Pred historijski američko-ruski sastanak u Ženevi
Historijski američko-ruski sastanak planiran 9. i 10. januara u Ženevi, nakon koga je sastanak predstavnika NATO i Rusije, kao i sastanak vojnog komiteta načelnika odbrane NATO
Tri stvari mi padaju na pamet. Možda je prvo što pada u oči vrijeme kada se ova odluka saopštava, dakle u predvečerje najradosnijeg hrišćanskog praznika Božića. Drugo što mi pada na pamet je da je zemlja koja se diči ljudskim pravima i slobodom medija sankcionisala upravo medij. Ako to nije napad na slobodu izražavanja i na slobodnu riječ, ne znam onda šta je. A treće, opet sam kažnjen, a ne znam zbog čega - bila je ovo prva reakcija Milorada Dodika na sankcije koje su mu izrečene u SAD.
Čini se da je Dodikova paraobavještajno-proruska služba, sastavljena od bivših udbaša i kosovaca, potpuno zakazala jer, očito, nije obavijestila šefa da su američke sankcije saopćene jučer, ne zbog Božića kako je on nemušto dezavuirao javnost pokušavajući se predstaviti žrtvom srpskom narodu, nego zbog veoma važnog događaja planiranog 9. i 10. januara. Naravno da za američku administraciju sigurno nije bitan 9. januar zbog planirane proslave (neustavnog) dana Republike Srpske, nego zbog američko-ruskog sastanka koji će se održati u Ženevi 9. i 10. januara, a na kome će se pokušati napraviti novi povijesni sporazum SAD-a i Ruske Federacije.
Januarski sastanci
Povijesni utoliko što Ruska Federacija moli SAD (i saveznike) da se politički i vojno ne šire (dalje) prema Ruskoj Federaciji, a SAD pored osiguranja za Ukrajinu žele Rusku Federaciju neutralnu u njihovim odnosima s Kinom. Sastanku u Ženevi prethodi još jedan važan datum, 7. januar kada se održava vanredni sastanak Sjevernoatlantskog vijeća (NAC) na nivou ministara vanjskih poslova koji će razgovarati o vojnom jačanju Rusije u i oko Ukrajine, ali i širim evropskim sigurnosnim pitanjima, uključujuću i Bosnu i Hercegovinu. Sastankom će predsjedavati generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg.
Dva dana nakon Ženeve, 12. januara, u sjedištu NATO-a u Bruxellesu, održat će se sastanak Vijeća NATO-a i predstavnika Ruske Federacije. Zamjenik šefa diplomatije, Aleksandar Gruško, predvodit će rusku delegaciju. Radi se o posebnom sastanku veleposlanika država Alijanse i najviših ruskih dužnosnika, u trenutku kada dvije strane traže dijalog da bi se spriječio otvoreni sukob zbog Ukrajine.
Uz to, 12. i 13. januara će se održati možda i najvažniji sastanak: Sjednica vojnog komiteta načelnika odbrane NATO-a (MCCS) na kojem će biti i američki komandanti za Evropu i Istok. Najviša vojna vlast NATO-a, Vojni komitet, sastat će se također u Bruxellesu, a sjednicama će predsjedavati admiral, Rob Bauer, predsjednik Vojnog komiteta, dok će prisustvovati svi saveznički šefovi odbrane, te general Tod Wolters (vrhovni komandant savezničkih snaga za Evropu, SACEUR) i general Philippe Lavigne (vrhovni saveznički komandant za transformaciju, SACT). Saveznički šefovi sastat će se sa svojim operativnim partnerima kako bi razgovarali o misijima koje predvodi NATO.
U Beču se 13. januara, u sjedištu OSCE-a održava sastanak na kojem će biti uključena i Ruska Federacija. Da obavijestimo, očito neupućenog, Milorada Dodika da u januaru i novi njemački kancelar, Olaf Scholz, planira sastanak s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, na kome će jedna od tema biti i Bosna i Hercegovina i (njemački) visoki predstavnik u BiH, Christian Schmidt. Njemački kancelar je pod pritiskom saveznika i članova njegove koalicijske vlade, uključujući ministricu vanjskih poslova Annalenu Baerbock, čelnicu Zelene stranke, da uskrati bilo kakvo službeno odobrenje za transport ruskog plina kroz završeni Sjeverni tok 2, podmorski plinovod koji povezuje Rusiju i Njemačku (i zaobilazi Ukrajinu).
Jedinstveni: SAD, EU, NATO, OSCE
Ministrica spoljnih poslova Njemačke susrela se u Washingtonu 4. januara sa šefom američke diplomacije Antonyjem Blinkenom s kojim je razgovarala o brojnim međunarodnim političkim pitanjima, posebno o krizi na istoku Evrope, odnosno na granici Ukrajine s Rusijom. Nakon sastanka Blinken je izjavio:
Znamo da će se bliska saradnja nastaviti i pod kancelarom Scholzom i računamo na to. Zajedno ćemo ojačati našu zajedničku sigurnost i demokratske vrijednosti širom svijeta. Njemačka i SAD vide akcije Rusije kao izazov stabilnosti i miru u Evropi. Osuđujemo gomilanje trupa i retoriku koja dolazi iz Moskve, kao i lažni scenario da Ukrajina sprema napad na Rusiju. Ono što se dešava sada nije samo u vezi Ukrajine već i osnovnih principa međunarodnih odnosa koje njegujemo. Jedna zemlja ne može silom promijeniti granice druge. Preferiramo diplomatski put i rješavanje problema na taj način. Testirat ćemo volju Rusije da krene ovim putem i kroz sastanke koji će se održati naredne sedmice. Očekujemo da će Rusija iznijeti zabrinutost koju ima, ali ćemo i mi predstaviti naš stav. Zemlje G7 su bile jasne, Rusija će se suočiti s velikim posljedicama u slučaju napada na Ukrajinu.
Naglašavajući kako je Njemačka uvijek bila posvećena dijalogu (sa NATO-om i OSCE-om), te da je važno da u sve razgovore o sigurnosti budu uključeni partneri iz Evropske unije, Blinkenomova je poručila da Njemačka nema važnijeg patnera od SAD-a i da je posvećenost i rad SAD-a važan za sve.
Mnogo je važnih sastanaka ovih dana koji se tiču i Zapadnog Balkana i Bosne i Hercegovine, a kad još budu saopćena imena 52 Dodikova suradnika koji su pod američkim sankcijama, čini se da će to biti top tema od Ženeve do Beča i Bruxellesa, jer se nakon američkih očekuju i sankcije Evropske unije, bez obzira koliko Dodik i proruski mediji tvrdili da on ima podršku pojedinih zapadnih zemalja, ili ponavljali najavljeni veto Mađarske. Američke sankcije, uz podršku koju su dobili od Velike Britanije i Njemačke, imaju itekakvu težinu ne samo za one kojima su izrečene, nego i za sve one koji ih podržavaju i surađuju sa njima. Svaki iole ozbiljniji igrač na geopolitičkoj sceni to zna, a nema nikakve sumnje da je u to upućen i, recimo Orban, politički i poslovni partner Dodika koji se donedavno volio hvaliti dobrim odnosima sa Washingtonom, kao uostalom i Zagreb, dok predsjednik Hrvatske, kao i Dragan Čović otvoreno podržavaju Dodika.
OSA je najbolja u regionu
Drugo što je Dodiku palo na pamet, nakon što je saznao za sankcije, bilo je da je sankcioniranje medija "napad na slobodu izražavanja i na slobodnu riječ". Na stranu što Dodik nema pojma šta znači slobodni medij, nego očito da ni njegova paraobavještajna služba nije znala šefu objasniti da su sankcije ATV-u uvedene, ne samo zbog novčanih malverzacija i korupcije, nego upravo i zbog uređivačke politike i rada ATV-a koji već dugo kontinuirano zagovara obavještajne službe Republike Srpske i promovira proruske i ruske igrače, što je, opet, zasluga Dodikovih paraobavještajaca.
Sankcije Milanu Tegeltiji se podudaraju sa optužbama protiv Dodika da ruši pravosuđe u čemu je ključni izvršilac bio upravo Tegeltija, smijenjen pod pritiskom zapadnih zemalja, ali se među najavljenim sankcijama očekuju i one protiv ključnih pojedinaca iz Dodikove paraobavještajne mreže kojoj je centar djelovanja na Fakultetu za bezbjednost i zaštitu na čelu sa Predragom Ćeranićem, koji već dugo aktivno radi na razbijanju sigurnosnog sistema u BiH u čemu mu je glavna meta, kao najveća smetnja u realizaciji tih planova, Obavještajno-sigurnosna agencija Bosne i Hercegovine i njen direktor Osman Mehmedagić.
Upravo je ATV prije nekoliko dana objavio prilog u kome Ćeranić, pozivajući se na Zakon o OSA-i i Ustav BiH, odnosno Dejtonski sporazum, najavljuje formiranje obavještajne službe RS-a, što je potvrdio i Nebojša Radmanović uz objašnjenje da OSA radi otvoreno protiv Republike Srpske i da je jedino rješenje da "napravimo obavještajnu službu".
Predrag Ćeranić je bio među ključnim operativcima Službe državne bezbednosti Srbije kada je razbijan republički sigurnosni sistem u BiH, odnosno MUP RBiH i osnivan takozvani srpski MUP (presudom Međunarodnog suda pravde je, zajedno sa Vojskom Republike Srpske počinio genocid u BiH). Policija u BiH je do danas ostala podijeljena, ali je obavještajna služba objedinjena, no nikada bivši direktor OSA-e nije smetao kao Mehmedagić koji je od prvog dana bio meta napada i fabriciranih afera i iz Beograda i Zagreba jer se od prvog dana svog mandata počeo odlučno suprotstavljati velikodržavnim projektima Srbije i Hrvatske kojima je cilj podjela BiH. Taj pritisak se smanjio kad su pojedinci iz Sarajeva preuzeli na sebe napade na Mehmedagića i OSA-u u šta se uključilo i Tužiteljstvo BiH predvođeno Gordanom Tadić fabricirajući istrage i optužnice koje su rezultirale čak i privođenjem i zatvaranjem direktora OSA-e, što je nezapamćeni skandal.
Upravo te istrage, koje nikad nisu rezultirale sudskom presudom protiv Mehmedagića danas su glavni argumenti Dodiku za obračun sa OSA-om, a što je ponovljeno i u prilogu ATV-a. No, iako opterećen napadima iz Sarajeva, Mehmedagić i OSA-a su i dalje jedan od najvažnijih i najpouzdanijih partnera iz regiona zapadnim obavještajnim službama kao i NATO-u, zbog rezultata svoga rada, među kojima je nesumnjivo dokumentiranje ruskog uticaja, ali i paraobavještajnih proruskih službi i onoga što rade u BiH o čemu javnost zbog prirode njihovog posla malo zna. Upravo zato treba ponoviti izjavu bivšeg direktora slovenačke obavještajne službe koji je, analizirajući sve službe u regionu, ustvrdio da je OSA najbolja.
"Berlin plus"
I treće što je Dodiku palo na pamet nakon izrečenih američkih sankcija jeste da je "opet kažnjen, a da ne zna zbog čega", jer se protiv njega ne vodi nikakav proces. Prvo, ironija je da se na presude odjednom poziva upravo Dodik koji ne prihvata presude međunarodnih sudova - godinama negira sve presude dva UN-ova suda u Haagu (ICTY i MCJ), presude Evropskog suda za ljudska prava (za koje tvrdi da se ne odnose na RS), presude Ustavnog suda BiH kao i Suda BiH, zbog čega je i odlučio da ih ukine. Drugo, nema nikakvih sumnji da oni koji su izrekli sankcije znaju zašto su to uradili i da za to imaju argumente, kao što će očito znati i međunarodni, a uskoro i domaći sudovi zbog čega moraju i sudski biti kažnjeni i Dodik i njegova 52 jataka, ali i oni koji ga štite od pravosudnog progona, posebno iz tužilačke branše, kao što su već kažnjeni Tegeltija, ali i Gordana Tadić.
Uz sve što se dešava, i najavljene sastanke u januaru, Bosni i Hercegovini je od iznimne važnosti članstvo u NATO-u, dolazak NATO snaga u BiH i zaštita neba iznad BiH. Iduće sedmice u Bruxelles putuje i visoka delegacija BiH koja će imati sastanke u NATO i od koje se očekuje da prezentira trenutnu situaciju, ali i da traži da NATO pozove Bosnu i Hercegovinu u članstvo (kako nalaže procedura Alijanse), ali i da pozovu NATO u BiH u skladu sa sporazumom Evropske unije i NATO-a iz 2003. Prema rezolucijama UN-a međunarodna zajednica može u bilo kom trenutku, u veoma kratkom roku, rasporediti dodatni broj vojnika u Bosni i Hercegovini u slučaju prijetnje sigurnosti zemlje.
Misija EUFOR Althea se na terenu provodi upravo na temelju dogovora s NATO-om poznatim kao "Berlin plus". Neki detalji "Berlin plus" sporazuma između NATO-a i EU-a nose oznaku tajnosti. Prema ovom sporazumu, članice Evropske unije i NATO-a imaju i rezervne snage za Misiju EUFOR Althea izvan Bosne i Hercegovine (Over-the-Horizon Reserve Forces). NATO jedinice mogu biti pozvane da podrže EUFOR, a operacije EUFOR-a uključene su u NATO-ovo odbrambeno planiranje. Operativni štab EUFOR Althea za BiH, nalazi se u štabu savezničkih snaga u Evropi (SHAPE), odnosno vojnoj komandi NATO-a.
Vojni ured, nazvan EU komandni element, smješten u NATO bazi u talijanskom Napulju u sklopu Zapovjedništva združenih savezničkih snaga (JFC Naples) je "koordinacija rezervnih snaga NATO-EU", te za "dostavljanje informacija o Zapadnom Balkanu operativnom komandantu u SHAPE-u".
S obzirom na tešku sigurnosnu situaciju u kojoj se našla zemlja, i najveću političku krizu nakon Dejtonskog sporazuma koju je inicirao Dodik a legalizirala Narodna skupština RS-a, jasno je da bosanskohercegovačka delegacija mora vrlo precizno prezentirati i ulogu EUFOR-a koji pod zapovjedništvom austrijskih generala u Bosni i Hercegovini (a uz lobiranja austrijskih desničara bliskih proruskim snagama potpomognutim Vučićem, Janšom, Orbanom) "izigrava francusku sobaricu" i preuzima političke retorike Srbije i RS-a.
Ruski "humanitarni" letovi iznad Balkana
Francuska je preuzela vodstvo vojnih snaga NATO-a najviše spremnosti 1. januara 2022. na period od godinu dana. Formacija, formalno poznata kao NATO's Very High Readiness Joint Task Force (VJTF), formirana je 2014. godine kao odgovor na krize na Bliskom istoku i rusku agresiju na Ukrajinu, i trajno je dostupna za pokret u roku od nekoliko dana kako bi branila bilo kojeg saveznika. VJTF je element najviše spremnosti NATO-ovih snaga, od 40.000 vojnika, za brzi odgovor. Njemačka će predvoditi ovu jedinicu 2023. godine.
NATO borbeni avioni su 2021. godine djelovali oko 370 puta širom Evrope, uglavnom da bi provjerili avione koji su nenajavljeno letjeli u blizini savezničkog zračnog prostora. Oko 80 posto misija, od ukupno 290, bio je odgovor na letove ruskih vojnih aviona. Zaštita neba iznad BiH je neophodna, a posebno zbog specijalnih "privatnih" letova koji se organiziraju iz Beograda i Ruske Federacije u kojima se dovozi ("humanitarna") vojna i obavještajna oprema i sredstva, kao i ruski obavještajci koji surađuju sa paravojnim i paraobavještajnim strukturama u RS.
Američke sankcije Miloradu Dodiku, snažna su poruka i Vučiću i hrvatskim političarima, kao i, možda, ne snažan ali sigurno opominjući odgovor, Mađarskoj i Sloveniji na njihov dogovor o podjeli BiH između Srbije i Hrvatske. Nastavkom svojih politika i Srbija i Hrvatska rizikuju da uđu u konflikt sa SAD i Velikom Britanijom, ali i sa Njemačkom. Nema nikakvih sumnji u politiku nove njemačke vlasti koja čvrsto podržava suverenitet i teritorijalni integritet BiH i da će upravo Njemačka (a ne kao do sad Zagreb i Beograd) voditi glavnu riječ u dogovoru sa Francuskom, uz podrsku SAD i Velike Britanije. Iako Francuska oduvijek igra samostalno, s obzirom na odnose u EU nema sumnje da će podržati jaku njemačku vladu koja je itekako zainteresirana za svog visokog predstavnika u BiH.
Ukoliko EU ne podrži sankcije protiv Dodika, onda će na sceni u BiH biti SAD i Velika Britanija, a Njemačka je već najavila da neće dozvoliti da se njihova sredstva daju negatorima genocida. SAD i Velika Britanija neće dozvoliti (jer to ne mogu pustiti i zbog sebe) formiranje još jedne ruske gubernije (pored Srbije) na granicama NATO-a.
Predstavnici vojno-odbrambeno-obavještajnog sektora iz BiH moraju imati jasan plan djelovanja koji će prezentirati u Bruxellesu i NATO-u kako bi Bosna i Hercegovina mogla dobiti i konkretnu podršku. Svako političarenje, kao što to radi, recimo, Tužiteljstvo BiH, omogućuje novi sukob i ponavljanje zločina. Još uvijek čekamo poteze onih hrabrih tužitelja kojima Gordana Tadić, navodno, nije dala da rade svoj posao i procesuiraju Milorada Dodika i njegove suradnike (s američke liste sankcioniranih).
Objavljeno: 06. jan 2022 | avangarda-ba Dženana Karup Druško
