sastanke i tako pomogao Tribunalu u Hagu.
Time je potvrđena značajna uloga Miroslava Tuđmana u UZP (udruženom zločinačkom poduhvatu).
Haško tužilaštvo je prezentiralo niz dokaza koji dovode Miroslava Tuđmana u vezu sa dešavanjima u BIH, a za koje je presuđena hercegbosanska šestorka u BiH.
Miroslav Tuđman je kao šef HIS redovno prisustvovao sastancima VONS. Kao šef HIS i kao član VONS bio je aktivni sudionik svih zbivanja u BiH na kojem su se donosile odluke, odnosno kao šef HIS i član VONS bio je informisan po različitim osnovama o svim počinjenim zločinima nad Bošnjacima te iste aktivno usmjeravao dešavanjima na području Herceg Bosne.
Dokaz - P 02466
Na 10. sjednici Vijeća za odbranu i nacionalnu sigurnost, održanoj 20. maja 1993. (na kojoj su prisustvovali Franjo Tuđman, Hrvoje Šarinić, Miroslav Tuđman, Franjo Gregurić, Jure Radić, Vladimir Šeks, Mate Granić, Gojko Šušak, Ivan Jarnjak i drugi), Franjo Tuđman je izjavio da misli da je sastanak u Međugorju bio pun uspjeh za Hrvate, prije svega zato što je na njemu preispitana (odnosno skinuta) odgovornost Hrvatske za zaoštravanje sukoba s Muslimanima. Dodao je da Hrvatska ne može da prihvati da izgubi područja koja su bila dio Banovine, bez obzira na to što se tamo nalazi velik broj, uglavnom, muslimana.
Zaključak VONS je da Hrvatska ne može da prihvati ni to da Muslimani promijene demografsku sliku Mostara i Travnika, jer bi u suprotnom bila ugrožena čitava južna Hrvatska i Dalmacija.
Dokaz - P 03112
Franjo Tuđman je od Šuška i Bobetka zatražio da se sastanu sa vođstvom HercegBosne, s Praljkom, Petkovićem, Sančevićem, Bobanom i Prlićem, kako bi se razmotrilo šta treba preduzeti (Dokaz - P 03112 - Zapisnik sa 14. sjednice Vijeća za odbranu i nacionalnu sigurnost Hrvatske, kojoj su prisustvovali Franjo Tuđman, Stipe Mesić, Josip Manolić, Jure Radić, Vladimir Šeks, Mate Granić, Gojko Šušak, Ivan Jarnjak, Janko Bobetko, Anton Tus, Miroslav Tuđman, Ivan Milas i drugi, 2. juli 1993).
Dogovor sa Miloševićem
Dokaz - P 03969 - Zapisnik sa sjednice Vijeća za odbranu i nacionalnu sigurnost Hrvatske, održane 5. avgusta 1993., kojoj su prisustvovali Franjo Tuđman, Gojko Šušak, B. Mikša, Hrvoje Šarinić, Slavko Degoricija, Miroslav Tuđman i drugi.
Franjo Tuđman i Slobodan Milošević
Na sjednici Vijeća za odbranu i nacionalnu sigurnost Hrvatske, održanoj 5. avgusta 1993. godine Franjo Tuđman je izjavio da mu je Milošević predložio da usvoje hrvatsko-srpsku deklaraciju u cilju normalizacije odnosa između ova dva naroda.
Franjo Tuđman je dodao da mu se čini da Hrvati treba da nastave razgovore sa Beogradom, ali u tajnosti, i da pokušaju da izvrše pritisak da se prihvati primirje i prekid vatre.
Rekao je da je imao razgovor s ministrom odbrane, generalom Bobetkom, u prisustvu Mate Bobana, tokom kojeg su konstatovali:
Mi, razumije se, u odbrani moramo dati pomoć HercegBosni da se održi, mi moramo sa svojim snagama Hrvatske Vojske braniti ono što je ugroženo od hrvatskog teritorija prema Dubrovniku.
Dodao je da će samo dobrovoljcima koji su rodom iz BiH (bilo da su u sastavu Hrvatske vojske ili ne), biti dozvoljeno da brane ta područja.
Franjo Tuđman je izjavio da su ministar Šušak i general Bobetko dobili zadatak da organizuju obuku za dobrovoljce (samo one rodom iz BiH) koji su spremni da brane hrvatska područja.
Dokaz - P 04740
Dokaz - P 04740 - Zapisnik sa 20. sjednice Vijeća za odbranu i nacionalnu sigurnost Hrvatske, kojoj su prisustvovali Franjo Tuđman, Nikica Valentić, Stipe Mesić, Josip Manolić, Miroslav Tuđman i drugi, među kojima je bio i Mate Boban.
Na 20. sjednici Vijeća za odbranu i nacionalnu sigurnost Hrvatske VONS, održanoj 2. septembra 1993. godine, Franjo Tuđman je izjavio da Hrvati iz očiglednih razloga ne mogu da prepuste teritoriju Neuma muslimanima. VONS se zalaže za pomaganje hrvatskoj republici u BiH, ali se ističe da se pritom ne bi smjelo dogoditi da Hrvatska zbog te pomoći bude optužena za direktno ili vojno miješanje u BiH.
Granica buduće hrvatske države do srednje Bosne
Dokaz - P 07485 - Zapisnik sa 34. sjednice Vijeća za odbranu i nacionalnu sigurnost Hrvatske, kojoj su prisustvovali Franjo Tuđman, Janko Bobetko, Miroslav Tuđman, Mate Granić, Franjo Gregurić i drugi, 6. januar 1994.
Franjo Tuđman je izjavio da je prethodnog ljeta ministru Šušku i generalu Bobetku dao u zadatak da se kontrola nad hrvatskim područjima srednje Bosne (pomenuo je Novi Travnik, Vitez, Busovaču, Kiseljak i Kreševo) obezbijedi uz pomoć dobrovoljaca iz Hrvatske, kako bi se utvrdile "buduće granice hrvatske države, možda za stoljeća.
Sin Miro
U transkriptu sa suđenja protiv Prlića i drugih od 5.februara 2008. godine, tužilac Ken Skot se poziva na dokaz P 02099 i sastanak između Franje Tuđmana, Gojka Šuška i Miroslava Tuđmana gdje navodi da je Miroslav Tuđman i formalno i neformalno igrao glavnu ulogu u tadašnjoj vladi Franje Tuđmana.
Iz dokaza je jasno da je Miroslav Tuđman, između ostalog, imao jednu od glavnih uloga u postavljanju najodgovornijih osoba u strukturi HR Herceg Bosne. Transkript razgovora između oca i sina se završava tako što sin "Miro" (Miroslav), kako mu tada pred ocem tepa Šušak, kaže ocu Franji da je preporučio Valentina Čorića za angažman u HR HB.
Dobro je znati zašto je Valentin Čorić presuđen na 16 godina.
Ćorić je do 10. novembra 1993. igrao ključnu ulogu u funkcionisanju mreže zatočeničkih centara HVO. Doprinio je držanju hiljada muslimana u zatočeništvu pod teškim uslovima, tokom kojeg su ti ljudi premlaćivani, zlostavljani i ponižavani.
Osim toga, uprkos alarmantnim informacijama koje je dobivao, Ćorić ništa nije preduzeo da bi spriječio da se zatočenici šalju na liniju fronta kako bi tamo radili, pri čemu su mnogi od njih ubijeni ili ranjeni.
Miroslav Tuđman je sve znao i kontrolisao
Veoma je važno napomenuti da su od slučaja protiv Tihomira Blaškića, preko slučaja Daria Kordića, pa do posljednjeg protiv Jadranka Prlića i drugih, u kontinuitetu izvođeni dokazi o umiješanosti Miroslava Tuđmana u ratne događaje u BiH, ali i njegovoj odgovornosti.
Miroslav Tuđman je redovno dobijao izvještaje iz HR Herceg Bosne i HVO, a dio izvještaja je upućivao ocu. Zbog toga i ne čudi da je Franjo Tuđman i zbog djelovanja sina Miroslava označen u presudi protiv šestorke kao glavni organizator udruženog zločinačkog poduhvata UZP:
- Tokom suđenja na svjetlo dana izašao je još jedan izvještaj o pokolju. Radi se o izvještaju koji je Miroslav Tuđman, direktor HIS-a (Hrvatske izvještajne službe), 21. marta 1994. uputio svom ocu predsjedniku Tuđmanu - navodi se u dokazu - član 641. prvostepene presude protiv Daria Kordića.
Inače, u presudi protiv Kordića navodi se najmanje 6 dokaznih predmeta u kojima Miroslav Tuđman obavještava svog oca Franju o zločinima koje su počinile jedince HVO.
Također, u procesu protiv Kordića nepobitno je utvrđeno da je Miroslav Tuđman primao, kao šef HIS, krovne obavještajene službe, izvještaje Ive Lučića, šef SIS.
Tihomir Blaškić
Tokom suđenja Tihomiru Blaškiću, u dokaznom predmetu 10, izvještaju Hrvatskog vijeća obrane HVO od 4. decembra 1993., upućenom Miroslavu Tuđmanu, a u vezi sa Busovačom se kaže da su Ignac Koštroman i drugi učestvovali u gotovo svim nezakonitim aktivnostima u svojstvu "idejnih vođa i naredbodavaca, pa preko Ante Sliškovića i Paške Ljubičića kao izvršioca njihovih zamisli i želja.
U tom izvještaju se također kaže da su "70% vojnih policajaca Busovače lopovi i kriminalci, te da se njima ne može vladati niti kontrolisati ih".
Bezbroj je primjera da je Miroslav Tuđman redovito primao izvještaje i da nije ništa preduzimao.
Naprotiv, kao šef HIS i VONS je djelovao da se zločini prikriju i slijedio je politiku Vijeća za odbranu i nacionalnu sigurnost Hrvatske VONS, odnosno politiku svoga oca koji je bio predsjednik Hrvatske i VONS i o čijoj ulozi se govori u presudi Prlić i drugi, a koja ima preko 2600 stranica.
Da su zaključci u presudi protiv Jaranka Prlića i drugih "otvorili" put i drugim dokazima koji su vođeni protiv bosanskih Hrvata i Miroslava Tuđmana pred Haškim tribunalom je presuda protiv Zlatka Aleksovskog gdje je Stefano Bianchini, jedan od haških međunarodnih eksperata i svjedoka označio Miroslava Tuđmana kao ključnu osobu u slanju oružja u HR HercegBosnu, pozivajući se na tajne dokumente OSCE.
Uticaj na suđenje Jadranku Prliću
Koliko je Miroslav Tuđman bio upetljan u sve postupke pred Tribunalom u Hagu pokazuju i dokazi o njegovom uticaju na ekspertne svjedoke koji su svjedočili u korist odbrane i koji su trebali Tribunalu dati nezavisno i stručno mišljenje o ulozi presuđene šestorke.
Marionete Instituta Ivo Pilar iz Zagreba
Bruna Esih - Zlatko Haso Hasanbegović
Jedan od najtežih udaraca za odbranu Jadrnka Prlića i drugih, a zbog čega je u posebnoj mjeri presuđena šestorka je odbijanje sudija iz Vijeća da prihvate ekspertno svjedočenje Vlade Šakića, ekspertnog svjedoka odbrane iz Instituta Ivo Pilar iz Zagreba.
Naime, u odjeljku presude protiv Prlića i drugih, pod nazivom Veze instituta sa hrvatskim obavještajnim službama navodi se sljedeće:
Vlado Šakić je sarađivao tokom svoje naučne karijere s brojnim osobama povezanim s hrvatskim obavještajnim službama, među kojima je bio Miroslav Tuđman. Dakle, na osnovu međunarodnih dokumenata dokazana je povezanost Šakića i Miroslava Tuđmana.
Vijeće je konstatovalo da je tokom unakrsnog ispitivanja Tužilaštvo uspjelo da dovede u sumnju nepristrasnost ovog vještaka. Doista, rasvjetljujući veze između Instituta Ivo Pilar, koji je vodio i još uvijek vodi Vlado Šakić, i hrvatske države, ali i između tog instituta i hrvatskih obavještajnih službi, Tužilaštvo je pokazalo tijesnu vezu koja je postojala i još uvijek postoji između svjedoka i hrvatskih političkih vlasti.
Vijeće podsjeća da su optužbe u vezi s ulogom Hrvatske u sukobu bile predmet brojnih rasprava između strana.
Više svjedoka je ispitano u vezi s tim i brojni dokumenti su uvršteni u spis. Osim toga, Vijeće podsjeća da je vještak dužan da svjedoči objektivno, nepristrasno i neovisno kako bi Vijeću pomogao da donese zaključak van razumne sumnje.
Vladimir Vlado Šakić
Vijeće na kraju podsjeća da se svjedočenje vještaka Vlade Šakića tiče ključnog pitanja u ovom predmetu - odgovornosti nadređenog. U tim okolnostima, Vijeće mora posebnu pažnju pridati nepristrasnosti dotičnog vještaka. Vijeće, stoga smatra da povezanost Instituta Ivo Pilar, Vlade Šakića, hrvatske vlade i hrvatskih obavještajnih službi dovodi u sumnju nepristrasnost Vlade Šakića kao vještaka.
Imajući u vidu sumnje u pogledu nepristrasnosti Vlade Šakića, koje su izišle na vidjelo prije svega u njegovom unakrsnom ispitivanju od strane tužilaštva, i nepostojanje konkretnih i praktičnih istraživanja Vlade Šakića u vezi sa sukobom u BiH i kontrolom nad vojnicima od strane komande HVO, kao i neodređene odgovore vještaka tokom unakrsnog ispitivanja, Vijeće smatra da ne može koristiti taj izvještaj u ovoj presudi.
Članovi od 361-379 presude TOM -1
Očigledno da u BiH postoji zastoj u progonu ratnih zločinaca.
Stotine osumnjičenih iz BiH je pobjeglo u Republiku Hrvatsku, proces u Mostaru traje već 18 godina, a optuženi se skrivaju u Hrvatskoj.
Dominik Ilijašević Como je nakon presude pobjegao u Hrvatsku.
Dominik Ilijašević Como
Brojni su primjeri blokada i opstrukcija u procesuiranju zločina koji su počinjeni pod imenom HR Herceg Bosne.
Hrvatska politika iz Hrvatske i BiH ne samo da je osujetila progon zločinaca, nego pokušava pred presudu Jadranku Prliću i drugima ponovo uticati na pravosnažnu presudu.
Postoje svi uslovi da Bosna i Hercegovina pokrene odgovornost Miroslava Tuđmana za zločine u BiH.
To se mora uraditi iako to sada djeluje kao nemoguća misija, imajući u vidu uticaj srpsko-hrvatske politike na pravosuđe u BiH i šire.
Dokazi sa Haškog suda su najbolja preporuka da se pokrene taj proces. Pozivamo pravosudne institucije u BiH da istraže ulogu Miroslava Tuđmana u ratnim dešavanjima u Bosni i Hercegovini.
