• Autentičan tekst uvodnog izlaganja na sesiji Kruga 99 o temi Savremena politika Hrvatske i obnova dogovora iz Karađorđeva. Tekst objavljujemo i zbog opskurnih difamacija i prijetnji prema Krugu 99
Prije skoro četiri godine, u decembru 2018 godine, Hrvatski Sabor je donio Deklaraciju o položaju hrvatskog naroda u BiH, kako je vrijeme pokazalo, kao jasno definisanu politička strategija države Hrvatske na obnovi i daljem ostvarivanju ključnih ciljeva iz sporazuma Tuđman - Milošević iz marta 1991. godine u Karađorđevu, o načinu rješenja tadašnje jugoslovenske krize čija je suština bila podjela BiH.
Eskalacija takve politike i otvorenog neprijateljstva prema državnom subjektivitetu, političkoj nezavisnosti i suverenitetu BiH, koju danas simbolički personificira Zoran Milanović, predsjednik RH, proizvod je duge i već transparentne djelatnosti državnih institucija, diplomacije, sigurnosnih i političkih struktura RH, kako na unutrašnjem i internacionalnom planu, tako i putem angažiranosti separatističkih, kolaboracionističkih političkih saveznika i struktura u samoj BiH. Permanentni pritisci sa ciljem blokiranja demokratske transformacije BiH putem insistiranja na tzv. "legitimnog političkog predstavljanja naroda" u multietničkoj zajednici i građanskom društvu, prerasli su već u otvoreni poziv na vojni aranžman države Hrvatske u državi BiH, a institut dvojnog državljanstva građana jedne etničke skupine u instrument podvojene lojalnosti građana i gubljenja interesa za reformske procese nužne za evropske integracije BiH.
Ideologija, političke metode i ciljevi militantnog "ruskog svijeta" putem političke instrumentalizacije etničkih grupa u drugim državama, radi prisvajanja dijela teritorija drugih država ima svoje sljedbenike na Balkanu. Preuzimanje i dominacije nad suverenitetom susjednih nacija/država, nije samo ruska praksa i ključnog saveznika na Balkanu - "srpskog svijeta", već i bjelodanih intencija i oblikovanja tzv. "hrvatskog svijeta". Iako su sami stoljećima u skukobu oko nerješenih međusobnih nacionalnih aspiracija, oni su faktički u otvorenom, strateškom savezništvu i usklađenom djelovanju, interesima i ciljevima prema BiH.
Sada je potpuno jasno zašto prije skoro četiri godine nije prihvaćena inicijativa Kruga 99 (iz januara 2019.) o dijalogu između demokratske javnosti Hrvatske i građanske državotvorne javnosti Bosne i Hercegovine o Momorandumu o razumijevanju, definisanom povodom pomenute Deklaracije Hrvatskog Sabora:
Odbijanja da Republika Hrvatska kao potpisnica Općeg mirovnog sporazuma kojim se obavezala na puno poštovanje suvereniteta, integriteta i političkog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, dakle i kao uključena strana u ratna zbivanja u BiH, crpi bilo kakva paternalistička prava prema BiH i reafirmaciju ratnih ciljeva tzv. HRHB. Niti nametanja prava na subordinaciju Ustava i zakona Republike Hrvatske nad Ustavom i zakonima BiH kao "pravnog" i političkog oslonca za miješanje u unutrašnje uređenje i gradnju demokratskog poretka u BiH.
Niti da se konstituentni hrvatski narod u BiH tretira kao dio hrvatske nacionalne države, i kao političke građane Republike Hrvatske. Niti da se zakonima RH uspostavljaju i djeluju naddržavne institucije poput Ureda za Hrvate izvan RH, kojim se jednan od konstituentnih naroda BiH stavlja u položaj dijaspore i nacionalne manjine, ili kao pridošlice u svojoj vjekovnoj domovini BiH.
Upornom proizvodnjom ugroženosti bosankohercegovačkih Hrvata prikriva se odgovor na pitanje političke odgovornosti za katostrofalnu politiku "humanog preseljenja", "etnički čistih prostora" čiji je rezultat smanjenje broja hrvatske populacije za više od polovine predratnog broja, i stalnom tendencijom daljeg smanjenja. Sve to i dalje generira i podjeljenu državotvornu lojalnost tog dijela autentičnih građana BiH, koje praksom dvojnog političkog i institucionalnog državljanstva ima teške posljedice za unutrašnji mir, stabilnost, za obnovu i gradnju povjerenja između ljudi i naroda, za euroatlanske integracije i demokratski razvoj, za pravedno rješavanje granica, imovine, opravdanih interesa BiH o pravu mora, korištenja prirodnih resursa, gradnje transportne infrastrukture. Poticanje sistemske diskriminacije u obrazovanju i civilizacijski neprimjerenog apathejda "dvije škole pod istim krovom", jeste dodatni povod njihovog daljeg i štetnog iseljavanja za društveno, kulturno, ekonomsko i političko biće BiH.
Odbijanja da se demokratski i izborni poredak BiH tretira kao bilo kakav poseban slučaj izvan evropske pravne stečevine, da se ozakoni većinski etnički izborni legitimitet u BiH naspram principa legitimiteta parlamentarne većine u formiranju vlasti, da se ozakoni etno-teritorijalni unitarizam i separatizam naspram funkcionalne države i nametne u savremenom svijetu odbačeni model konsocijscijske demokracije.
Model koji bi u konačnici trajno uspostavio paralelizam vlasti razjedinjenog i segregiranog društva, urušenu državu. Podvala je BiH nuditi koncept segregiranog društva koje nije postojalo u prošlosti, nije uspjelo ni u ratu uprkos tadašnjem i sadašnjem proizvođenju etničkih neprijateljstava. Racionalizacija vlasti da, refederalizacija države i treći unitarni entitet, svakako ne. Ustavom BiH Evropska konvencija o ljudskim pravima se direktno primjenjuje i iznad je svakog zakona i prava u BiH.
Odbijanja da se položaj hrvatskog naroda u BiH sagledava separatno izvan uporedivog položaja druga dva naroda, nacionalnih manjina i građana BiH. Ne postoji institucionalna ugroženost hrvatskog naroda u BiH. Naprotiv, mimo konsocijalnog pravila, za koje se zalažu tvorci Deklaracije, u BiH ne postoji proporcionalna zastupljenost u institucijama vlasti na svim razinama, već se koristi paritetni model koji poništava modele proporcionalne zastupljenosti i na koje ne utiče hrvatska malobrojnost.
Domovi naroda kao i klubovi na kantonalnoj razini vlasti sastavljeni su paritetno, a u njima se odlučuje konsenzusom, bez mogućnosti preglasavanja. U Predsjedništvu države, Federacije BiH, Vijeću ministara BiH takođe, kao nigdje u Evropi. Vlada FBiH ima proporcionalan broj ministara iz sva tri naroda i mehanizme koji mogu zaustaviti svaku odluku koja se proglasi vitalnim interesom. Pariteti su i u pravosudnim organima vlasti, sigurnosnim, finansijskim, poreznim i drugim agencijama. Međutim odvajanje državnih i političkih institucija na etničkoj osnovi u oblandi legitimnog predstavljanja ne samo što je u suprotnosti sa temeljnih europskim vijednostima i izbornim standardima, već bi nametanje samo unutrašnje etno-teritorijalne demokratizacije bio kraj svake države i demokratskog društva, pa i BiH.
Zbog tinjajuće i otvorene koalicije etničkih politika koje su po svojoj suštini izraz velikodržavnih politika susjednih država protiv BiH, ne upire se prstom u Deklaraciji na položaj Hrvata u RS, niti na ekskluzivni položaj etničkih Srba zbog postojanja entitetskog glasanja u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.
Odbacivanja u dijelu i cjelini sve naputke i navode iz Deklaracije koji se odnose na izborno zakonodavstvo BiH i rezultate posljednjih izbora kao grubo miješanje u poslove koji po svojoj biti pripadaju u unutrašnju nadležnost država i koji su suprotni Povelji i deklaracijama Ujedinjenih nacija te jednostrano tumačenje konstituentnosti naroda i građana u BiH u nametnutoj staljinističkoj, nedemokratskoj interpretaciji tzv. "konstitutivnosti".
Zbog našeg traženja da Hrvatski Sabor i javnost prihvati presude Internacionalnog krivičnoga tribunala za bivšu Jugoslaviju, a posebno izrijeke o internacionalnom oružanome sukobu na državnome području Bosne i Hercegovine i utvrđenome udruženome zločinačkome poduhvatu, među ostalima, državnih i vojnih čelnika Republike Hrvatske, te da utvrdi mjere i postupke na otklanjanju političkih i pravnih posljedica nastalih zločinačkim djelima etno-teritorijalne podjele i nasilnog grupisanja i raseljavanja stanovništva.
Te da doprinese obnovi građanskog društva, pomirenja i povjerenja, razvoja demokratskih institucija i standarda iz evropske pravne stečevine u Bosni i Hercegovini.
Definitivnog stava, da hrvatska politička javnost mora znati da državotvorni bosanski politički narod nije stvar daleke prošlosti, već genocidom, međudržavnim oružanim sukobom i udruženim zločinačkim poduhvatom učvršćen i državotvorno politički osviješten narod, da je najvećim dijelom politički emancipiran od pozicije etnoreligijske skupine, uvjeren u pripadanje vrijednostima evropske i demokratske civilizacije.
Izrazi takve državotvorne svijesti su dijelom iskazani i kroz rezultate posljednjih izbora na kojima je izabran Željko Komšić, za člana Predsjedništva BiH iz hrvatskog naroda, kao i brojni drugi kandidati sa kandidacijskih lista koje nisu isključivo monoetnički određene.
I konačno, odbacujemo ničim utemeljenu aroganciju, historijske falsifikate o proteklom ratu i genocidu onih aktera na političkoj, znanstvenoj, propagandnoj i medijskoj sceni Republike Hrvatske, te posebno njihov nekorektan i uvredljiv odnos prema starom historijskom i autentičnom bosanskom državnom i društvenom biću.
Historijsko klatno je na strani onih, u obje države, koji će graditi povjerenje i međusobno razumijevanje, a protiv onih koji će proizvoditi i poticati mržnju i sukobljavanje. Pogotovo između država, ljudi i naroda koji nisu imali realnih razloga za sukobe i prolazne politike dominacije jednih nad drugim.
Adil Kulenović, uvodno, 18. septembar 2022.
Objavljeno: 21. sep 2022 | krug99-ba Adil Kulenović
