Tu nikakve trgovine finsko-švedskim konjima ne pomažu
Zašto bi hrvatski nacionalni interes bio izbor Dragana Čovića u Predsjedništvo BiH? Jedino stvarno iznenađenje priredio je predsjednik Milanović uletjevši u HDZ-ov unutarnji obračun nudeći rješenje u najboljoj maniri trgovine konjima: "Ili će Dragan Čović biti član Predsjedništva BiH ili Finska i Švedska neće biti članovi NATO-a!"
U BiH je prošle godine rođeno 25.870 djece, a preminulo je 48.503 osoba. U razdoblju od 2013. do 2019. iz BiH se iselilo 530.000 stanovnika. BiH je 1991. imala 4,37 milijuna stanovnika, a 2013. samo 3,53 milijuna. Popis stanovništva koji se trebao održati 2021. odgođen je za narednu godinu, ali je pitanje hoće li se održati. Prema posljednjim procjenama Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine u toj je državi prošle godine stvarno živjelo 2,8 milijuna stanovnika od čega je njih 600.000 bilo mlađe od 18 godina.
Budući da je 2020. broj birača u Centralnom biračkom spisku iznosio 3,19 milijuna, ili milijun više nego što je punoljetnih stanovnika BiH, postavlja se pitanje gdje živi 45 posto svih birača jer njih u BiH jednostavno nema. Prije nekoliko dana, unatoč takvom kaosu u biračkim spiskovima, Centralna izborna komisija (CIK) Bosne i Hercegovine donijela je odluku o raspisivanju i održavanju Općih izbora 2. listopada ove godine.
CIK ima sedam članova, protiv donošenja odluke izjasnio se samo Vlado Ravlić, ali ne zbog birača kojih nema već zbog nepostizanja političkog dogovora o promjenama Izbornog zakona čijim bi promjenama bio zagarantiran izbor Dragan Čovića za člana Predsjedništva BiH.
Zajedno očuvali jednu od najkorumpiranijih zemalja Europe
Politička karijera Dragana Čovića započela je polovinom devedesetih godina prošlog stoljeća i prilično je zamorno nabrajati sve partijske, federalne i državne funkcije koje je u međuvremenu obnašao. U dva navrata bio je "hrvatski" član Predsjedništva BiH, 2002.-2005. i 2014.-2018., a od 2005. na čelu je HDZ-a BiH pa je njegova politička i svaka druga odgovornost za tragično stanje u kojem se nalazi susjedna država vrlo mjerljiva.
Zajedno sa svojim pandanima i partnerima u nedjelu, čelnikom SDA Bakirom Izetbegovićem i šefom SNSD-a Miloradom Dodikom uspio je stvoriti i očuvati jednu od najkorumpiranijih zemalja Europe. Prema Transparency International indeksu za 2021. godinu jedino su Rusija i Ukrajina bile u još jadnijem stanju od BiH i s njom poravnate Albanije.
Nacionalizam savršeno utočište svih hulja i budala
Polazeći od činjenice da je nacionalizam savršeno utočište svih hulja i budala, ali i nezamjenjivo oruđe za pokriće svih svinjarija političke kaste i njene klijentele, tri vodeće nacionalističke stranke u BiH drže građane iz svoga nacionalnog atara u permanentnom strahu od barem jednoga, a po potrebi i od druga dva atara.
Tako Milorad Dodik već godinama barem nekoliko puta tjedno, ponajviše iz Beograda i Banja Luke, prijeti raspadom BiH i odcjepljenjem Republike Srpske, Dragan Čović pak ne može prežaliti što je "glasovima Bošnjaka" 2018. za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH umjesto njega izabran Željko Komšić te taj izborni poraz predstavlja kao krunski dokaz obespravljenosti Hrvata, a Bakir Izetbegović pak sumnjiči osovinu Dodik-Čović za rastakanje i podjelu BiH.
BiH je više od 25 godina zarobljena u istim politikama i od istih sponzora
U politici tih plemenskih vođa nema ni malo prostora za nečija soliranja ili unutar plemensku demokraciju tako da su sva druga pitanja, kao što su potpuni demografski kolaps, nefunkcionalna država i pravosuđe, sveprisutna kapilarna korupcija i klijentelizam, siromaštvo i nizak osobni i društveni standard velikoga broja građana, potisnuta u drugi plan.
Više od četvrt stoljeća Bosna i Hercegovina je zarobljena u istim politikama i od istih inozemnih sponzora. Zagreb nije u tri desetljeća, osim u vrijeme dvije vlade lijevoga centra, odustao od svoje paternalističke politike prema Sarajevu i to ponajviše kao rezultante trenutačnoga raspoloženja u Mostaru, a Beogradu je Republika Srpska uvijek trebala kao neka vrsta nadomjeska i kompenzacije za izgubljeno Kosovo.
Grlić-Radman, kao i obično, ništa ne shvaća
Turska je postala super sponzorom Bošnjaka, Putinova Rusija predstavila se kao zaštitnik svih Srba pa tako i onih u Republici Srpskoj, a jedino su Hrvati u BiH, usprkos silnom uloženom trudu Zagreba, ostali bez priželjkivanoga skrbništva Europske unije i SAD-a. Sve to zajedno ne bi previše poremetilo ustaljene predizborne igre u BiH da Rusija nije 24. veljače napala Ukrajinu te time dovela Europu i svijet na sam rub širega ratnog sukoba, a nadmetanja u BiH učinila rizičnijima.
Interesna osovina Čović-Dodik mogla je sve do rata u Ukrajini biti dijelom balkanskoga folklora, ali nakon njegovoga početka postala je prevelikim teretom za službeni Zagreb. Premijer Andrej Plenković to je vrlo dobro razumio, ali poslovično spor i neodlučan u kadrovskim pitanjima nije na vrijeme zavrnuo ruku Dragana Čovića i natjerao ga na raskid pogubnog saveza s Miloradom Dodikom.
Ministar vanjskih poslova Gordan Grlić-Radman u ulozi osobnoga izaslanika premijera Plenkovića za pitanja Mostara i okolice nije, kao i obično, ništa shvatio, a jedino stvarno iznenađenje priredio je predsjednik Republike Zoran Milanović uletjevši u HDZ-ov unutarnji obračun nudeći rješenje u najboljoj maniri trgovine konjima: "Ili će Dragan Čović biti član Predsjedništva BiH ili Finska i Švedska neće biti članovi NATO-a!" Dobro, nije baš spomenuo Čovića osobno, ali promjena Izbornog zakona na način kako to predlaže HDZ BiH uz svekoliku podršku sestrinske partije u Hrvatskoj i svih desnije od nje znači upravo to.
U EU nema prostora za naše provincijalne balkanske igre
Čak i ako zanemarimo činjenicu da u trenutačnoj tektonskoj promjeni europske sigurnosne arhitekture nema baš nikakvoga prostora za naše provincijalne balkanske igre, i kada bi kojim čudom ili svemirskom providnošću netko u Washingtonu, Londonu, Parizu, Berlinu ili Bruxellesu i povjerovao u mogućnost zagrebačkoga veta na prijem Finske i Švedske u NATO, zašto bi hrvatski nacionalni interes bio izbor Dragana Čovića u Predsjedništvo BiH? U čemu je položaj Hrvata u BiH bio bolji u vrijeme njegovoga članstva u Predsjedništvu nego što je sada?
Na izborima 2018. za Dragana Čovića glasalo je svega 154.819 birača, za Željka Komšića 225.500, a za preostala tri kandidata za hrvatskoga člana Predsjedništva ukupno 48.025 birača. Te je godine prema popisu stanovništva iz 2013. i procjenama Agencije za statistiku u BiH živjelo barem 400.000 punoljetnih Hrvata pa se postavlja pitanje zašto je Čović dobio samo nešto više od trećine njihovih glasova? Ako su za Komšića većinom glasali Bošnjaci zašto su onda Hrvati apstinirali, pogotovo ako je izbor Komšića ugrožavao njihovu ravnopravnost? Je li veći problem u tome što Bošnjaci zbog nečijega nagovora umjesto da biraju "svoga" člana Predsjedništva troše svoje glasove na izbor hrvatskoga ili pak u tome što Hrvati ostaju kod kuće i ne biraju Čovića?
Čović je sa savezništvom s Dodikom sam sebi pucao u nogu
Kandidat SDA za bošnjačkog člana Predsjedništva Šefik Džaferović dobio je na izborima 2018. samo 212.581 glas, kandidat SDP-a Denis Bečirović 194 688 glasova, a preostala četiri kandidata 173.342 glasa. Džaferović je pobijedio s razlikom manjom od 18.000 glasova pa je nejasno tko bi se to usudio žrtvovati vlastite glasove pozivajući birače da ih daju Komšiću. Prije će biti da je Dragan Čović postavši političkim saveznikom Milorada Dodika pucao sebi u nogu i tako sebe osudio na izborni poraz i bez ikakvoga naročitog angažmana bošnjačke politike.
Kada Zagreb jednom prizna sve pogreške hrvatske politike prema BiH počevši od vremena Franje Tuđmana i ideje o podebljanju "hrvatske kifle" pa sve do recentne osovine Čović-Dodik stvorit će se preduvjeti za nove politike. U njih sigurno ne spadaju prelasci s mjesta veleposlanice BiH u Rimu na mjesto hrvatske europarlamentarke što je 2016. godine učinila Željana Zovko, prije Rima veleposlanica BiH u Parizu i Madridu, inače osobni odabir Dragana Čovića.
Svi su teret za napredak BiH
Europskoj perspektivi BiH ne doprinose samo javna zalaganja Zagreba, "najvećega prijatelja i zagovornika BiH u Europskoj uniji", što Hrvatska sigurno treba biti, već i simbolične geste primarne lojalnosti BiH i onih njenih građana koji nisu Bošnjaci.
Notorni Milorad Dodik izgradio je svoju političku karijeru ismijavajući BiH kao državu i stalno prijeteći njenim rasapom, a Dragan Čović i Željana Zovko to čine na drugačiji način, koristeći BiH samo kao polugu za gradnju vlastitih političkih i inih karijera bez ikakvoga stvarnog interesa za napredak BiH i njenih institucija.
Zbog toga su oni teret kako za Zagreb, tako i za Mostar i Sarajevo. I tu nikakve trgovine hrvatsko-bosansko-hercegovačko/finsko-švedskim konjima ne pomažu.
Objavljeno: 07. maj 2022 | telegram-hr Goranko Fižulić
