Kakve veze ima Iran, Haag i KOS s Fikretom Muslimovićem
• Uloga Fikreta FIĆE Muslimovića u porodici Izetbegović
Objavljeno: 09. dec 2012 | Slobodna Bosna
Zašto je bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović odabrao i unajmio baš i upravo penzioniranog generala Fikreta Muslimovića da (za lične, stranačke, državne potrebe, ostaje to pitanje nejasno) pravi i piše stručnu analizu bezbjednosno-sigurnosnih prilika u regionu?
Šta, uopće, 70-godišnjeg umirovljenika Muslimovića kvalificira i preporučuje da se bavi takvim temama?
Ne znam, ali dobro mi je poznato šta ga ne preporučuje!
Najprije nekompetencija, a potom i teška, višestruka kompromitiranost.
Nemam previše visoko mišljenje o akademskoj zajednici, a naročito sam rezerviran prema ekspertima za regionalne sigurnosne prilike unutar nje - ali ipak vjerujem da postoji solidan broj ozbiljne i prilježne naučne čeljadi koja bi takvu Izetbegovićevu domaću zadaću neuporedivo kvalificiranije obavila od provaljenog Muslimovića.
Muslimović u rangu generala Tolimira
Istini za volju, prije petnaestak dana u intervjuu koji je dao Radio televiziji Republike Srpske, general Aleksandar Vasiljević - Muslimovićev dugogodišnji šef i pokrovitelj iz vremena svemoći Kontraobavještajne službe Jugoslovenske narodne armije - nije mogao, čak i da je htio, iščeprkati niti jedne ružne riječi za svoga bliskog suradnika - Fiću Muslimovića. Dapače:
- Fikret Muslimović i Zdravko Tolimir bili su dvojica najperspektivnijih obaveštajaca u mojoj službi - kazao je Vasiljević.
A Tolimir, nekada najperspektivniji obaveštajac u Vasiljevićevoj službi, obavještajni ratni sufler, nezaobilazni spin doktor za sve pokolje Ratka Mladića tokom rata, kao što znamo -- čeka sada presudu u Haagu koja će mu biti izrečena naredne sedmice.
O mnogim je svojim - manje-više dragim - suborcima, suradnicima, obavještajnim marljivcima koji su kasnije prešli na drugu, "muslimansku" stranu (kao Sefer Halilović, Enver Mujezinović, Sead Rekić...) dugogodišnji predratni šef Kontraobavještajne vojne slušbe (a KOS je, reklo bi se, miloševićevskim rječnikom "u godinama raspleta", bio svojevrsna avangarda Jugoslovenske narodne armije!).
U tom televizijskom intervjuu govorio biranim riječima. Svi su oni, prema njegovim saznanjima, dok su službovali u KOS-u, bili:
- uzorni, odgovorni, lojalni, radili vrijedno od jutra do mraka, uporno kao mravi - da ne kažem kao "krtice".
Međutim, Fikret Muslimović je bio nešto posebno!
Bio je obaška, vanserijski obavještajac, nekoliko kopalja iznad svih njih! High class!
Profesionalno-besprijekorno je Fikret, ne štedi Vasiljević komplimente, vodio "operaciju Špegelj" i još neke sofisticirane i zahtjevne, poznate i potpuno nepoznate obavještajne izazove iz prvih mjeseci rata u Hrvatskoj (vjerovatno misli na Muslimovićevu nazočnost u Kninskom korpusu iz vremena kada je Ratko Mladić tek počinjao svoj vrtoglavi zločinački uspjeh).
Nakon što je časno, principijelno i nepovratno, zbog neslaganja sa četničkom ikonografijom koja se uvukla u neokaljane simbole JNA - Muslimović podnio zahtjev da napusti vojsku svog života - naišao je na puno razumijevanje "pretpostavljenog starešine", generala Aleksandra Vasiljevića:
- "Nakon toga je, siromah, prodavao zeleniš na nekoj sarajevskoj pijaci" - skoro se raznježio poslovično hladni i odmjereni Vasiljević pred kamerama RTRS-a.
Nije baš nekoj, bezveznoj pijaci, nego kultnoj pijaci na Stupu - na kojoj se u posljednjim mjesecima mira u Bosni i Hercegovini u dnevnoj ponudi prodavalo mnogo više kalašnjikova nego sezonskog voća i povrća...
Ali, ovo je važno, ovo je, zapravo, jedino relevantno. Tek prividno, fizički, omatorjeli šef KOS-a, kojeg je Tužiteljstvo u Haagu prije skoro deset godina svrstalo u sami vrh udruženog zločinačkog pothvata (odmah iza Slobodana Miloševića, Veljka Kadijevića i Blagoja Adžića, a daleko ispred Jovice Stanišića, Frenkija Simatovića, Šešelja, Arkana, Martića...) zadržao se i na aktuelnim prilikama u Bosni i Hercegovini.
Čitao je, naglašava svoju upućenost i besprijekornu obaviještenost, u "nekim bosanskohercegovačkim medijima" (Slobodnoj Bosni, gdje bi drugo) Vasiljević ružne i neosnovane optužbe na račun bivšeg kolege Muslimovića, u smislu da se njegov bivši najperspektivniji kadar (uz Tolimira) Fića Muslimović spanđao s određenim radikalnim islamističkim obavještajnim agenturama prisutnim u Bosni i Hercegovini - prije svih iranskim. Ali on u to (Vasiljević) poznajući ga (Muslimovića), jednostavno "ne vEruje"!
Iskreno, ne vjerujem ni ja do kraja i bezrezervno; iranska obavještajna zajednica, ako je prisutna u Bosni i Hercegovini - a postoje snažne indicije da jeste - morala bi i trebala biti ozbiljnija, delikatnija i neuporedivo ambicioznija, da ne kažem inventivnija ili maštovitija. Fikret Muslimović imao je nemalu svježinu i energetski potencijal, obavještajno-operativno nadahnuće na početku rata u BiH, kada je direktno ("siromah" - što bi rekao Aca Vasiljević) sa stupske pijace utrčao u kabinet Alije Izetbegovića i postao savjetnik za bezbjednost, pa se nametnuo kao "bošnjački intelektualac", kasnije armijski ideolog, moralista, medijski cenzor, islamski mistik i ekspert...
A u osnovi je ostao isti rigidni, kameleonski sivomaslinasti, jeneaevski spletkaroš, bezdušni, slijepo odani odurni "profesionalac" fanatično privržen i vječito odan višem cilju; s tim što su se viši ciljevi ciklično mijenjali, samo su fanatizam i sljepoća ostajali konstanta...
Na suđenju Rasimu Deliću u Haagu, Tužiteljstvo je u dokazni materijal protiv bivšeg komandanta Armije BiH uvrstilo i denuncijantski pismeni Muslimovićev "prEsjek saznanja" o svom šefu generalu Deliću:
- "Alkoholičar, promiskuitetan, korumpiran" - tako je Muslimović u kroki "strogo.pov." informaciji upućenoj na ruke Alije Izetbegovića "dočarao" svog pretpostavljenog komandanta. Mislim da je Ferid Buljubašić, koji je bio šef kabineta Rasima Delića, u haškoj sudnici ovaj Muslimovićev pismeni izvještaj obesmislio i dezavuirao.
Američki obavještajac sa doktorskom titulom i, što je mnogo važnije, teškim radom na terenu bivše Jugoslavije, John Schindler u knjizi "Nesveti teror - Bosna, Al Qaida i uspon globalnog džihada", koja ima dosta manjkavosti i uopćenih, stereotipiziranih proizvoljnosti - ali i niz lucidnih, nimalo površnih opažanja - činjenicama potkrijepljenih, Muslimovića titulira dosta plastično i tačno: kao "obavještajnog zombija".
U Sudu Bosne i Hercegovine, na suđenju "bugojanskoj grupi", zapovjednicima vojske i policije iz Bugojna koji se terete za zločine nad Hrvatima, Muslimović, koji je u vrijeme počinjenja tih zločina bio vrhovni autoritet bezbjednosti Armije BiH, pojavljuje se u iznenađujućoj ulozi - kao "vojni ekspert". (!!?)
Zašto trebaju - osim ako postoji neki viši razlog - nacionalni, vjerski, geostrateški, Bakiru Izetbegoviću, stručne, analitičko-sintetičke intelektualne usluge bespredmetnog, temeljito kompromitiranog "obavještajnog zombija" Fikreta Muslimovića?
Zašto se iranski kulturno-obavještajni krugovi godinama vrte oko debelo izraubovanog generala od kojeg bi svako normalan digao ruke?
Ili, ipak, treba, poraditi na "višim razlozima"...
