Nisam ja ničiji međed koga će vodati po političkim vašarima
Koalicija Maša i Međed - Koliko je duboka septička jama
Prije malo manje od godinu, gostujući na OBN-u, Fahridin Radončić je na teško, ma koliko bilo unaprijed dogovoreno, pitanje Dodikovog tekliča Mate Đakovića: je li dugo dvojio treba li svoju i stranačku bolju budućnost graditi s SDA-om, spremno odgovorio kako je znao da "ulaze u septičku jamu vlasti - čisti i neuprljani".
Piše: Josip Vričko, DnevnikBa
I kako bi im bilo tisuću puta lagodnije sve gledati sa udobnog balkona oporbe. Ali, željeli su, u delikatnom trenutku za Bosnu i Hercegovinu, Federaciju osobito - preuzeti odgovornost.
Jasno, ovaj je intervju Avaz uredno prenio, ali, znakovito, ova Utemeljiteva metafora se nekud zametnula. Bilo mi je to zanimljivo pa sam napisao kolumnu "Koliko je duboka septička jama?!"
Bolje da sam, pokazat će vrijeme, govno pojeo.
Objavio ju je magazin Dani, a prenijelo Oslobođenje. Nakon čega je Radončić nazvao izdavača Oslobođenja, izdavač direktora, direktor glavnu urednicu, glavna urednica pravnicu, pravnica moju malenkost i - nađoh se u septičkoj jami, tj.na Burzi rada.
Otprilike 48 sati otkako je tekst objavljen u obje novine.
Nužda, velika nužda
Sjetio sam se tih dana nakon još jednog, prošlotjednog Radončićeva obraćanja Urbi et Orbi; ovoga puta kod zemljaka Hadžifejzovića, jer se Mate (prezime mu već znate) odmetnuo u povremeno prijateljsku Republiku Srpsku.
- "Nisam ja ničiji međed koga će vodati po političkim vašarima" - ispalio je Senadov visoki gost, što bi se moglo protumačiti kako mu je prisjelo što je po predizbornim skupovima držao vrpcu dok su škare bile u neimarskoj, čvrstoj desnici Bakira Izetbegovića, s kojim ga je, po osobnom priznanju, u ranu jesen prošle godine pomirila "naša nacionalna svijest, naš patriotizam".
Najlakše bi, dakako, sada bilo kazati kako je patriotizam nerijetko posljednje utočište (ili uporište, svejedno) za hulje, jer samo su rijetki ionako tada vjerovali da su se dotada nepomirljivi pomirili i teatralno bajramovali Kod Kibeta samo zbog majčice Bosne. Istina, nekoliko dana prije izbora, Radončić je obnarodovao kako on i Bakir postaju močan dvojac reformi i izgradnje, te kako je u posljednje dvije godine Izetbegović II. pokazao moćno državničko i ekonomsko lice. A, eto, već poslije izbora je (pošteno) priznao kako s bošnjačkim Članom nije prijatelj, već ih je nužda natjerala da zakopaju ratne sjekire. Koliko velika, sad već možemo lako zaključiti.
Pritom je, čini mi se po prvi put javno, kazao kako je politički cilj njegova uhićenja bio raskol koalicije. Budući ga je SIPA presrela potkraj siječnja ove godine dok se vraćao s ladanja, u vrijeme kada ga je, dakle, patriotizam već (bio) zbližio s mlađim Izetbegovićem, jasno je kako je ova zakašnjela primjedba adresirana na vrh temeljne bošnjačke stranke. Na sam vrh, naime. Radončić danas afirmira činjenicu da je pakt SDA&SBB spašen i usprkos tom incidentu. No, Avazov kućni komentator i ujedno neupitna bošnjačka savjest, Muhamed Filipović, analizirajući izborne rezultate, drži kako ta bošnjačka koalicija vrlo brzo mora otkloniti veoma velike upitnike vezane uz razloge njenog nastanka i uvjete pod kojima je nastala.
Tunjino gutanje
- "Oni su ostali pod znakom upitnika zbog operetnog hapšenja i upornog vođenja jednog procesa u kojem organi gonjenja naše države prelaze dozvoljene granice i miješaju se u meritume procesa koji se vodi u drugoj državi u kojoj oni nemaju nikakvu jurisdikciju, a što bi ukazivalo na namjeru jedne strane da jednostavno proguta drugu, a bez onog što bi bio osnovni cilj i jedini opravdan razlog stvaranja takve koalicije", drži najpametniji u Bošnjaka.
I kad smo već kod gutanja, treba podsjetiti i kako su pod egidom svebošnjačkog jedinstva te dvije (umalo) sestre mahale kapitalom od 550.000 glasova i ciljem osvajanja 65 načelničkih mjesta. Još jedan povijesni listopad je, međutim, pokazao kako sve to bješe samo sanak pusti; SDA je osvojila 12 mjesta manje s SBB-om, negoli prije četiri godine - sama. Bolja budućnost je danas četvrta stranka po snazi, a bez SDA je 2012. bila druga. Buduću su pritom ostali bez gotovo 80.000 glasova, bjelodano je kako Radončić nije Kod Kibeta našao djetelinu s četiri lista.
A ni esdeaovskog lidera nije tamo (baš) sreća srela. On, istina, tvrdi kako sarajevska općina Centra vrijedi kao deset drugih općina. No, neutralni promatrači, ali i hrabriji članovi ove stranke više vjeruju esdeaovskom državnom zastupniku Senadu Šepiću, koji se javnosti obratio otvorenim pismom neposredno poslije izbora, replicirajući svome predsjedniku: Možda je SDA dobila Sarajevo, ali je izgubila Bosnu i Hercegovinu.
Bakiru nije dobro
To što posljednjih dana Radončić problematizira cijenu Bloka 7 Termoelektrane Tuzla, ili to što je na radilištu hidrocentrale (gdje je na otvorenju radova Izetbegoviću pridržavao vrpcu) vidio tri bagera koji ne rade i dva radnika koji gledaju kako Sunce hoda, je, dakako, najmanji problem koalicije što je do prije mjesec računala na pola milijuna Bošnjaka. Neslužbeni glasovi iz obje stranke tvrde, znajući Radončićev temperament, kako je pitanje dana kada će mu puknuti film. Ma što SIPA o tomu mislila.
S druge, pak, strane, Izetbegović, čija je narav potpuno drugačija (što ne znači i bolja...), poručuje kako će esdeaovska i esbebeovska zastave ostati čvrsto vezane sve do općih izbora za dvije godine. Znači li to da je starija sestra spremna skinuti one upitnike o kojima govori Filipović?! Pa da pred ničijim vratima (više) ne igra mečka.
Proces protiv Radončića - na Sudu BiH se, inače, i dalje vodi. Samo je došlo do kraće stanke jer se optuženi Bakir nešto slabo osjeća. Dautbašić, doduše.
Objavljeno: 12. okt 2016 | hamdocamo-wordpress-com
