AFERA S PUTOVNICAMA
• VESELINU MARINOVU također su "kroatizirani" osnovni podaci u biografiji
• Objavljeno u Nacionalu br. 389, 2003-04-29
Hrvatski konzulat u Mostaru koji je godinama vodio Ćiro Grubišić, bivši mesar iz Sloboštine, od 1993. do 2000. porazdijelio je svima koji su zadužili tzv. hrvatsku državnu politiku u BiH, lokalnim i stranim plaćenicima te "državotvornim" kriminalcima tisuće hrvatskih dokumenata, potvrda o državljanstvu i putovnica s lažnim imenima te lažnim mjestima i godinama rođenja. Stoga je teško povjerovati da je 950 nestalih putovnica - koje su posljednjih dana otvorile novu aferu - doista ukradeno, i to još bez ikakva znanja mostarskih konzularnih činovnika.
Banja Luka i Mostar
Jednako je teško povjerovati da ni jedna tajna služba u Republici Hrvatskoj nije imala pojma da je Milorad Luković Legija, ubojica srbijanskog premijera Zorana Đinđića, također dobio hrvatsku putovnicu. Po svemu sudeći, Luković je hrvatske dokumente stekao u sklopu stalne suradnje Banje Luke i Mostara u prikrivanju osoba koje su bile od zajedničkog interesa i za tzv. Republiku Srpsku i za tzv. Herceg Bosnu.
Nacionalu je konkretno poznato da je, na isti način na koji je Luković u mostarskom konzulatu nagrađen hrvatskim dokumentima, Vinko Žuljević Klica, bivši zapovjednik specijalne postrojbe HVO-a kojem se danas sudi zbog ubojstva HIS-ova agenta Veslina Marinova, godine 1997. ishodio u Banjoj Luci srpske dokumente na lažno prezime Mišić.
Bilo je to u vrijeme kad je planirao atentat na dogradonačelnika Drvara. Veselin Marinov, rođen u Bugarskoj, u mostarskom je konzulatu još 1995. dobio hrvatsko državljanstvo i osobne dokumente na ime Veselko Marinov, Hrvat koji je tobože rođen u Sarajevu. Znajući da je riječ o Bugarinu koji nema pravo na status hrvatskog državljanina, mostarski konzulat falsificirao je i "kroatizirao" podatke iz njegove biografije na zahtjev Mladena Naletilića Tute, osnivača Kažnjeničke bojne, u kojoj je Marinov bio šef sigurnosti.
"Hrvat" Legija
Na isti je način Ivan Andabak, Naletilićev najbliži suradnik optužen poslije za šverc kokainom, uz putovnicu na svoje pravo ime i prezime dobio još jednu - s potpuno izmišljenim podacima. Za Milorada Lukovića Legiju nije trebalo učiniti ni toliko truda jer je kao Srbin prečanin rođen u Hrvatskoj, u Glini, a pravo mu je ime Milorad Ulemek.
Prema tajnim odlukama koje su se krojile u vrhu zagrebačke centrale HDZ-a, konzulat Ćire Grubišića imao je zadaću da lažnim hrvatskim dokumentima opskrbi strane plaćenike u redovima HVO-a ili špijune hrvatskih tajnih službi vrlo šarolike nacionalne pripadnosti. Kako je već objavljeno, u Mostar je svake godine stizao određen broj bianco hrvatskih putovnica koje je Ćiro Grubišić, ili osoba koju je on ovlastio, popunjavala imenima HIS-ovih, SIS-ovih i SZUP-ovih agenata, suradnika, doušnika ili štićenika.
Dokumenti za ubojice
Tako su po nalogu SIS-a i SIS-ove "grupe Haag", pod kontrolom Markice Rabića, u mostarskom konzulatu izdani i lažni dokumenti za četvoricu pripadnika postrojbe "Jockeri" koji su predvodili masakr muslimanskih civila u selu Ahmići nedaleko od Viteza. Mostarski dokumenti s fiktivnim imenima pokazali su se najboljim paravanom za njihovo višegodišnje skrivanje na zadarskom teritoriju.
Objavljeno: 29. apr 2003 | arhiva-nacional-hr
Najgori mafijaši koristili su hrvatske putovnice
• Od Milorada Ulemeka Legije do brojnih drugih ubojica i dilera, svima je bila zajednička putovnica
Milorad Ulemek Legija, ponegdje se spominje i da je uzeo suprugino prezime pa se potpisivao i kao Milorad Luković, jedan je od najozlogašenijih zločinaca Balkana. Prošao je obuku francuske legije stranaca, sudjelovao je brojnim bojištima, a nakon završetka Domovinskog rata i rata u Bosni i Hercegovini, posvetio se obuci posebne jedinice policije Srbije.
Bio je jedan od glavnih odanika režima Slobodana Miloševića, a sudjelovao je i u atentatu na tadašnjeg premijera Zorana Đinđića. U bijegu je koristio i hrvatsku putovnicu, a malo je poznato da je koristio i diplomatsku putovnicu SFRJ. - To nije falcifikat nego originalna putovnica koju mi je Državna bezbednost izdala na tuđe ime, pošto je tada odlučeno da se pripadnicima DB-a koje bi mogao Haški tribunal sumnjičiti, izdaju putovnice na tuđa imena. Tada sam bio pukovnik Državne bezbednosti i zapovjednik Jedinice za specijalne operacije - objasnio je Ulemek svojevremeno.
Nakon Ulemekovog uhićenja, otkrivena je i ranije spomenuta hrvatska putovnica na ime Vlade Vukmanovića. Hrvatsko ministarstvo unutarnjih poslova isprva se branilo da su to lažirane putovnice. Hrvatski je MUP "preliminarnom provjerom utvrdio da osobe na koje glase te putovnice ne postoje u evidencijama MUP-a". Kasnijom istragom se ustanovilo da je riječ o jednoj od putovnica ukradenih krajem prošlog milenija iz hrvatskog konzulata u Mostaru. Takve putovnice dostizale su cijene i iznad 50.000 eura, a nitko ne zna gdje su završile
Ukupno je iz mostarskog konzulata nestalo 930 putovnica koje su koristili neki od najgorih kriminalaca regije, ali i generali u bijegu od haaškog suda.
Od 1992. do 1999. dužnost konzula Republike Hrvatske u Mostaru obnašali su Ćiro Grubišić i Marinko Marijanović. Svojevremo su novinari Večernjaka razgovarali s konzulom RH u Mostaru Ratkom Maričićem, kojega o nestanku hrvatskih potovnica službeno nisu obavijestili ni Ministarstvo vanjskih poslova RH, ni institucije tijela sigurnosti BiH.
Nemam konkretnu informaciju o nestanku putovnica iz našeg konzulata u Mostaru. Na dužnost konzula RH u Mostaru došao sam u veljači 2002. godine, dok je moj prethodnik Mario Marijanović, čije se ime spominje u vezi s navodnim nestankom putovnica, tu dužnost obnašao od studenoga 2000. do mog dolaska. Koliko sam upućen, nikakve interne kontrole o nestanku putovnica za moga mandata nije provodila inspekcija Ministarstva vanjskih poslova RH. Takve su istrage u ovlasti MUP-a Republike Hrvatske - ispričao je Marinčić.
Objavljeno: 03. apr 2017 | express-24sata-hr Raif Okić
