Grb kralja Tvrtka Prvog Kotromanića
Objavljeno: 29. dec 2011
Stvaranje nove bosanskohercegovačke zastave i grba počelo je na zajedničkoj sjednici vijeća Komisije za ustavna pitanja BiH održanoj 27. februara 1991. godine kada je Skupština SR Bosne i Hercegovine na prijedlog 86 poslanika donijela Odluku da se pristupi promjeni Ustava SR BiH, te da se donese ustavni zakon o nazivu i državnim simbolima Republike Bosne i Hercegovine.
Radna grupa za zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast Komisije za ustavna pitanja BiH, pristupila je imenovanju stručne grupe sastavljene od:
- dr. Boris Nilević iz Instituta za istoriju
- dr. Enver Imamović profesor starog vijeka na Filozofskom fakultetu u Sarajevu
- Kasim Trnka stručnjak ustavnoga prava i pravni konsultant Ustavnog suda SR BiH
- Hasan-Mirza Ćeman arheolog Zemaljskog muzeja
- Zvonimir Bebek samostalni dizajner
- Tihomir Glavaš povjesničar
- i Vedran Hadžović diplomirani pravnik
Članovi ove komisije nastojali su da odrede rješenje blisko Plaštu kralja Tvrtka I Kotromanića, platnu kojim je prekriveno njegovo tijelo prilikom ukopa, nađenenom prilikom iskopavanja krunidbene i grobne crkve bosanskih vladara u Milima (današnjim Arnautovićima) kod Visokog. Rješenje je trebalo sadržavati tradicioalni "bosanski grb" sačuvan na nekolicini srednjovjekovnih kraljevskih pečata i kovanica...
Tom prilikom je određeno da novi državni simbol postane - ljiljan (heraldički "fleur de lys") iz doba bosanskog kraljevstva pošto ne predstavlja nijednu posebnu etničku grupu u BiH. Uporedo sa time, Stručna grupa je istakla da bi porijeklo ljiljana trebalo zasnivati na posebnoj, endemičnoj bosanskoj podvrsti ljiljanovog cvijeta Lilium Bosniacum Beck (ljiljan, zambak ili krin), koja raste na obroncima planina Igmana i Sutjeske, te je predloženo da se zastavno koplje ubuduće treba završavati na vrhu sa stiliziranim ljiljanovim cvijetom.
Lilium Bosniacum - endemična bosanska podvrsta ljiljana koja raste na obroncima Igmana i Sutjeske
Heraldički, porijeklo ljiljana na grbovima srednjovjekovnih bosanskih vladara se veže za anžuvinsku dinastiju Francuske, koja je u 14. stoljeću imala veliki utjecaj na razvoj bosanske heraldike.
Novi simboli bili su predstavljeni kulturnim društvima: Preporodu, Napretku, Prosvjeti i La Benevolenciji, kako bi se saslušale i usaglasile eventualne sugestije. Sva su društva pristala na predloženo rješenje, osim srpske Prosvjete, koja je bila stanovišta da sastavni dio nove zastave moraju činiti i srpska obilježja, nakon čega je ubrzo izbio i rat. Stručna podgrupa tako nije bila u mogućnosti da dovrši započeti posao. Naime, prijedlozi su trebali ući u ustavnu proceduru, nakon čega bi uslijedilo njihovo zvanično proglašenje za nova državna obilježja, ali je cijeli proces morao biti obustavljen jer se komisija jednostavno raspala. Tada su rad samoinicijativno nastavili Enver Imamović i Zvonimir Bebek, koji su za oko 40 dana izvršili, političkim žargonom rečeno, samo "kozmetičke promjene" - promijenili su boju obruba štita grba iz srebrene u zlatnu, i osnovnu boju zastave iz svjetlo plave u bijelu. U tom periodu okončan je i radn a vojnim obilježjima – grb je ostao isti kao i državni, s tim da su se iza štita nalazila dva ukrštena mača. Sav rad je završen početkom maja 1992. godine.
Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine je na svojoj sjednici od 4. maja 1992. godine (Uredba br. 02-011-343/92.) prihvatilo ponuđena rješenja za grb i zastavu bez ikakvih primjedbi, čime su ti simboli postali zvanična državna obilježja, pa su prečišćenim tekstom Ustava R BiH, članom 7. za grb, i članom 8. za zastavu, usvojeni kao trajno i konačno rješenje:
Član 7
Grb Republike Bosne i Hercegovine je štitastog oblika, plave boje, podijeljen na dva polja dijagonalnom gredom bijele boje sa po tri ljiljana zlatnožute boje u svakom polju.
Član 8
Zastava Republike Bosne i Hercegovine je pravougaonog oblika sa grbom Republike Bosne i Hercegovine u sredini na bijeloj podlozi. Odnos širine i dužine zastave je jedan prema dva.
Ovi simboli su istaknuti 21. maja 1992. godine ispred zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku, a Predsjedništvo je na sjednici od 1. augusta 1992. godine, pored državnih, također prihvatilo i prijedloge za armijska obilježja (Pr. br. 1263/92.). Zastava i grb bili su regulirani članom 12. Uredbe sa zakonskom snagom o službi u Armiji Republike Bosne i Hercegovine.
Prilikom izrade prvih primjeraka nove bosanskohercegovačke državne zastave, nailazilo se skoro na nepremostive teškoće; pored svakodnevnog granatiranja i pucanja, u Sarajevu se nije mogao jednostavno naći ni adekvatan materijal od kojeg bi bile izrađene prve dvije zastave. Cijeli grad je bio poharan, nije bilo struje, a sve su radnje u međuvremenu bile ili opljačkane ili zatvorene. U takvim uvjetima su autori idejnih rješenja za nova državna i armijska obilježja Republike Bosne i Hercegovine, stupili u kontakt sa Salemom Malovićem, vlasnikom grafičkog ateljea "Linea", koji je izašao u susret njihovim zahtjevima. Unatoč svemu, započeti projekat je uspješno završen tako da se ubrzo zastava i zavihorila na zgradi Predsjedništva.
izvor:
- Bosna Franciscana - Časopis Franjevačke Teologije Sarajevo, Godina XVI, broj 28
- Pod znamenjem predaka. Kako su nastali grb i zastava RepublikeBosne i Hercegovine -- autor Enver Imamović
- Ljiljan ili beli krin – Bogorodičin cvet kao heraldički simbol država, dinastija i vladara
