Razumljivo je zašto naši desničari vole Hrvatsku, to je jedina civilizirana država u kojoj mogu nekažnjeno vikati što im padne na pamet. Čitali ste, već dvije stotine kilometara sjeverozapadno, odmah iza granice, koruškom je redarstvu krajnje neprihvatljivo ako tkogod pozdravlja takozvanim lijepim starim hrvatskim pozdravom. Jedan se dugopoljski hadezeovac na dosta neugodan način osvjedočio u to. Bilo je skoro kao četrdeset pete, čovjek krenuo na Bleiburg i jedva se živ vratio.
Nadalje, europske države i gradove gdje su otkazali koncert Marku Perkoviću Thompsonu ne bih se ni usudio nabrajati da štogod ne bih propustio. Ni Nizozemcima, a ni Švicarcima nije po ćeifu naš lijepi stari hrvatski pozdrav. Pa i Nijemci se mršte. Njihove crkvene vlasti nedavno su zabranile zadušnice za Slobodana Praljka i protestirale da se Velimir Bujanec po katoličkim misijama druži s domoljubima.
Bujanecov križ
A strah nas je i zamisliti šta bi bilo da im naš popularni televizijski voditelj dođe u odvažnoj modnoj kombinaciji koju je jednom u mladosti preferirao, da im svoju kao isklesanu figuru prezentira u crnoj uniformi s vrpcom s kukastim križem na nadlaktici. Ili da pred njemačkim sudom, koji za ubojstva turskih iseljenika nemilosrdno kažnjava neonaciste, Velimir Bujanec pokuša ozbiljno objasniti zašto je nužno da se trećina Srba iseli, trećina pokrsti, a trećina, nažalost, ubije.
Pisao sam nekoliko puta dosad o neomiljenosti uglednih hrvatskih domoljuba u inozemstvu, ali tu stvar zapravo ne možete dovoljno puta ponoviti.
Osobito nakon slučaja otprije nekoliko dana, kad je rečeni Bujanec javno negodovao da večer uoči velikog praznika, godišnjice Oluje, u Splitu na tvrđavi Gripe svira Hladno pivo. Gradonačelnik Andro Krstulović Opara je, istina, vrlo primjereno, otresito kazao da mu ne pada na pamet ni odobravati ni zabranjivati nastupe punk bandova, no porazno je, ako mene pitate, da se javnost uopće i bavi prijedlozima jednog pretilog desničara u esesovskoj uniformi.
Uvredljivo je to, oprostit ćete, i prema Hladnom pivu. Može vam se ne sviđati njihova muzika, ili vas mogu ljutiti politički stavovi pjevača Mile Kekina, ali ništa od toga nije razlog za zabranu koncerta. Naprotiv, u demokratskim se državama njeguje politička i ideološka raznovrsnost, a zazorno je samo kad netko zagovara mržnju i nasilje, poziva na protjerivanje, pokrštavanje ili istrebljenje ljudi druge vjere i nacije.
Na primjer, da je ostalo snimljeno kako je Mile Kekin uz živahni pumpajući ritam negdje na nečijem vjenčanju ili krstitkama veselo pjevao: "U Čapljini klaonica bila, puno Srba Neretva nosila", bio bi to svakako dobar razlog za zabranu koncerta. Velimir Bujanec mogao bi nam o tome iz prve ruke štogod reći jer je zbog šovinističkih ispada neomiljen u Njemačkoj, upravo kao što su njegovom prijatelju Thompsonu, zbog istog razloga, diljem Europe poručili da ne dolazi.
Primjećujete li kako je ovo čudno, da se Velimir Bujanec, jedan uznemirujući desničarski ekstremist kojega u civiliziranim sredinama ne žele vidjeti, u Hrvatskoj postavlja kao autoritet u stvarima javnog ukusa. Da jedna takva skandalozna figura narodu propisuje kako nekim savršeno miroljubivim, pristojnim i, na koncu konca, nekažnjavanim punkerima valja uskratiti dozvolu za rad, a da je, s druge strane, poželjna muzika jednoga našega koji iza graničnog prijelaza u Macelju skoro i nema gdje svirati.
Ušljiva sudbina
Sve se izokrenulo, dogodila se potpuna inverzija vrijednosti. Ono što bismo mi zabranjivali u Europi je obično i svakodnevno. I obratno, ono strancima gnjusno nama je kršćanski i domoljubno. Naravno, ja kao i vi znam zašto je to tako.
Stvar je u tome da nas Hrvate, jebi ga, nitko ne voli. Još nas otprije ne mogu u štampu vidjeti, a otkad smo uzeli i srebrnu medalju na Svjetskom nogometnom prvenstvu, svi su se okrenuli protiv nas. Angela Merkel se probudi u dva u noći, pa se prevrće do četiri i onda napokon nazove francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i uzrujano mu reče: "Ma, slušaj, oni Hrvati...", a ovaj je zaustavi: "Nemoj, znam šta ćeš mi reć, i meni su se popeli na kurac kako su bistri, talentirani, marljivi i u svemu drugome sto puta bolji od nas."
Takva je naprosto naša ušljiva sudbina da nas i Nijemci, i Francuzi, i Švicarci i Nizozemci mrze. No, pokolebate li se koji put u svojim domoljubnim uvjerenjima, posumnjate li zdrav razum kojim vas je dragi Bog nesebično podario i pomislite da su ti stranci koji se mršte na naše desničare, zabranjuju im koncerte i predavanja i stavljaju ih u zatvore zbog fašističkih pozdrava, da su oni možda ipak u pravu?
Ne bih vas htio obeshrabriti, ali je li vam možda malo čudno da smo mi Hrvati u pravu, a cijela civilizirana Europa da je u krivu?
Objavljeno: 08. avg 2018 | Ante Tomić
