Stanje u BiH posljednjih mjeseci teško je opisati i obuhvatiti nekom jedinstvenom političkom strategijom.
Mnogo je sudionika koji su to stanje odredili i programirali, koji sami nemaju jedinstvenu i konzistentnu politiku, pogotovo nemaju međusobno koordiniran i ujednačen pristup tom stanju. S jedne strane su domaći akteri, s druge strane su strani, svi involvirani u ovo što se zbiva u BiH, ali svi sa svojim interesima.
Na domaćoj sceni, Dragan Čović već tri godine blokira formiranje nove vlade Federacije BiH tako da se održava jedno neustavno i nezakonito stanje. Pri tome, njegovi stari kadrovi su zadržali sve svoje funkcije u vladi, i to one ključne, u financijama, pravosuđu, zdravstvu, prostornom uređenju, trgovini, kulturi, prometu i komunikacijama.
Faktički Čović kontrolira sve financijske tokove u Federaciji, pravosudne institucije, trgovinske tokove, prometnu i komunikacijsku infrastrukturu i investicije u njima, politiku i financiranje institucija kulture i kulturne baštine, socijalno-zdravstvenu politiku i politiku prostornog uređenja.
Blokadom formiranja nove vlade on održava neustavno stanje u kome funkcioneri izvršne vlasti, izabrani u novi saziv parlamenta Federacije, zadržavaju svoje stare izvršne funkcije. Sve to je prekriveno njegovom kampanjom umotanom u celofan "legitimnog predstavljanja".
Vješto je raspravu o neustavnom i nezakonitom stanju koje održava, prebacio na izmjene Izbornog zakona koje bi mu omogućile trajan i nesmetan mandat u Predsjedništvu BiH. Da bi se to provelo kroz zakon i Ustav morale bi se formirati etničke izborne jedinice kojima bi bile eliminirane iz izbornog procesa sve nenacionalističke političke stranke i na mala vrata bi se formirao treći entitet, odnosno obnovila Herceg-Bosna.
Drugi važan akter u BiH je Milorad Dodik koji je krenuo žestoko i otvoreno u rušenje ustavnog poretka države. On je najavio i pripremio jednostrano povlačenje iz institucija države - Oružanih snaga BiH, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, Obavještajne agencije, Državne agencije za istrage i zaštitu, Uprave za indirektno oporezivanje. Sve ove institucije su važan dio integriteta države, njene unutarnje i vanjske sigurnosti, glavni akteri u borbi protiv kriminala i korupcije.
Dodik želi ove institucije zadržati samo na razini entiteta RS-a, što znači držati ih potpuno pod svojom kontrolom. One državne se moraju povući iz RS-a. Ako to ne učine, bit će silom protjerane. Pod tom ucjenom Dodik otvara dijalog s predstavnicima međunarodne zajednice i s domaćim političkim partnerima.
Ove destruktivne aktivnosti Čovića i Dodika su koordinirane među njima, i to nije nikakva tajna u BiH. Dodikova agresivnost se ne može više tumačiti kao "brutalnost zločina" jer se ne radi o čovjeku koji svoju prirodu ne može kontrolirati, koji je razularen, ostrašćen, opčinjen i slično.
Radi se o dobro osmišljenom projektu kojim se postižu dva cilja. Njegov cilj - osamostaljenje RS-a od BiH, kao prva faza priključenja Srbiji, Čovićev cilj - podjela Federacije BiH jer u cjelovitoj Federaciji Hrvati nemaju svoje mjesto, opet kao prva faza u priključenju Hrvatskoj.
Ovaj projekat je dobio regionalni značaj odavno, ali je sada postao javan. Sve aktivnosti ovoga dvojca su koordinirane sa susjednim državama, odnosno vladajućim elitama u Hrvatskoj i Srbiji.
Hrvatski predsjednik i premijer otvoreno podržavaju Dodika u njegovim namjerama, Vučić otvoreno podržava Čovića u njegovim namjerama. Nema više potrebe skrivati podzemne veze dviju politika, Dodik ide direktno po instrukcije u Zagreb, Čović u Beograd, da se ne bi nešto pogrešno prenijelo ili protumačilo preko posrednika.
Javno je obznanjeno da se srbijanska i hrvatska politika prema BiH gotovo stopostotno podudaraju. Radi se o politikama destrukcije BiH, a ne o njenom putu prema euroatlanskim integracijama. Ta podudarnost je bila i devedesetih godina.
Ono što je nerazumljivo u ovim podudarnostima jest hrvatski stav. Hrvatski zvaničnici javno podržavaju euroatlanski put BiH, Srbija ne podržava, naprotiv žestoko je protiv toga.
Što je tu podudarno? Podudarnost je u nastojanju da se BiH uruši, da se proizvede stanje općeg kaosa kako bi onda Hrvatska, kao i devedesetih godina, "uzela svoje" u BiH. Hrvatski javni diskurs je najobičnije licemjerje.
Treći važan akter postojećeg stanja u BiH je tzv. međunarodna zajednica. To je najapstraktnija kategorija u političkoj upotrebi jer je ta "zajednica" sastavljena od različitih državnih i političkih subjekata. Ona je najnekonzistentnija i pokazuje potpuno odsustvo zajedničke strategije.
SAD preko svojih zvaničnika izjavljuju da u potpunosti podržavaju visokog predstavnika u BiH i OHR-u, njegovu mogućnost da koristi sve ovlasti, uključujući i bonske, sve dok u BiH ne bude osiguran stabilan mir, suverenitet i teritorijalni integritet države, siguran i stabilan put prema euroatlanskim integracijama. Također, SAD snažno podržava konsolidaciju multietničke demokracije i demokratske institucije u BiH, te suzbijanje korupcije i kriminala.
Paralelno s tim, iz teksta Rezolucije koja je usvojena u Vijeću sigurnosti, izbačeno je ime visokog predstavnika i njegova funkcija, nije mu dozvoljeno govoriti iako je to bilo uobičajeno uvijek kada se donosila Rezolucija o BiH.
Zapravo, Rezolucija je bila usklađena s njegovim izvještajem o stanju u BiH. Ovaj put, visoki predstavnik je imao ulogu nezvanog gosta, što je direktno osporavanje Dejtonskog sporazuma.
Njegov izvještaj je izjednačen, kako tvrde vrlo ugledni analitičari u svijetu, s izvještajem Dodika koji, pak, tvrdi da je funkcija visokog predstavnika nelegalna i da RS ima pravo prebaciti sebi sve nadležnosti s države BiH. Faktički je ovaj Dodikov izvještaj, pod utjecajem Rusije, postao zvanični dokument UN.
Četvrti važan akter u BiH je Europska unija. Ona je prije 15 godina preuzela vodeću ulogu u BiH i od tada su zapravo zaustavljeni svi progresivni procesi prema EU. BiH je samo klizila nazad, približavala se devedesetim godinama.
Danas ona to želi prikriti u kooperaciji sa SAD-om i Velikom Britanijom, želi zakamuflirati svoj neuspjeh ublažavanjem etnonacionalističkih politika i prepuštajući potpuni utjecaj Rusiji. Sve upućuje na dogovor s nacionalističkim liderima o ubrzanoj etnoteritorijalnoj dezintegraciji države.
Jer kako razumjeti totalni raskorak između onoga što je visoki predstavnik rekao u svom inauguralnom govoru u BiH i ponašanja zemalja EU-a. On je rekao da ima potpunu podršku EU-a, SAD-a i Velike Britanije i da će BiH vratiti na put k euroatlanskim integracijama.
On je ostao usamljen, ponižen u Vijeću sigurnosti UN-a, oktroiran u svojim funkcijama. Sam je izjavio da je svoje ovlasti stavio u ladicu. Nije rekao po čijem nalogu. Nedostatak jedinstvene strategije SAD-a i EU-a prema BiH stavlja ga u težak, nesiguran i neizvjestan položaj.
Međutim, ta strategija je već upisana u Aneksu 10. Dejtonskog sporazuma koji definira funkciju visokog predstavnika, te u presudama Međunarodnog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH. U ovakvom političkom stanju, u BiH bi trebalo prije svega provesti te presude.
Kako je moguće da EU ne želi provedbu presuda svoga suda, da be-ha zvaničnici odbacuju provesti presude najvišeg suda u BiH. To nije više politički problem nego problem kaznenog suda BiH i problem OHR-a, odnosno visokog predstavnika i njegovog mandata.
Dragan Čović već tri godine blokira formiranje nove vlade Federacije BiH tako da se održava jedno neustavno i nezakonito stanje. Pri tome, njegovi stari kadrovi su zadržali sve svoje funkcije u vladi, i to one ključne, u financijama, pravosuđu, zdravstvu, prostornom uređenju, trgovini, kulturi, prometu i komunikacijama
Preko tih presuda se prelazi kao da se nisu dogodile i otvaraju se politički problemi na potpuno drugoj strani. Ide se na ruke Dodiku i Čoviću i njihovoj destrukciji ustavnog poretka BiH, ide se na ruku velikodržavnim projektima Srbije i Hrvatske koji su u Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu osuđeni kao udruženi zločinački poduhvati.
Umjesto da se te destruktivne politike sankcioniraju, njima se ide na ruku. Pri tome, Hrvatska je članica EU-a, morala bi uvažavati i aktivno promovirati vrijednosti na kojima funkcioniraju demokratske države Evrope. Pred licem te iste EU ona ruši te vrijednosti u BiH. Bez opomene.
Kako sada pronaći neku konzistentnu vezu između onoga što se javno izgovori i postupaka koji su faktički u suprotnosti s tim?
Mnogi analitičari misle da su SAD i EU prespavale zapadni Balkan i BiH i taj geostrateški prostor iz nehata prepustile Rusiji. Međutim, kako povjerovati u to kad je zapadni Balkan dio Evrope i važna geostrateška tačka. Nedavna Jugoslavija je bila razdjelnica dvaju svjetova, dvaju društava, onog demokratskog i onog totalitarnog. Ta razdjelnica se brižljivo čuvala.
Kako se sada urušila, kako je zapadni svijet dozvolio da im u srce Evrope uđe ruski utjecaj, ne samo onaj ekonomski nego i vojno-politički koji je i dalje totalitaran i glavni faktor destabilizacije gdje god se etablira?
O čemu se onda radi? Sigurno ne o nehatu nego o nekoj globalnoj političkoj trgovini u kojoj se interesi velikih sila prelamaju preko BiH. Pri tome, BiH je žrtvovana i ostavljena samoj sebi. Ta odluka je negdje donesena, ali nam nije priopćena. Kontroverze svjetske politike koja u svoje ralje uvlači BiH, otkrivaju to. Ako se uzdamo u tu politiku kao devedesetih, proći ćemo kao i devedesetih.
BiH je prepuštena svojim građanima. Građani je moraju istrgnuti iz tih ralja i iz ralja domaćih nacionalista. Pitanje je samo hoće li građani na vrijeme to shvatiti i preuzeti odgovornost nad svojom zemljom.
Objavljeno: 06. nov 2021 | autograf | Ivo Komšić
