Vartolomej I potvrdio: SPC slavi hirotoniju a ne autokefaliju
• Vaseljenska patrijaršija i liturgijski posvjedočila da prije 800 godina NIJE dala autokefaliju Srbima
• Kao što je arhiepiskop HPC Aleksandar više puta naglašavao, sada je i prvi čovjek svjetskog pravoslavlja, carigradski patrijarh Bartolomej, otvoreno srpskoj javnosti u lice rekao kako dolazi samo na proslavu tzv. hirotonije sv. Save, ali ne i na izmišljenu 800. obljetnicu srpske autocefalosti koju je spomenuti Nemanjić krivotvorio - donosi GlasSlavonije.
• Constantinople rejecting dialogue with Russian Church - Moscow, September 10, 2018
• 05 mar 2019 croativ-net
Krajem prošle godine i početkom ove bili smo svjedoci dramatičnog stjecanja autokefalnosti ili pune samostalnosti Pravoslavne Crkve u Ukrajini koja se odvojila od Moskve nakon 333 godine potčinjenosti.
Tijekom novonastalog raskola u pravoslavlju, koji bi kako je zaprijetio ruski silnik Vladimir Putin - mogao završiti i krvoprolićem, mnogi od nas su se upoznali s važnošću pojma TOMOS u značenju povelje kojom neka pravoslavna crkva dobiva neovisnost, piše Draško Celing za GlasSlavonije.
Naime, Ruska pravoslavna Crkva žestoko je osudila intervenciju carigradskog ekumenskog patrijarha Bartolomeja sa sjedištem u Istanbulu koji je Ukrajinsku Crkvu oduzeo Moskvi i dodijelio joj autokefalnost udovoljivši tako molbama Kijiva. To se dogodio na Bogojavljanje po gregorijanskom kalendaru odmah nakon božanstvene liturgije u katedrali sv. Jurja u istanbulskoj četvrti Fanar, povijesnom središtu svjetskog pravoslavlja.
Prostačko pismo
Svečanu povelju o dodjeljivanju pune samostalnosti Pravoslavnoj Crkvi u Ukrajini potpisao je carigradski patrijarh Bartolomej u nazočnosti novog poglavara Ukrajinske Crkve mitropolita Epifanija i ukrajinskog predsjednika Petra Porošenka. Naposljetku su Tomos (Povelju) potpisali i svi članovi Svetog sinoda Ekumenskog patrijarhata, a taj dokument izrađen na pergamentu te oslikan i ispisan kaligrafskim alfabetom u manastiru Ksenofont na Svetoj gori završio je u arhivu Pravoslavne Crkve u Ukrajini u Kijevu.
Bio je to veliki dan za Ukrajinu jer je crkvenim ujedinjenjem dviju manjinskih pravoslavnih crkava, Ukrajinske pravoslavne Crkve Kijivskog patrijarhata i Ukrajinske autokefalne Crkve, otvoren put istiskivanju u ovome trenutku još uvijek većinske Ukrajinske pravoslavne Crkve Moskovskog patijarhata.
Odlukom ukrajinskog parlamenta Verhovne rade taj ogranak Ruske pravoslavne Crkve neće se više moći neovlašteno kititi pridjevom "ukrajinska" i tako stvarati zabunu i razdor unutar ukrajinskog društva kao produžena ruka ekspanzionističkog režima Vladimira Putina.
Posve je jasno da se Srpska pravoslavna Crkva u raskolu između Moskve i Carigrada, naročito kada je riječ o zapaljivoj retorici, priklonila ruskoj braći, iako do formalnog okretanja leđa Bartolomeju ipak nije došlo. Ovdje nije samo riječ o pukom činu solidarnosti prema Rusima nego je dio šireg plana srbijanskog šarmiranja Moskve za koju se u naših istočnih susjeda iracionalno vjeruje da im jedino ona može vratiti mitski teritorij Kosova.
Drugi razlog panike jest strah da bi uskoro na temelju ukrajinskog presedana svoju autokefalnost mogle dobiti i Makedonska pravoslavna Crkva - Ohridska patrijarhija te Crnogorska pravoslavna Crkva, koje Srpska Crkva smatra odmetnutim organizmima na "svom" kanonskom ozemlju.
U javnost su još lani iscurile potankosti prostačkog pisma koje je srpski patrijarh Irinej uputio carigradskom ekumenskom patrijarhu Bartolomeju držeći mu lekcije iz kanonskog prava i pravoslavne ekleziologije. Prvi čovjek Srpske pravoslavne Crkve prvo je s visoka ustvrdio kako "etnofiletizam predstavlja jedno od najvećih zala suvremenog pravoslavlja", a potom je otišao korak dalje i mrtav-hladan rekao kako su nacije u Ukrajini, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori "izmišljotina komunizma". U tom svom pismu srpski patrijarh Irinej nije skrivao strahovanje od davanja autokefalije pravoslavnim crkvama u Makedoniji i Crnoj Gori.
Znajući za pogoršane, ali ne i prekinute crkvene odnose Beograda i Carigrada, mnoge je iznenadio intervju koji su s carigradskim patrijarhom Bartolomejom odradili novinar lista Politika Živojin Rakočević i srpski pravoslavni teolog Dejan Ristić. Prvi među jednakima Pravoslavne Crkve partrijarh Bartolomej uputio je svojoj srpskoj subraći dvije nedvosmislene poruke. Odgovarajući na pitanje namjerava li prekršiti ranije dani Tomos koji se tiče Srbije i dodijeliti autokefalnost Makedonskoj pravoslavnoj Crkvi, Bartolomej je rekao:
Ekumenska patrijarhija ne namjerava izmijeniti Ustav Srpske pravoslavne Crkve niti njezine granice, ako to ne prati sporazum i suradnja. Nikada Ekumenska patrijarhija nije prekoračila granice drugih crkava, osim jedino, ako postoji odnosni zahtjev i veća crkvena potreba.
Ovdje kao da je citirao znamenitu misao iz Evanđelja po Luki: "Ta Bogu ništa nije nemoguće!" (Lk, 1,37), naravno ne nudeći Srbima sebe kao Boga nego kao vrhovnog arbitra u pravoslavlju.
No, hajde recimo da su u Srpskoj pravoslavnoj Crkvi odavno oplakali gubitak Makedonije, ali iduća Bartolomejeva poruka otvorila je nevjerojatnu Pandorinu kutiju udarivši u jedan od najvećih srpskih crkvenih i nacionalnih mitova. Naime, Bartolomej je kazao i ovo:
Ako Bog da, doći Beograd jesenas na poziv patrijarha Irineja jer sam pozvan na proslavu 800 godina od rukopoloženja sv. Save. Kada me pitaju hoću li ići, kažem, ako me je patrijarh pozvao, doći ću sa zadovoljstvom.
Što je tu sporno?
Prvi čovjek svjetskog pravoslavlja otvoreno je srpskoj javnosti u lice rekao kako dolazi samo na proslavu tzv. hirotonije sv. Save, ali ne i na izmišljenu 800. obljetnicu srpske autokefalije koju je spomenuti Nemanjić izmislio.
Kaotični, autarkični i neumreženi srednji vijek bio je idealan za izmišljanje svakojakih laž i mitova. Srbi su se tako počastili bezočnom laži o autokefaliji koju je navodno sv. Sava izborio 1219. u Niceji kamo su se pred križarima, Mlečanima i Francuzima sklonili bizantski car i patrijarh.
Platili u kešu
No, navodni tomos o srpskoj crkvenoj samostalnosti nije nigdje ostao zabilježen čak ni u prijepisu ili u bilješkama suvremenika. Zbog laži oko autokefalije ohridski arhiepiskop Dimitrije Homatijan (Demetrios Chomatenos) čija se vlast protezala i na srednjovjekovnu Rašku zaprijetio je "arhimandritu Savi" prokletstvom i izopćenjem.
Svoj prvi i jedini tomos u povijesti Srpska pravoslavna Crkva dobila je tek 1922. kada je voljom Carigrada došlo do legalizacije srpskih vojnih osvajanja u Prvom svjetskom ratu odnosno do ujedinjenja svih pravoslavnih crkava na prostoru novoosnovane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Nije nikakva tajna da je Srpska pravoslavna Crkva za taj "paket aranžman" isplatila tadašnjem carigradskom patrijarhu milijun i pol švicarskih franaka na ime izgubljenih crkvenih prihoda.
Objavljeno: 05 mar 2019 croativ-net
Razumiju li pravoslavni Srbi Isusa i kršćanstvo
• Srbija 800 godina autokefalnosti SPC Hrvati i Srbi kao "kršćanski narodi" trebaju omogućiti Isusu da im izliječi rane, pomiri ih međusobno i učini mirotvorcima. Verbalna ratobornost na javnoj sceni prostor je u kojem zlo vrti svoje kolo, a mržnja brusi zube, umrtvljuje duše, vodi u sljepilo, truje sadašnjost i krade budućnost
• 21 okt 2019 javniservis-net, Drago Pilsel
Srpska pravoslavna crkva nizom svečanosti ove godine obilježila je veliki jubilej - 800 godina autokefalnosti. Mitropolit zagrebačko-ljubljanski gospodin Porfirije Perić, koji je bio predsjednik Izvršnog odbora za obilježavanje ovog jubileja, rekao je za RTS da je dobijanje samostalnosti najznačajniji događaj u historiji srpske crkve, ali i srpskog naroda:
Taj događaj je odredio sve potonje pravce kretanja našeg naroda. Neposredno pre tog događaja Srbi su bili podeljeni u više političkih uprava i bili su pod više crkvenih jurisdikcija. Ni nacionalno, ni duhovno nismo imali perspektivu - rekao je Porfirije.
Podsjetio je da je otac Svetog Save ujedinio sve tadašnje srpske zemlje, a da je potom Sveti Sava otišao u Nikeju i dobio autokefalnost od tadašnjeg cara i patrijarha.
Centralna proslava 800 godina samostalnosti Srpske pravoslavne crkve bila je u manastiru Žiča 6. oktobra odnosno u Sava centru u Beogradu 8. oktobra. Veći dio vladika je u ponedjeljak 7. oktobra služio liturgiju u sjedištu Pećke patrijaršije na Kosovu. Pak 9. oktobra kod beogradske patrijaršije je otvorena važna izložba liturgijskih i povjesnih artefakata i knjiga vezanih za bogatu povijest SPC. Porfirije je podsjetio da je sjedište Svetog Save, prvog srpskog arhiepiskopa, bilo upravo u manastiru Žiča:
Započinjemo ovaj svečani događaj upravo liturgijom u manastiru Žiča gde će svetu liturgiju služiti patrijarh gospodin Irinej - rekao je mitropolit.
Posle Žiče, planirano je da patrijarh Irinej i vladike otputuju na Kosovo i Metohiju (ali patrijarh nije pošao zbog nedavna narušena zdravlja, da ga se poštedi od velikoga napora):
Idemo u Pećku patrijaršiju, drevno sedište naše Crkve. Tamo ćemo služiti liturgiju (koju je predvodio patrijarh Irinej) i posetiti naše svetinje i tako pokazati da su izvori našeg duhovnog i nacionalnog bića upravo skopčani sa svetinjama na Kosovu i Metohiji - rekao je Porfirije.
Tu je liturgiju predvodio crnogorsko-primorski Amfilohije.
U Beogradu su po programu proslave bila planirana dva značajna događaja. Prvi je svečana akademija u Centru Sava. Akademija je, prije svega, bila posvećena Svetom Savi, događaju dobijanja autokefalnosti i ukazivanju na rezultate i plodove koji su proistekli iz tog događaja, ali ovaj novinar, koji je prisustvovao akademiji, smatra da je šteta što se cijeli povjesni dio kulturnog programa usredotočio samo na to i da nije pokazana ekumenska i međureligijska dimenzija života i rada Svetog Save kako se pak dogodilo u akademiji koju je Porfirije Perić početkom godine organizirao u Mariboru.
Ne treba kriti nezadovoljstvo nekih vladika što je akademija poslužila kao tribina Aleksandru Vučiću i Miloradu Dodiku, koji su dobili visoka crkvena odlikovanja i dugo govorili nepotrebno oduživši program. Patrijarhu Irineju i predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću uručeni su ordeni Svetog Save Prvog stepena, a srpskom članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku Orden Svetog Simeona Mirotočivog s obzirom da je orden Svetog Save već ranije dobio.
SVJETOVNA KRITIKA
Cijela ta epizoda dobila i svjetovnu kritiku. Dnevni list DANAS je objavio izvještaj s naslovom "Većina vladika bojkotovala Vučića i svečanu akademiju". Vladike koje je upitao za mišljenje ovaj novinar to demantiraju.
U hrvatskim medijima je bilo i jačih napada. Tako Glas Slavonije piše da je patrijarh Bartolomej ranije "otvoreno poručio srpskoj javnosti u lice kako dolazi samo na proslavu tzv. hirotonije sv. Save, ali ne i na izmišljenu 800. obljetnicu srpske autokefalije koju je Nemanjić izmislio". Novinar dodaje:
Kaotični, autarkični i neumreženi srednji vijek bio je idealan za izmišljanje svakojakih laž i mitova. Srbi su se tako počastili bezočnom laži o autokefaliji koju je navodno sv. Sava izborio 1219. u Niceji kamo su se pred križarima, Mlečanima i Francuzima sklonili bizantski car i patrijarh.
Hrvatski mediji su ignorirali proslavu, ali su se posvetili raskrinkavanju "navodnog tomosa o srpskoj crkvenoj samostalnosti" za kojeg se kaže da "nije nigdje ostao zabilježen čak ni u prijepisu ili u bilješkama suvremenika":
Svoj prvi i jedini tomos u povijesti Srpska pravoslavna Crkva dobila je tek 1922. kada je voljom Carigrada došlo do legalizacije srpskih vojnih osvajanja u Prvom svjetskom ratu odnosno do ujedinjenja svih pravoslavnih crkava na prostoru novoosnovane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Nije nikakva tajna da je Srpska pravoslavna Crkva za taj "paket-aranžman" isplatila tadašnjem carigradskom patrijarhu milijun i pol švicarskih franaka na ime izgubljenih crkvenih prihoda - glasi jedan od tvrdih napada na vodstvo SPC.
Na samoj akademiji, glavni govornik je bio patrijarh Irinej. Kazao je da je poslije mnogo vremena srpski narod dočekao da Srpska pravoslavna crkva i država, kao i u vrijeme Nemanjića, predstavljaju dvije ruke:
Mi smo blagodarni Bogu što smo posle mnogo vremena dočekali da Crkva i država predstavljaju dve ruke, gde Crkva vrši jevanđeljsku, blagodatnu misiju, a država, takođe, svoju dužnost. To je stanje koje je bilo za vreme Nemanjića i, Bogu hvala, vratilo se i u naše vreme. Da Bog blagoslovi srpski narod! - poručio je patrijarh Irinej na kraju svečane akademije "Zavet Svetog Save".
Ove će rečenice sasvim sigurno iziritirati one koji smatraju da je narušen princip sekularnosti društva.
U kulturno-umjetničkom programu na svečanosti su učestvovali Hor RTS, Hor Narodnog pozorišta, Ansambl Kolo, združeni hor manastira Kovilj, Bogoslovskog fakulteta i Škole crkvenog pojanja u Novom Sadu, te Beogradska simfonija. Tijekom svečanosti u pjesmi, slici i drami dočarani su važni događaji u vezi sa dobijanjem autokefalnosti i za život Svetog Save, prvog srpskog arhiepiskopa. Arhimandrit Sava, ponovljeno je više puta tijekom večeri, tadašnji iguman manastira Hilandar, dobio je 1219. godine autokefalnost SPC kod nikejskog cara Teodora Prvog Laskarisa i vaseljenskog patrijarha Manojla Prvog Haritopula.
Patrijarh je posebno blagoslovio djecu, ističući da su ona najljepši ukras, najuzvišeniji dar i budućnost srpskog naroda. Naime, na kraju akademije veliki zbor osnovnih škola iz Srbije sa simboličnih 800 članova premijerno je izveo himnu svetog Save.
Izložba "Osam vekova umetnosti pod okriljem Srpske pravoslavne crkve" otvorena je 9. oktobra u Muzeju Srpske Pravoslavne Crkve, koji se nalazi, kako rekosmo, u Patrijaršiji u Beogradu. Izložba je posvećena upravo kulturi koja je iznikla i razvila se pod okriljem Srpske pravoslavne crkve. Izloženi su predmeti iz perioda od 13. do 20. stoljeća sa svih prostora gde su pravoslavni Srbi živeli, objasnio je mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije. Istaknuo je da će izložba pokazati kolika je duhovna dubina srpskog naroda kroz vjekove i kako se kultura razvijala na prostorima gde su živjeli Srbi.
Veliko, pak, ostaje pitanje koliko pravoslavni Srbi, oni koji nominalno pripadaju SPC, razumiju kršćanstvo i žive Evanđelje, ili je sve ovo samo identitarska stvar. To pitanje važi, naravno, i za Hrvate katolike. Jer, čemu obilježavanje bilo kavog jubileja ako nema plodova mira i praštanja među samim Srbima i među njima i drugima. Citirat ću, zato, požeškog biskupa Antuna Škvorčevića (dobrog prijatelja pakračkog episkopa Jovana Ćulibrka) koji reče da Hrvati i Srbi kao kršćanski narodi (nominalno je tako, prema statistikama) trebaju omogućiti Isusu da im izliječi rane, pomiri međusobno i učini mirotvorcima.
Verbalna ratobornost na javnoj sceni prostor je u kojem zlo vrti svoje kolo, a mržnja brusi zube, umrtvljuje duše, vodi u sljepilo, truje sadašnjost i krade budućnost. To bi bila poruka jednog Hrvata koji je sjedio u Sava centru 8. oktobra i potom napravio selfie s patrijarhom Irinejom te ga objavio na Facebook uz napomenu da je i njemu, dakle ovdje potpisanom novinaru i teologu, bilo svečano ako Crkva slavi, jer jedna je samo Crkva, ona Kristova.
Objavljeno: 21 okt 2019 javniservis-net, Drago Pilsel
