Narodno jedinstvo sveti je cilj naše desnice. Hadezeovci, starčevićanci, suverenisti, mostovci, svi domoljubi i katolici bez razlike uglas kukaju kakva je šteta da smo mi Hrvati svadljivi, podijeljeni, potežemo svaki na svoju stranu.
Nema, uvjeren sam, trenutka da se o tome negdje u ovoj zemlji ne govori, u nekom ministarstvu, ili na sjednici gradskog vijeća, ili na osnivačkoj skupštini još jedne pseudopravaške stranke, ili na misi u župnoj crkvi, ili za šankom kolodvorskog pajzla. Svi imaju istu viziju, i ministri, i zastupnici, i branitelji, i biskupi, i pijanac kad sa suzom u oku nadahnuto tumači nezainteresiranoj konobarici kako bi nam bilo ljepše da smo složni, da stanemo jedan uz drugoga i, kao volovska zaprega vučemo svi u jednom smjeru.
Vizija sa šanka
Napominjali su to u nedjelju navečer nakon izbora i okupljeni oko predsjednice, kao i simpatizeri Miroslava Škore. "Svi mi, ne mi ili oni, nego svi mi, svi smo mi Hrvatska, jedna Hrvatska, s jednakim prilikama za sve!" vikala je nešto rastreseno Kolinda Grabar Kitarović u City Plazi na Prisavlju, dok su nešto sjevernije, u centru grada, u hotelu "Dubrovnik" Božo Petrov, Zlatko Hasanbegović, Hrvoje Zekanović i Pero Kovačević gradili svoju viziju jedinstva.
Pijuckajući graševinu svoga predsjedničkog kandidata fantazirali su kakva će politička snaga zajedno biti jednom kad prevladaju podjele i sve se njihove strančice spoje u jednu čvršće nego da si ih švajsaparatom zašvajsao.
Ostavimo ovoga puta po strani činjenicu da narodnom jedinstvu ne treba težiti jer je to put u jednoumlje, u političko nasilje i diktaturu. Kad predsjednica idući put spomene narodno jedinstvo, sjetite se da i Kim Yong Un želi isto. Dapače, on je to i ostvario. Na primjeru Sjeverne Koreje dosta se dobro može vidjeti da je čudovišna ambicija da svi budemo složni.
Savršeno je prirodno i poželjno da ne mislimo isto. U zdravim društvima, u zemljama kakva bismo željeli da ova naša bude, potiče se različitost, pa i konflikt, suprotstavljanje političkih ideja. Ali, ne moramo o tome jer ne prijeti nikakva opasnost da bi naš narod mogao biti jedinstven. Bogu hvala, mi se Hrvati međusobno tako živciramo, tako se izluđujemo i jedni drugima penjemo na onu stvar da nema šanse da ćemo ikad prestati s podjelama.
To je jedino što vam lijepo možemo reći ako naginjete lijevim političkim idejama i rezultati prvog kruga predsjedničkih izbora ispunili su vas dubokim i teškim nespokojem. Mnogima je bio zastrašujući taj trenutak u nedjelju navečer, kad su zbrojili glasove kandidatkinje u City Plazi i kandidata u hotelu "Dubrovnik" i bez ikakve sumnje shvatili kakav je generalni politički stav ove zemlje. Desnica je tako premoćna da je nijedna lijeva stranka zadugo neće moći ugroziti. Ako ste u ozbiljnijim godinama, oko pedesete ili stariji, nemojte se zanositi uzaludnim nadama, to se za vašeg života, jebi ga, neće dogoditi.
Svadljivac i harmonija
No, jedna stvar nam, rekao sam već, vraća osmijeh na lice i ispunjava srce zahvalnošću, to da se hadezeovci, starčevićanci, suverenisti i mostovci nikad neće složiti. Premda podižu čaše graševine nazdravljajući skorom ujedinjenju domoljubnih i katoličkih snaga, lijepo možete vidjeti da je to samo pusta tlapnja. I kad su sretni, kad pobjeđuju kao što su u nedjelju pobijedili, ti su tomašići, hasanbegovići, đapići, zekanovići, bulji, petrovi i kovačevići samo prividno jedinstveni.
Preko stola se ljubazno smiješe, a u mislima nazivaju pokvarenjacima i glupanima. Ako se negdje i sastave zajedno, takva je silna njihova taština i žudnja za moći, da će im se najkasnije za pola godine stranka rasprsnuti kao kašikara, razvijati kao perje iz jastuka.
Vidjeli smo to mnogo puta, raziđu se psujući i vrijeđajući dojučerašnje saveznike i suradnike kako ih nikad niste čuli da su psovali i vrijeđali svoje političke protivnike, takozvane srbokomuniste, četnike i Jugoslavene.
Kako se autentični Hrvati mrze, kako jedni drugima kopaju oči i pravdaju se kao jetrve, to je naprosto milina gledati. Ali, opet, svaki mašta kako će jednom doći sloga među nas, spustiti se čudesno jedan mir s nebesa i svi ćemo se od toga trenutka voljeti kao braća.
I, ne znam jeste li primijetili šaljivo proturječje - što je netko užasnije, konfliktnije naravi, što je bezobrazniji i svadljiviji - on strastvenije žudi za harmonijom.
Objavljeno: 25. dec 2019 | Ante Tomić
