Fahrudin Radončić - Nermin Nikšić - Dragan Čović

Ko razbija jedinstven nastup probosanskog bloka

Ko etničku podjelu nastoji predstaviti kao "kompromis"

Ko provodi plan Dragana Čovića u Sarajevu

Ko pokušava SDP-u nametnuti etničku politiku

Ko razbija jedinstven nastup probosanskog bloka uoči ključnih pregovora za Izborni zakon

Nakon što je Novinska agencija Patria, kroz tekstove "Ko provodi plan Dragana Čovića u Sarajevu" i " Ko pokušava SDP-u nametnuti etničku politiku", temeljito analizirala aktuelne političke planove o etničkoj podjeli Bosne i Hercegovine, kroz pitanje izmjena Izbornog zakona BiH, oglasio se DnevniAvaz, list pod političkom kontrolom lidera SBB-a Fahrudina Radončića.

Dnevnom avazu i Radončiću naročito je zasmetalo što je Patria nazvala stvari svojim pravim imenom, odnosno objavila ono što je većina građana Bosne i Hercegovine, a kamoli političkih aktera, vrlo dobro zna.

Ni sam Fahrudin Radončić ne krije svoju naklonost prema lideru HDZ-a Draganu Čoviću, jedinom političaru koji mu je jučer čestitao na reizboru za predsjednika SBB-a. Nije to samo mali znak Čovićeve pažnje prema Radončiću koja se ranije manifestirala kroz Čovićeve zatvorske posjete Radončiću.

U pitanju je jedna potpuna ideološko-politička saglasnost sa Radončićevim (pa i Konakovićevim i Kukićevim) pregalničkim naporima sa ciljem osiguravanja takozvanog legitimnog predstavljanja Hrvata, to jeste s ciljem osiguravanja etničkog koncepta koji graniči sa fašizmom. Istim onim fašizmom zbog kojeg po svijetu robijaju utemeljitelji tzv. Herceg Bosne - fašizma čiji je prijatelj i Radončićev saveznik, Dragan Čović, vjerni i dosljedni nastavljač.

Dragan Čović - Fahrudin Radončić

Dobronamjernu antifašističku sugestiju koju je Novinska agencija Patria uputila Socijaldemokratskoj partiji, a koja se sastoji u tome da antifašistički i građanski SDP mora biti na oprezu zbog Radončićeve, Konakovićeve i Kukićeve težnje da u "opozicioni" blok uguraju etničku politiku tzv. legitimnog predstavljanja naroda, Dnevni avaz naziva pokušajem pravljenja smutnje.

Ohrabrivati jednu antifašističku i građansku opciju da ne poklekne pred uvozom etničke politike u svoje okruženje, i ostane pri svojim građanskim principima, razumije se nije nikakva smutnja. Nazivati to smutnjom zapravo je odlika smutljivca, koji bi htio da zbog njegovog interesa i partnerstva sa politikom koja je presuđena u Haagu, SDP BiH pogazi svoje antifašističko i građansko dostojanstvo, što bi većina ljudi građansko - sekularne orijentacije SDP-u teško mogla oprostiti.

Prema tome vrlo je jasno da Radončić, poput Bulgakovljevog mačka Behemota, taj koji pravi smutnju i mijenja svoje (političke) oblike u zavisnosti od potrebe i trenutka. No u čemu je suština te sposobnosti prerušavanja koja želi uvjeriti da je sila koja zlo radi a vječno dobro želi?

Avaz piše da NAP vrši "pokušaj unošenja smutnje među sve ujedinjeniju opoziciju i pokušaj slabljenja kompromisa na način da se Izetbegoviću ne slabi pregovaračka pozicija naspram Dodika i Čovića", a niko tako snažno nije zagovarao ujedinjenje građanskih političkih opcija kao ovaj medij.

U pauzama između Radončićevog proslavljanja Čovićevih i Dodikovih rođendana, isti zapravo, potcjenjujući inteligenciju cjelokupne bosanskohercegovačke javnosti, želi poručiti da po njegovom mišljenju Izetbegovića niko ne bi trebao ometati u eventualnom pokušaju popuštanja Čoviću, a ponajmanje bi to trebao činiti SDP (za DF vjeruje da to nije ni u stanju).

To ometanje Dnevni avaz i Radončić nazivaju "pokušajem slabljenja kompromisa sa Čovićem". Zato Dnevni avaz i Radončića iritira ocjena Patrije da ono što je u očima Radončića kompromis između Čovića i Izetbegovića, bez sumnje je etnička podjela Bosne i Hercegovine, za koju Radončić očito ulaže velike napore.

Pomenuti, doslovno apelira na cjelokupnu javnost da Izetbegoviću stvori što lakše uslove za izdaju države, potpisom na izmjene Izbornog zakona po želji Čovića, što bi se kako smatra Radončić, trebalo proglasiti kompromisom, a sve uz podršku pojedinih nedobronamjernih međunarodnih aktera, koji su analizirajući ko bi od domaćih političara najbolje mogao igrati ulogu trojanskog konja, u probosanskom bloku, ispravno sve karte bacili na Radončića.

Fahrudin Radončić

Međutim, pošto je taj plan raskrinkan, što duboko uznemirava Dnevni avaz i pošto (ako već Konaković i Kukić nemaju pameti) u Socijaldemokratskoj partiji BiH nisu bez pameti, silina Radončićevog bijesa se umjerila na NAP.

Na žalost Radončića, ni NAP, ni građanske stranke, niti taj "opozicioni blok", kao ni cjelokupna građanska javnost neće prestati da ometaju ni Radončićeve planove ni Izetbegovićevo eventulno popuštanje Čoviću, posebno kada se zna da bi takvo popuštanje, koje Radončić naziva "kompromisom", bila potpuna izdaja države. Sa zadovoljstvom ćemo nastaviti da ometamo izdaju države koja nastoji da se preruši u Radončićev kompromis.

Objavljeno: 14. nov 2021 | nap-ba

 

Ko provodi plan Dragana Čovića u Sarajevu?

Kako se bliži nova runda razgovora između domaćih političkih predstavnika i međunarodnih zvaničnika o izmjenama Ustava BiH i Izbornog zakona BiH, šutnja lidera HDZ-a Dragana Čovića sve je upadljivija. Čoviću očito sve ide po planu. Poznat kao neko ko najmanje kaže kada govori, i ko najviše kaže kada šuti, Čović se ovaj put, za razliku od prethodnih, kada je na sav glas najavljivao "konačno rješenje" (od kojeg nije bilo ništa) odlučio na šutnju.

Šta naime govori ta šutnja? Osim toga da sve ide po planu, ta šutnja kazuje da u Sarajevu ima ko da govori u ime politike koju zastupa, da on ne bi bespotrebno iritirao javnost koja mu posljednjih godina, zbog aktivnog podrivanja države u savezu sa Dodikom, nije nimalo naklona.

Čović itekako ima razloga za velika očekivanja obzirom da njegov blizak partner, predsjednik SBB, Fahrudin Radončić, gotovo sa lakoćom uspijeva da u okviru "opozicionog bloka" (SDP BiH, SD, SBB (iako Radončićeva stranka nije opozicija), NiP, NS, NB i PDA) tim strankama nametne etničku politiku takozvanog legitimnog predstavljanja.

Istina, ribu nije teško natjerati u vodu, jer pola "opozicionog" bloka (Radončić, Konaković i Kukić) se javno zalažu za takozvano "legitimno predstavljanje hrvatskog naroda". Pitanje je samo kako će se građanski SDP prema tome postaviti. Odnosno pitanje je, uviđa li kritična masa u SDP BiH da je Radončić, iako nema skoro nikakav parlamentarni kapacitet, taj koji povlači poteze i drži konce u svojim rukama.

U kojem to pravcu Radončić u ime "opozicionog bloka" povlači poteze? U pravcu koji pojašnjava upadljivu šutnju Dragana Čovića. Šutnju koja se nada da će Radončić eutanizirati građanske stranke SDP i DF. Jednu na jedan a drugu na drugi način, i da će to u konačnici rezultirati svođenjem pregovaračkog formata na format Čović-Izetbegović, pri čemu će Radončić "ohrabrivati" Izetbegovića u "kompromisu".

Ono što je u očima Radončića kompromis između Čovića i Izetbegovića, bez sumnje je etnička podjela i izdaja države Bosne i Hercegovine. Lider SBB-a zapravo više i ne krije da je to plan kojeg Čović šuti, a on realizira.

Naš plan i moj plan, nisam htio o tome da govorim na Kongresu, jer je Kongres prevelika institucija da bismo o tim stvarima govorili, a tiču se dnevne taktike. Mi ne želimo, makar kada je SBB u pitanju, da slabimo pregovaračku poziciju gospodina Izetbegovića. Naprotiv, u toj partiji šaha, kako smo to slikovito rekli, gdje imate destruktivnog Dodika i upornog Čovića, mi smatramo da treba da pomognemo gospodinu Izetbegoviću, da ga ohrabrimo da napravi i prihvati kompromis i da zajednički s njim podijelimo teret odgovornosti za najbolja rješenja koja ćemo usaglasiti s predstavnicima hrvatskog naroda ili srpskog naroda - rekao je Radončić za FTV.

Bude li ovaj plan ostvaren, najveću odgovornost za njegovu realizaciju snosit će probosanske stranke jer su dopustile da jedna politički sporedna figura u Sarajevu ostvari sve želje Dragana Čovića, pa i snove koje u nekoj od zatvorskih jedinica snivaju Jadranko Prlić i ostali.

Objavljeno: 14. nov 2021 | nap-ba

 

Ko pokušava SDP-u BiH nametnuti etničku politiku

Predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić prije nekoliko dana okupio je u Parlamentu Bosne i Hercegovine zastupnike svih opozicionih stranaka iz FBiH. Sastanku su prisustvovali lideri:
• SBB Fahrudin Radončić
• NIP Elmedin Konaković
• PDA Mirsad Kukić
• NB Senad Šepić
• NS Edin Forto
• NES Nermin Ogrešević
• SD Enver Bijedić
• Denis Zvizdić
• Zlatko Miletić
• Denis Bećirović
• Saša Magazinović i
• Predrag Kojović

Na tom sastanku između ostalog usvojeni su i zaključci koji se odnose na izmjene Ustava i Izbornog zakona BiH (zaključak br. 5) u skladu sa presudama Evropskog suda ljudska prava i Ustavnog suda BiH.

Samo nekoliko dana nakon toga, čini se da je Savez za bolju budućnost (SBB) uveliko odstupio od pomenutih zaključaka, a u korist etničkog koncepta. Drugačije se to ne može zaključiti iz riječi novoizabranog predsjednika SBB Fahrudina Radončića, koji je danas na Kongresu SBB, poslao poruke koje su u potpunoj suprotnosti sa potpisanim zaključcima, ali i sa presudama Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH.

Radončić je naime istakao kako je "rješavanje" Izbornog zakona preduvjet stabilizacije političkih odnosa u FBiH, ali i odnosa Hrvata i Bošnjaka te podsjetio da je BiH tronožac tri naroda i o tome, naglašava, treba voditi računa:

Već tri puta Bošnjaci biraju dva člana Predsjedništva BiH. Ako se to ponovi i četvrti put, to bi značilo da Hrvati 16 godina, iako konstitutivan narod, trpe i osjećaju diskriminaciju - istakao je Radončić.

Pritom, Radončić je uslovio implementaciju izbornih rezultata izmjenama Izbornog zakona koje bi bile u suprotnosti sa presudama iz Strazbura i općim civilizacijskim vrijednostima. Prema njegovim riječima, bez izmjene Ustava i usvajanja novog izbornog zakona neće biti implementirani izborni rezultati u Federaciji ni iduće izborne godine.

Ovakvo grubo kršenje usvojenih zaključaka nije naišlo na reakciju stranaka koje su ranije usvojile zaključke, iako su upravo predstavnici ovih stranaka u svojstvu gostiju prisustvovali Kongresu SBB. Štaviše, stekao se ružan dojam da SDP BiH podržava etničke koncepcije SBB-ove politike s obzirom da je potpredsjednik SDP Zukan Helez u svojstvu gosta na Kongresu poslao poruku da SBB vodi državničku politiku.

Helez je naime tu poruku poslao prije Radončićevog obraćanja, ali je svejedno izostala ako ne reakcija, onda barem značajna napomena, da etnički koncepti pri izboru članova Predsjedništva i delegata u Domu naroda FBiH, ipak nisu državnička politika i da bi se to prije moglo nazvati politikom Dragana Čovića i HDZ. Takva politika ne samo da je u suprotnosti sa presudama Evropskog suda za ljudska prava nego je i u suprotnosti sa temeljnim građanskim političkim opredjeljenjem SDP.

Elmedin Konaković

Radončić, Konaković i Kukić koji zajedno sa SDP-om tvrde da predstavljaju opozicionu grupaciju stranaka, i suviše su skloni da na rješenje u pogledu Ustava i Izbornog zakona, gledaju kroz političku optiku HDZ-a, i kroz zagovaranje takozvanog legitimnog predstavljanja naroda, što nije ništa drugo nego politika koja produbljuje etničke podjele.

To svakako narušava građanski imidž Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine i njenog lidera Nermina Nikšića koji važi za formalnog vođu opozicionog bloka. Jer ako SDP i Nermin Nikšić dozvole da se u okviru zamišljenog bloka stranaka i pored već potpisanih zaključaka, nameću etnička rješenja koja produbljuju diskriminaciju građana, šta onda tek očekivati od SDA koja je po prirodi stvari stranka koja je bliža etničkom konceptu.

Stoga postoji opravdana bojazan da izostankom reakcije na zagovaranje etničkog koncepta u okviru samog opozicionog bloka, etnička podjela Bosne i Hercegovine se prihvati kao normalnost. To je naročito opasno pred novu rundu razgovora sa međunarodnim zvaničnicima. U takvim okolnostima, ali i okolnostima kada su dvije najjače građanske stranke SDP i DF (po broju ruku u Parlamentu BiH) potpuno udaljene - budućnost Bosne i Hercegovine je veoma upitna.

Zajednički dokument SDP, SDA i DF u pogledu izmjena Ustava i Izbornog zakona, koji je u prvi mah naišao na pozitivne reakcije, potpuno je nestao sa političke pozornice. Da li zbog igre gluhih telefona, nesporazuma, ishitrenog javnog objavljivanja ili zbog nekog četvrtog razloga, to je sada nebitno. Ono što ostaje kao poražavajuća činjenica jeste to da se sada unatoč zaključcima stranaka iz opozicionog bloka kojeg predvodi SDP, na mala vrata, od strane gore pomenutih aktera pokušava ugurati zlokobni etnički koncept legitimnog predstavljanja naroda čija implementacija može, ukoliko SDP ne bude na oprezu, dovesti do definitivne etničke podjele BiH.

Koliko nešto poput toga priželjkuju pojedini diplomati koji prije svega žele upisati bod u svojoj političkoj karijeri (jer su tobože "riješili problem"), u ovom trenutku se sa sigurnošću ne može znati. Stanje stvari na tzv. probosanskoj sceni je deprimirajuće. Građani mogu očekivati samo najgore.

Objavljeno: 13. nov 2021 | nap-ba

 

Ko razbija jedinstven nastup probosanskog bloka uoči ključnih pregovora za Izborni zakon

Nekoliko dana uoči dolaska međunarodnih medijatora za reformu Izbornog zakona Matthew Palmera i Angeline Eichhorst i u kontekstu trenutne blokade državnih institucija, opozicija predvođena SDP-om potpisala je nekoliko zaključaka.

Zaobišli su 12 ruku SDA i DF-a.

Dokument su potpisali predsjednici SDP, SBB, NašeStranke, NiP, PDA, NES, SD i NB. Bilo je za očekivati da opozicione stranke u skladu s težinom situacije u kojoj se Bosna i Hercegovina nalazi, unutrašnjim i vanjskim pritiskom, iznesu zajednički sveobuhvatan prijedlog izmjena izbornog zakona koji će jasno istaći šta je to crvena linija ispod koje se neće ići.

Međutim, uprkos tome, dokument je napisan u stilu evropskih birokrata, sa mnogo uopštenih fraza. Potpisnici su pozvali da se odlučivanje vrati u institucije Bosne i Hercegovine, visokog predstavnika Christiana Schmidta da djeluje u skladu s ovlaštenjima određenim Aneksom 10 Dejtonskom mirovnog sporazuma i reformu Izbornog zakona, naročito u segmentu koji se odnosi na tehničke izmjene:

Nakon usvajanja gore navedenih izmjena koje će garantirati fer i poštene izbore može se pristupiti izmjenama i dopunama Ustava BiH i Izbornog zakona BiH u skladu sa obavezujućim presudama Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH koje se tiču strukture, načina izbora i ovlaštenja Predsjedništva BiH i domova naroda. Potpisnici zaključaka smatraju kako te izmjene i dopune trebaju biti usvojene kao jedinstven set izmjena i dopuna normativnog okvira u Parlamentarnoj skupštini BiH, na istoj sjednici Predstavničkog doma i Doma naroda - navodi se u dokumentu.

Sve ovo napisano mogli su komotno potpisati HDZ, DF, SDA pa i SNSD u dijelu koji se tiče izbornog zakona, jer to svi navodno prihvataju, ali tumače potpuno suprotno, kako presude Evropskog suda za ljudska prava tako i Ustavnog suda BiH.

Ko je vođa priče

Nermin Nikšić

Nejasan je princip po kojem je Predsjednik SDP Nermin Nikšić okupio potpisnike dokumenta, jer među njima ima i onih koji nemaju zastupnike na državnom nivou, a i onih koji čine vlast sa SDA i HDZ-om u Vladi FBiH već punih sedam godina. S obzirom na svu stranačku šarolikost, ranije suprostavljene prijedloge i izjave u vezi izmjena Izbornog zakona SDP-a, SBB-a, NS-a i NiP-a, nije se moglo očekivati previše.

Međutim, šta je zanimljivo u ovom pristupu. Kada se krajem oktobra pojavio dokument o kojem su svoje stavove o principima izmjena Izbornog zakona usaglašavali SDA, DF i SDP i koji je ponuđen drugim opozicionim strankama u cilju stvaranja jedinstvenog bloka koji neće dozvoliti nove podjele, SDP se naljutio i povukao. Predsjedniku SDP-a tada je zasmetalo što je dokument dospio u medije te je ocijenjeno kako SDA želi da se nametne kao glavni igrač.

Tada je u svojoj reakciji Nikšić poručio da niko ne smije svojatati borbu te da je SDP tu za državu:

Iskreno i otvoreno smo ponudili saradnju u trenutku za koji cijenimo da je sudbonosan za Bosnu i Hercegovinu. Umjesto sinhronizacije djelovanja i saradnje sa opozicionim strankama, dobili smo jednostranu najavu odlaska Vučiću na noge i legitimiranja teze o Bosni i Hercegovini kao plemenskom savezu, a ne suverenoj državi - rekao je Nikšić 27. oktobra.

U međuvremenu Izetbegović, za koga se vjerovalo da će otići na razgovor s Vučićem u Beograd nije otišao, a pritisak na državu koji radi Milorad Dodik je veći. To samo po sebi nameće potrebu za jedinstvom i stavom koji će biti u najboljem interesu za državu.

Taj poziv svim strankama uz prijedlog izbornih principa, a koji je SDA poslala drugim strankama je brzo pao u zaborav. Niti ga je ko potpisao, niti su lideri stranaka sastančili. Taj prijedlog izbornih reformi, gledajući istupe predsjednika SDP-a ne odstupa suštinski od onoga za što se SDP javno zalaže.

SDP se sada uoči treće i možda i najvažnije runde pregovora slijedeće sedmice odlučio okupiti samo opoziciju u FBiH. Ako je već SDP odbio da bude svrstan u isti blok sa pozicijom u smislu prijedloga reformi Izbornog zakona, mogao je zajedno sa koalicionim partnerima, ili u širem opozicionom bloku, definisati detaljne principe reforme Izbornog zakona - umjesto uopštenih fraza.

Istina pojedine stranke koje je okupio Nikšić izlazile su sa vlastitim prijedlozima. Naša stranka je definisala prijedlog izmjena Izbornog zakona, ali kao da se trudila da bude daleko od političke realnosti i onoga što je trenutno moguće promjeniti. Čini se da je u toj formi napisan da ga niko ne uzme u ozbiljno razmatranje.

NiP se uglavnom fokusirao na biranje članova Predsjedništva, te je predloženo uvođenje četvrtog člana.

SBB je gotovo otvoreno podržao HDZ-ove principe.

Čemu podjele ako je svima stalo do države kako to deklarativno iskazuju

Gore spomenuti dokument opozicije i dijela stranaka iz vlasti u FBiH sa zaključcima je nabrojanim strankama poslužio da pred građanima stvore dojam da postoji jedinstvo dijela probosanskih stranaka, a suštinski, da s obzirom da ne sadrži ništa konkretno, ne kompromitiraju svoju političku poziciju i da pojedine stranke prikriju ili umanje otvoreno sabotiranje interesa bosanskog političkog faktora navodnim zajedničkim nastupom.

Donesenim zaključcima SDP neće politički profitirati, upravo suprotno, pokazat će još jednom da nema hrabrosti javno i detaljno definisat svoju poziciju.

Da bi opozicija umanjila svoju odgovornost u trenutnom procesu nerijetko ističe da je SDA već sve dogovorila sa HDZ-om i čeka samo povoljan trenutak da dogovor objelodani.

Navodno su, u tom smislu, pozicije jednih i drugih identične, uprkos tome što pregovori u ovoj ili nekoj drugoj formi traju već deceniju. Ipak, ako je Izetbegović zaista želio prihvatiti HDZ-ove ustupke, imao je sasvim dovoljno vremena da to do sad uradi.

Da bi ojačali ovu tezu opozicija se koristi činjenicom da je SDA svojim glasovima podržala 4 delagata u srpskom klubu u Domu naroda PS BiH i navodno omogućila blokade SNSD-u. Važno je naglasiti da SNSD nedolaskom na sjednice može s tri delegata blokirati rad Doma naroda, jer u tom slučaju nema kvoruma, a čemu trenutno svjedočimo.

Naravno, nije prvi put da SDA trguje pozicijama sa HDZ-om i SNSD-om, međutim, opozicija (ne)svjesno izjednačava politički značaj i posljedice podrške SNSD-ovom kandidatu sa mogućim promjenama Izbornog zakona na način kako to zahtjeva HDZ, kao da banalizuju svu težinu pitanja izborne reforme. U svemu, najveći paradoks predstavlja činjenica da građanske stranke mogu puno više izgubiti usvajanjem HDZ-ovog prijedloga, nego bošnjačke nacionalne stranke.

Čak i poslovično pragmatična SDA, s velikim brojem afera koje se godinama gomilaju, sklona različitim političkim akrobacijama, je potpuno svjesna dugoročnih posljedica takvog poteza. S tim u vezi, ako opozicija želi principijelnost onda treba vršiti pritisak na SDA da ne prihvati neprihvatljive zahtjeve HDZ-a, davati jasne, precizne i moguće prijedloge, biti podrška u trenucima pritiska dijela međunarodne zajednice - a ne najavljivati poraz godinama.

Objavljeno: 15. nov 2021 | klix-ba Senja Mahinić